U DUBROVNIKU 7. Marta 1896. Godina VI. poka o fior. 2:25; sa 4 poštom: $ 4:50 i poštarski trad or. ovi. Pojedini je predbrojen i za došasto po + DR. MNTk STARČEVIĆ, Stari se rodio godine 1823 u selu Žitniku kraj Gospića. Roditelji bijahu mu — ko na žalost većini naših velikih ljudi — ljudi iz puka, prosti graničarski seljaci. Rekosmo na žalost, jer je u- pravo žalosno, da uz onoliku hrvatsku aristokra- ciju ne bilježimo u njoj hrvatskih velikana. Malo- ga Ličanina poslali sa u njemačku školu, jer onda Krajinom zapovijedahu sablja i njemština. Zatim ga uze k sebi stric župnik u Kablobagu, pa ga pomoću prijatelja župnika Vlatkovića spra- vi za treći razred gimnazije, jer je Ante bio da- rovita glava. U gimnaziji u Zagrebu dobio je ma- lu potporu od 100 fior. na godinu od prof. Romual- da Kvaternika, oca slavnoga Eugena Kvaternika, pak je s tijem živio, a opet se mučio poučavajuć druge gjake. Obilja nije baš bilo, ali ipak položi maturu sa sjajnijem uspjehom. U ono doba blistao je Gaj sa preporodom i ilirstvom. Starčević po- stane vatren Ilir pak u malo što god. 1845 na Markovu Trgu nije zaglavio, zajedno sa drugim srpanjskim žrtvama. Kad je svršio gimnaziju profesori ga htjedo- še za kolegu, te ga nagovarahu da uči za filozo- tiju, ali Starčević posluša strica i odabra sveće- nički stališ. Biskup Ožegović pošalje ga u Budim- peštansku bogosloviju. God. 1846 kad je kući za praznike došao, svrne u Klanac. Tu vidi čovjeka čija jadna sudbina učini od mlagjahoog klerika = budućeg vogju hrvatskoga naroda. Bio je to neki Baričević, koji je u svoje doba bio vojnik te na- učio pisati. Onda su austrijski njemački oficiri pašovali u Krajini i gonili narod, a HBaričević je bio na ruku puku, pak mu sastavljao tužba na stariju vlast. Olficiri su radi toga imali dosta gla- vobolje, te da se Baričeviću osvete, otsjekoše mu lijevu ruku, Ali kad se on i poslije toga zauzimao za seljake i pisao pritužbe, otkinu mu i desnu! Sudbina ovog nesretnika strašno kosnu An- tuna Starčevića. Suze mu navru na oči, Onaj čas on je sa svojom budućnosti odlučio. U crkvi pre- ko podizanja sv. sakramenta, zavjetuje se stari, da će dokle god bude živ raditi za slobodu i o08- vješćenje naroda hrvatskoga. Od onda progje pe- deset godina, a mi znamo je li on tu svoju riječ održao. Na bogoslovnim naukam u Pešti zateče ga god. 1848 i on se preko Beča vrati kući, Biskup Ožegović htjede ga zarediti i namjestiti kod sebe, ali Starčević ode u Senj na zadnji tečaj bogoslo- vije. Tu vidi da kao svećenik neće moći šire dje- lovati za svoju nakanu, pak se svuče, Prijatelji su nastojali da dobije mjesto profesura na zagre- bačkoj pravoslavnoj akademiji i imenovanje bilo je već gotovo, ali potvrda nije došla. Kašuje se saznalo, da je to omeo biskup Ožegović, koji je na pj bio ljut, jer je ostavio svećenički stališ, 'Tako ostane dr. Starčević na sred puta. Da dobije zaslužbu pogje u pisarnu dra. L. Šrama i tu ostane do god. 1860, Tamo je proživio cijelo do- ba apsolutizma radeć i učeć. God 1860 izabere ; ga velika županija riječka svojim velikim bilježni- kom. Kao veliki bilježnik izdade svoje glasovite prestavke, u kojima se zrealio program stranke List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u avništvu lista: na fior. naprij era pozi na godinu fior. 5, na p$ gožinćioc. 