gobpodski dolame kopirali i to svijetu podavaju kao njihovo. Tako je i sa pravim genetičnim Ma- gjarima. Kad bismo digli sve one židove koji su \ iz špekulacije zagrhli velikomagjarizam i one ne- ke, te su za 50 novč. biljegovine svoja imena po- miagjarili, malo bi toga ostalo što je Arpad doveo, a i ono malo ne bi valjalo ništa. Ali manjak kul- ture, napretka, naroda, nadomješćaju Magjari svo- jim velikim, nečuvenim svojatanjem tugjega. Kako je pri,tom okolnim narodnostima, one najbolje znadu? . U Zagrebu na daa milenijuma bile su izvje- šee magjarske zastave po nekim uredima. Peš- tanski listovi i ovaj grad spominju izmegju osta- lih. aprovincijalnih“ gradova, koji su proslavili ti- sućgodišnjicu magjarske države. Da vidimo kako jesto bilo. Čete policije stale su pod svakom za- stavom i čuvale je od općinstva. Sva policija bila zaposlena i redarstveni list nije ona) dan ni izi- šao. U kasarmama vojska bila konsignirana. Ne- koliko satnija stajahu spravni pod oružjem sa 40 naboja vojnika, u slučaju da se ne dogode nemiri. Evo ovako je Zagreb saučestvovao milenijumu svo- jih 800 godišnjih ,saveznika.“ I po ostaloj Europi izaći će na vidjelo ma- gjarska bahatost. Ozbiljne talijanske novine tuže se na veliki šovinizam koji u izložbi vlada. Sve što je tamo nosi magjarske natpise. Vidjesmo pri- je ko su gospodari izloga, ali ipak ovi hoće da budu još veći Magjari od pravijeh, pak se natječu kako bi ih u šovinizmu matkrilili. I tako u jednu riječ rečeno, nama je sa svakoga gledišta vrlo milo što Magjari slave ovaj milenij. Ovo je prili- ka kad će potlačeni narodi da reknu svoju i da se ta čuje i uvaži, a za izložbu importiranih pro- izvoda najmanja nas briga. Komunikacije danas su vrlo razvijene, pak je lako od svuda svašta dobi- ti. Jedno se samo mora priznati, a to da Magja- ri ako i nemaju sposobnosti i uvjeta, da budu pr- vi, imaju volje i ova njihova velika volja i ljubav za magjarštinom održa ih evo tisuću godina u dr- žavnom životu. Tu bi Hrvati i nadasve hrvatska aristikracija imali mnogo toga da nauče. Ston i Konavle sa vjersko-na- rodnog gledišta. Katolik nije Hrvat, ako dokažeš da su neg- da njegovi stari pripadali onoj grupi naroda, koja je pripadala istočnoj crkvi.“ Ovako veli neki Srbin u ,Srp. Glasu“ u br. M t. g. pa zaključuje: pošto su Stonjani i Kona- vljani negda pripadali istočnoj crkvi, oni ako su i sada katolici nijesu Hrvati nego Srbi. I Srbi ne miješaju vjeru sa narodnošću!!! Držeć se tog pravila, jedino da za čas ugo- dimo našim protivnicima, mi ćemo dokazat usu- prot, da pošto je u Stonu i u Konavlima još od starih vremena živio narod katoličke vjere, koji je imao svoje. Biskupe i svećenike; ondje živjeli su kao što i sad živu ne Srbi nego pravi pravcati Hrvati. Da vidimo. Grad Ston, sa pelješkim poluotokom spadao je negda pod Zahumsku Županiju, koja se po Por- firogenitu u općenitome smislu od njega na sjeve- ru pružala od Dubrovnika do rijeke Neretve. Po Coleti, vjera kršćaoska u Zahumju uvedena je još u Apoštolsko doba. I pošto u puglavitim gradovi- ma Dalmacije, u nekim ranije a u nekim docnije, bijahu ustrojene biskupije; pomenuti historičar drži da je cijele Zahulmije onda pripadala ili Naro- nitanskomu, ili Epidauritanskomu, ili Risanskomu biskupu. Tek druge polovice devetog vijeka (877) u velikomu crkvenomu saboru, koji se držao kako kaže pop Dukljanin in planitie Dalma, Zahumci dobiše svoga biskupa, koji se zvaše u početku Zahumskim biskupom od zemlje koju obuhvaćaše, a potla Stonjskim, od glavnog grada Zahumske županije. Nadjakon Toma, brojeći biskupe podru- čne spljetskoj metropoliji piše : in Stamnum nihi- lominus fuit Episcopus, ipsiusque parochia erat in Comitatu Chelmensi. Od sabora dalmatinskoga (877) Stonski biskup bi područen Dukljanskomu metrv- politi ; pa kako se vidi po pismu Benedikta pape, g. 1023, nadbiskupu dubrovačkomu, a opet kako piše pomenuti nadjakon, g. 1030, spljetskomu me- tropoliti. Godine 1121, po pismu Celestina LI. je opet me- a zahumska biskupija pripadala dubrovačkomu okolo godine 1071, spljet« skomu, .