.
i
: a
\
.
x
se — kia Otac obitelji govori sa svojum
gospogjom — talijanski. . Mnogi ne govore hrvat-
ski nego sa' seljacima, službom i gdje kad sa si-
novima, koji su tad obično pravaši. Drugdje je
taj maddh . odvjetnik. Možete biti sjegurni, da
sve"Soje spise pravi i podnosi jedino na talijan-
skom jeziku. Sud, naravno, odgovara onako kako
mu se šalje, a sutra kada ovi isti u saboru pred-
lažu pohrvaćenje sudova, izlazi im vlada sa bro-
jevima i govori, da od 100 podnesaka nema ih ni
20 na hrvatskom jeziku! nI
4 I... i tako dalje, Talijanski se govori, tali-
janski piše, talijanski se misli, a ovamo velika
borba proti tugjinštini, koje se sami ne umiju da o-
tresu. Tako postaje sve fikcija. Šta nam je stalo,
da su u varosici Y. svi ulični natpisi hrvatski, ka-
'da obitelj govori tugjim jezikom? Stranac koji do-
gje.k nama ne nalazi mnogo puta nikakve razlike
izmegju talijanaša i Hrvata. U čemu? Jedino u
izvanjskim znakovima, ali nutarnjost je ista. Do-
kaz tome, da mi-imamo nekoliko narodnih zastu-
pnika, koji, a trideset godina borbe nijesu se po-
trudil, ida nauče pravilno govoriti hrvatski. Ne mo-
žemo tražiti da nam stariji ljudi, uzgojeni u tali-
janskim školama, sada uzmu da uče fonetiku i e-
timologiju, Neki su i to učinili. Ali — ako su Hr-
vati, neka bar govore svojim jezikom i neka ga
rabe ne samo u ,službenim“ prigodama, jer to je
samo pro forma, kada on u privatnom životu za-
uzimlje podregjeno mjesto nego svukud !
.-;\ . Čast jeziku više. kulture ! No talijanštine kao
jezika općenja, davno bi bilo nestalo da. smo mi
malo više ljubili hrvatski jezik. Al mi mu uvijek
dajemo podregjeno mjesto. Neka se sas
janaš i hrvatski rodoljub, I jedan i
dobro hrvatski, pa ipak Hrvat talij
govorit će u svojoj kući tugjim jei
lo bi biti obratno, I onda ćemo.; g Do novina-
ma bučne fraze o ,Legi“.0 ,t oj hidri ko-
ja diže glavu“, i o ,prekomo tmiji.“ Zar to
nijesu fraze? o
Zato opet velimo: pišimo 4
brvatski, govorimo“ hrvatski u!
kući, na ulici, u: gospodskom . s
za koga znamo da i ovolišno po
zik i onda će naš dom' biti osjeg ]
tugjinske natruhe, To će prije riješiti pitanje na-
šega jezika, nego svi mogući upiti, predlozi i de-
kreti. Nestaće onda velike pogibelji od talijanaša,
koji bi davno bili isčezli, da im mi sa ovim na-
šim slabostima ne podavasmo života i nade.
atski, mislimo
i svagdje: u
Promjene u Banovini.
Ovih dana izvedene su tamo veoma zlame-
nite promjene. Iz Italije vratio se ban grof Khuen
tHedervary pak nakon malo dana zatim otpustio
i umicovio prestojnika za bogoštovje i nastavu
dra. Isa Kršnjavoga, a na njegovo mjesto dozvao
svoga pouzdana prijatelja Ottona pl. Krajčovića.
Iza toga opet nanovo otputovao u Italiju na liječenje.
