O DUBROVNIKU 21. Marta 1896. | a izlazi svake unaprijeda Otpravničtvu lista a igo, šo godine do a Daro sa domašanjem u buću & s poštom: na fior. 4:50 škovi. tiskaju po pogodbi. EESTI ai ja se da | po uri .-je predbrojen i za d w Cas. Vratimo se malo na neka naša poznata ra- zlaganja. Hrvati po plemenu, prošlosti i osvjedočenju, vjerujemo u budućnost Hrvatske. Ne smije ostati ovako kako je danas. Pa šta se ima raditi? Mno- " go, veoma mnogo. A to mnogo sintetizovano je u dvije riječi: samostalnost i cjelokupnost domovi- “ne naše. i — Evo ti je na! reći će neki naši prijatelji. Sad će ,Crvena“ sa svojijem starijem teorijama, da nam dijeli lekcije desno i lijevo. Ne, lekcije ne. A naše stare teorije ako su ikada bile na mjestu, jesu danas, kad sudbina na- roda leži u rukam pukog slučaja, kad se oko nas spravljaju dogagjaji, koji će možda odlučiti vjeko- vima budućnosti. Baš danas treba govoriti i biti na čistu u pitanjima, koji, prama tomu kako ih shvatimo, mogu izbaviti ili zakopati Hrvatstvo. Rekosmo dakle: samostalnost i cjelokupnost. Pa premda se ove riječi obično nalaze blizu, zna- čenje im je različno. Hrvatska može biti samos- talna a ne cjelokupna: razdijeljena to jest u više malih komadićasa potpunom državnom autonomijom, ' kaošto opet može biti cjelokupna bez samostalno- sti: jedan jedini zaobljeni komad bez ikakve autonomi- je svoje. Treći je slučaj kad imamo i jedno i dr«:- go i to je vrhunac naših političkih i narodnih as- piracija naprama vami. Današnja Hrvatska u državno-plemenskom smislu ove riječi od svega toga nema ništa. Ra- zdijeljena je u komade i kraljevine od kojih samo jedna, Banovina, imade neku veoma mršavu samo- upravu, koju Magjari krnje koliko više mogu. A sada nastaje pitanje: Kako i kada može- mo mi doći do onoga, što nam srce žudi? Kako? — Na više načina. Moguće je, te se dogodi i mi sretnim slučajem u veče omrknemo a u jutro osvanemo sa svim pravima i povlasticama PODLISTAK EKVINOCIJ od Iva Vojnovića. Izmegju knjiga, kojijem je oye godine nada- rila Matica hrvatski narod, mislim da se nijedna nije takovom . napetosti iščekivala kao Ekvinocij Iva Vojnovića. Svaki pa i najmanji pojav na po- lju hrvatske dramatike dobija znamenitosti . radi slaba razvitka te po narodni duh i svijest tako korisne. grane pjesništva. Vojnović sa svojem Psi- hom bio je stekao već .njeko ime kao dramatski pjesnik, a borba, što se po novinama zapogjela prije nego je knjiga i svijet ugledala, prouzročena dosugjivanjem nagrade zemaljskog kazališta u Za- grebu, povećala je samo interes, što ga je čita- lačka publika bila namijenila novomu djelu već poznatoga pisca. Cijenim s toga, da neće biti su- . višno, ako čitaocima ,Crvene Hrvatske“ barem u glavnim crtama prekažem ovu dramu, to više, .što ona uzimljuć za sujet svoje radnje sliku iz života dubrovačkog, kadra je da zanima i šire EN našeg puka, hrvatske države. Preko noći došao kijamet i, s na- ma ili bez nas, izveo jedinstvo i neodvisnost .na- šu. Bivalo je i toga kadkada na svijetu, pa bi se moglo dogoditi i nama. Nego te su sreće ko ibi- jele muhe. Drugi naravniji i u našim prilikama : mnogo izgledniji slučaj bio bi, da mi koristeć se našom narodnom sviješću i ustavnom snagom izvojštimo malo po malo ono, što nem je malo po malo bilo dignuto. Tu treba pokazati značaja, svijesti i 0- dlučnosti. Ne klonuti pred pritiskom, ne uzmak- nuti da laskave časti. Imati svoju metu i ići k njoj polagano ali postojano, osvajajuć jednu po jednu tvrgjavu, povraćajuć domu jednu po jednu staru pravicu našu, dok ne dogjemo k_cijelji. Povijest nas uči, da ovako postupaše svi moderni narodi od Italije i Njemačke, do Grčke, Srbije i evo sa- da Bugarske i da je to najnaravniji put narod- nog napretka. Dolazi pitanje: kada? Ovom prigodom pa- da nam na um politika ,zgodna časa.“ Za neke stvari uvijeke je čas zgodan, dok za druge treba ga čekati i onda čvrsto uhvatiti, da ti ne umakne, Kad je sistem, koji je proti na- ma, jak i sjeguran, onda je posao malo teži, ali ne smije se napustiti. Nego to je sve zaludu go- voriti. Ako je ,zgodan čas“ izlika, reći će ti ljudi koji ga zastupaju, da je ,sistem“ jak, da su ,fak- tori“ i odviše moćni, a da bi se što moglo po- krenvti. Ako taj sistem počne se rušiti i padati, oni će onda naći, da opet ,čas“ nije ,zgodan“, jer državni razlozi i što vam mi sve znamo, neće dopustiti, da se u takijem pogibeljnijem momen- tima pokreću pitanja, koja mogu promiieniti lice jednoj državnoj skurini. I tako, ne kad su protiv- nici jaki, ne kada su slabi, ne nikad, nemoj da bi njima samijem palo na pamet, da pokrenu pa- še pitanje i izvagjaju naš program. No take pro- tivnike zatvorili bi po političkijem pravilima u ka- kvu ludnicu. »Prepuštam \geniju skladatelja, da pomoću dekorateura prenese u kazalište tajnu ekvinocijal- ne oluje. Iz nje izvire ova drama, a opet u njoj nalazi svoj simbolični smisao. Ko bolje nego glaz- ba, da oživi divlju nenatkriljivu poeziju oluje te vjerne slike borba ljudskoga života?