4:50, na godine fior. 2:25; sa Dubrovnik kuću, s Bosnu i s poštom: na godinu flor. &, na p0 godine flor. 2:50; sa inosemstvo flor. 4:50 i troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa došasto polugodište. šalju se Uredništva. tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo zi uprava. Ko se vjerom služi ?.... Ispred sjajnog napretka istine, koju amo kod nas prestavlja hrvatstvo, srpstvo, potisnuto, pora- ženo, koli u prostom narodu, toli u gragianskom staležu, ne znajuć kako da opravda svoj poraz, ne dolazi mu drugo na pamet nego vjera. Hrvati se, biva, vjerom služe u svoje političke svrhe, zlo- rabeć crkvu i oltare na korist hrvatstva. I koliko puta ovu laž stjeramo u grkljan, onome koji je izbaci, ona se iza male stanke opet pomo- li, ogavnija i perfidnija nego prije. Tuže se braća, da smo mi zavadili jedan narod dvije vjere, a to naravno Srbe, jer otkud da bude Hrvata u ovijem krajevima? To njima ne ide nikako na račun. Tako i u zadnjemu nazovi-,Dubrovniku, pi- šu došljaci i jadikuju se da katolički sveštenici ,upo- trebiše u političke svrhe i crkvu — grozno je i pomisliti — još i same crkvene svečanosti.“ Me- gjutim, tješi se pobožni piskaralo, .,javna je štam- pa jur osudila ono kićenje crkava političkijem zasta- vama.“ Mi se ne možemo dosta da načudimo bezo- brazluku onijeh, koji ovo pišu, a znadu što se oko njih dogagja. Crkovne svečanosti drže se u kato- ličkijem crkvama strogo po katoličkome obredu. U nas u gradu još niko mje vidio, da se tu ka- kva hrvatska propaganda tjera. Katolička vjera ni- je hrvatska vjera, nego opća i zato kad katolički sveštenik u crkvi govori, on ne predika ,svojoj mi- loj braći hrvatima“, već svijem vnijem koji vjeru- ju u načela crkve, kojoj je članom. Hrvata ima katolika i nekatolika, a isto tako katolika imade i drugih aaroda. Hrvati u katvličkoj vjeri ne sa- činjavaju niti stoti dio njezinih duša, te po tom dakle ne može se govoriti o kakvom monopolu, što bi tobož bilo Hrvatstvo uvelo na katoličku crkvu. Naše crkvene svečanosti nemaju na sebi ni- kakva političkoga obilježja. Služba božija drži se većinom latinski. U crkvi ne vidi se nikakvog na- rodno-političkog znaka. Jedine boje koje se ističu, to su boje papinske zastave : bijele i žute. Na cr- kvama viju se uvijek na prvome mjestu crkvene zastave, te jedino kad su derneci i sajmi, da na- rod po selima okiti ih uz to još i svojim troboj- nicama. Ali to obično uvijek bude oko crkve. Naš narod nije svoju vjeru pohrvatio. On znade da i- ma talijana, nijemaca i drugih, koji me znaju ni beknuti hrvatski, pak se sveisto mole s njime u istoj crkvi, u kojuj se i vn moli. Katolički svešte- nik može biti Hrvat, Srbin, Talijanac — ali samo izvan crkve. U crkvi u njegovu sv. činu on je sa- mo — katolički sveštenik, koji ne poznaje naro- dnosti ni staleža, nego samo onu uzvišeno zvanje, kome je posvetio cijeli svoj život. Još se nikada nije našao Hrvat katolik, koji je svoju vjeru nazivao hrvatsko-katoličkom vjerom ; još nikada nijesmo čuli kakva župnika, koji je tu- mačio narodu (0 hrvatskoj crkvi, hrvatskoj vjeri, hrvatskome Bogu i angjelima. Pa to je i posve naravno, jer katolička vjera jest nešto iaternaci- jonalna, stvar savijesti i božanstva, a ne politi- ke. I svaki svećenik, koji bi protivno učio, taj bi po katoličkoj crkvi počinio hereziju i bio bi rije- šen svoga čina, A to se kod nas još nije dogodilo. * .