& na svrhu dubrovačkome za treći put, komu postane podložna sve dok nije bila ukinuta. Odavle je jasno da su stari Stonjani-Zahumci bili katolici, jer su imali svoga biskupa a sa bisku- pom i svoje svećenike. Da je pak taj biskup bio katoličke vjeroispovjedi ?na se za to, jer je pripo- zno Papu za svoga crkovnog glavara i za svoga zapadnog patrijarku, kako su ga i poznali i po- znaju do sada svi latinski dalmatinski episkopi. Vidi se to iz povijesti i susljedice stonskih-zahum- skih episkopa, i razumije se lasno no odnošajim njihovim sa rimskim Papom, koji po nuždi vreme- na njih su, kao što prije rekosmo, podlagali sad ovomu sad onomu metropoliti. No Srbi tvrde da je stonjsko-zahumska bi- skupija bila osnovana od sv. Save. Kako smo do- kazali, Zahumci dvbiše svoga biskupa druge polo- vice devetoga vijeka (877), dok je sv. Sava tek godine 1221 od cara, i kako se misli od latinskog patrijarke dobio vlast nadbiskupsku i vmro godi- ne 1237. Od IX. vijeka do godine 1825, povijest dubrovačka broji osam stonjskih biskupa latinskog obreda. Zato i Coleti komu su poznate srpske tvr- dnje spovjeda, da sv. Sava nije osnovao pomenutu biskupiju niti je mogao osnovati. Istina je pak da sv. Sava negdje u Zahulmiji osnova biskupiju grč- kog obreda, ni u početku ova je morala biti ne obzirajuć se na obred, katoličke vjeroispovijedi, jer je sv. Sava bio katolik, ako i grčkog obreda (rita), pak ga i danas katolička crkva slavi kao svog sveca. Moderno nagagjanje o mjestu gdje je sv. Sa- va ustrojio svoju biskupiju naslanja se jedino na mnenja srpskih starih listina. Nu ove se megju sobom ne slažu. U jednomu od starih srpskih ljetopisa čita se da je S. Sava osnovao biskupiju u Zahulmiji, bez da se Ston imenuje. U drugom imenuje se Zahulmija i Ston; dočim se tvrdi u trećemu, da je u Stonu stolovao biskup Zahulmije i Zete. Lequien u svome radu: ,Oriens Christianus“ brojeći sveto- savske biskupije piše: episcopos duodecim insti- tuit qui in monasterio mararentur. Primum Za- hulmiae in monasterio Panegiae (T. 1l Parisii 319) Isusovac Martinov, Rus, u ljetopisu od nje- ga pregledanu pročita, da je S. Sava ustrojio bi- skupiju in Chelmia in Stopa a neinu Stona in tem- plo B. M. V. (Annus Ecclesiasticus Graeco-slavi- cus pag. 43-54.). I sam Golubinski dvoji o istini narečenih o- značivanja, opominjujući da je još u staro doba Ston bio stolica katoličkih biskupa. Drže neki da grčko-istočni biskup imadijaše svoju stolicu kod Nevesinja u Crkvi B. D. Marije, koja crkva ondje se negda vidjela i do XVI.ga vijeka, pak otole prenesena u Trebinje u manastir Tvrdoš, a potle godine 1751-63 u Mostar gdje je i sada. (Vidi: Crkva katolička i vjeroispovjedanje istočno u Bo- ki Kotorskoj.). Pomenute srpske tvrdnje o grčko-istočnoj bi- skupiji u Stonu imale kakvegod vrijednosti ili ne, jasno je da proti ojima protuslovi cijela dubrovač- ka crkovna i gragjanska povijest. Ma nijedan du- brovački kronista ne imenuje kakvagod stonjskog grčko-istočnog episkopa, u doba kad, kako smo pisali, od IX. vijeka Stonjska biskupija može se dičit sa su- sljedicom svojih katoličkih biskupa i pripovjedit nji- hova dična djela toliko korisna kršćanstvu u našim mjestima. Ne znaju se imena, prva tri biska ali se poznaju njihovi odnošaji sa rimskim Papam, i njiho- va pokornost katoličkim mitropolitom latinskog obreda i prisutnost jeduoga od njih izkornim sa- saborima one dobe. istinito je da kad je Zahul- nija pala pod tiranstvo patarensko pa i cijeli po- luotok pelješki; da je stolica stonjska češče osta- jala bez svoga pastijera. Ipak u takim okolnosti- ma samo jednom, kako će se vidjet, silom se u- vuće raskoli biskup; dapače zna se kako godine 1206 Petrislay, Pardika prozvan, srditi Patarenac, zamoli dubrovačkog Nadbiskupa Leonarda, da na- kon smrti stonjskog biskupa Donata, od njega prognana, bude imenovati za novog stonjskog bis- kupa jednoga od dubrovačkijeh kanonika. Dogo- vori izjalovise jer udarahu simonijom. (Ecclesiae Ragusinae M. od str: 324 do 328), Odatle se vidi da usprkos progonstva bijesnijeh