List islazi svake subote. Cij 4:50, na po godine flor. 2:25; za e i Bosnu & poštom: na godin s flor. 4: ei troškovi. ua oj U narodnoj stranci, osobito u spljetskim na- rodnjačkimi krugovima snuje se o slozi sa Srbima. Brzo su opći izbori za carevinsko vijeće. Plan pr- vaka sastojao bi se u ovim tačkama : 1) Nijedan pra- vaš ne bi smo vidjeli Beča; 2) Srbi će glasovat za narodnjake svud gdje bude potreba proti prava- šim i suviše poduprijeće ih u veleporeznom kotaru ; 3) hrv. nar. stranka prepušta Srbima bokeški ko- tar, a uz to će glasovat u Šibenik-Drniš-Kninu za jednoga Srbina. Ovo bi bila osnova kompromisa, kako ga zamišljaju narodnjaci. Ima ih koji idu još i dalje, pak bi željeli uglaviti jedan trajni savez sa srps- kom strankom, iz kojeg bi imala nastati sloga. U koliko nam je poznato, ova namjera po Dalmaciji ne nalazi protivnika u krugovima stranke, te je- dina ometa bila bi južna Dalmacija radi svojih osobitih prilika, koje se po mnijenju mnogijeh ne dadu tako lako urediti. Već se opaža kako organ stranke štedi Srbe koliko više može, a i u saboru učinilo se u vrlo škakljivijem pitanjima koliko se više moglo. Na sve ovo Srbi niti daju niti obećaju. Po- glagjeni i polaskani, drže se u svojim zahtjevima posve reservirano. Svakako oni bi htjeli mnogo više imati nego bi im narodnjaci dali. Jedna stra- na neće da se odijeli od zadarskih talijanaša, a drugi su na čudu kako će amo kod nas. Svakako većina u načelu rado prihvaćaju slogu, koju joj narodnjaci nude. I mi bi se veselili toj novoj slozi in spe. Veselili bi joj se kad bi ova značila slogu u jed- nom velikom načelu. Ali ovdje se o tom ne radi. Narodna stranka ne misli ni potaknuti to pitanje. Svak će ostati na svome, te bi se samo imao u- činiti neki kartel za obranu i navalu proti zajed- ničkom neprijatelju. Srbi dakle ne prihvaćaju hr- vatsko državno pravo ni načelo sjedinjenja; oni im i dalje ostaju smrtni protivnici te i oni koje narodna stranka svojom pomoći u sabore protura, radiće bez obzira i glasovati proti toj prvoj tač- ki političkog vjerovanja dalmatinskih Hrvata. U takom položaju pitamo mi, je li moguće doći do sloge ili saveza? Mislimo da ne. Hrvat- ska narodna stranka stoji na načelu sjedinjenja. Ako je to zbilja tako, Srbi koji mu se protive doći će s njome u sukob onaj isti čas, kad ga ova na tapet postavi. Kako može tu biti govora o kakvu kompromisu ? Čini nam se, da će se sve ovo učiniti proti pra- vašima, koji u Dalmaciji prestavljaju odlučniju po- litiku. Mi smo proslih izbora već imali precedens, gdje je narodna strauka voljela birati Srbina ne- go pravaša. Kad bi se radilo o osobama, to bi bilo pitanje simpatije i ukusa. Ali ovdje se radi o načelu. A pošto su pravaši takogjer Hrvati, po- što oni barem koliko narodnjaci brane hrvatske interese, a Srbi niti su Hrvati niti za naše inte- rese rade, to ne znamo kako hrvatska narodna stranka može proti pravašim snovati srpski savez. U svoje doba čudili su se Srbima koji se s tali- janašim rotiše proti jednome slavenskom elementu. Danas ovi isti Hrvati sa neprijateljim hrvatske i- deje vojuju proti jednom dijelu hrvatskoga naro- ena mujje unaprijeda u Otpraeništvu lista : na godinu flor. donalanjem u kuću, a sa Austro-Ugarsku, | šalju se Uredništvu. 