gobpodski dolame kopirali i to svijetu podavaju
kao njihovo. Tako je i sa pravim genetičnim Ma-
gjarima. Kad bismo digli sve one židove koji su
\ iz špekulacije zagrhli velikomagjarizam i one ne-
ke, te su za 50 novč. biljegovine svoja imena po-
miagjarili, malo bi toga ostalo što je Arpad doveo,
a i ono malo ne bi valjalo ništa. Ali manjak kul-
ture, napretka, naroda, nadomješćaju Magjari svo-
jim velikim, nečuvenim svojatanjem tugjega. Kako je
pri,tom okolnim narodnostima, one najbolje znadu?

. U Zagrebu na daa milenijuma bile su izvje-
šee magjarske zastave po nekim uredima. Peš-
tanski listovi i ovaj grad spominju izmegju osta-
lih. aprovincijalnih“ gradova, koji su proslavili ti-
sućgodišnjicu magjarske države. Da vidimo kako
jesto bilo. Čete policije stale su pod svakom za-
stavom i čuvale je od općinstva. Sva policija bila
zaposlena i redarstveni list nije ona) dan ni izi-
šao. U kasarmama vojska bila konsignirana. Ne-
koliko satnija stajahu spravni pod oružjem sa 40
naboja vojnika, u slučaju da se ne dogode nemiri.
Evo ovako je Zagreb saučestvovao milenijumu svo-
jih 800 godišnjih ,saveznika.“

I po ostaloj Europi izaći će na vidjelo ma-
gjarska bahatost. Ozbiljne talijanske novine tuže
se na veliki šovinizam koji u izložbi vlada. Sve
što je tamo nosi magjarske natpise. Vidjesmo pri-
je ko su gospodari izloga, ali ipak ovi hoće da
budu još veći Magjari od pravijeh, pak se natječu
kako bi ih u šovinizmu matkrilili. I tako u jednu
riječ rečeno, nama je sa svakoga gledišta vrlo
milo što Magjari slave ovaj milenij. Ovo je prili-
ka kad će potlačeni narodi da reknu svoju i da
se ta čuje i uvaži, a za izložbu importiranih pro-
izvoda najmanja nas briga. Komunikacije danas su
vrlo razvijene, pak je lako od svuda svašta dobi-
ti. Jedno se samo mora priznati, a to da Magja-
ri ako i nemaju sposobnosti i uvjeta, da budu pr-
vi, imaju volje i ova njihova velika volja i ljubav
za magjarštinom održa ih evo tisuću godina u dr-
žavnom životu. Tu bi Hrvati i nadasve hrvatska
aristikracija imali mnogo toga da nauče.

 

Ston i Konavle sa vjersko-na-
rodnog gledišta.

Katolik nije Hrvat, ako dokažeš da su neg-
da njegovi stari pripadali onoj grupi naroda, koja
je pripadala istočnoj crkvi.“

Ovako veli neki Srbin u ,Srp. Glasu“ u br.
M t. g. pa zaključuje: pošto su Stonjani i Kona-
vljani negda pripadali istočnoj crkvi, oni ako su i
sada katolici nijesu Hrvati nego Srbi.

I Srbi ne miješaju vjeru sa narodnošću!!!

Držeć se tog pravila, jedino da za čas ugo-
dimo našim protivnicima, mi ćemo dokazat usu-
prot, da pošto je u Stonu i u Konavlima još od
starih vremena živio narod katoličke vjere, koji je
imao svoje. Biskupe i svećenike; ondje živjeli su
kao što i sad živu ne Srbi nego pravi pravcati
Hrvati. Da vidimo.