,. Ljudi vele da je gosp. Iso Kršnjavi panuo
u nemilost bana još od zadnjih listopadskih do-
gagjaja, kad su ono gjaci spalili magjarsku zasta-
vu. Zna se da onda nije bio predložen za odliko-
vanje. Čekalo se svaki čas da pane, pa i on je to
znao i zato se zadnjeg sabora htio onim glasovi-
tim magjarofilskim govorom da rehabilitira. Od on-
da ga je ban uzeo na raboš kao pogibeljna takma-
ca. Nije potrajalo mnogo i Iso je panuo, Tim je
s jedne strane grof Khuen Hedervary htio poka-
zati, kako je on još uvijek onaj, koji u Hrvatskoj
vedri i oblači, i
Gosp. Iso Kršnjavi spadao je megju one lju-
de, kojima svoji politički ,prijatelji“ neće da vje-
ruju, Mnogo se dade kazati njegovu petogodišnje-
mu radu. Ali opet s druge strane ne može se za-
nijekati, da_je gosp. Kršnjavi radio i to dosta ra-
dio. Ma kakvi bili njegovi nagodbeni nazori, drži-
mo da je to bila samo surova kora, ispod koje
ipak kucalo je hrvatsko srce. Inače ne bi se dalo
protumačiti, kako se je gospar Iso i dan_i noć zaojio,
da podigne onolike prosvjetne zavode, koje mi u Dal-
maciji možemo tek snijevati, T& napokon ono ni-
je bilo namijenjeno Magjarima nego nama. Sada
ga mnogi s toga krivo gledahu, ,Srbi“ ga zvabu
»pravašem na dopustu“, Magjari mrmljahu, & gosp.
Krinjavi bi onda udrio u bvalu Srba i magjarskog
jezika toli potrebna za: Hrvate i da je radio ko-
liko je o tom govorio, danas bi sv« škole bile ma-
gjarske. Magjari mu dakle nijesu vjerovali, a mo-
guće da su imali i pravo. U jednu rijeć, nama
se čini da gosp. Iso Kršnjavi spada u onu grupu
magjarona, s kojim se možemo ne slagati, koje će-
mo i pobijati kad treba, al o kojim ne možeš kazati,
da, ma i na svoj način, ne ljube svoj hrvatski narod.
Možda je zato Kršnjavi morao i pasti? Mož-
da su Magjari sumnjali, da je u tim svim arpado-
filskim školama hrvatskog ministra nastave, još
ipak i odviše hrvatskoga duha? Mi se sve bojimo,
da je tako. Ovo bi bio još jedan dokaz više, kako
nas ljube tobožnja ,braća“ i »8aveznici“ naše
prekovelebitske braće.
Nasljednikom gosp. Kršnjavoga postao je
gosp. Otto pl. Krajčović, dosadašnji državni nado-
dvjetnik i intimni prijatelj banov. Možda nije puki
slučaj htio, što je sada hrvatska škola predana u
ruke jednog državnog odvjetnika. Gosp. Otto Kraj-
čović pl. Iločki lani se zvao naprosto Otto Spit-
zer. Kad je dobio plemstvo promijenio je svoje i-
me, a ne pise se Krajčović nego po magjarsku:
Krajesovies. Ovako hrvatski ministar nastave štu-
je hrvatski pravopis. Po ovoj situariji možemo
nekako suditi kako će on biti raspoložen. Dao
Bug da se mi ljuto prevarimo.
Opraštajuć se sa svojim suradnicima izjavio
je umirovljeni prestojnik, da se on nipošto ne po-
vlači iz javnoga i političkoga života. On će dakle
i dalje raditi. Kako? To je pitanje. Zagrebačke
novine pisu, da ga se sad vidi češće ispod ruke
sa gosp. Nikolom pl. Crnkovićem. Ne zna se hoće
li mu tako u Pešti više vjerovati, ali svakako nu-
cleum g. Crnkovića postaje sve to jači. Ban se
toga regbi najviše i boji, jer opozicija nije složna,
a Crnkovićeva opozicija stvar je osobnosti, pak je
prije odlaska sazvao k sebi na dogovor sve velike
župane, da im dade naputke o izbornim pripra-
vam. Nakon toga otišao je da nastavi kuru svoje
nervoznosti,
U Dubrovniku, 16 Aprila.
