. Mist izlazi svake subote. Cijena mu je
4:50, na po godine fior. 2:25; za Dubrovnik sa
8

, Govori se da će se prijateljstvo izmegju O-
irenovićeve i Petrović-Njeguševe dinastije još bo-
lje utvrditi uzajamnim posjetom Nikole I. u Beo-
grad i Aleksandra I. na Cetinje. Druga vijest opet
poriče ovaj izmjeuični posjet, nego same, da će se ova
dva vladara sastati na jednom mjestu. Taj sasta-
nak imao bi biti ovoga ljeta — ako vrijeme do-
pusti. Sa svim tim ima u Crnoj Gori jaka stran-
ka nezadovoljnika, koja osvem što pita ustavnu
slobodu, traži k tome i jedinstvo srpskih država
pod Obrenovićevom dinastijom, veleć, da bi tako
prestale sve buduće razmirice, koje će prvim us-
pjehom nastati izmegju ovih država.

Onomadne javismo kako je knjaz Nikola I.
drža vatren govor ispred Crnogoraca, u kom reče
da je Rusija s ujima, i da se oni uz Ruse osvem
Boga nikoga ne boje. Sada doznajemo za uzrok
toga gayora. Knjaz je dao naredbu, da do Februa-
ra budu svi Crnogovci spremni. Ovaj nalog dobi-
še takogjer i Crnogorci izvan domovine, dapače i
same Crnogorke, koje se u našim krajevima nala-
ze uz službi. Ovo se nemilo dojmilo svijeh. pak se
nezadovoljan narod uzbunio, čemu to gospodar zo -
ve na pripremu, a mnogi dapače ne htjedoše ići.
Kojaz sam bio je prinužden doći megju narod, da
ga umiri, pak je tom prigodom držao onaj glaso-
viti govor. Sarajevski ,Bošnjak“ nadovezuje na o-
vo nekoliko svojih opazaka. On veli da je knez
Nikola htio pokuš.ti, može li se crnogorska vojska
mobilizirati, kao ona drugijeh država, pak je tom
prilikom mješte poslušnosti i zapla našao vike i
nezadovoljstva, što baca čudno svjetlo na zapt i
vojničku uredbu u Cruoj Gori.

Dočuli smo uz to, da se u Crnu Goru šve-
jednako uvozi oružje i da je baš ovijeh dana do-
šao u Bar jedan brod pun ratne 7aire.

+ U predzadnjem broju ,Glasa Crnogorca“ či-
tali smo, da granica izmed Crne Gore i Bosne
Hercegovine, koja je više mjeseca bila zatvorena,
opet se otvorila i tv na zahtjev bosanske vlade.
Po tom bi izgledalo, da je Crna Gora zatvorila
granicu, pak bosanska vlada pitala, da ju otvori,
a ona popustila. Nakon toga izagje u , Bosnische
Post“ poluslužbeni komunike, koji veli da stvar
stoji sasvim drugačije. U proljeću prošle godine
radi opetovanih otimaćiua počinjevih iz Crne Go-
re, da je bosanska vlada zatvorila granicu. Ako
je ova opet otvorena, to se zbilo ne na zahtjev,
nego na naredbu bos. vlade i to radi velikog gla-
da koji u Crnoj Gori vlada, pri čem su bos. vladu
vodili motivi čovječnosti. Ovako piše ,Bos. Post.“
Znatiželjni smo: što će ma ovo odgovoriti ,Glas
Crnogorca“, pak-ćemo: onda viditi kako za pravo
stvar stoji,

. U toliko u Bugarskoj na muči su radi pre-
krštenja maloga Borisa. Knez Ferdinand bio je o-
vih dana u tom poslu u Rimu. Novine javiše, da
je on išao ishoditi od Pape dopust, da mu sin mo-
že .preći na pravoslavnu vjeru, ali to nije istina.
Knez Ferdinand Kobvrg pitao je samo, da mu
papa zajamči, da njega, oca, neće izopćiti iz ka-
toličke crkve, ako sina prekrsti na pravosljavje.
Po onom kako je bio primljeu sudi se, da je od
pape dobio oštar odgovor i on se uputio kući mu-
čalji no ikad. Ministarstvo Stoilovo gdvide te ok-

edu Otpravništvu sleti dea
jem u kuću, a za wustro- Ugarsku, šalju redništvu.
poštom: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50; sa inosemstvo vo

U DUBROVNIKU 8. Februara 1896. _

CRVENA HRVATS

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis!

sponiralo u ovom pitanju, pak se boje da će na-
stati u Bugarskoj ozbiljna kriza.