“ — Ovako pi- sac pred trećim činom, odavajuć nam sam ideju, što ga je vodila pri pisanju drame. Groza ekvi- nocijalne noći, kad se regbi svi: elementi rote proti svemu, što diše, kad hoće da uguše dah, što mas oživljuje, zgodno je odabrata, da (tajnom ko- prenom zastere burne momente duševnog života Ivova, koga muči ljubav i bojazan, da mu ko ne otme dragu. Urlikanje oluje sjeća Jelu ma pro- šlost, kad joj dragi uzevši joj cvijet njezina 'dje- vovanja pobjegne u bijeli svijet, ostavljajuć je sa- mu sa plodom njezine sramote, a iu grudima Ni. kovijem bude se slutnje prošlijeh vremena, njego- gove mladosti. Sva su trojica zaokupljeni borbom za opstanak, ali po različitom shvaćanju života u- zimlje ta borba različiti oblik, pa regbi da nije sve isto ono, što je po svomu začetku identično. Dok Niko u bogastvu i zlatu vigja jedinu sreću, dok njegovim srcem gospoduje pomamna želja za gospostvom, njegova borba ne može sastojati u I drugom nego u nastojanju, de se pa propasti | Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. _ Kako se vidi, ova politika nije ništa drugo van šeprtljanje iz straha, da,se ne izgubi pusti položaj, s koga se može premjestit jednoga čino- vnika, drugome isposlovat imenovanje te pojedi- nijem mjestima svog izbornog kotara udovoljit kakvom malom uslugom. Ovu politiku zovu u nas opostanita; a ni- je nego abdikacija. Izgovor da opozicija:ne može ništa napravit jadan je, jer opozicija redovito :ta- ko..je .skučena, da ješka može podigtiut glas svo- ga prosvjeda. * g, | Ali vratimo se na naš prijedmet. Rakišino dakle da samostalnost i cjelokupnost nije ista stvar. A pošto naša je težnja da se svi okupimo oko Banovine, ima ih koji dvoje, bi li smo u današnjim prilikama, u kojim: se nalazi naša posestrima, što tim dobili. Mi smo u tom na čistu, cijeneći da i u današnjim prilikama Banovine sjedinjenje bilo bi za nas jedna velika stečevina. = / 'Mi bismo za jednu etapu bliže došli našemu cilju. U nas amo prestala bi eo ipso ova borba za jezik, jer u Banovini — i uz onu autonomiju — službeni jezik brvatski je. Osvem toga novi život nastupio bi neposrednim dodirom . da krajiškog, zagorskog i slavenskog življa. Mislite da bi to bila mala stvar za našu državnu samosvijest imati Zagreb mješte Zadra glavnijim gradom? Mi bi tim zatvorili vrata tugjinskom uplivu u Bosnu, a osim toga valja da dobro upamtimo i to, da mi kao otcijepljena pokrajina Daimicija ne inožemo izravno raditi za samostalnost Hrvatske. I zato da bi nas kogod zapitao: bi li smo se protivili, da se Dalmacija i pod nagodbom sje- dini sa Banovinom, mi bi odgovorili ne samo da ne, nego da bi još štogod i žrtvovali, da se to što prije dogodi. Samo neka smo zajedno, pa ako ćemo bit i u tamnici — ko što je neki rekao — bolje da smo u jednoj nego u dvije sobe, Sa svijeh ovijeh i još stotinu drugijeh raz- lješinama drugijeh popne. Ivo naprotiv traži u lju- bavi sreću i raj,- pa je kadar silom maknuti $ pu- ta onoga, koji mu krati ono što misli, da je ,po Bogu i duši“ njegovo. Jeli napokon borba za ži- vot uzimlje oblik nastojanja, da s nova upravi svoju čast, da vrati sinu ono, što mu je podlost i izdaja vlastitoga oca otela, pa je ta borba tjera do toga, da na otaru materinske ljubavi žrtvuje sebe, postane ubicom. Sva su trojica pripravna u- potrebiti sve. da zadovolje svojim čuvstvima, pa sukobe li sa njihovi interesi, treba da dogje do katastrofe. Jedna jedina Nikova riječ može ovu ukloniti nu on neće, da bude sinu Ivu ,ono, što mu je po naravi; on presirom odbija od sebe 0- nu, kojoj je oteo sve što. žena ima a ne može da da, pa treba da podlegne zahtjevu moralno+etičkog zakona, koji traži njegovu propast, On pada od Jeline ruke, sli ona ne smije da zagrli više ru- kom okrvavljenom krvi Ivova oca, svoga sina. 0O- na kojoj je cilj života bio jedino taj, da bude čo- varom sinovljevim, koja je samo živjela kako maj- ka Ivova, nipošto kako Jele Ledinić, plaća svo- jom smrti grijeh mladosti, zadovoljna da je osi- gurala sreću jedinca. Njestna E: