U Kotoru su svrhom decembra izložene iz- borne listine za obnovu kotorskog općinskog za- stupstva. Kako čujemo, velike se čine pripreme za ove izbore, jer je Kotor radi svog položaja znamenit grad i od velike važnosti u našem srp- sko-hrvatskom sporu. Mislimo s toga, da neće bi- ti zgorega, da se ovom prigodom malo potanje pozabavimo osobitim kotorskim odnošajima. Katolici sačinjavaju dvije trećine pućanstva općine kotorske, i radi blažene sloge življahu va- vijek u miru i u ljubavi sa braćom“ hrišćanima, držeći ih u svemu pravom braćom. Radi sloge, premda u većini, zajednički dijeljahu sudbinu op- ćine kotorske. Nu na žalost ,srpsko-pravosla- vlje“ htjelo je, da i u Kotoru — ko što drugov- dje po Boki — dogje do sveopće premoći i da sve skuči pod ,srpsko-pravoslavnom“ firmom. \ godine 1884 opažahu se u Kotoru neke nelijepe posljedice hrišćanskog nebratskog povašanja. Od tad sve to veće i veće. Prećerano vjersko obilježje srpsko-pravoslav- nog opštetstva; istovjetni njihov politički i vjer- ski program; neumorno i višegodišnje njihovo na- stojanje da po svaki način islisuu naše ljude iz javne uprave i sa svakog javnog položaja, da iz- brišu naše svetinje i vjerske 1 domoijubue, i da promijenu historički harakter Kotoru, radeć sve u srpskom smislu; a uz to još da ga ekonomično upropaste, uvjerilo je kotorske rodvljube, da se prenu i da se okupe. Nepravica je bila velika. Svakome je bilo više dogorilo do nokata. Hitjelo se sloge, da se odoli nepojmivoj srpsko) bahatosti i nečuvenom fanatizmu. Složnum radom imalo se nastojat, e da se ma vrijeme sačuva što se još sačuvati dade. 1 zbilja! Pravedno i pošteno drža- nje kotorskih Hrvata učinilo je, da se k njima sami pridrušiše neki katolici autonomaši, koji se uvje- rise višegodišnjim iskustvom, što su i kamo cilja- ju kotorski Veliko-Srbi, sa svojom politikom. Slož- nim postupanjem i nastojanjem, kakv je poznato, osvojiše nazad tri godine svoju starinu: Općinu Kotorsku. Koliko je to stalo truda i muke, u svo- je je vrijeme opširno izvijestila ,Urvena Hrvat- ska.“ Kroz sad minule tri godine naši ljudi lijepo upravljahu kotorskom općinom, neumorno radeć na boljitak i napredak grada i cijele općine, za- konom i pravicom u ruci, a pod vodstvom one do- bre i poštene duše, dosadašnjeg kotorskog načel- nika D.ra J. Pezzia, kojemu svak, prijatelj 1 ne- prijatelj, privrženik i protivnik iskazati će svoje pri- zuanje kao revnom, miroljubivom i zaslužuvm na- čelniku Kotora. — Buduć se dovršio trogodišnji rok izložene su, kako gure spomenusmo, izborne listine za nove izbore. Uslijed česa uzkomešalo se veliko-srpstvo bokeško, ne bi li u nastajućim izborima osvojilo kotorsku općinu. Sveto srpsko-pravoslavje, kako nam javljaju, naredilo je srpsko-pravoslavnom op- štetstvu Kotora, da upotrebi sve moguće pri iz- borima, u svoj prilog, za spas srpstva, koje ne može progutati, da grad Kotor nije u njegovim rukama. Pritekli su im u pomoć talijanaši legaši i pridružio im se bilježnik g. Ivo Giunio, Žao nam je, da ime ovog čovjeka spominjemo u svom kolu šli moramo, pošto on danas u Kotoru okuplja oko sebe i predvodi ,Srbe“ i talijanaše. Do jučer, da tako rečemo, predvodio je kotorske Hrvate, a sad? Sad mu se prohtjelo proglasit se ,pravašem,“ pak pod ovim hrvatskim imenom u društvu Srba i Le- ginih talijanaša kidiše na Bokeške Hrvate, eda se dogodi zabuna pojmova. Mi nećemo ovdje da ras- pravljamo, može li se zvati pravašem jedan koji ovako postupa. Dosta je da kažemo, da g. Giu- nia ,pravaša“ naši pristaše stranke prava u Boki ne priznaše takovim. Uzalud mu je bio vas trud. A kad je uvidio, da mu plašt ,pravaštva“ ne po- maže, i da se je sam izigrao, uskočio je u ,Srbe“ i talijanaše. Diktirao im je uvijete zajedničkog ra- da proti našim ljudima. U svojoj ,pravaškoj“ kući držao je sastanke najljućih naših neprijatelja. I da bi bolje posvje- doćio svoje ,pravaštvo“ izpuslovao je, da se us- troji izborni srpsko-talijanaški odbor, imenom U nione Cittadina,“ kojemu je on isti potpresjedni- kom, a Veliko-Srbin Dr. Kvekvić pretsjednikom. Na ime odbora , Unione Cittadina“ bilo je pri- kazato 263 utoka proti izbornim opć. listinama, a& te je utoke na talijanskom jeziku sastavio i svo- jim potpisom potkrijepio ,pravaš“ g. Ivo Giunio ! Mi se uzdamo u prokušano rvdoljublje svi- jestnijeh birača općine kotorske, da će bit uzalu- dan trud Veliko-Srba, talijanaša i gosp. Iva Giu- nia. Hrvati ikatolici u