Grad Ston, sa pelješkim poluotokom spadao
je negda pod Zahumsku Županiju, koja se po Por-
firogenitu u općenitome smislu od njega na sjeve-
ru pružala od Dubrovnika do rijeke Neretve. Po
Coleti, vjera kršćaoska u Zahumju uvedena je još
u Apoštolsko doba. I pošto u puglavitim gradovi-
ma Dalmacije, u nekim ranije a u nekim docnije,
bijahu ustrojene biskupije; pomenuti historičar
drži da je cijele Zahulmije onda pripadala ili Naro-
nitanskomu, ili Epidauritanskomu, ili Risanskomu
biskupu. Tek druge polovice devetog vijeka (877)
u velikomu crkvenomu saboru, koji se držao kako
kaže pop Dukljanin in planitie Dalma, Zahumci
dobiše svoga biskupa, koji se zvaše u početku
Zahumskim biskupom od zemlje koju obuhvaćaše,
a potla Stonjskim, od glavnog grada Zahumske
županije. Nadjakon Toma, brojeći biskupe podru-
čne spljetskoj metropoliji piše : in Stamnum nihi-
lominus fuit Episcopus, ipsiusque parochia erat in
Comitatu Chelmensi. Od sabora dalmatinskoga (877)
Stonski biskup bi područen Dukljanskomu metrv-
politi ; pa kako se vidi po pismu Benedikta pape,
g. 1023, nadbiskupu dubrovačkomu, a opet kako
piše pomenuti nadjakon, g. 1030, spljetskomu me-
tropoliti. Godine 1121, po pismu Celestina LI.
je opet me-

a zahumska biskupija pripadala
 dubrovačkomu okolo godine 1071, spljet«

 

skomu, .& na svrhu dubrovačkome za treći put,
komu postane podložna sve dok nije bila ukinuta.
Odavle je jasno da su stari Stonjani-Zahumci bili
katolici, jer su imali svoga biskupa a sa bisku-
pom i svoje svećenike. Da je pak taj biskup bio
katoličke vjeroispovjedi ?na se za to, jer je pripo-
zno Papu za svoga crkovnog glavara i za svoga
zapadnog patrijarku, kako su ga i poznali i po-
znaju do sada svi latinski dalmatinski episkopi.
Vidi se to iz povijesti i susljedice stonskih-zahum-
skih episkopa, i razumije se lasno no odnošajim
njihovim sa rimskim Papom, koji po nuždi vreme-
na njih su, kao što prije rekosmo, podlagali sad
ovomu sad onomu metropoliti.

No Srbi tvrde da je stonjsko-zahumska bi-
skupija bila osnovana od sv. Save. Kako smo do-
kazali, Zahumci dvbiše svoga biskupa druge polo-
vice devetoga vijeka (877), dok je sv. Sava tek
godine 1221 od cara, i kako se misli od latinskog
patrijarke dobio vlast nadbiskupsku i vmro godi-
ne 1237. Od IX. vijeka do godine 1825, povijest
dubrovačka broji osam stonjskih biskupa latinskog
obreda. Zato i Coleti komu su poznate srpske tvr-
dnje spovjeda, da sv. Sava nije osnovao pomenutu
biskupiju niti je mogao osnovati. Istina je pak da
sv. Sava negdje u Zahulmiji osnova biskupiju grč-
kog obreda, ni u početku ova je morala biti ne
obzirajuć se na obred, katoličke vjeroispovijedi, jer
je sv. Sava bio katolik, ako i grčkog obreda (rita),
pak ga i danas katolička crkva slavi kao svog sveca.

Moderno nagagjanje o mjestu gdje je sv. Sa-
va ustrojio svoju biskupiju naslanja se jedino na
mnenja srpskih starih listina. Nu ove se megju
sobom ne slažu.

U jednomu od starih srpskih ljetopisa čita
se da je S. Sava osnovao biskupiju u Zahulmiji,
bez da se Ston imenuje. U drugom imenuje se
Zahulmija i Ston; dočim se tvrdi u trećemu, da je
u Stonu stolovao biskup Zahulmije i Zete. Lequien
u svome radu: ,Oriens Christianus“ brojeći sveto-
savske biskupije piše: episcopos duodecim insti-
tuit qui in monasterio mararentur. Primum  Za-
hulmiae in monasterio Panegiae (T. 1l Parisii
319) Isusovac Martinov, Rus, u ljetopisu od nje-
ga pregledanu pročita, da je S. Sava ustrojio bi-
skupiju in Chelmia in Stopa a neinu Stona in tem-
plo B. M. V. (Annus Ecclesiasticus  Graeco-slavi-
cus pag. 43-54.).

