A poslije? Biće — kako mi rekosmo — što Bog da! Neki će na vladu, a neki u opoziciju, nasta- vljajuć staru pravašku borbu proti podregjenosti + nagodbom, za samostalnost i daljnje sjedinjenje o- ; stalih hrvatskih zemalja. Nije ovo »Pustolovna po- litika“ kako misli ,K. D.“, već je to jedina poli- tika, koja se nameće hladnom razboru hrvatskih patrijota. Posve je pak naravno, da pravaši ne ; mogu preuzeti inicijativu ovakog koraka — ko što mu se ne bi smjeli protiviti. Zato smo mi u prvom redu upravili naše riječi na opotuniste s je- dne i druge strane Velebita, a osobito one u Za- grebu, koji bi po svom načelnom programu to bi- li dužni izvagjati. Ali oni govore da neće, jer nije zgodan čas, a zašto i kako nije zgodan, toga nam * ne kažu. Da pak dokažemo ,Kat. Dalm.“, da mi nije- smo sami koji ovako mislimo, nego :da ova- ko mora misljeti svaki hrvatski rodoljub, pozva- . ćemo se na , Hrvatsku Domovinu“, koja nazad — nekoliko 'dana prenašala je odobravajuć naše na- zore, a zatim na organ dra. Starčevića » Hrv. Pra- vo“, koje uprav u zadnjem broju što nam je pri- spio, u članku , Dalmacija i nagodba“ razvija one iste naše misli,;koje ovdje branimo. Što više »Hrv. Pravo“ citira i $$ nagodbe, po kojim Dalmacija * pripada hrvatskoj, pozivljuć narodnu stranku i ba- na neka utječe u nagodbene dogovore Cizlajtanije i Translajtanije i neka svakako pita po nagodbi, da se ova Dalmacija već jednom utjelovi. Kako vidimo dakle, naši članci, pisani ovom prigodom, nijesu ostali bez odziva. »Kat. Dalm.“. nekako misli, da će Hrvati doći -do jedinstva i samostalnosti u jedan čas, To je moguće, ali kako? pitamo mi i na ovo pitanje no UK. D.“ ne nalazimo odgovora. , Neka bude, 1... veli ona, poštenja, samoprijegora, ustrajnosti, slo- i ge u dobru i čiste hrvatske svijesti i dopušte- ne odlučnosti, pak će doć Hrvatima i jedin- stva i samostalnosti.“ Istina živa, riječi zlatne! Vrag je samo što ih svak tumači na svoju ruku, Ipak može biti i mi ćemo na jednom, kao grom iz neba, postati i sjedinjeni, i samostalni, ali to nije jedini način našoj boljoj budućnosti. Mi bis- Kk mo mogli biti prvo sjedinjeni pa tek onda, kad nam svijest pojača, dobiti ovo drugo, i ovaj zadnji :'_ način ima mnogo više izgleda od prvog. Što više, o gve prilike oko nas i u nas vele nai, da hrvatska .+ stvar, ako ima na bolje poći, poći će najprije o- g vijem putem. Stvar je vrlo jednostavna. Mi možemo samo na dva načina promijenit naš položaj i to ili u- nutarnjim ili vanjskim dogagjajima. Od vanjskih : regbi da se nemamo vele nadati. U slučaju jednog "rata, ako dobije trojni savez, dobilo je u Austriji "_ Nijemstvo i Magjarstvo, mi ne. Ako pak izgubi, " dobiće istina Slavenstvo, ali je pitanje hoće li do- biti i Hrvatstvo. Ovo što rekosmo vrijedi i za Če- he uprav toliko koliko za nas. Ostaje dakle nutarnji preokret, jedini na koji Hrvati mogu direktno uplivati i te načinom kako gore razložismo. Govorimo većinama u Za- dru i Zagrebu, jer pravaši u oba sabora nijesu nego neznatne manjine, koje ne mogu staviti ni jedan predlog. Kad bi mi bili većina, naravno da bismo radili drugčije, a dotle nek rade barem oni. Ako neće na našu nek rade na njihovu, samo nek nešto postignu za ovo životno naše pitanje, da ne bude prekasno. Ovo je, ako ko nije shvatio, bio smisao