* Mogu li ovako govoriti Srbi? Rada bismo, da ih jednom čujemo. Pravoslavna vjera ne zove se danas svojim pravim imenom. Ona je u rukama lukavih politi- čara postala srestvom srpske propagande. Srpska vjera! Ko je pravoslavni taj je srpske vjere, a ko je srpske vjere, taj ne može da bude drugo nego Srbin. Onomadne čuli smo kako u Mostaru iguman, koji je iz političkog fanatizma počinio zlo- čin, na upit koje je vjere, odgovara samo: srps- ke! Taj naziv je što više u nas službeno priznat. Srpsko-pravoslavna vjera, srpslo<pravoslavna erkva, srpsko-pravoslavna eparhija, srpsko-pravoslavna op- ština, srpsko-pravoslavni paroh. Uvijek i svukud srpsko“ i to prvo srpski, pa tek onda pravoslav- ni! I Srbi imaju obraza da pišu, kako se oni (li- beralni!) ne služe vjerom za politiku i kako je njima ,brat mio koje vjere bio“, a samo Hrvati ,si- ju u ime vjere ljutu mržnju izmegju jednokrvne (t. j. srpske, naravno) braće |“ Bizantinci ! Ali zagjimo malo i u tu srpsko-pravoslavnu crkvu. Naći ćemo po svim krajevima srpskih tro- bojnica. Svaka i najneznatnija stvar udešena je tako, da odaje redom tri boje: crvenu. modru i bijelu. Hoćeš li odežde sveštenika, hoćeš li one vrpce kojim prevrće listove molitvenika i crkve- nijeh knjiga, boje oltara sve je t9... srpsko. Donapokon i ona djeca koja služe oko svešteni- ka, okićena su vrpcama poredanijem tako, da iz- lazi srpska zastava. Ne vjerujete li, pogjite u prvu pravoslavan crkvu kad je kakova svečanost, pak ćete svojim očima vidjeti. U velikim danima pak, kad se crkva sjajno okiti, su čijem %se oni okite nego srpskijem zastavama od dna do vrha. To vi- še ne izgleda kuća božija, nego stan jednog srp- skog političkog društva, koje -- recimo — slavi godišnjicu svoga opstanka. Ovo se može vidjet u malenu i u Dubrovniku, a što je tek po mjesti- ma gdje su oni u većini! Kakvi li su tom prigo- dom pravoslavni manastiri! Mnogi Dubrovčanin bio. je va. grčko-istočnu svečanost V. Gospe na $avini u Boki. E pa dobro, a što je tamo vidio? Nije li zar sve, počam od zvona i zvonika, pa do okolnih hrastova, do samih papirnatih mjehurića za rasvjetu okićeno srpskim bojama? Pa tako je ne samo na Savini nego svukud, gdje god se u na- šega naroda pravoslavne vjere slavi kukva crkov- na svečanost. I oni još plaču jer svećenici katolici hrvat- ske narodnosti kite tobož svoje crkve političkim zastavama! Bizantinci! A kakvi su tek govori što ih fanatizovani po+ povi drže narodu !:Svaka treća im je: ,braćo Sr- bi!“ — ,naša sveta srpska vjera“ — ,pravoslav- no srpstvo“ —: ,naš srpski bog“ — ,trpski na- rode moj“ — ,ja: kao srpski sveštenik“ i t. d. Pogjite, molimo vas, na prvu prediku srpskoga po- pa, pak ćete se s toga u obilju naslušati, a mi u Dubrovniku ponosimo se u tom i jednim novim otkrićem, jer se je: u gradskoj pravoslavnoj crkvi, prigodom nekog svečanog parastosa pronašao ,sve- ti raj“, u kome je ,srpska kolonija.