Još se ne bješe ni osušio prošli članak »COrv.
| Hrv.“ Ko se vjerom služi? . . ., koji je, mimogred
rečeno, s raznih strana bio odobren i polivaljen, a
već naš velečasni pop Jovo Bućin uzimlje pero u
ruku da se obrani od članka, u kome je, osvem što
se ponako pogano (t. j. s razlozima) napada pra-
voslavno sveštenstvo srpske narodnosti“ namijenje-
no ,nekoliko žučljivosti redaka“ i ,mojoj“ (t. j.
popa Jova) ,malenkosti.“ Ali to on ne čini s toga
što mu je bajagi stalo, što ,Crvena“ o njemu piše.
»Ne toliko radi ,Crv. Hrv.“ za koju ja malo ili
nimalo ne marim“ pise naš velečasni prijatelj,
»koliko za neki dio stov. gragjanstva, kome su hr-
vatski farizeji svašta nalagali o toj tobožojoj mo-
joj propovijedi.“ I zato moli štovanog gosp.
Urednika, da izvoli ustupiti malo mjesta u cije-
njenom Dubrovniku ,slijedećoj mojoj izjavi.“
Izjava govori da je sve laž što smo mi pi-
sali 0 nekom srpsko-pravoslavnom popu, koji je o
uskrsu pročitao Milaševu poslanicu puuu napadaja
na katolike i na Hrvate je popratio s ne-
kim veoma zgodnim komentima. Velečasni Jovo
Bućin veli da je on glavom bio taj pop, ali po-
slanica nije sadržala napadaja na Hrvate (a zašto
onda polemiše s ,Obzorom“ ?) i da je on nije ,i
jednom ciglom riječi komentisao, a do duše ko-
menta joj i ne treba jer je jasna i otvorena.“
On ju je samo pročitao, — , Zašto sam tu po-
slanicu pročitao, imao sam svojih uzroka a mislim
da mi je i bez dopusta ,Crv. Hrv.“ dozvoljeno u-
tvrgjavati meni povjerene parohijane u istinama
pravoslavne vjere, kao i katoličkim sveštenicima u
istinama svoje vjere. Dubrovnik 11 Aprila 1896.
Jovan Bućin, pravoslavni paroh.“
Za nas je sve ovo veliko iznenagjenje. Uvi-
jek se držalo da je jedini, pravi i nepromjenjivi
urednik. našega , Dubrovnika“, ,, glavom pop Jovo
Bućin. A kako i ne bi kad siromah po vas dan —
u koliko ne utvrgjava povjerene mu parohijane u
istinama i t. d. — po vas božiji dan kiša u srps-
koj štampariji, A kad tamo, ne samo da je to cr-
na hrvatska denuncija, nego on moli, mora da
moli!!! gospodina urednika, da mu primi dvije
brazde u cijenjeni svoj list! Oćito je dakle da
pop Jovo ne zapovijeda u štampariji, is koje is
laze onoliki napadaji na sve što je hrvatsko, a ko
hoće neka mu vjeruje. To je, s naše strane, sva-
kome prosto.
Druga je, što smo obaznali, da smo lagali,
Ovo nije prvi put, da nas pop Jovo dariva jed-
nom od tolikih vrlina svojih istomišljenika, Oa ni-
je napravio nikakvijeh komenata Milaševoj posla-
nici, t. j. nije je ,komentigao“. Mi wu i to dopu-
štamo, a hogme biće tuko jer gdje bi se on usu-
dio, da komentiše onako učeno i miroljubivo dje-
lo. Ama onda biće, prije nego je štanuo da čita,
uapravio, onako po svoju, jedan mali uvod, za da
se slušatelji upute o čemu se radi, a to je uprav
ovo što i mi htijasmo kazati. Je li tako pope
Jovo? ala
Ima i treća u njegovoj dubokoj izjavi, treća
koja će napraviti umnu i duševnu revoluciju u
mudroslovju ove ,doline suza“.
Do sada su filozofi učili da-je istina samo
jedna. Pop Jovo naprotiv govori da su dvije: jed-
na je istina katoličke, a druga pravoslavne vjere.
