0 Ovuj mladi car tinogo putuje, govoriji radi. Sad je na mostu parobroda, kojim ravna kao ka- petan u admiralskoj odori; do malo drži vojnicima govor, koji je istodobno i jedan opširni odlomak pruškebisterije ; pak se obori na ai kako je bio u kakvoj pučkoj kuhinji, da oku je- lo! I u sve se razumije. Vodi manovre, vlja pjesme, komponira, a u veče čita, 5 jufrom do 10 večeri njegov duh nema žita mira. Iz četka misljele, se, da će tu biti pogrešaka : maloga bobg, &l, Vilim IL ostavi u čudu, u najživljem časti; on- sačuva u srojaj nu- tarnjosti veliku miitnoću rofiicavosti, uza svu žestoku narav nije se još nikada prett$glio, kako su se neprijateljigNjemačke nadali. Zavedeni našijem i drugijem novinstvom, mi bijasmo naučeni gledati u njemu jednoga velikoga prpošu i ništa više, A kad tamo, sve drugo, ia koliko on u duši gori od želje da se iskaže jednim velikim, makar i rat- nim djelom, koje će mu zabilježit neumrlu slavu, toliko je opet oprezan i zna se svladati. U poli- tici nije vladar, već diplomata. Njegova ćud oda- je auktoritet, sjaj, slavu, gospostvo, pa ipak koli- ko se on znade ulagivati, eda bi kako zadobio prijateljstvo Rusije, premda ne ljubi Slavenstvo | Stari Jules Simon koji je imao prilike da s njim dosta intimno druguje, stavlja ga izmegju prvijeh ljudi sadašnjosti. * x x Mladi srpskitkralj bio je u Grčkoj, gdje su ga dosta lijepo dočekali. Ima tamo kao i u Srbi- ji dosta ljudi koji snuju o velikom savezu balkan- skih državica. Inače u narodu je stara mržnja na Srbe, i obratno, radi Macedonije. 'To je bugarsko- grčko srpska Bosna. Bilo se xa olimpijskih iga- ra nešto utišalo, ali puki slučaj htio je da je baš na Uskrs u jednoj macedonskoj crkvi, došlo do velikog pokolja izmegju Srba i Bugara. Ipak kralj Srbije ne može se tužiti na boravak u klasičnoj Ateni. Aleksandar L. još je premlad, a da bi se 0 njemu moglo temeljito suditi. U koliko je do sad imao prilike da se iskaže, reklo bi se da se nije umetnuo u oca. Pokazao se dosta ozbiljniji i zre- lij, dapače kad je trebalo dao mu je energičnih savjei"i ako neće imati Milanova talenta. U do- maćim poslima postupa dosta samostalno držeć se koliko više može nad strankama. Na njega a- ko iko ima upliva, ima ga u prvom redu mati, žena rijetkih vrlina i kreposti. Maogo toga on je uradio po njezinu savjetu. Nego zaludu kad ima posla sa onakovim odnošajima. — Dok je on boravio u Grčkoj, išao je ministar financija u Pariz da traži novaca. Putem mu ukradoše sve dokumente igvaljalo je poslati nove. Tamo su sklopili dosta povoljan zajam, od 70 milijuna, Ali koja hvajda, kad će to sve osušit zaostali troškovi. Treba pla- tit vojsku, časnike, činovnike, koji odavna puhaju u šake. Ireba uz to napravit neke neophodno po- trebite uredbe, A kad se sve to smiri, onda opet nema novaca, što ih treba za nove troškove, novi dug i kamate starih dugova, koje se slabo plaća- ju. Tad valja opet tražiti novaca. Aleksandar I. pokušao je da stane na put izrogjenoj vladavini, koja je davila Srbiju, obustavom