I sam Golubinski dvoji o istini narečenih o-
značivanja, opominjujući da je još u staro doba
Ston bio stolica katoličkih biskupa. Drže neki da
grčko-istočni biskup imadijaše svoju stolicu kod
Nevesinja u Crkvi B. D. Marije, koja crkva ondje
se negda vidjela i do XVI.ga vijeka, pak  otole
prenesena u Trebinje u manastir Tvrdoš, a potle
godine 1751-63 u Mostar gdje je i sada. (Vidi:
Crkva katolička i vjeroispovjedanje istočno u Bo-
ki Kotorskoj.).

Pomenute srpske tvrdnje o grčko-istočnoj bi-
skupiji u Stonu imale kakvegod vrijednosti ili ne,
jasno je da proti ojima protuslovi cijela dubrovač-
ka crkovna i gragjanska povijest. Ma nijedan du-
brovački kronista ne imenuje kakvagod stonjskog
grčko-istočnog episkopa, u doba kad, kako smo pisali,
od IX. vijeka Stonjska biskupija može se dičit sa su-
sljedicom svojih katoličkih biskupa i pripovjedit nji-
hova dična djela toliko korisna kršćanstvu u našim
mjestima. Ne znaju se imena, prva tri biska ali se
poznaju njihovi odnošaji sa rimskim Papam, i njiho-
va pokornost katoličkim mitropolitom latinskog
obreda i prisutnost jeduoga od njih izkornim sa-
saborima one dobe. istinito je da kad je Zahul-
nija pala pod tiranstvo patarensko pa i cijeli po-
luotok pelješki; da je stolica stonjska češče osta-
jala bez svoga pastijera. Ipak u takim okolnosti-
ma samo jednom, kako će se vidjet, silom se u-
vuće raskoli biskup; dapače zna se kako godine
1206 Petrislay, Pardika prozvan, srditi Patarenac,
zamoli dubrovačkog Nadbiskupa Leonarda, da na-
kon smrti stonjskog biskupa Donata, od njega
prognana, bude imenovati za novog stonjskog bis-
kupa jednoga od dubrovačkijeh kanonika. Dogo-
vori izjalovise jer udarahu simonijom. (Ecclesiae
Ragusinae M. od str: 324 do 328), Odatle
se vidi da usprkos progonstva bijesnijeh paterena
još se nalazilo u Stonu i u cijeloj Zahulmiji privr-
ženika katoličke vjeroispovjedi. (Svršiće se.)

 

Pogled po svijetu.

Načelnikom bečkim biće antisemita Stro-
bach. dr. Lueger prvim, a_dr. Neumayer drugim
podnačelnikom. Tako je bečko pitanje za sada ri-
ješeno. Liberalci se uzdaju, da antisemiti neće u-
mjeti upravljati općinom i da će se na vladi ras-
cijepiti.

U Rumunjskoj čuje se veliki pokret pro-
ti Magjarima. Premda je vlada preduzela sve mje-
re, boje se ipak da bi u Bukareštu moglo doći
do velikih ve |

U Franceskoj je za sada opet mirno. Kon-
servativac Meliue sastavio ie ministarstvo i dobio
većinu u komori. To će biti ministarstvo reda.
Rusko javno mnijenje veoma je simpatično poz-
dravilo ovu promjenu, što je za vladu dobro, da
se u zemlji učvrsti.

Šah Persije ubiven je na prvi maja od jed-
nog sektara iz revolvera. Sin, Musafer Edin stu-
pio je na prijestolje. Mir mije poremećen. Stari
šah bio je poznat kao napredan azijatski vladar i
veliki prijatelj Rusije i Franceske.

