t&
to

mas djelovale. Kao da smo im se više priučili!" I
zato kad bi nas ko pitao: kakav vam je dakle
utisak učinio ovo saborsko zasijedanje, mi bismo
odgovorili: nikakav! Progje nas neko čudno ne-
slano čuvstvo, kad na nj pomislimo. Ono i nije
ss bio sabor, nije bilo zasjedanje zastupnika slavne
"ekraljerine. Mi ne znamo ni sami što je ono bilo.
> "Možda semi ljuto varamo ; naprotiv da je ovo
najvažnije saborisanje što ga je Dalmacija ikada i-
mala, ali zaludu kad se tako osjeća, a osjećaju se
zapovijedati neda. Nešto je sve umrlo, ugaslo,
a sami ne znamo što. Fali života, fali hrvatstva.

Da nije to posljedica prošlijeh izbora? Mo-
guće i to. Evo na primjer toliko spominjani prof.
Mrkušić, inače kad se s njime sastaneš čestita i
prijateljska duša. Mi ne sumnjamo da je on Hr-
vat i to, po njegovu shvaćanju, dobar Hrvat. Pak
se on može potrostručit, može postati nasljedni-
_kom Pavlinovića u saboru, ko što ga je Naslije-
dio“ u kotaru. Može spasiti Dalmaciju. Zaludu !
Nema onoga entuzijazma, onog žara. Jer mi zna-
mo kako je bio izabran. Pa tako Katnić, koji je
izabran s Pugliesijem, tako Vuković, tako Borelli,
čiji su birači svoje glasove dijelili izmegju njega i
talijanaša Ghiglianovića, i dalje redom. A naš
gospar Pero Čingrija, gdje govori Biankinu, da
«ako se c. k. kot. poglavar (notate bene: uvjere-
njem talijanaš) zauzeo na Pelješcu za narodnjake,
da je to učinio kaonoti za umjereniju stranku.
Što bi Biankini htio, da je agitirao za nj?... Ka.
ko ti ovdje zgodno dolazi na pamet prizor iz sta-
novitog Sudermanova komada! A gospar Gajo
Bulat, gdje u pozdravu na e. k. namjesnika slavi
zasluge istog, pak se hvali kako svi zastupnici
vršiše uredno svoje dužnosti, osim neke male a3-
nimke! Ta je iznimka Biankini. Zaboravilo se što
je pisao g. P. Č. o stanovitijem kobnijem uplivima,
koji upliv mi u Dubrovniku i u Boki teško ćutimo.
Bulatova nazdravica sve je desauvirala. Pa i —
pak — mi smo naprama svemu tome ostali rav-
nodušni ? Evo jesmo ! Ovi nas pojavi umaraju.

Ovoga puta čuli smo dva nova govornika : Ma-
chieda i Supuka. Machiedo je govorio talijanski. U
četrdeset godina ,rada i borbe na narodnom po-
lju“ ovaj hrvatski zastupnik ni hrvatskoga jezika
naučio nije. Kakvo je onda to hrvatstvo ?

Vitez Šupuk napadao je pravaše. On je sklo-
pio savez sa Srbima i izabrao dra. Puljezi, jerbo
ga je bilo strah da pravaši ne izaberu talijanaše.
U ovoj izjavi ima najmanje tri laži. Prva je da
pravaši nijesu sklapali saveza sa talijanašima ; dru-
ga je da talijanaš nije mogao bit nikako izabran,
jer kako Šupuk. govori, on je sa Srbima sklopio kom-
promis u zadnjem času poslije izbora biranih bi-
rača, a izmed ovih mije bilo talijanaša; treća je
da on nije sklopio kompromis sa Srbima u zad-
njem času, nego, kako je potvrdio Sava Bjelano-
vić, nekoliko mjeseca prije, da se osigura proti e-
ventualnoj pravaškoj pobjedi. Ima i četvrta laž,
koja spada na narodnu stranku. Kad bi sve isti-
na bila, što mije, da su pravaši htjeli izabrat au-
tonomaše (koji nijesu imali u onom kotaru nijed-
nog biranog birača) kako se to slaže, da je narod-
na stranka u Šibeniku toliko se zgražala nad tim
tobožnjim izborom talijanaša, pak izabrala -- Sr-
bima, a u Zadarskom kotaru ova ista stranka
proti pravašu Hrvatu glasovala je... . za talija-
naša Ghiglianovicha? Ko će dakle vjerovat u bo-
jazan bivšeg talijanaša viteza Šupuka? To su la-
kardije i isprike, a istina je ovo: Narodna stran-
ka, da ne prodre pravaš, birala je u Šibeniku sr-
bima, a u Zadru talijanaša. Jer kad bi tamo i a-
mo bio prodro barem po jedan pravaš, onda bi
pravaši bili imali 4 zastupnika, t. j. oni bi mogli

 

  

joj je bilo nereda ? Zar nema i drugih ? Ako nema
skidamo kapu
i do crne klanjamo se zemlje ;
ali ako bude — što onda? A nu tom poslu neka
g. Nardelli ne pita nas, nego neko skoči u susje-
stvo općine raspuštene ,radi nereda u upravi i
redarstvu“, pa neka se tamo upita.