2:50; sa broj stoji 10 EE ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da , a sa Austro- Ugarsku, tiskaju po pogodbi. sje SRO prava. God. 1861 izabere ga Hreljinski kotar svo- jim zastupnikom u hrvatski sabor. Tada su se u saboru opažale u glavnom dvije struje: jedna koja je težila k Pešti i druga koju su Nijemci prisvojali za centralizam, a ona se podavala Beču, misleći da će tako bolje koristiti hrv. narodu. Po sredini ostaše dr. Starčević i Eugen Kvater- nik, koji nijesu htjeli ni k Pešti u Beću nego os- tati u Zagrebu. Njih dvojica sama bijahu malo da što odluče, ali ipak udariše temelj kasnijoj snazi stranke prava. Neprijatelji Hrvatske vidjeli su odmah s kijem imaju posla. God. 1862 bude Eugen Kvaternik pro- gnan, a proti Starčeviću po nalogu iz Beča po- vedena istraga radi jedne prestavke, koju je uči- nio kao bilježnik riječke županije i u kojoj je tra- ženo da se Hrvatskoj povrate njezina prava i nje- zine zemlje. Sud je dra. Starčevića osudio na ta- mnicu od tri mjeseca i na gubitak doktorata. Ta- mnicu je Stari izvršio u Zagrebu, a nakon toga vrati se opet u pisarnu dra. Lavoslava Šrama, gdje je ostao do g. 1871. Godine 1865 zastupao je treći kotar grada Zagreba, a god. 1869, 1870 i 1871 pisao je u ondašnjem ,Hervatu“ i ,Hervatskoj“, što je uregjivao mladi ali daroviti rodoljub Bach. Pisao je o slobodi i nezavisnosti. domovine i 0 hrvatstvu žigošuć oštro-svak# pokus da se hrvatsko ime isčupa iz naroda. Ideje slobode što ih je širio u Zagrebu Sta- ri a iz vana prognani Kvaternik, počeše se prima- ti naroda. Valjalo ih je ugušiti. Bečki listovi zva- hu malu četicu pravaša ,razbojnicima“, pak su ža- lili ,što Hrvatska nije rodila junaka koji bi ubio te razbojnike makar i iz zasjede“ (,Wehr Žei- tung“ Br. 57; ,Zukunft“ br. 114 u Beču g. 1870). Na 11 Novembra god. 1871 ubiše u Rakovici E- ugena Kvaternika i Vjekoslava Bacha. Iste noći bude u Zagrebu uhvaćen dr. Starčević, te poveden u zatvor odakle je na slobodu pušten na badnji dan g. 1871. Izišav iz zatvora našao se u velikoj bijedi. Pristaše stranke, većinom mlagji ljudi, sabirali su za nj prinose, da se uzdrži. Ban Rauch poznajući njegove sposobnosti nugjao mu je jedno visoko mjesto, ali je Stari to odbio, znajuć da su tim ci- ljali, da u njem unište političkoga čovjeka. Tako je jadno proživio do g. 1873 uvijek radeć za na- rod. Od god. 1873 do 1878 živio je kod svoga si- novca dra. Davida Starčevića, pak je tu u zabiti napisao više svojih političkih rasprava. Rakovič- kom katastrofom bio je stranci prava zadat nemi- li udarac. Ali kršni Primorci i drugi počeše opet podizati glavu. God. 1878 svane na Šušaku ,Slo- boda“ i Stari bude pozvan na uredništvo lista, gdje je uz velike poteškoće ostao do god. 1883, kad se je ,Sloboda“ preselila u Zagreb kao dne- vnik. Od onda je radio stalno u listu (posli- je kao ,Hrvatska“) i na saboru, kamo je bio ne- prekidno biran. God. 1878 iznio je nacrt svoje gla- sovite adrese, koja je pravo remek-djelo dostojan- stva, slobode, historije i odlučnosti i koja je najvažniji politički spis dra, Starčevića, Adresa od g. 1878 temelj je na kome počivaju načela stran- ke prava. Zadnje godine njegova rada poznate su sva- kome, a da bi ih ovdje potanje spominjali. God. 1892 na sastanku riječkom bude zaključeno, da mu narod u znak zahvalnosti sagradi veličanstve- gi Dom, koji mu je predan na 17 jula 1000, (Sta« | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orveno