Na 8 septembra proslaviće se u Crnoj Go-
ri 200 godišnjica opstanka Petrović-Njeguševe di
pastije. Na Cetinju se nadaju da ni Hrvati neće
izostati kod ove njihove domaće radosti.

Prvi maja prošao je, više manje, svud do-
sta mirno. Samo u Beču bilo je velikih iskaza po-
najviše za opće pravo glasovanja, pak je mnogo
demonstranta i zatvoreno.

Talijani u Africi. — Regbi da se Tali-
janima u Africi okreće sreća. General Baldissera
uputio se prama Adigratu, da ga oslobodi. Sinoć
(na 7 ov. mj.) došao je o njegovu kretanju slije-
deći brzojav:

Rim, 7 maja. — Baldissera došao sa divi-
zijom Heusch do na tri četvrta sata blizu Adigra-
ta. Tigrini sa okolnih brda napastovahu marš, ali
nijesu navalili. Operacija potpuno uspjela. Adigrat
je oslobogjen. Prestinari vidjen je u taboru Bal-
dissere. Ranjeni i bolesni preneseni suu Adi Caič.
Ras Alula povukao se takogjer u Aduu sa 2000
'Tigrina, ras Mangaša povukao se takogjer s brđi,
koje su posjeli Talijani. — Ministarstvo u Rimu
raspravljalo je imali se ostati ili povući iz Adi-
grata. Kralj je savjetovao da se ostane. —

Po ovome datle još nije došlo do suk ba.
Abisinski vojskovogje rade veoma uudro k:d se
povlače, očekujuć da prispije Menelik sa glavnim
zborom vojske. Onda će po svoj prilici slijediti
odlučna bitka.

===:

Domaće vijesti.

Zadnje ,Jedinstvo“ veli da mi ne odgo-
varamo jerbo ga ne možemo pobiti. Nama je vr-
lo milo što se on u tome uobrazuje i nije nam
ni malo stalo, što će oni te do , Jediostva“ drže
u ovo vjerovati. Neka pak zna da onaj , ,svak“,
koji je u Dubrovniku osudio odgovor ,,Jediustva“
našemu listu (koji s njime nije imao posla nego
sa strankom), da ono nije samo urednik ,Crv.
Hrv“. nego zbilja svak, bez razlike pravaštva i
narodnjaštva. Neka spljetski inspiratori onoga li-
sta dogju malo amo, da čuju što o njegovoj lu-
doj pisaniji govore svi njihovi istomišljenjaci, a ne
samo urednik ,Crvene Hrvatske“. U ostalom to
je pitanje ukusa, a mi nemamo ništa proti tome
što ,Jediustvo, onako piše. -- Kad smo popratili
naknadni izbor dra Pera Klaića rekosmo da dru-
govi novog zastupnika ,uvjeravahu da je on srcem
pravaš“. ,U Zadru bio je od prvih megju omla.
dinom, koja je listom pravaška i radio je za hbr-
vatstvo“. — ,Jedinstvo“ piše da smo mi rekli,
.da je dr. Pero pravaš zato što je radio za hr-
vatstvo“, Neka tako dalje. U dobar čas. Samo bi
ga molili da uam kaže koji su ono gragjani Ko-
torani, koji ne odobravaju dopise u. ,Crv. Hrv.“
iz Boke? Da ne budu po vragu oni, s kojim po
preporuci gosp. Borčića moraju Bokeški Hrvati
naći modus vivendi? O tom smo zbilja vrlo znati-
željni, pak bi ,J.“ dobro učinilo, d& one gragja-
ne imenuje.

Iz zagrebačkog teatra. — Prošle sedmi«
ce prikaživala se u hrvatskom teatru nova drami
našega mladoga i darovitoga pjesnika dra. Tresi-
ća Pavičića Simeon Veliki. o čitamo u zagre-
bačkijem listovima komad je potpuno uspio, pak
su tom prigodom auktoru napravljene velike i
prieia e Jedan o koji je hvalio a

ka, našao je umjesno da ga er ne spada
3 MEAN lijepo! Dr. drva odgo-
Je,