#.

43

*

s grafskim i pri

“ Braneći ,horva

grešaka, dapače ko da su se natjecale, ko će ih
više počiniti. -
Tu se pojavi dr. Aute Starčević. Kao mla-
dić pristajao je uz Ilire, jer su Iliri bili narodni
ljudi, koji su iz Hrvatske gonili tugje adete i tu-
gje jezike, a gojili svoj. Kao zrio čovjek uvidio
je p0greške jednih i drugih, pak je Ilirstvu, Ju-
* goslavenstvu i Magjaronstvu suprostavio Hrvat-
stvo. On nije Noe za starijem mrtvim imenima
iz oje je Napoleon I. htio uskrisiti
"E ;initi se zaniv za nenaravnim geo-
Yema; ni pristao uz one koji su
pravice,“ t. j. pravice svoje ple-
mehiske kašte, služili za odnarogjenje. On je u ži-
vom narodu našao pravi izvor njegova opstanka.
Jesmo li Hrvati? Ostanimo dakle Hrvati | Evo ovo
je tajna uspjeha dra. Starčevića. Hrvatski narod
shvati je ovu riječ; on je malo po malo odbacio
sve što mu je bilo menaravao i nametnuto i pri-
grlio hrvatsku ideju, koju mu je pokazao dr. Star-
čević i «održao se. Što više, sve gornje stranke
morale su se pred ovom idejom savinuti. Mi još
i danas imamo [Ilira i Jugoslavena i Magjarona,
ali ovo nijesu više oni stari. Oni su takogjer mo-
rali donekle podieći Starčevićevu načelu hrvatstva.
Bolja pera od ovoga natječu se da ovjenčaju
ovu neumrlu zaslugu Staroga koji je Hrvata na-
učio ljubiti Hrvatstvo i dosljedno tome boriti se
za svoju slobodu. Nama je dosta da smo sada to
konstatirali. Čitav svoj život posvetio je Stari o-
voj cijelji. Svaka njegova riječ, svaki redak služio
je ovome načelu. Sa protivnicima bio je do skraj-
nosti oštar izrazima i satirom. Čitajuć dotične spi-
se, skoro bi pomislio: ovaj čovjek mrzi. Ali ne!
Jedna misao, jedna cigla riječ uvjeri te odmah 0
protivnom. Tu bi vidio da nije mržnja koja iz nje-
ga govori, nego velika ljubav, ljubav za onom nje-
govom Hrvatskom, slobodnom i ujedinjenom, pak
strepeći nad njezinim udesom, nema kada da u-
vjerava one za koje'misli da u redu ne rade, ne-
go ih žigoše i psuje. Premda je Stari bio čedan
čovjek, bez ikakve taštine, pak nije tražio ni ča-
sti ni vlasti, ipak njegov duh nije se držao ra-
vam drugomu. Pa kao što kapetan na brodu kad
u oči orkana vidi pogrešku mornara, ne uvjerava
ga nego mu zapovijeda da je popravi; tako se i
oli osjećao na narodnoj istini, i tražio posluha
svojim riječima. Danas mu načelno davamo svi pravo,
I inače Stari je neobična pojava. U politici
hrid koju aikakva sila nije mogla pomaknuti, u
privatnom životu mek, tih, umiljen. Dok je bio u
zdravlju i snazi rado je primao svakoga. On sam
nije nikamo išao niti je ljudi tražio, nego je živio
u svojoj siromašnoj sobici, čitao, pušio -i pisao.
Ali goste nije odbijao, a bilo ih je! jer kojigod
pobolji pravaš došao u Zagreb, taj je redovito i-
šao k njemu da ga pozdravi. Koje li razočaranje!
Hrvati iz daljega, koji ga nijesu prije vidjeli nego
ga poznavali po glasu, naukama i djelima, ne bi
se u prvi mah mogli snaći, Umišljaš Starčevića
ponosna i dostojanstvena gospodina, koji i ako pro-
sto žive (kako si čuo), ali ipak odaje ti, ako ništa
drugo, a ono bar jednoga doktora filozofije. P;
ništa od svega toga! Pred tobom osvane prost
čovjek u starom jeftinom odijelu i modroj košulji,
koji te pozdravlja po seljačku, dubokim starač-
kim glasom našega seljaka. I zbilja dr. Ante Star-
čević ostao je što se i rodio: pravi Ličanin od gla-
ve do peta. Čovjek klasično naobražen, nijeste mu
to nikako mogli opaziti, Pitao bi otkle ste, koga
imate, jesu li vam svi zdravi Bogu hvala, pa ka-
ko ljetina, su čijem narod žive itd, Pisac ovijeh
redaka bio je zadnji put kod njega nazad četiri
mjeseca. Skoro ga nije prepoznao. Bio je već sa-
svim slab, iznemogao i omršavio, a mučio ga si-
lan kašalj. Pa ipak htio je sve znati, kako je u
našijem krajevima i valjalo mu je pripovijedati,
je li bolest uništila vino, koliko se rodilo ulja,
su čim se amo najviše trguje, seli li se naroda u
Ameriku, jesu li se svi kmeti otkupili itd, itd.
Ali on je s nekijem zvao i svrnuti razgovor, On-
da bi govorio o Grcima i Rimljanima, citirao Ta-
cita i Horaca, pa dalje sve do najnovije povijesti,
o Cavouru i Massimu d' Azegliu, uvijek duboko, u-
čeno i oštroumno, kao čovjek koji se ne povagja
za drugim nego u svemu ima svoj vlastiti sud. A
pritom se ne bi ni malo promijenio. Govorio je 0