Ako pak g. Nardelli hoće svakako da i nas
nešto pita, reći ćemo mu, da ima još jedna opći-
na, koja uprkos velikijem dohotcima poreza i op-
ćinskih dobara, toliko godina nije plaćala svoje li-
ječnike i činovnike; gdje su vijećnici radi nereda
sami se zahvaljivali na svojoj časti ; gdje je ma-
čelnik bio svrgnut; gdje su bili novi općinski iz-
bori koji su jednoglasno ispali za stranku prava ;
pak ne samo da ta općina nije bila raspuštena,
nego novo izabrano vijeće još ni danas nije usto-
lićeno, a staro je iznova rekonstruisano i svrgnu-
ti načelnik narodnjak malo prije izbora opet us-
postavljen u svojoj časti! Ova općina zove se
Blatska. Evo dakle gosp. Nardelliu mi odgovoris-
mo imenom i potpuno potkrijepljenom tužbom.
Ili ne.... ne odgovaramo njemu, nego narodnoj

stranci — koja se bori za sjedinjenje sa Hrvatskom !

Jadnoga sjedinjenja !

Opazili smo uz to neko zbliženje izmegju Sr-
ba i narodnjaka. Oni se ovoga puta, ko ni lani
nijesu zadijevali, dapače gdje su mogli, išli su jed-
ni drugijem na ruku. Srbi su se bojali vrličkijeh
i bokeškijeh posala. Stari Pavo Kamenarović, ne-
kad hrvatski prvak u Dobroti, a sada tašti hrva-
tski odrod i srpski zastupnik, pohitao je brzo u
Zadar, da uredi neke posle u svom izboru. Naro-
dnjaci su Srbima vratili milo za drago. Oni su ih
poštedili i u Boki i u Vrlici, t. j. nijesu pisnuli
ob onim izborima. Srbi pak svališe svu krivnju
na pravaše i tako proti ludijem napadajima ne-
kijeh Srba hrvatske narodnjake u Boki i Vrlici
nije imao ko da brani nego.... pravaš Biankini |
Jedan dokaz više, da je pravaš, kad se radi o
hrvatstvu proti dušmanima, ne pita za stranku ne-
go za narodno ime.

A onda kao u svemu. Narodnjaci spljetski
pokrenuše akciju proti Zadru radi demonstracija
za sprovoda Klaićeva, Narodnjaci u Zadru ljute
se na Spljećane da ih tako izlažu, jer da demon-
stracija bilo nije. Dr. Bulat pere ruke, jer da su
čitavu stvar pokrenuli Borćić i Mangjer. Neuspjeh,
konfuzija ! Tako se dogodi kad se ozbiljne stvari
neozbiljno začimaju.

Ovo megjutim iza kulisa, koje vrve još ko-
jekakvim isticanjem. Borčiću se zamjera, da je
on kriv, ako su odnošaji sa Biankinom ovako na-
peti; drugijem se prebacuje da ne rade ništa jer
neće; trećijem jer ne umiju. Nezadovoljstvo me-
gju zastupnicim koji su narodu obećivali, da će
mu vlada dati mari e monti, ako ne glasuje za
pravaše. Sada valja obećanja ispuniti. Sam Mrku-
šić toliko pita, da mu ne bi bili dosta prihodi
Češke, I drugi takogjer, jer se svaki obvezao.

Ali lako je obećivati, nego je teže ispuvjati.
A oni u Zadru čuju i ne čuju. Eto neprilika.

Kaos u načelnim pitanjima ! Presjednik Milić
priznaje talijanaše kao urogjeni elemenat, dr. Čin-
grija mu odgovara da to nije istina. Zori su sve-
jedno Srbi i Hrvati; on, srpski književnik, a hrvat-
ski političar, ljubi svakoga. [I Vuković je Hrvat,
ali wild, koji radi za materijalno i ekonomsko do-
bro svojijeh birača. Drugi o programima i ne go-
vore. Ni za lijek mlagjih sila, punih poleta i
ideali. — Kaos u talijanaša koji ne znadu jesu
li Talijani ili Autonomeši. Kaos u Srba, koji se
pravdaju hoće li s talijanašim, ili s narodnjacim.
A vrhu svega ovoga kaosa kraljuje presvijetli go-
spodin Pavić von Pfaufenthal, zadovoljan da je

dva pravaša u ovom metežu podnijeli
Su se kako su bolje mogli. Vršili su svoju duž-
U zadnje Biankini stavio je upit ua presjed-
nika, da se potakne pitanje sjedinjenja. Presjed-
nik mu je odgovorio da predlog nije poduprt od
broja zastupnika (ako se ne sjećate za
to je bio preinačen i pravilnik), te nije ni došao
na raspravu.