Dvije istine! Nijesmo od prijedmata, pak se sa
strahopočitanjem zaustavljamo pred ovim _ ženi-
jalnim otkrićem prepuštajuć stručnjacima, neka o
tom razmišljaju. Naš srpski prijatelj možda i ne
sanja koliku je tvrdnju izustio. On je s jednim
retkom oborio nauku svih filozofa ovoga svijeta od
Aristotela do svetoga Augustina i Tome Akvinško-
ga. Mi mu čestitamo, premda ne znamo kako ć&
proći kod svojih starješina, jer priznajuć istinom
uprav onu nauku katolika, od koje se njegova ra-
zlikuje (a i ova je istina), to je ni više ni j
nego šizma. Svakako, ako mu se što dogodi, neka
ne klone, uvjerea da trpi za nova načela svijeta.
A što se nada, da mu je i bez dopusta Crv. Hrv.
slobodno utvrgjavati svoje parohijane, slobodno
brate! Mi mu, ako nas baš pita, dajemo potpuni
dopust, neka ih utvrgjava koliko mu je duši dra-
go. To su njihovi posli u koje mi nemamo prava
da se pačamo. .....
Četvrta je naj bolja. Utisak članka ,Crv.
Hrv.“ — za koju on malo mari — bio je na popa
Jova tako silan, da je on ništa manje nego prviii<
jenio svoj stari naslov! Uzmite svekolike pijegove is-
pravke i izjave te je do sada_izdao na. obranu
miloga srpstva, pak ćete se vele-
časni Bućin potpišiva punijem naslorom . srpsko-
pravoslavnoga paroha, kao dokaz da on vjeru sa
narodnošću ne miješa. Na najnovijem djelu prpa
Jova uzalud tražismo onu ,srpsku“ prikrpu, koja
je tolišno pristajala nazivu jedne vjere. A sada
nastaje pitanje: kad je pop Jovo Bućin bio....
pravi pop Jovo? Da li onda kad se cifrao srpsko-
"pravoslavnim ili sada kao naprosto pravoslavni pa-
roh? I ovdje su dvije nauke, ili kako bi on re-
kao, dvije istine, pa smo mi na čudu kojoj da
vjerujemo. Svakako hvala mu! Sjeme našijeh rije-
či nije palo na neplodnu zemlju i on je aprofiti-
rao. Naj teže bijaše početi, jer govori poslovica,
da je svaki početak težak. Ali sada neka ne su-
stane na po puta: Neka odbacivši sa svoga vjerskog
naslova političko ime, to isto učini sa škole, ct+
kve i srpsko-pravoslavne opštine. Onda ćemo mu
mi prvi vikati: živio! i priznati da se pop Jovo i
njegovi drugovi sa vjerskom svojom svetinjom no
služe u političke bratoubojne svrhe. Tako. budi!
Naši dopisi.
Pločice u Konavlim, 11 Aprila.
Nadali smo se da: će kogod javiti kako je
bilo ovdje na 28/3, kad su bile vadušnice za pok.
Starčevića, 30ti dan njegove smrti. Kad niko nije
molim da nam uvrstite u prvi broj naše »Crvene“,
da slične svečanosti još u Konavlima nije bild.
Na 27 veče žalosni zvuk zvona navješćivao je su.
trašnju svečanost. Na sred Crkve podizao se je.
prekrasni veliki katafalak vas uresen vijencima,
gorom i cvijećem. Na sve četiri strane. bilo je.
napisano velikim slovima (uprav ispod njegove sli.
ke pokojnikove koja je bila pokrivena crnim ve»
lom). I. Molimo braćo za vječni pokoj duše prvog
sina Hrvatske Dr. Antuna Starčevića. 1I. Za oca.
svih Hrvata Dr. A. Starčevića. Il. Za preporodi-
telja Dr. A. Starčevića, IV. Za neustrašivog vo-
gju svih Hrvata Dr. Autuna Starčevića. — Uprav
na 11 sati je žalobnu svečanost M. P. Dn..
Antua Trotsk i Čile us pripomoć M. P, +