ustava, ali nije ni to mnogo pomoglo. Srbija ima svega, samo ne- ma.... ljudi. Ali ona se tješi, da se ova oskudi- ca ne opaža samo kod se * Putuje i bugarski Ferdinand Koburg. Bio je u Carigradu, da se pokloni sultanu, koji ga je na- pokon primio. Nazad tri godine morao se je na po puta kući vratiti. Sultan ga je odlikovao re- dovima i počastima i imenovao ga feldmaršalom turske vojske. Otale pogje u Petrograd, gdje su ga takogjer sjajno pričekali. Ali prije njegova do- laska dogodio se mali slučaj, o komu se dosta govorilo. I Slavensko Dobrotvorno Društvo vijećalo je hoće li pričekati kneza. Presjednik drustva gene- ral Igujatijev bio je proti tume, pošto knez Fer- dicand neka se poklonio Rusiji, ostao je još uvjek uzurpatorom Bugarske. Tim je Ignjatijev najodlučnije osudio politiku kneza Lobanova. Govorilo se da presjednik nije osamljen, nego da će biti velikih demonstracija proti knezu. Ali viša volja nije bi- la toga mnijenja. Grof lgnjatijev morao je ostu- piti, & Slavenstvo Dobrotyorno Obićestvo poklo- nit se Koburgu pod vodstvom generala Černjaje« 5" # : ve fa i Komarova, urednika ,Svieta.“ Černjajev mii je još pružio po običaju kruha i soli i svetu sliku za princa Borisa. * Tada za nastale obične ceremonije ovakovih pei poklonstva, pohodi, prestavništva, ručki, ečere i zabave koje još traju, a svršiće se, kao | uvijek, silnim odlikovanjim i redovim g jedne i s druge strane. To je izvanjska strana. Suština su govori kneza Ferdinanda, koji je ,sretan što se može kao slavenski knez prestaviti ruskome caru, svom uzvišenom zaštitniku“, a isto tako sretan, kad ga u Petrograda stanujući Bugari pozdraviše »Što može u srcu Rusije, osloboditeljice Bugarske, ču- ti bugarske riječi“, naglasivši ,duboku ljubav i zahvalnost Bugara prema Rusiji.“ Usprkos tomu Koburgova pojava ne inspirira nikomu simpatije. On_je pokazao da_je pripravan sve poduzeti, samo da ostane vladarom njemu tugjega naroda. Promijenivši sve što je politika, sad se, on Nijemac, prestavlja slavenskim knezom, a sina je odagnao iz vjere, koju on ipak neće da ostavi. Odnošaji Bugarske kolikogod su se poboljšali o- vim putovanjem, nijesu još uvijek . dobri, Sada je nastao opasan sukob izmegju crkava. Carigradska patrijaršija htjela bi opet pod svoju vlast skučiti Bugare, a to bi im s političkog gledišta bilo po- gibeljno. Ali s druge strane i Rusija nastoji kako bi se sofijski ezarhat priključio svetome Sinodu. Ima Bugara toliko rusofilskih, da to zagovaraju. Kad bi se ovo dogodilo, bugarska nezavisnost bi- la bi prazna riječ. Poglavica ruske crkve i vjere, car ruski, postao bi ne samo prijatelj i dobar za- štitnik nego uprav apsolutni gospodar bugarskog naroda, koji bi izgubio svu svoju slobodnu volju. Mislimo da do toga ne smije da dovedi slavenska uzajamnost, ali nema sumnje, da će se ob ovom prijedmetu u Petrogradu sada ozbiljno razgovara- ti. Knez Ferdinand pristaće na sve, što mu budu predlagali. Njemu je sada samo stalo do toga, da učvrsti svoju dinastiju na bugarskom prijestolju, a