našeg .Pisanja. Nijesu to ikakve , lekcije. koje. mi tobož -— dijelimo, već plod promatranja našijeh prilika, Mi Vratima sabora nije s gorega, da se ovo iznese na razmišljaoje rodoljubima i zastupnicima. Jer a odina obnove dualistične nagodbe već e tu, a mi, koji bi mogli igrati najljepšu ulogu, po svemu izgledu i ovaj put praznijeh i da bi sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskott i Slavo- nijom bila prosta utopija! Ipak ,Dubrovnik“ tg naglasuje, u svečanom času kad zbori o politi- tičkom radu pokojnog Klaića. jedna država, a za 500 godina potčinjeni (Dalma- cija) Mletačkoj, kad Ugarsko-Hrvatska napadnute od Turčina, nijesu mogle obraniti taj izloženi svoj posjed. M Poslije zadnjih skoro 5 stoljeća, kad je Au- strijska monarkija došla u posjed Dalmacije, kako pripovijeda Francez Abbe Pisani, god. 1797 Ru- kavina u ime Cara austrijskog zaokupi Dalmaciju, pour conserver le droits aussi anciens, qu' incon- testables qu' Elle a auz će pays. Zadar, Šibenik, Trogir, Spljet, Makarska, Hvar i ista Boka izjavi- še poklonstvo Caru, žao ugarsko-hrvatskome kralju. Je li to bila utopija naših praotaca ? Pisani pripovijeda kako se tada po bečkoj kancelariji osujetilo sjedinjenje. God. 1860 izašla je listopadska diploma, a u njoj izraženo načelo historičko-zakonskih indi- vidualiteta, dosljedno tomu poziv na Dalmaciju od strane kralja Ug. Hrv., da se poslju zastupnici iz Dalmacije, da raspravljaju sjedinjenje. Je li i to bila utopija ? Patent od g. 1861 svojim izbornim redom o- sujeti to izašiljanje, jer se opet centralizam pojavi. Kad je sabor dalmatinski većinom postao hrvatski, trikrat zatraži sjedinjenje na temelju dr- žavnog prava trojedne kraljevine. Je li i to utopija ? U zadnjem: zasijedanju g. 1895 podnesen je predlog opet, ali ga većina odbi, ne jer je to pi- tanje utopija, nego kako razloži pok. Klaić, da to- mu nije bila hora. I on je bistrinom svoga uma uprav uvidio, da okupacija Bosne i Hercegovine pospiješiti će riješenje. Jer, ili će biti ove zemlje anektirane Austro-Ugarskoj, uslijed dogagjaja na Istoku, tada treba im dati državopravni položaj u Monarkiji, i tada Dalmacija ne može ostati otci- jepljena; ili će podpasti drugom, a tada, reinkor- porirajuć Tursku Hrvatsku, nužda je, da se Dal- macija priklopi, za osjegurati nje posjed, upravo jer po svom položaju bi bila izložena posjedniku ostale Bosne i Hercegovine. Ovo je očiti smisao Klaićeve izreke, a ne utopija, koju bi on biv vidio. Svakako kao mudar politik nije htio suvi$nim pitanjem, omestiti do- ' brobit zemlje, *) koja očekuje kao ozebo sunca, toliko materijalnih oblakšica. Siromah Klaić, još mu je grob svježan, a već njegove državničke misli izopačuju. Napoken reći ćemo sa jednim Francezom: si la nation s' est trumpć, elle avait le droit. Niko ue smije na- zvati utupijom što jedan čitav narod traži i želi kao uvjet svoga opstanka i to od jednoga vijeka / nazad, s jedne i 8 druge strane Velebita. Geografski položaj! Ti sindžir Velebitskih planina bolja je kopča nego ona Italije sa Sicilijom i Sardijom, a nova željeznićka pruga iz Spljeta do Travnika, Banjeluke, Zagreba približit će mas bolje nego parobrod sa Zadrom. Geografski položaj Dalmacije prama Hrvat- skoj svakako je povoljniji, Engleskoj. u Dalmaciji ne smatra Hrvatsku i