“ Nego ne ostaje samo na tome, Mnugi srpski sveštenik ne zadovoljava se samo gornjim tvrdnjama, on se laća i invetiva. U tom slučaju sva arpako-pravoslavna predika nije drugo do li kakav šovinistički članak ,Srbobrana“ i ,Srpskoga Glasa“ (pravi Srbi ne vjeruju u srpstvo našijeh izroda i njihova lista). I ne samo sveštenici nego i episkopi tako postupaju. Zadnja korizmena po- slanica episkopa Milaša nije drugo nego skup ko- jekakvih uvrijeda proti ,Rimu“, koje na mnogo mjesta graniče sa trivijalnošću. Obzor“ mu je punim pravom temeljito zamjerio, i rekao kako se ne dostoji jednome biskupu, da onako piše. Na Uskrs — u jednoj pravoslavnoj crkvi nama vrlo blizu, bila je pred mnoštvom naroda pročitana 0- va napadna poslanica Milaševa, puna napadaja na katolike i na Hrvate. Rečena črkva ne spada u episkopiju zadarskoga biskupa, a pošto svaki epi- skop samo svome stadu piše, pročitana je i ovdje jedino radi njezine polemične naravi. Dotični pop. kao dobar pastir svojijeh ovčica, popratio je ovu poslanicu takovijem komentima, da su se isti ne- ki pravoslavni pitali: spada li i to u crkvu i na oltar? Mi mislimo da spada. Ako je prayoslavna crkva srpskom, zašto se 8 njezinih oltara ne mogu da drže i političke predike? I ovi se još tuže na naše Dominikance, da su u crkvu uveli politiku .-. . . zato što (incre- dibile dictu!) njeki od njih, -jer ikavci, ne govore Jesus i Djevica, nego Isus i Divica!!! Bizantinci ! * * * Mogli bismo nastaviti, al to .bi nas daleko odvelo. U ostalom dvsta je i ovo. Pak ina ovaj način odgojen ne muže naravno da pojmi pravo načelo narodnosti. Zatv se u Srbiji i dan danas čude, kakvi su to Srbi katoličke vjere, a Dubrov- čaninu Gjaji, nekada ministru srpskom, nijesu na- lazili boljeg prigovora nego taj, da je rogjen ka- tolik ! Ne, pravoslavni narod toga ne pojmi, što je iza gornjih nauka posve naravno. Zato u nas u Dalmaciji imade i danas seljaka, koji će vam ka- zati da govore hrvatski, ali da su srpske vjere i zato Srbi. Pa kako bi inače moglo i biti? Uz- mimo slučaj, da jedan protestanat, Englez, ili još bulje Čeh, dogje k mama, zavoli pravoslavlje i primi ovu religiju. Kada on u svojoj novoj crkvi u svaku drugu čuje: ,Vi Srbi“ ,vaša srpska vje- ra“ itd., zar nije posve logično, da kaže: pošto ja nijesam Srbin, nego Čeh, onda ne mogu da i nadalje budem članom vjere, koja mi niječe na- rodnost, nego ili ću je opet promijenuti, ili ću i ja postati Srbinom kao i svi ostali? Ta ovo je naravna posljedica srpskoga klerikalizma i zato mi nećemo u nas naći nijednoga hrišćanina, koji nije u isto doba i Srbin, a u Hrvatskoj, ako ih još ima, to je dokaz da ova nekolicima imadu širi vi- dik, pak se znadoše oteti pogubnom protunarodnom fanatizmu svoga popa. Da zavežemo, Mi ne tajimo, moguće da je gdjegod počinjena koja pogreška. Biće bilo, kad je koji katolik, po narodnosti Hrvat, mislio da je Hrvat zato što je članom rimokatoličke vjere ; do< pustićemo dapače da se i u nas oltar kadgod u- potrebio u političke svrhe, jerbo — eh! nije pra- vila bez iznimke. Mi to žalimo i ne odobravamo i znamo, da kad bi se to dogodilo i obaznalo, do- tičnik bio bi od svojih crkovnih starješina ukoren i kaznjen. Jer.... vjera jedno, & narodnost dru- go. Ali ono što u nas može biti samo iznimkom, u Srba je pravilom — takovim pravilom, da mi jo imamo da vidimo gargičnog prevroslevaog og O M NI i 12v ae ta nr ..