Hrvatsko“ u Duli se Uredništva. + Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi kqj C Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ri nije bio aktivan politički borac. On je više u- čitelj stranke, a njegovi učenici i sljedbenici pro- vagjahu njegove ideje u narod. Ove padoše na plodnu zemlju, pak se zadnjih godina stranka pra- va tako raširila, da je svojim načelima obuhvatila mal da ne sve neodvisne življe hrvatskoga naroda, a ni oni, koji joj ne pripadaju, ne mogu se više puta oteti njezinu duhu. Stranka je tako silno rasla i sticala novijeh pristaša. Na žalost megju njezinim pristašama u Banovini nije se mogla o- držati sloga, pak je tako puknuo onaj lanjski raz- dor, koji se još nije zacijelio. Dr. Starčević u za- dnje dvije godine neprestano je pobolijevao i bolest ga sve više obuzimala tako da nije mogao aktivno djelovati, dok ga vajmeh nije i satrla, te je neu- mrli pokojnik u prošli petak u 3 ure i 20 časaka u jutro ispustio svoju veliku dušu. * * 4 i Dr. Ante Starčević nevbična je pojava u ži- votu jednoga naroda. Onakijeh ljudi ne ragja se svaki dan. U nas on se može punijem pravom na- zvati spasiteljem Hrvatstva. Mlad narod koji je dugo spavao, kad se pro- budismo nagjosmo se na čudu. Silno svjetlo na- pretka, koje nas je zasulo; zabliještilo nam je oči. Nijesmo se prepoznali. Učinilo nam :se da :smo premaleni, pak htjedosmo biti veći nego smo. O- tuda Ibirizam. llirizam nije uspio jer Srbi i Buga- ri nijesu htjeli pržiti ruku slozi. Ali Hrvati nije- su se zato smeli. Iza olovnog apsolutizma progle- daše opet. I opet su htjeli biti nešto drugo: Ju- goslaveni. Borba god. 1860 i 1861 i naprijed za hrvatsko pravo nije se smatrala životnim pitanjem hrvatstva, nego je to bio put ujedinjenju drugijeli jugoslavenskijeh plemena. Izbrisati prošlost, po- vijest, razliku plemena i samo ime, pa od tog« svega sastaviti jedan narod! To je bio ideal Ju-- goslavena koji su zaboravljali, na sve ono što je poslije učinilo, da je njihova u ostalom plemenita misao morala zaspati. Al s njima nije bio sav hrvatski narod. S druge strane stajali su ljudi koji su isto tako bili dobri rodoljubi i relativno dobri Irvati, ali nijesu bili dobri Sloveni. Kao elemenat strogo konservativan oni se nijesu htjeli povagjati za tim ,novotarijama.“ Oni su imali svoje stare ,horvat- ske pravice“ svoj latinski kulturni jezik i braću Magjare i zajedničkog neprijatelja u bečkoj kan- celariji, koja je zatim išla ,da potare hrvatske i ugarske pravice.“ Ljudi konservativni do «krajno- sti, bez toliko narodne svijesti, koja se onda tek: počela ragjati, oni su htjeli da ostane sve po sta- rom. Zato su mrzjeli i Ilire i Jugoslavene, prem- da bijahu i oni Horvati. Za njih je toga odviše bilo, nijesu mogli probaviti i postadoše protiv- nici onoga, što se u ono doba zvalo narodnom idejom. I jedna i druga strana je pretjeravala, prva do utopija, drugo do izdajstva i abdikacije. Ne- prijatelji naši, koji su u osviještenju Hrvata nala- zili svoju štetu, nijesu spavali, Oni su uckali jed- ne na druge. A pošto su onda Beč i Pešta bili u utakmici, a pošto su protu-narodnjaci držali se Pešte i njihovih zajedničkih plemićkih sloboština, to se dogagjalo da je često ova druga strana pri- stajala k Beću. Tako je bilo onda, a tako je i danas. A kako ni jedna ni druga strana nije bila oma pravoj steal, tako tu obe počialle mnogo po+