Svakako je stalno da Borisovo prekrštenje
na pravoslavje neće ipak knezu zadobiti simpatije
Rusije. Rusija teško će se ikad izmiriti sa Bugar-
skom. Nama se čini, da tu po srijedi nije kakva sim-
patija i aotipatija naprama Koburgu, nego da bi braća
Rusi htjeli, da Bugarsku posvema pritegnu u svo-
je sfere, pak da im ona bude neki most do Cari-
grada, ako ne možda sutra i ruska provincija.
Koburgi pak i sami vide koli je kritičan položaj
kneza Ferdinanda, pa ipak nedadu da se zahvali. On
i majka mu potrošiše veliki dio svoga imanja, da
im se uzdrži bugarsko prijestolje, sveisto ko što
sada ide u tu svrhu i miraz mu ženin. Knez Ferdi-
nand dao se na igru va banque do skrajaosti,
pak neće tako lako popustiti. U zemlji regbi da
ima za se većinu, ali do kada?

Srbija bi se rado oglasila, da može. Puste
financije neće da se urede, pa ni kamate ne može
da plaća. Ovih dana matovariše nov porez — na
neženje. Kv se ne ženi morati će da plaća, jer je
Srba malo. Čuje se da će prvi primjer dati kralj
Aleksandar koji će uzeti za ženu mlagju kćer
knjaza Nikole. Potom bi Obrenovići došli u bliže
srodstvo sa Petrovićim i sa Karagjorgjevićim.

Kako vidimo sve je nešto mutno i nestalo.
Iskrice na sve strane vrcaju, ako koja u barut
pane, mogao bi se lako zapaliti. Rusija i Turska
zajedno su, premda bi se Turci, kako iz Carigra-
da pišu, rado prošli toga prijateljstva. S druge
strane pak Njemačka nastoji, da se s Rusijum
izmiri, u kom slučaju pustila bi Austro-Ugarsku
na istoku samu sa Engleskom, tom staro pro-
tivnicom Rusa. Hoće li im to poći za rukom? Mi
dvojimo. Jedno je samo istinito, &a to da sve ove
velike sile, počamši od Rusije, pa do Engleske ne
lome svoja koplja oko Balkana za dobrobit Bugara,
Srba ili Hrvata, nego za svoje vlastite državne inte-
rese. I kad ih postignu, platićemo ih najgore mi.

Balkanski Slaveni ne bi ovo smjeli nikada
zaboraviti.

= na

Prve sjednice.

Bolno nas se dojmiše prizori prvijeh sjedni-
ca u dalmatinskom saboru. Kad bi bili u prvom
redu strančari, pak Hrvati, mi bismo se još mo-
gli i radovati. Ali ono što se tamo dogagja ne-
milo vrijegja interese cijeloga hrvatstva.

Čini se da se većina naše narodno-hrvatske
stranke posve istovjetovala sa većinom narodnja-
ka ili ti magjarona preko Velebita. Govorimo 0 ve-
ćinamia, jer ne možemo da se uvjerimo, da svi
ovako misle.
io Evo nekoliko činjenica kao dokaz našoj tvr-

Amo je presjednik sabora dr. Bulat, čovjek
sile i vlasti, koji ne prebira mnogo srestva kako
da tu vlast uzdrži i raširi. Ne sliči li on, što se
tiće slobode govora, u velike pokojnome Mirku
Hrvatu? Još. malo, pak :će'se i mas uvesti is-
ključivanje zastupnika.