Dantu kO da vam Krajišnik pripovijeda koliko je

   

ove godine posadio krumpira. Malo po malo stari
bi na posjetitelja drugačije djelovao. Njegova na
prvi mah ne baš lijepa pojava, postala bi mu sim-
patična, nadasve osvajalo ga na ono oko, crno,
a pronicavo, a živo kao vatra. Malo je na svijetu
ljudi koji su doživjeli onoliko ovacija, primili o-
noliko poklona i brzojava. Na nj to nije ništa u-
plivalo. On je ostao prost i čedan. U njega se ni-
je išlo ,na vizitu“* nego kakav si se našao, Stari
je primao na našu, .pa bi te podvorio vinom i ci-
garima. I onda, na. rastanku, ,zbogom, dragane, i
učite i radite, nedajte se skotu“  (skot je bio
njemu svaki tugjinac, bez razlike). A vi bi se o-
prostili od njega s uvjorenjem, da ste vidjeli jed-
noga velikoga čovjeka.
Zadnjih mjeseca kad se je u stranci dogodi-
la kriza zaradi osobnosti i osobnih razmirica, Sta-
ri je bio već na smrtnoj postelji. Dr. Starčević
brzo bi koga zavolio i ta osoba postala bi mu lju-
bimac. Tako je u svoje doba volio dra. MHinkovi-
ća. Kad se dr. Hinković odrekao stranke prava,
bio je još toliko značajan, da posvema ostupio
s političkog polja, a u posljednje doba ostavio je
i Hrvatsku te sad živi u Parizu. Gubitak Hinko-
vića bio je strašan udarac za Staroga, koji ga je
ljubio kao sina. Zatim, uza svoje nećake Davida
i Milu, koje je uvijek rado imao, zavoli dra. Grgu
Tuškana, pek mu ništa milije ne bi bilo, nego
kad bi ga Tuskan pozvao k sebi u Sisak na ne-
koliko dana. Stari je znao koliko je za narodnu
stvar žrtvovao ovaj mučenik, pak ga je ljubio, U
posljednje doba pak uspjelo je bilo dru. Franku,
da zadobije njegovo neograničeno prijateljstvo.
Tada je Stari — koga je već mučila ljuta bolje-
tica — ohladio naprama Grgi, dapače sa istim
Davidom prekinuo svaki odnošaj. Bolno se svako-
ga dojmio ovaj sukob sa Davidom, ali su prista-
še stranke to gutali, iz poštovanja naprama sije-
dome vogji. Zatim se dogodio onaj razdor, lih ra-
di osobnih motiva. Mi-nijesmo odobrili što je Sta-
ri istupio iz staroga kluba, niti je klub to  zaslu-
žio, a i danas dvojimo bi li on bio to učinio, da
je bio krepan tijelom i voljom, kao što je do svo-
je smrti ostao krepak duhom. I ..... a što bismo
ob ovom. duljili ? Nad satvorenim grobom dra. An-
tuna Starčevića -sabralg se: opet cijela . stranka
prava iz svih hrvatskih zemalja. Pa kao što je
on svakoga rado imao ko je radio za hrvatsku
stvar, tako su svi. pravaši rado imali svoga učite-
lja, koji je napram njih mnogo smio. I ne samo
pravaši, nego mi vidimo. sve hrvatske stranke,
gdje, svaka na svoj iiačin, odavaju počtu čovjeku,
s kojim se do duše nijesu slagale, ali koji je sav