to ne može učiniti bez milosti Rusije. === »Jedinstvo“ i Sundečić. Spljetsko , Jedinstvo“ u 28 broju, megju do- maćim vijestima, donijelo je entrefilet: ,radi isti- ne“, važan sadržaja svoga radi, . Naumice se ni- jesmo htjeli na nj obazrijeti. Puštali smo, neka se oglase kojih se osobito ticalo. Mislimo, da se sad neće zamjeriti, ako i mi koju, po novinarskoj dužnosti, rečemo. »Jedinstvo“ je spomenutim entrefiltom po- novno uzelo u obranu poznatog miritelja — sloga- ra, svoje vrsti, gosp. popa Jova Sundečića, slav-. nog, kako ga ono zove. Ova je tobožnja obrana navlaš učinjena, pošto je nije trebalo. Tim manje od spljetskog, hrvatskog lista. Prelazimo posmijehom, preko onoga, što , Je- dinstvo, kaže, da Jovo Sundečić sima prijatelja (opetujemo: prijatelja !) od Ruskog cara do Crno- gorskog knjaza, od Lava XIII (se č poco!) do Strosmajera“, jer smo uvjereni, da će se bit smi- jao, ako nč i uvrijedio sam Sundečić. Ovo je jed- na prosta Stražičićeva butada! Ali ne možemo proći ovako preko onoga, što slijedi, gdje po sva- ki način hoće, da opravdava i brani popa Jova, Da budemo kraći rekapitulaćemo pisanje spljets- kog lista na troje. ,Jedinstvo“ dakle kaže: 1) A- ko je g. Sundečić izpjevao poznatu pjesmu proti pok. Starčeviću, ne može se reći, da je pjevao proti cijelom hrvats. narodu. 2) Ako je izpjevao pjesmu, izpjevao je ,u času ogorčenja, kad je pro- čitao one uvrijede proti svom plemenu. 8) Sunde- čić osugjuje talijanaško-srpski savez, — , Odgovaramo na 1): Sundečić je poznatim svo- jim ,Uzdarjem“, (koje je »uU jezgri lijepa zbirka grdnja i psovaka“, kako se sgodno onda izrazio zagrebački ,Vienac“, kojemu je Sundečić do tad bio stari prijatelj i suradnik), pošto je do mile volje nebratski, nekršćanski i nečovječni isgrdio pok. Starčevića, nazvavši ga uvrijedljivim izrazi- ma iz srpskog galatea; izružio je i uvrijedio cije- li hrvatski narod. Da nam se ne reče, da mi ig- mišljamo, prenosimo doslovce slijedeći ulomak iz » Uzdarja. “ »Preslaba je uzdanica »Staro pravo — kada Jača ruka s njime drma, S njim po delu vlada; Tek za ono — u sakamd Mi si Našijema što je, ni Sm' jemo danas ustvrditi ; »0vo mi je moje1...4, A ić smišljat bajne Bez u ruci moći ičesove, — Majčin sine, alal ti sjedine — So se pravim ntmobolom, zove!“ — Jasno je kao sunce, da se ovdje izvrgav, ruglu hrvatsko državno pravo, koje je prva i glav. na tačka programa, ne samo pok. Starčevića, ne. go li i svijeh svijesnijeh Hrvata. Staro povjesno hrvatsko kraljestvo pop Jovo nazivlje »bajnom“ kraljevinom, & nastojanje rodoljuba, da se oživo. tvori opet, pjesniku sloge izgleda ko težnja ,u. mobolnika“ ! Ne vrijegja li se dakle ovim. cijeli narod? — Barem ovako mi shvatismo i shvaća. mo, kao što shvatiše i sve hrvatske novine, netom je ono ugledalo svijetla u službenom organu gr- nogorske vlade — koji do danas nije ono požalio, što nuzgredno spominjemo. Poznato je, kako je Sundečić bio.u meku moralno prisiljen od javne štampe, da se izpriča. I izpričao se lijepo, na sva- čije