tikovnik;:4 traži sebi drugo središte: Zagreb, gdje u 30im godinama izaživlje Ljudevit Gaj novi knji- ževni pokret, poznat pod imenom ,ilirskim.“ Da vidimo sad kako se ponaša Gaj, kako drugi Hrva- ti prama staroj dubrovačkoj književnosti. Brinu li se Oni njome? Ta jedan od faktora, što je probudio pokret ilirski bio je ponos, što je budila u srcu preporoditelja hrvatske knjige ona stara književnost. Gaj već god. 1886 pohita glavom u Dubrovnik, da se bolje upozna s tom književnosti. Njegova ,Dani- ca* puni se pjesmama starih dubrovačkih pjesnika, God. 1842 utemeljuje se u Zagrebu , Matica ilir- ska“ (današnja ,Matica Hrvatska“), najzaslužnije hrvatsko kojiževno društvo ; a prvo djelo, što ona tura u svijet, jest Gundulićev ,Osman.“ God. 1867 osnuje se drugo znamenito društvo u Za- grebu, ,Akademiju“ za promicanje znanosti i u- mjetnošti megju Hrvatima, a jedan od prvih posa- la, kojih se akademija laća, jest iznositi o svom trošku na vidjelo bogato blago hrvatskoga jezika i književnosti, koje se sačuvalo u djelima pisaca dalmatinsko-dubrovačkih, pa se taj posao i danas još nastavlja. Ali to još nije sve. Najbolji hrvat- ski učenjaci kao Jagić, Kukuljević, Marković, Pa- vić i mnogi dragi, jagme se da tako kažemo, ko će sjajnije ilustrovati i temeljitije procijeniti plo- dove starog dubrovačkog pjesništva. Prigodom 300 godišojice Gundulićeva rogjenja ,Matica Hrvat- ska“ oprema u svijet s krasnim Markovićevim U- vodom drugo znamenito djelo Gundulićevo, ,Du- bravku,“ koja. toliko omili hrvatskoj publici, da ge.ćak za pozornicu priredi i sjajno prikaže u Za- grebu prvi put već spomenutom prigodom, a drugi put opeta ove godine za izložbe na počast Dal- matincima, koji su tamo došli. Po svemu ovomu vidi se jasno, da su Hrvati privinuli srcu staru dubro- vačku književnost kao svoju vlastitu, i da su njoj posvetili sve svoje sile kao što posvećuje otac za gvoje dijete. Ali oni su još nješto učinili, po čem ge mora zaključiti, da je novija dubrovačka koji- ževnost samo nastavak stare dubrovačke. Oni su naime usvojili isti književni jezik, ijekavštinu, ko- jim su se služili i stari dubrovački pjesnici, i to je onaj jezik, što ga je i Srbin Vuk radi njego- vih vrlinu predlagao svojim zemljacima, kao knji- ževni jezik, ali ga oni nijesu htjeli primiti zaziruć od njega (jamačno zato što su osjećali da nije srpski jezik) baš onoliko, koliko je Hrvatima (koji su naprotiv imali osjećati, da je to njihova svoji- na) u volju bio. VI. A Dubrovčani, kojim su okom oni gle- dali rad i nastojanje Hrvata oko objelodanjivanja i proučavanja njihove stare kojige ? Jesu li oni to osugjivali, kako to danas čine tobožnji Srbi u Dubrovniku ? Da vidimo. Gaja dočekuju u Dubro- vniku najvećim zanosom, otvaraju mu svoje bi- blioteke i natječu se, ko će mu bolje ići na ruku (a ta uslužnost Dubrovnika prama hrvatskim uče- njacima i književnicima, koji proučavaju dubro- vačke starine, treba priznati, nije prestala ; t& krv nije voda). Pjesnik Aot, Kaznačić pjeva mu pjesme na glavu i šalje u ime dubrovčana poslanice ,oblju- bljenoj našoj braći Hrvatima i Slavoncima.