8, na po godine flor, Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, & oglasi koji se više puta 0 DUBROVNIKU 98. Marta 1896. 2:50; sa inosemstvo tiskau po pogodbi. da. To bi isto bilo Francezim združali s Nijemcima. I srpsko-hrvatski spor ina svoju Elsas-Lo- taringiju. Pa kakovi kriteriji vladaju u tom u Pa- rizu i kod nas! I onamo im stranaka koje se megju sobom i te kako bore. Ali kad se radi 0 franceskoj ideji i franceskom imenu prestaju nu- tarnje stranke. Kako je poznato sad je na vladi antiklerikalno radikalno-socijalistično ministarstvo Bourgeois. Monarhični i ultramontanski Figaro pisao je prigodom zadnjeg englesko-franceskog ne- sporazumka, na zlobne primetbe da podupire fran- ceskog ministra vanjskih posala, radikalca Berthe- lota, da u njih vanjski poslovi Franceske nijesu ni radikalni, ni liberalni, ni klerikalni. Oni su je- dino franceski. U komori bijesni rat. Slobodni mi- slioc napada katolika, socijalista, konservativca, radikalac oportunistu. Ali čim se spomene nepri- jatelj domovine ovi zaborave svoje strančarstvo i postaju, Francezi. U nas čini se vladaju drugćiji običaji. Mi kad ne možemo da se složimo ni da jedan drugo- ga oborimo onda zovemo u pomoć tugjina. Povje- snica našega naroda koli hrvatskog toli srpskog plemena puna je takovih primjera. Opaziće nam narodna stranka, da'Srbin nije tugjinac Hrvatu. Nu on je tugi našoj ideji jedinstva i slobode, a to je za nas sve isto. I s druge strane biće pogibeljan srpsko-na- rodnjački kompromis, u koliko će ideja hrvatska kod samih narodnjaka još više oslabiti. Srbi neće od srpstva ni za dlaku popustiti. Hrvati na protiv poći će malo po malo tako daleko, da će se za ljubav sloge odricati i onoga što nam mora biti najmilije. Mi smo to već vidjeli. To može bit sve- jedno političaru od zanata, koji se inspirira na kal- kulima učinjenim kod svoga stola. Ali ko se osje- ća Hrvatom, toga taki pojavi od srca bole, Nasta- je polutanstvo, maštanje i kojekakve sanjarije ko- je su već počele. Ove stvari ili su produkcija zlo- čestog narodnog odgoja, ili su dosta puta izlika. I- ma onijeh koji na sva usta viču: ,Meni je Hrvat- stvo premaleno, ja hoću jednu ideju višu i širu; ideju sloge svijeh Slavena, veliko narodno jedin- stvo it.d. it.d.,“ a dok se to dogodi on se svojim ,slavenstvom“ preporučuje, glasujuć i radeć proti hrvatskom državnom pravu onako kako hoće si- stem i vlada. Mi znamo i razumijemo naše narodnjake. O- ni ne mogu pravaše. No zato nije im potreba skla- pati kompromise sa Srbima i tražiti potporu aus- trijske vlade. Neka se s pravašim natječu ko će bo- lje braniti Hrvatstvo od njegovih protivnika, ko će uspješnije širiti u narodu patrijotizam i ime hr- vatsko, Neka pitaju i brane naša hrvatska prava, nastoje za sjedinjenjem, pokrenu akciju u Zagre- bu, u jednu riječ neka ćine onako kako sad po- stupaju Česi. Tako će najbolje pobijediti pravaše, a naš razdor, ako ga onda uopće i bude, imaće tu dobru stranu, što će biti — k0 i u Franceskoj — konsekvencija natjecanja, ko će više uraditi za na- rod i domovinu, Mi dakle poručujemo narodnoj stranci, a o- sobito spljetskoj gospodi: Ako smo i pravaši, opet smo Hrvati. Ako ga što imate s nama riješimo iz- megju nas. Nemojte izlazit na ulicu