Slavoniju dru- gačije nego svojotn. domovinom. i (i. Pitanje sjedinjenja pitanje je vremena: Zgo- dan čas će nastupiti, ili odlučnom riječi parlame- njim, i tvrdo je naše ufanje, da će ga ipak riješi- ti, koji su ga u ovom vijeku ponovili. Ovo i čast narodna iziskuje, X. *) Nati čitatelji inat će, kako smo u ovom malo drugih nazora nego gosp. pisac. — Ur, minama Povijest nas uči, da za pet stoljeća bijasino 7 onsNRORONRIRNRIRNNČIRNj Sa sveučilišta. Zagreb, 10 Januara. Držim, da nikome neće biti žao, ako pod ovim naslovom po gdjekoju vijest :sa našeg hrvat- skog sveučilišta priopćim, jer je naša ;alma ma- ter“ u zadnje vrijeme u svijem krugovima. hrvat: jošte nije taj interes za sveučilištne zato će mnogog zanimati, što i kako se burnih vremena živi i radi -na našoj k Prije nego li šta stanemi“ govorit 0 današ- njim prilikama, dižim, da mi je ma prvom mjestu spomenuti pitanje, koje se malo ne daromice izti- če, — pitanje, koje ne bi dobro bilo, da o- stane neriješeno, osobito radi onih“ sveučiličnih gragjano, koji su ili pritwstvovali onim poznatim listopadskim dogagjajima, ili su solidarni bili g tijem dogagjajima, a ipak ne sjede danas u bje- kom Jelačića bana. Policija je imala pane ruke posla. Za čas se napvuiše prostorije zagrebačke ljudi. — Ali broj nije odlučivao dapače što bija- še veći, to je i zabuna rasla. Htjelo se naime, da se pred vanjskim svijetom može reći, da je neko- liko razigranih gjaka pohvatano, koje će onda dr- žati začetnicima svega zla; da su oni sine quoque suverenitate pokušali, vanja svojih osjećaja, pa da im nije dosta bilo, da sami j zavedu, držeći se kod toga starog načela, da se masa ne kazni nikad onako, kao individui što ge kazne. — Nego taj mandat zakasnio je, drugim riječima, taj je mandat našao već preko stotinu sveuč. gragjana pozatvorenih. U prvi se čas priči- njalo, da je spomenuta namjera promašila svoj cilj. Ta to je bila jedina najzgodnija namisao, ko- ja bi bila kadra ma i za čas odvratiti prijeteće zlo, — Nu svagdje se nadje ljudi, koji odmjerenom sredinom stupaju, držeć uvijek na umu onu: , beti ključka, da u čas svemu zlu doskoče, Imao se na + drugi način broj zatvorenika sniziti, koliko se iole dade, do najmanjeg broja, pa ostao u zatvoru i jedan samo, pa će zato toga držati moralnim i faktičnim začetnikom i pokretačem svega, a drugi će biti oslobogjeni. Tako se barem po Zagrebu. * priča. i Kako svako razabire iz toga; — avakav po- | stupak- izključuje svaku ideju solidarnosti, polaze- ći sa stanovišta »jedan za sve, ali ne svi ga jed- noga.“ Što se dakle radilo? Puštahu se ma slo- , bodu ljudi, ma iz .kojih bilo razloga, a drugi pak — pridržani su pritvoreni. Time se naravno broj po- | hvaćenih znatno i u velike promijenio, a poznato | je putem javnih glasila, kako se taj hroj mijenjao i padao. Ali eto neočekivane pojave! Izvana dolaze novi elementi, podvostručeni, jer vidimo: nove re- dove sveuč. gjaka, kako iz čiste solidarnosti sve silom nagrnuše pred policajnu zgradu, da budu i oni zatvoreni, Policija je daksko radila onako, kako je bilo naloženo. Kod toga se posla svakako postupalo, pa mnogi, koji su — svaka im bila čast i poštovanje — inače nekrivi bili i nedužni, koji su doduše solidarni bili sa tijem po- 'skog svijeta izažvala pozornost; a pošto gi sada re