* Nje- gov sin Iv. August, potaknut Gajevim primjerom pokreće u Zadru književni list ,Zoru,* te ga u- regjuje njeko vrijeme u društvu velikoga hrvat- skoga pjesnika Preradovića, koji ispjeva Dubrov- niku jednu od najkrasnijih svojih pjesama. Taj isti mlagji Kaznačić pomaže god. 1871. akademiji u Zagrebu urediti knjige Vetranovićevih djela i prevodi na talijanski Babukićevu ,Hrvatsku Slov- nicu.* Ali da vidimo napokon gdje pišu i štam- paju svoje radove oko stare knjige dubrovačke oni kojiževnici i učenjaci rodom iz Dubrovnika, koje ,dubrovačka omladina“ broji megju svoje srpske. Jamačno u Beogradu ili u Novom Sadu? A jok! Međo Pučić piše u ,Zori dalmatinskoj,“ lirvatskom listu (kako smo vidjeli) svoje studije 0 Žurkovića, & u Danici ilirskoj* objelodanjuje povijest dubrovačku. A prof. Zore, gdje piše on svoje rasprave o Gundulićevoj pojeziji? Zar u Glasniku“ ili ,Glasu* srpske akademije (1)? Ne, već u Radu“ akademije zagrebačke. A Budmani, ije li on sam uredio ediciju njekih pjesnika du. brovačkih, koje je akademija u svijet turila u ni- su Starih Mrvatskih pisaca ?“ Nijesu li to sjajni dokasi da sami dubrovčani priznali su | priznavaju, da je stara dubrovačka literatura samo hrvatska ? m a M "VII. Književni /Boktet stpski /2&počeo je još mnogo ranije nego hrvatski, već u početku naše- ga vijeka, Dositijem Obradovićem i Vukom Ste- fanovićem. Ovaj je potonji, valja priznati, stekao neprocijenivih zasluga, što je prvi iznio na vidje- lo književno blago našega naroda, pjesme, priče, poslovice i t. d., a nadasve, što je sastavio rječ- nik narodnog govora. Za tu svrhu on je proputo- vao gotovo sve srpske i hrvatske krajeve, Bio je i u Dubrovniku, gdje je kupio rijeći i fraze, Ja- mačno biće on dočuo i za staru dubrovačku lite- raturu. A je li on za nju mario? Ni najmanje; a kako on, tako i ostali Srbi, Jedino djelo starih dubrovačkih pjesnika, koje su Srbi štampavali, to . je Gundulićev ,Osman,“ kojega prva edicija iza- gje god. 1827. Priredio ga je njeki Jefta Popović, pa on kaže izrijekom, da je našao za potrebito da. posrbi ,Osinana.“ To je slično onome, kako kad ' srbin Gavrilo Kovačević, koji je g. 1818 stampao za Srbe Kačića, veli 0 ,Pjesmarici,“ da je ,i po obrazu, ukusu i glagolu serbskom ustrojena,“ ili kad Srbin Raić, koji je za Srbe objelodanio Rel- kovićeva ,Satira,“ kaže o njem, da je ,preveden že na prosto serbskij jezik.“ Gundulić, Kačić i Relkovič pišu čistom štokavštinom ijekavskoga ili ikavskoga govora, ali za Srbe to nije srpski jezik već treba da ta djela na srpski prevedu. U novi- je doba priredio je, kako je :posnato Jovan Bo- šković novu ediciju Gundulićeva - ,Osmaua,“ ali i on bio je prisiljen promijeniti koješta u jeziku Gundulićevu, da bi ga njegovi zemljaci zavo- ljeli. Što ovo sve znači? Ovo znači da Srbi osjećaju da ,Osman“ nije srpsko djelo, već dru- goga plemena, a Srbin Daničić, stupivši god. 1867 u odbor, što je zagrebačka akademija imenovala, ,Za izdavanje starih hrvatskih pisaca“, priznao je da je to drugo pleme hrvatsko i da njemu pripa- da sva dubrovačka kojiževnost. — Neka ne reče kogod, da je to Daničić učinio zato, što se je u Hrvatskoj htjelo, da sve izide pod hrvatskom fir- mom. A akademija što ,stare pisce“ tura u svijet nije li još i danas ,jugoslavenska,“ a akademij- ski rječnik, kojemu je Daničić bio prvi urednik, nije li rječnik ,jezika hrvatskoga ili srpskoga ?