čudo, u pokojnom ćaći ,Jedinstva“ spljetskom »Narodu“, od god. 1892. Dobro se sijećamo, kako je u jeduom broju ,Naroda“ ovako slogar-pjesnik poručio hrvatima : ...... »Hrvati, — osobito pri današnjijem prilikama, — neka odustanu od svoji- jeh neizvedivijeh (ovdje se ne vrijegja cijeli narod!) zahtijevanja, koja su skopčena s mišlju državno- ga prava onako, kao što mu se danas smisao tu- mači i pronosi. — Ideja o ,državnom pravu“ u toj formi, nije drugo do rdjav prijesad iz Madžar- ske unešen (a možda i lukavo proturen) u Hrvac- ku“. Ovako slogar Sundečić javno kaže mnijenje 0 hrvatskom državnom pravu, pak da ne vrijegja ovim hrvatski narod? — i . Na 2) odgovaramo: Nije istina, da je Sun- dečić izpjevao onu pjesmu »u času ogorčenja“. Sam je Sundečić u opaski izjavio, da mu je pje- smu ,iz njedara izazvala sama najiskrenija ljubav prema časti i ponosu narodnom“, — Kašnje pak njekoliko mjeseci, odgovarajuć na nepristranu kri- tiku urednika zagr. ,Vienca“, Sundećić je u istom »Narodu“ pečatao, da je njegova pjesma - ,pun& puncata žarkoga patrijotizmi i brataljublja“. Da: se u njoj sadrži ,čist i jasan naš narodno-poli+ tički program“ i da se u njoj ogleda »Svako do: jakošnje“ njegovo (Sundečićevo) »načelo“, ,u ko- liko se tiče naše uzajamnosti, bratoljublja i slnž. na zajedničkoga rada“. Što ovim slavni Suudeć€ kaže ? — Moguće, da ovo nije poznato sadašnjem uradniku , Jedinstva“, Ali prije nego je tiskao o Sundečiću onakove dutade, imao se s kime posa- vjetovati, ili barem prelistati godišnjake »Naroda“, Nr 3) odgovaramo: ,Ne ejerujemo“, (dok Sundečić ne izjavi) da on osugjuje talijanaško-srp« ski savez, kako kaže neovlašteno , Jedinstvo“, Po. znamo, mislimo, bolje Sundečića, nego li g. Antonije Stražičić. Sundečić živi u Kotoru, a kotorski su nam: odnošaji: dobro poznati. Znamo Sundečićevo - djelovanje u Kotoru — sadašnje —. ;Nepristrani smo, Čast i priznanje Sundečićevoj . prošlosti. . A- li.... ali otkad je ono mjeseca. novembra 1889 upravio poznato javno pismo upravi . ,Slavj. Do- ma“, te tim probudio u Kotoru nov razdor i no- yu mržnju, do dana današnjega drugojače o njemu mislimo. Izbori općine Kotorske od god..1892 ko i drugi politički, dobro su nam u pameti. Istina je Sundečić ne glasuje, jer nema pravo glasa. Nu kako se ponaša pri izborima raznim u Kotoru, gdje opstoji talijanaško srpski savez — to mi do- bro znamo. Ako ne zna ,Jedinstvo“ nek se izvi. jesti po svojim kotorskim dopisnicima, Sigurno će tad inače pisati. i % U toliko bi unaprijed pametnije uradilo , Je- dinstvo“ da više promozga svoje vijesti, koje ne mogu bit na uhar hrvatstvu — osobito u Kotoru i u Boki. i Razumijemo se. Nek nam se ne zamjeri, Što napisasmo —— napisasmo jedino iz otačbeničke du+ žnosti. ii. Dubrovnik, 23 Aprila. Urednik , Jedinstva“ ima nekijeh starijeh ra- čuna sa ured. ,Srpskoga Glasa“, Oni su to ovijeh dana pokušali malo rasčistiti, pak je izmegju o0- stalih i to rečeno, da bi Srbi u Dalmaciji svi bili' sa slogu sa narodnjacima, da nema Save Bjelanc+