zvat u pomoć nečiju policiju, zatim kninske toljagaše i bokeške čibukaše. To neće biti korisno ui vama ni name, kako da bi se Francezi proti Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Četvorni savez. U malo dana promijenio se je položaj. Iza rusko-franceske pobjede na Istoku na- došlo je novo pitanje. Sultan osokoljen, potražio je od Engleske da isprazni Egipat. Ova je učini- la uši od trgovca, a kako je bila izolirana, gle- dala je dobiti vremena. Rasija je urgirala, jer ka- ko smo već jednom rekli, borba je u prvom redu izmegiu ove dvije velike sile. Nema tačke na ze- maljskog kruglji gdje se njihovi interesi ne ra- zilaze. Ali Egipatsko pitanje, ako je Rusiji srestvo da oslabi Englesku, tu je u prvom redu interesovana Franceska. Zato su njezini listovi pisali, da će iz Istočnog uspjeha i Franceska dobiti svoj dio. U to nadogje talijanski poraz kod Adue. Derviši navališe na Kasalu. Engleska vlada našla je način da pokaže kako Derviši prijete granica- ma Egipta. Sastavila se Englesko-Egipatska spe- dicija na Dongolu, da brani zemlju. Stvar se je komplicirala. Engleska je našla u Egiptu posla, a dok ga ne svrši izaći neće. Dongolska vojaa tako je ujedao i odgovor na sultanov zahtjev. Ali Engleska ne bi toliko smjela, da nije bila sjegurna potpore većine. Nego ako je sa Au- strijom i Italijom mirna, Njemačka joj je nešto namrgogjena radi Transvaala. Austrija je uzela ulogu posrednika. Grof Goluchovski mirio je u Berlinu Englesku i Njemačku. To mu je pošlo za rukom. Još ima malo nosa, ali Njemačka ako joj nije pružila svu ruku, učinila je znat da joj neće bit protivna. Tako su se odnošaji po malo izrav- nali. Franceska je iz početka vikala na Dongol- sku vojnu. Ministar vanjskih posala rekao je en- gleskom poslaniku ni više ni manje, nego da će njihova nilska vratolomija imati teških posljedica. Prepao se vas svijet. Bio je čas kad je svak mi- slio: ovo je, a po zraku čuo se vonj puščanoga praha. Franceska nije povratila što je rekla, ni Engleska što je učinila, Sukob neizbježiv. Pa i- pak nije se dogodilo ništa. Frainceska je u ovom kritičnom momenta pogledala put Petrograda. Spomenula se što je u- činila na Istoku. u Kini, u Abisiniji. Čekala je da joj se odvrati. Došao je momenat u kome se Ru- sija imala pokazati. A kad tamo, Rusija se nije ni makla. Četvrt sata ostali su u Parizu skoro o0sa- mljeni u Europi. Rusija je vidjela da se položaj promijenio iza putovanja grofa Goluchovskog. Franceskoj di- plowaciji izbjeglo je, da već de facto postoji če- tvorni savez. Egipatska stvar našla je zajedno En- glesku, Njemačku, Austriju i Italiju. Egipat ne spada u sferu ruskijeh interesa. Rusija se nije htjela izložiti i Franceska je morala povući se na- trag. Pa premda engleske čete omjeriše prvu boj- nu sreću u Sudanu, teške posljedice g. Berthelota ostadoše prazna riječ. Ovaj veliki politički poraz duboko se dojmio u Parizu, tim više što je došao nenadno, Oni se nijesu nadali tolikoj nezahvalnosti sa ruske stra- ne. Ali politika nije inad nego stvar razbora, O- preznost prevlagjuje, pak se u Parizu tješe tim što na svoju diplomaciju svaljuju svu krivnju. Ona nije vladu izvjestila što se izmegju Eugleske i Au- utrije suuje, pak je Berthelot udario glavom u skdi