“ Napokon da vidimo nijesu li Srbi barem pro- učavali i sastavili učenih rasprava o dubrovačkoj knjizi. Koliko je nama poznato prvi i jedini, koji je megju Srbima muapisao učenu raspravu o toj knjizi i to uprav o Gunduliću, to je bio posrbljeni Dubrovčanin Matija Ban ua najnovije vrijeme u »Glasu* akademije srpske, Ali Srhi će brojiti me- gju te učene rasprave po svoj prilici i radove La- za Tomanovića i Vlaha Koprivice i š njima će se dičiti, dok bi trebalo da ih se stide, jer glupljih i bljutavijih sastavaka čovjek ne može ni pomisliti. (Blijediće). Naši Dopisi. Mostar 15 decembra. Evo i mene, gosp. uredniče, da Vam se ja- vim iz ovog hrvatskog gnjezda, te da Vam saop- ćim krasne časove, koje sprovedosmo na zabavi, koju obdržavaše ovdašnje ,Nar. pjevačko društvo, * a k tomu pridodam i njeke novosti iz milog pam Mostara. Kako i sami objaviste u Vasem cijenjenom listu, obdržavalo je naše hrvatsko društvo zabavu, koja je ispala kako slijedi : Prvom točkom otpje- vana bi ,Carevka“ i to od mješovitog zbora. Na to dogjoše i druge pjesme, koje u razžporedu na- vedene bijahu, a osim navedenih bi otpjevana takogjer pjesma, dičnog nam Osman-bega. Stafića društvu posvećena; ,Na noge se Hercegovci,“ Sva- ka pjesma bila je burnim pleskaojem povlagjiva- na. A i zasluži.i su pjevači pobvalu, jer se is- kazaše izvanredno. Osobito bijaše krasno otpje- van ,karišik* sastavljen od društvenog zborovodje | gosp. V. Šubira. Karišik bi otpjevan od mješovi- tog zbora, koji se sastojaše od društvenih člano- va, gospogjica i dječaka. Po svršetku dijela budu pročitane brzojavne čestitke (Primismo ih i mi, ali prostor nam ne dopušta, da ih uvrstimo, Ur.) is raznih krajeva prostrane nam domovine po društvenom odborniku gosp. Zeleniki. Vrlo na& se ne zaboraviše. Hvala im! pak dao Bog, dš im 05; stanemo nezaboravni u srcu, pada uas se više puta sjete. Poslje toga bude nastavljen II. dio razporeda, i to prestava sMatija Gubec, drama u 5 čina.“ Prestava je preko svakog oBekivanja:#- spjela. Osobito se izkazahu djevojke koje sudjelo- vahu kod prestave, tim više stu one večeri prvi put stupile na pozoraicu, Poslje upćinstvo se je zabavljalo po volji. Us svirku glasbe pjevalo se je i plesalo do tri sata po p0aoći. Kod prvog stola, blizu glazbe sjedila su trojica pravoslavnih hrvata oli ti kako se oni zovu srbi. Jedan, učitelj poznati srpski agitator koji je na ovdašnoj komu- palnoj školi na ime V. Ć. taj će biti sjegurno. uče- nik Veinov. Šteta što još nije naučio agitirati. kao; i Vein, koji se drži one: qtiha voda brijegove de-: re“, Sigurno je mislio gosp. Ć. da je miegju dje- ćom u školi, megju kojom kako čujem srpstvo ši- ri, a to mu je i dužnost kako se je i sam izra“ zio — eh nije to sala — Srbin biti a