Boki gorkih su okušali, mnogo su i mnogo kroz toliko godina pretrpjeli od nesugjene im braće, Ako su ustali, ustali su da svoje obrane. Opravdani njihovi zahtijevi i sve- ta njihova stvar za koju se bore sokoli ih, da ne klonu duhom, već da se junački drže — na obra- nu svojih prava i svojih svetinja. U to ime želi im unapred svaku sveću ,Cr- vena Hrvatska“, kojoj je na srcu vavijek bio Ko- tor ,gnijezdo sokolovo“ kao što i sva kršna Bo- ka ,koja no je dika od Hrvata“, kako pjeva ne- umrli Kačić. Naprijed braćo! A naši se smiju!!.. Ovijeh dana dogodio se u našem susjestvu jedan čin, na oko neznatan, ali koji u povijesti naroda i država bilježi novo poglavje. Evo što: Gosp. Milovan Pavlović srpski ge- neral i odaslanik Aleksadra I. prošao je ovuda na Cetinje. Sobom je donio ručno pismo svoga vladara na Gospodara Crne Gore i Brda, zatim ratifikaciju trgovačkog ugovora izmegju Srbije i Crne Gore i orden Sv. Save I. razreda, što ga Srpski kralj šalje crnogorskom knjazu za njegove zasluge..... ,ia prosvjetnom i književnom polju.“ Neznatne posljedice velikijeh uzroka. Pa ko- ji su ti uzroci? Nikada Crna Gora i Srbija nije- su živjele u dobrom prijateljstvu. Jedna drugoj zavidjela je položaj i saveznike, pa dok su me- djusobno metanisale, ne približiše se. Srpska štampa vrijegjala je Crnu Goru i Crnogorce, kako ih naj gori dušmani napadali nijesu i ne jednom morahu srpski publiciste da pred sudom za to odgovaraju. Posjeti Petrovića u Beograd nijesu nikako bili odvraćeni, što više, ovi se posjeti smatrahu kao nekim pokušajima. Beograd nije htio da znade, da opstoji i jed- no Cetinje, | NAUCNA 9081 IOTEKA, Docavi IM Protivno pak — ako je i deseti «dio istina od onoga što pronose crnogorski nezadovoljnici — Crna Gora vraćala je milo za drago. Knjaz Nikola nije zaboravljao, da je tast kneza Petra Karagjorgjevića, srpskog pretendenta. Srpski ra- dikali za Milanova doba dolažahu potajno u Crnu Goru na dogovore, a megju njima bio je i Pašić, poslije prvi ministar Srbije. Što se tamo snovalo lako je ugonenut;, a danas se pozitivno znade, jer očevidni svjedoci koji su činu sudjelovali jav- uo ispričaše, da su onda Crnogorci spremali . po- kret na Srbiju i da se samo Turskoj ima zahva- liti, što nije pustila čete preko svoga zemljišta, Ovako megiu se. ovako u politici. Nikada Srbija nije bila crnogorske politike. Dok je Crna Gora uvijek dosljedno stajala uz Rusiju, Srbija se promećala izmegju trojnog saveza, Rusije, Engles- ke i Turske, kako joj je kad bilo potreba. Do- maćim krizama dovedena na rub propasti, njezina politika bi više plod financijalne nego li narodno- plemenske nužde, Tako smo vidjeli Austriju, gdje je kod Slivnice spašava iz očite propasti, a poslije, kad joj je stala okrećati legja, gdje je aospodar- skijem ratom opominje na posluh. Ova skakanja nijesu naravno mogla u Rusiji: proizvesti najbolji utisak. U Petrograđu tije se vjerovalo Bi)gradu, a Cetinje, vezano rodbinskim vezama znalo je po- slušnošću očuvati negranićeno prijateljstvo. Znamo za neki slučaj iz prošlih vremena, kada crnogor- ski vladar nije htio primiti jedan bogati dar su- sjeda bez odobrenja Aleksandra Il. Onda se Sr- bija priklonila trojnone savezu, vičući na Rusiju, da ju ie na berlinskom kongresu prikratila na ko- rist Bugarske ! Kada sve ovo i još mnogo toga na um uz- memo, onda je majooviji dogagiaj zbilja znamenit i može biti od nekih posljedica na Balkanu. Očito je da je Srbija prva učinila ovaj ko- rak zbliženja, kad se je napokom odlučila, da _po- šalje svoga čovjeka na cetinjski dvor, Tamo vrlo dobro znadu kako stvari stoje, pa im davaju to- mačenje koje ih ide. U posietu generala Pavlovi- ća ne vidi službeni organ Crue Gore nikakav ste- reotipni ,čin kurtoazije“ i ,dobrijeh odnošaja“, kako se obićno prikazuju ove vizite. On čisto ve- li, da ,Crna Gora najbratskije dočeka i najsrdač- nije pozdravlja ovo poslanstvo iz bratske nam $r- bije, u kom gleda najbolje jemstvo ostvarenja 0- mijeh nacijonalnijeh težnja i nada, za koje od vje- kova rado prolijeva krv djece svoje.“ I još više ! Njegovo Veličanstvo Kralj Al — piše dalje ,G1. Cr.“ — u tome domaćemu spokojstvu upoznaje na sjeveru onu zvijezdu, koja može srp- ski brod iz prijeteće oluje uvesti u luku spasenja i njegova vlada sčijedi budno toj svijesdi vodilji.“ ,Na tom putu Srbija se danas, poslije toliko kolebanja naodi rame ss "tamo s Orndih Gorom, i mi smo u stanja već obradovati sveo