paterena još se nalazilo u Stonu i u cijeloj Zahulmiji privr- ženika katoličke vjeroispovjedi. (Svršiće se.) Pogled po svijetu. Načelnikom bečkim biće antisemita Stro- bach. dr. Lueger prvim, a_dr. Neumayer drugim podnačelnikom. Tako je bečko pitanje za sada ri- ješeno. Liberalci se uzdaju, da antisemiti neće u- mjeti upravljati općinom i da će se na vladi ras- cijepiti. U Rumunjskoj čuje se veliki pokret pro- ti Magjarima. Premda je vlada preduzela sve mje- re, boje se ipak da bi u Bukareštu moglo doći do velikih ve | U Franceskoj je za sada opet mirno. Kon- servativac Meliue sastavio ie ministarstvo i dobio većinu u komori. To će biti ministarstvo reda. Rusko javno mnijenje veoma je simpatično poz- dravilo ovu promjenu, što je za vladu dobro, da se u zemlji učvrsti. Šah Persije ubiven je na prvi maja od jed- nog sektara iz revolvera. Sin, Musafer Edin stu- pio je na prijestolje. Mir mije poremećen. Stari šah bio je poznat kao napredan azijatski vladar i veliki prijatelj Rusije i Franceske. Na 8 septembra proslaviće se u Crnoj Go- ri 200 godišnjica opstanka Petrović-Njeguševe di pastije. Na Cetinju se nadaju da ni Hrvati neće izostati kod ove njihove domaće radosti. Prvi maja prošao je, više manje, svud do- sta mirno. Samo u Beču bilo je velikih iskaza po- najviše za opće pravo glasovanja, pak je mnogo demonstranta i zatvoreno. Talijani u Africi. — Regbi da se Tali- janima u Africi okreće sreća. General Baldissera uputio se prama Adigratu, da ga oslobodi. Sinoć (na 7 ov. mj.) došao je o njegovu kretanju slije- deći brzojav: Rim, 7 maja. — Baldissera došao sa divi- zijom Heusch do na tri četvrta sata blizu Adigra- ta. Tigrini sa okolnih brda napastovahu marš, ali nijesu navalili. Operacija potpuno uspjela. Adigrat je oslobogjen. Prestinari vidjen je u taboru Bal- dissere. Ranjeni i bolesni preneseni suu Adi Caič. Ras Alula povukao se takogjer u Aduu sa 2000 'Tigrina, ras Mangaša povukao se takogjer s brđi, koje su posjeli Talijani. — Ministarstvo u Rimu raspravljalo je imali se ostati ili povući iz Adi- grata. Kralj je savjetovao da se ostane. — Po ovome datle još nije došlo do suk ba. Abisinski vojskovogje rade veoma uudro k:d se povlače, očekujuć da prispije Menelik sa glavnim zborom vojske. Onda će po svoj prilici slijediti odlučna bitka. ===: Domaće vijesti. Zadnje ,Jedinstvo“ veli da mi ne odgo- varamo jerbo ga ne možemo pobiti. Nama je vr- lo milo što se on u tome uobrazuje i nije nam ni malo stalo, što će oni te do , Jediostva“ drže u ovo vjerovati. Neka pak zna da onaj , ,svak“, koji je u Dubrovniku osudio odgovor ,,Jediustva“ našemu listu (koji s njime nije imao posla nego sa strankom), da ono nije samo urednik ,Crv. Hrv“. nego zbilja svak, bez razlike pravaštva i narodnjaštva. Neka spljetski inspiratori onoga li- sta dogju malo amo, da čuju što o njegovoj lu- doj pisaniji govore svi njihovi istomišljenjaci, a ne samo urednik ,Crvene Hrvatske“. U ostalom to je pitanje ukusa, a mi nemamo ništa proti tome što ,Jediustvo, onako piše. -- Kad smo popratili naknadni izbor dra Pera Klaića rekosmo da dru- govi novog zastupnika ,uvjeravahu da je on srcem pravaš“. ,U Zadru bio je od prvih megju omla. dinom, koja je listom pravaška i radio je za hbr- vatstvo“. — ,Jedinstvo“ piše da smo mi rekli, .da je dr. Pero pravaš zato što je radio za hr- vatstvo“, Neka tako dalje. U dobar čas. Samo bi ga molili da uam kaže koji su ono gragjani Ko- torani, koji ne odobravaju dopise u. ,Crv. Hrv.“ iz Boke? Da ne budu po vragu oni, s kojim po preporuci gosp. Borčića moraju Bokeški Hrvati naći modus vivendi? O tom smo zbilja vrlo znati- željni, pak bi ,J.“ dobro učinilo, d& one gragja- ne imenuje. Iz zagrebačkog teatra. — Prošle sedmi« ce prikaživala se u hrvatskom teatru nova drami našega mladoga i darovitoga pjesnika dra. Tresi- ća Pavičića Simeon Veliki. o čitamo u zagre- bačkijem listovima komad je potpuno uspio, pak su tom prigodom auktoru napravljene velike i prieia e Jedan o koji je hvalio a ka, našao je umjesno da ga er ne spada 3 MEAN lijepo! Dr. drva odgo- Je,