još k tomu pravoslavne. vjere, a za Dušanovo carstvo ne ra- diti; ta to bi bilo izpod dostojanstva srpskog; — Jazuk što se je prije, nego je i mislio, našao na. polju kod zabave. Drugi delija bijaše R. O. vjež- benik kod -ovdašjeg poreznog ureda == biva ći< novnik. — Eh on je mogao kao činovnik narediti, da se svira srpsko :kolo na hrvatskoj zabavi. Ali mu nije zamjeriti, i nije 'datao'iztapio iz ovda- šnje trgovačke škole, pa je imao. prilike da se u srpskom duhu odgoji, kao i drugi. Kako čujem. gosp. O. našo se je uvrijegjen — što je on kao činovnik dobio mjesto na dvora, i to pred tolikim općinstvom, a u prisustvu gosp. policajnog kome-: sara. Treći im drug B. ostavio je braću: srbe još. prije na cjedilu, (srpsko ga mleko razgubalo, kad braći neveru učini!) I on je učio kod Veina ali privatno. P : Drugo Vam za sada nemam ništa novog ja viti, osim kako čujem, da će novi šaljivi list iza- ći u poznatoj prvoj srpskoj štampariji ovdje, &: govori se za sjegurno, da će mu urednikom biti kelneriko ,Starina Novak“ (biva onaj mostarski) ko će po srpsku zaguditi kao što se je gudilo iu pokojnom ,Napretku“ mezimčetu Starine Novaka. Dubrovnik 22 Decembra . Pridragom prijatelju Vlahu Koprivici / > “ Dragi moj senso ! Obrajdo sam ti se upras: . na treći i četvrti artikuo, Ma prije svega valja da ti čestitim, gdje su te Srbi zapopili šaljući ti iz Beograda da se i ti kako parok asoćijaš na neku putinu o našemu Rugji Boškoviću. Sad bog- me odkad sa te sebi zarednli |i dali ti :za bolje parokiju u Dubrovniku, ne stoji ti nikako rugat se & popovima. 7 Kumašine moj! Ti si zabio u glavu da si srb, i za to ti se čini sve srpsko. Ma govoriš: gdje su svjedočanstva |; a:i ja tebe pitam su svjedočanstva ? jer uži urote nije ono Pohvalićevo, koje, kako sam :ti dokazao ne valja_ni boba. Nego zoam ja, na koja svjedo- čanstva misliš, poznam ih moj paroće, puno bolje nego ti, ma eto ti ih avijeh kdpim i davam sa imulić rakije. Jer niti načini kojijem postupahu Dubrovčani sa srpskijem vladaocima, niti srpski dohodak,“ niti kupovine od srpske države ne do- kasuju da smo Srbi. Stari dubrovčani kako si ti reko strašili su se od srba, pa nije čuda, da su i njima gledali živjet u miru, Bila je po srijedi nevolja, a ne gimpatija. Istina je da je republika kupila zemalja u srpskih vladaoca, nu ako je to bila šupovina kako ti isti govoriš, onda je, la&, ito malo poslje govoriš, da su srpski darovi; Za- pa, Rijeka, Groš, Zaton, Kalamota, Lopud, Šipan, Rat, Konavle, Mljet, Korčula, Lastovo, Kupili darovat nije sve isto. Dubrovačka republika stro- rila se je, dragi moj, vlastitom vrlipom, & nijesu nju srbi stvorili kako ti hoćeš ludijem da dayaš ra- zumjet, Pa opet one zemlje, što su ih kapili bile su srpske u toliko, što su ih Nemanjić bili osvo- jili, a nije u njima srpski narod stanovao, kako što je to ,Crljena“ dokazala, a ti pobio nijesi ni» ti si kadar da pobiješ, Srpska milost! srpski, da- rovil Kupovine Vlaho, kupovine, plaćene i pripla- je dojmilo što nas braća preko Šave iste večeri | ćene radi kojijeh seg., ee učita i potanko, da