Cijela akcija narodno-hrvatske stranke u
Dalmaciji bi naprema proti pravašima, Sami mji-
hovi zastupnici prizoaše u saboru, da se instink-
tivno sve stranke nagjoše složne protiv

pravaša.
— Nije U tako i kod garodao sianke u Byaort-

EI BIBLIOTEKA, o. Ali

 

   
   
 
 
 
 
 
 
 
   
   
 
 
 
 
 
   

 

Za oglase, zahvale i ost. plaća ne 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

   
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
  
 
  

ni, koja sve sile Hrvata i Nehrvata upotrebi, da
što manje bude opozicije ?

Narodnjaci u Dalmaciji birahu Srbe i Ta-
lijanaše, samo da u sabor ne dogje toliko prava-
ša da mogu postaviti iedan predlog. — Onamo
preko Velebita prošlih izbora uradiše isto vladi-
novci proti državopravnoj opoziciji. U Zadru za
koji mu drago predlog (na pr. onaj za adresu sje-
dinjenja) potrebito je, da potpišu 4 zastupnika, —
u Hrvatskoj 15. — Ni tamo ni amo hrvatska o-
pozicija nije smjela doći do ovog broja.

U Hrvatskoj vlasti silom bajuneta brane o-
pozicijonalcima da idu u svoje izborne kotare. To
se obzoraškim i pravaškim kandidatima nebrojeno
puta dogodilo. Da ne sižemo u prošlost, spome-
uućemo kako zadnjeg naknadnog izbora u Garči-
nu g. Stevo Kotuzović bio je na silu ostranjen iz
kotara, u koji se došao prestaviti kao kandidat
stranke prava. — Nije li se to isto dogodilo i
našemu Matu Šariću, kad je kao kandidat za ne-
retvanski kotar išao u Vrgorac, da prisustvuje
glasovanju biranih birača, u isto doba kad je na-
rodnjački kandidat u pratnji c. k. kot. poglavara
triumfalno se kočio po Vrgorcu?

Govore nam i novine pišu, da su politički
činovnici u Banovini najveći agitatori za narodnu
stranku. Imena Kovačevići, Cuvaja, Vinklera, Mat-
tachich& i drugih dopriješe i do ovih krajeva. —
A u nas? Zar im ne nalazimo pendant u Blessi-
chu, Vakoviću, Paviću, Jarabeku i ostalim ?

OQsvrnimo se sada malo na političko narodnu
djelatnost jedne i druge stranke. Zar nijesu to
dvije sestre ? Ni jedna ni druga neće sjedinjenja.
jerbo da nije zgodan čas, a ne kažu zašto nije zgo-
dan i kada će taj čas nadoći. I?jave o državnom
pravu učinjene od nekih narodnjačkih zastupnika
u Zadru sliče izjavam Crnkovića i Tomašića. Isto-
dobuo pak dok se ,magjaroni“ svaki čas nadba-
cuju s opozicijom, koliko su oni uradili za škole,
gospodsrstvo i drugo, i nama naši davaju to nepre-
stano pod nos. Svaka i najmanja gradnja, počam
od popravka kakvog zvonika, pa do uregjenja 8se-
oske lokve, piše se amerikanskom reklamom u zla-
tne stranice uspjeha narodne stranke!

A kad su se zagrebački vladinovci na veliku
viku Magjara, prekasno stavili, pak sada na vrat na
nos .popravljaju“ svoje čitanke, naši amo na njih
viču, a zaboravlju da su ih oni tako već odavna
popravili.“ Razlika je neznatna: & one strane is-
pušta se sve što je zazorno Budimpešti ; amo se
preinačilo onako kako je hotio Beć.

Naravno, da se na sličao postupanje podiže
u narodu nezadovoljstvo, pak moogi viču, da su
se ove stranke odrekle hrvatstva. Naprama tome
i jedna i druga imadu isti odgovor. Ako amo prof.
Mrkušić u saboru vapi i kune se, da je on isto
tako dobar Hrvat kao i Biankini, nije li već da-

vno rekao Nikola pl. Czerakovich: ,Ja sam Hrvat

ia gijegod \
sar i a gas tako isko ? 1 A RAŠ