svoj život i sve svoja sila posvetio sreći i napre-

tku hrvatskoga naroda.

Slava mu!

o x *
*

Bolna vijest o njegovoj smrti odjeknula je
kao malo koja širom domovine naše, Od Drave do
Bojane, od Drine do Jadranskog mora u svakom
gradu, u najzabitnijem selu našlo se Hrvata koji
izgubiše svoga prvaka. Velike žalosti danas se ne
mogu ni opisati. One se tek nagagjaju, a po br-
zojavima i vijencima; sačešću i zadušnicama; ža-
lobnim makitima i odaslanstvima, po svim ovim
neznatnim vanjskim izlijevima, mi vidimo tužno
hrvatsko srce, kako kuca puno boli i zahvalnosti,
I to je dobar znak. Blago narodu koji plače za
ovakim ljudima! Njegov vapaj, jest hvalospjev
patrijotizmu i značaju, a njegove suze sjeme iz
kojeg će nikunuti bolji potomci naši. Hrvatska
žaleć Staroga, ne oplakuje samo velikog čovjeka,
već i ono nešto mila i draga što joj je on nasto-
jao da steče. Takav narod, imade svoju buduć-
nost; on ne umire.

Sprovod dr. Antuna Starčevića, kako iz Za-
greba javljaju, bio je majimpozantniji od svih što
ih je do sada Zagreb vidio. Više od 80.000 ljudi
sa svih strana Hrvatske domovine navrvjelo, da
ga još zadnji put vide i da mu ukažu svoju počast,
Pošto je pokojnik u svojoj oporuci naredio da ga
ukopaju u jednom seoskom groblju bližu Zagre-
ba, ta je tužna čast zapala Šestine, koje se nalazi
na. domaku Zagrebačke gore, Dr. Starčević istina
zabranio je da se njegov lijes kiti vijencima, ali
se volji naroda zapovijedati neda. Silna gomila

vijenaca pokrila je njegov skromni grob. Naručbe
bijahu tolike, da mačge nijesu niti izvršene, jer

je 1 u velikom Zagrebu cvijeća 1 vijenača stasvimi
ponestalo bilo. Sveučilišni gjaci u narodnom odi-
jelu činjahu cijelo vrijeme oko odra počasnu stra-
žu, a narod je dolazio kao na hodaćašce. Za lije-
som pak stupahu najprije njegova tri nećaka, Da-
vid, Mile i Martin. Bila je i Davidova gospogjs.
Zatim su dolazili ostali narodni zastupnici, pjesni+
ci, književnici, učenjaci, novina1i, trgovci, advoka«
ti, liječnici, gjaci, svećenici, u jednu riječ cvijet i
snaga Hrvatstva. Duga povorka krenula je Zagre+
bom čije gragjanstvo pravilo je špalir. Pjevačka
društva, seljaci, gjačke deputacije, klubovi .svih
stranaka, deputacije gospogja, gragjanstvo, gimna-
zije i druge škole, sve je to pravilo neku veli-
čanstvenu smjesu, koja ti srcem potresa, kada 0
njoj samo. čitaš, a nekmo li kada je gledaš. Ne,
još Hrvatska nij' propala !