  
  
   
  
  
   
    
  
   
   
 
 

 

što ih doživismo. Je li ong predteča putrefacije,
ili novog života? Ko zna? Nas samo boli što smo
oko njega istrošili ovoliko vremena i papira .........

 

 

Dubrovnik, 14 Februara.

Kako naši čitatelji razabiru, ne uplićasmo se

u pravaški spor u Zagrebu i time se držasmo za-
ključaka dalmatinskih pravaša. U svoje doba, kad
je razdor puknuo, rekli smo čisto i iskreno, što
mislimo o istupu dra. Starčevića, dra. Franka i
družine, koji istup mi još ne vidimo opravdanim,
što nadalje o Folnegovićevoj izjavi i o nekim dru-
gim stvarima u stranci prava.

Iza toga stari klub stranke prava stupio je
| u dogovore s našijem urednikom, da mu predade
= svoj list u ruke uz veoma povoljne novčane uvje-
te. Naš urednik bio je zato pošao u Zagreb, da
| vidi bolje kako stvar stoji. Tamo se sastao i po-
| razgovarao sa gospodom raznog mišljenja i nije
| primio lista. Kazao je da sve njegove simpatije
naginju na onu stranu, biva na stranu gdje su,
izmegju ostalih, barun Rukavina, dr. Žerjavić, dr.
Boroša, Grga Tuškan, David Starčević, dr. Brlić,
dr. Banjavčić, dr. Potočnjak i drugi, ali da ostati
neće, jer je uvjeren da neće moći doprinijeti slo-
zi i jedinstvu državnopravnih elemenata u Bano-
vinu, onako kako bi on od srca želio, I vratio se
na svoje staro mjesto. Drugo ništa !

To je dakle ona ,tajna misija“ urednika Cr-
vene Hrvatske“ u Zagreh, na koju su njeki, u ovo
doba razdora, toli znatiželjni.

List je zatim ponugjen nar. zastupniku i u-
čenom pravniku dr. Ivanu Ružića, koji se je pri-
mio uredništva organa staroga kluba stranke prava.

Od onda do danas stvar izmegju novoga i
staroga kluba nije se još izravnala, a Bog znade
i hoće li. Koliko više motrimo ovaj nesretni raz-
dor, toliko više dolazimo do uvjerenja, da mu je
mati pusta osobnost. Strast je kod mnogih pre-
vladala. Navlastito se to može kazati za stanovi-
tu stranu. Neka gospoda u Zagrebu i odviše su
angažirana u borhi. Oni kan da ne vide, da mno-
go njihovo ponašanje izazivlje wprav protivno od
onog. što bi oni htjeli polučiti i da bi se njiho-
vu pisanju čovjek morao smijati, da ne plače nad
ovoj nesretnoj kobi, koja ne škodi samoj stranci
prava. Neka dakle budu znati, da ljudi ni-
jesu ćuci, da im se može pridavat što hoćeš, te da
mnogi umiju čitat i izmegju redaka. Neka znadu
još i to: da čovjeku koji svojom glavom misli
— a tih je u nas dosta — ne imponuje, nikakvo
ime, nikakva fraza. On traži dokaza i razloga.

I onda još nešto, Kad uzimlju pero u ruku,
da se prepiraju, neka se spomenu, da su do juče
s onim ljudima na protivnoj strani sjedali za istom
trpezom, da su se uzajamno hvalili i kadili, pak ta-
ko zaveli mnogoga od nas na skrajnim granicama
domovine, koji nije imao prilike iz bližega motriti
stvar. Jer oni postupajuć inače, ne ubijaju samo
sebe: oni đemorališu narod. I zato neki gadni i
pogrdni izrazi morali bi izostati. (Mi govorimo, a
ne imenujemo, a oni na koje se odnosi, s jedne,
eventualno s druge strane, razumjeće i sami).

Ovo pravašima. I obzorašima imali bi nešto
kazati. Ogi se u ovoj prepirci drže dosta reser-
virano, samo što kad kad bace malo ulja u va-
tru. Oni po svoj prilici misle, da će se pravaškom
neslogom ojačati njihova stranka. Ali se ljuto va-
raju. Obzoraška stranka neće se tim ojačati, jer
ona noma uopće solidnu i stabilnu bazu, a njezi-
ni ljudi nemaju hrabrosti, da izagju pred narod
sa svojim pravim programom, na komu bi ipak
nekoga vraga mogli koristiti, Ovako samo mute
još više pojmove, a uz to potporujuć pravaški
razdor, ne pomažu sebe nego narodnu stranku.

Ovoliko cijenismo da će biti dubro, ako se
reče, ne namjeravajuć pritom nipošto — barem za
sada — zalaziti dublje u zagrebačke razmirice.

Naši dopisi.

s i
Kotor, 12 Februara.

Pisu iz Kotora , Dubrovniku“, da je presv.
Uccellini na Tripun dan pozvao u svoj dvor #
»Mrnarica“, da ih počasti i da im je tom
dom držao ,čisto politički govor“ itd, — Mi otvo-

aosijiJ JNA OO A JA i