Nad čednom šestinskom rakom zaredaše tuž-
ni oprosni govori. Govoriše dr, Frank, barun Ru-
kavina, dr. Tresić Pavičić, gjak Nemec i radnik
Timet. Govorili su ono što su druge hiljade osje-
ćale, a narod je suzama na očima klicao Slava |

 

Pogled po svijetu.

Talijanski poraz u Africi.

Na 29 pr. mjeseca bila je odlučna bitka ko-
ja se tajila sve do otvora sabora. .Evo o tom br-
zojavne vijesti :

Rim, 5 Marta, — Kod Adue strašna izgu-

'bljena bitka. Poginulo 5000 vojnika i 150 oficira,

megju kojim 3 generala i pukovnik Galliano. Ta«
lijanci izgubiše 55 topova. Baratieri poći će pret
ratni sud jer mješte zadnji prvi ostavi bojao polje,
General Lamberti koncentrirao je vojsku u As$m&-
ri pozivljuć takogjer svu posadu iz kolonije. Na
njezino mjesto stavljeni su pomorski oficiri i mor-
nari ratne mornarice. Admiral Turi došao je u
Massau-u. Naredilo se odmah 60 topova u Turin,
da se namjeste izgubljeni.

Danas otvor sabora. Crispi priopći demisiju
ministarstva, koju je kralj primio. Pridržaće po-
slove do sastavka novog kabineta, Velike: demon-
stracije protiv njega u parlamentu sa šttane skraj:
nje ljevice, desnice i tribuna. Vojska je na javnim
mjestima radi reda. (Ova brzojavka mora da o
bitci govori mnogo blaže nego je u istinu bilo.
Poraz kod Adue znači za Italiju nepredvidivih i
teških posljedica. S njime je istodobno raskliman
trojni savez).

Izbori u Beču. — Kako se predvigjalo, ati-
tisemiti dobiše u IL. i MI. tijelu upravo onoliko
zastupnika koliko i lanjske jeseni, sa još većim
brojem glasova. Ako i u I. tijelu sadrže isti raž+
mjer onda će imati više od % glasova. Nadaju %e
da će ovoga puta Badeni predložiti potvrgjenje
antisemitskog načelnika, jer mu je sada glavni po-
sao obnova austro-ugarske nagodbe pa nema kada
da se Bečom bavi. :

Domaće vijesti.

Spor u stranci prava. — Poslije pogreba
dra. Antuna Starčevića sakupiše se članovi obijuh
frakcija najprije svaka napose, a onda ma poziv
ist. i dalm. zastupnika sve zajedno u Kolu, eda
kako izravnaju spor. Kako čujemo to nastojanje
nije uspjelo.

Mijo Babić. 4 — Po smrti se znalo uprav
kakav je ovo bio rodoljub. Sav svoj imetak osta-
vio je u narodne svrhe, društvima ; Društvu sv.
Cirila i Metoda u Istri, Matici, hrv. društvima u
Sarajevu i u mnoge druge rodoljubne svrhe, Ra-
čuna se da ostavštima iznosi oko 160,000 fior. Ti-
me pokojni Babić izabrao je izmegju' najprvih
hrv. dobrotvora sebi dostojno mjesto.

U subotu biv mu je veličanstven sprovod.
Zastupnici Laginja i Spinčić bijahu naročita došli
iz Beča, da se zadnjom počasti zahvale dvbrotvo-
ru Istrana. Pokopan je na Mirogoju u obiteljskoj
grobnici g. Frana Folnegovića.

Ban. — O bolesti banovoj ne čuje se ništa
novo, Oa je u Italiji, ali novine pišu da je stanje
tako opasno, da će morati u kakav savod, /Poslo«