fiktima pobio je Jokayeve izmišljotine. Ovaj list d je da u Ugarskoj gdje ima 9 milijuna Ni jara, nema nijedne nemagjarske škole, koju uzdrži država. To je magjarska pravičnost! s x * # «Ali ko se najbolje istaknuo to su bili Ru- munji. I pravo je, jer oni od Magjara najviše trpe, Vogja Ugarskih Rumunija mučenik dr. Ratiu sa- zvao je sastanak narodnog odbora. Vlada nije do- zvolila ovaj sastanak, ali sveišto njegova je svrha polučena. U Bukareštu pak, u slobodnoj Rumu- njskoj došlo je do velikih nevidjenih-demonstra- cija proti nasilju Magjara na Ugarskim Rumu- njim. Gjačtvo se stavilo na čelo pokreta, komu se odazvalo cijelo otmeno gragjanstvo glavnoga grada. Ophodnja u. Bukareštu. brojila je više od 50.000 duša, koje je sve klicalo proti Magjariji. Vlada se nije ničim umiješala, jer mir nije bio porušen, sto više, sam ministar presjednik u par- lamentu nije niti jednom riječi osudio iskaz nego samo preporučio opreznost. Manje nije mogao ka- zati, a to znači da ga je on mučki odobravao, neka Europa vidi što o Magjarima misle najbli- ži njihovi susjedi. od * Pri ovakom raspoloženju Hrvata, Rumunja i narodnosti u Ugarskoj, teško da će kome narodu — osvem službenog Nijemstva i Poljaka — pa- nut na pamet da pogje u pohode Magjarim i tim izazove Hrvate, Srbe, Slovake, a preko njih cijelo veliko slavenstvo. U Parizu o tom i ne misle, da- pače u koliko mogu nastojaće da se magjarskom pozivu niko ne odazove. I u samoj Italiji toj ve- likoj prijateljici ,viteškog“ naroda primljen je o- vaj poziv veoma hladno. Dapače u sred parlamen- tu u Rimu preporučiše se pravedne težnje ugar- skih Rumunja i protestovalo se proti magjarskoj tiraniji. * * * I tako s jednoga kraja do drugoga, gdjegod je progovorila slobodna svijest kulturnih naroda, taj glas bio je glas ogorčenja i negodovanja, a vapaj potištenih vapaj prosvjeda iprotiv samosilju, koji je bio tako žestok, da je odjeknuo na sve četiri strane svijeta. - U to ime kako se vidi dobro je došla ,ma- gjarska slava.“ Ona će ,viteškom“ narodu učvr- stiti u Europi neprolaznu političku reputaciju, ko- ja mu neće služiti na diku. Tako se dogagja svakome koji ne poštuje tugje pravice. A mi se tješimo, da je svaka sila sa vremena. Ston i Konavlje sa vjersko-na- rodnog gledišta. 1 & Trinaestog vijeka, kako kažu dubrovački spo- menici,. cijeli pelješki poluotok, a na njemu Ston nadasve, pretrpi teških nezgoda, zbog nutrnjih bor- ba zahumskih vladara, tako da god. 1252. grad Ston u nekom spomeniku spominje se kao razoren (Stam- num nunc destructum). Oko godine 1260, bi opet sagragjen od Jele supruge Stjepana Nemanića. Je- la rodom francuskinja revna je i pobožna katoli- kinja. Ona čini zazidat mnogo crkava i samosta- na, megju kojim u Stonu samostan negda prozvan 6. D. Marije a potla S. Nikole, za kalugiere Sv. Vazilija (Historia Ecclesiae Ragusinae Coleti p. 327). Sv. Sava, zna se da je bio regjen za Nad- biskupa god. 1221,i da preminu god. 1237. Otkle movi dokaz da nije mogao u stonjskom samostanu ustrojit svoju biskupiju, jer taj samostan sazidan je nakon njegove smrti. (V. Monumenta .historiae Prov. Ragusinae O, M. etc, etc, Sebastiano Dolci Napoli etc. ete. 1846. p. 18, 19). Na žalost, samostan Sv. Nikole postane ras- plodištem raskola. Dok Patarenstvo, sekta od naj- gorih što su se igda pojavile proti kršćanskoj vje« ri, pomoćju Zahumskih velmoža još prije rasko- la dade teški udarac katoličkoj vjeri u cijeloj Za- hulmiji pa i na pelješkom poluotoku, stonjski Bis- kup Ivan de Cruce (1300) progonjen nemilo i po- robljen od krivovjernika, usiljen je premjestit svo- ju stolicu na Korčulu, uz stanovite uvjete, koji se čitaju u ugovoru od njega sklopjenu sa Marinom Gjongićem Korčulanskim knezom i sa druga dva poslanika. u dibrovačkom dominikanskome : satho- stanu, što je potvrgjeno od Pape- Urbana VIH. Tako postane Korčulansko - Stonjska biskupija. U- vjeti ugovora nalaze se u povijesti dubrovačke crkve po Coleti (pag. 329) a napose u posebnoj knjižici u biblivteci franjevaca u Dubrovniku. 1- pak sred progonstva, katolicizam ne propane po- sve u Stonu ni na pelješkomu poluotoku. Zna se da su katolici tih mjesta slijedili davat desetine svome Biskupu, i da je on i pohodio katkada po- luotok, tješio.i krijepio u vjeri svoje progonjene duhovne podanike. (V. Ecclesiae Ragusinae Histo- ria pag. 329.) Od početka trinaestog vijeka, sve do godine 1546, brojilo se osamnaest Stonjsko- Korčulanskih biskupa, — SIN s a Za veliku sreću katolicizma, a tim i civilnog i kulturnog napretka ovih strana južae Dalmacije, trinaesti vijek sa susljednim bilježi duba nepreki- dnog širenja dubrovačke države, Ova pod .svoju vlast već je bila uzela Bosanku, Brgat i Osojnik. Stjepan Kotromanović godine 1333. u znak svoje harnosti i prijateljstva proda Dubrovniku Ston sa svim poluotokom za godišnih 500 1perpera (Luc- cari: Anuali di Ragusa pag. 92). Malo godina po- tlje Ostoja bosanski kralj ustupi Dubrovačkoj re- |. ' »Zarkve monastier u Hilander vascia Bogomolja u ! »Svetoj Zarkvi molobnisi Bozgii, i vascega gospod- | »Stva, molimo gospodina Buga i Blasgenu Gospu, publici zemlje Primorja izmegju Orašca i stonske Imotice, tako da najbolje zemlje zahumske kne- ževine već su spadale pod vlast dubrovačke repu- blike. Ovoj je onda bila prva misao poboljšati mo- ralno i materijalno stanje svog novog posjeda. Grad Ston obzidaše novim tvrgjam dapaće se vjeruje da su Dubrovčani sagradili mali Ston svezajuć ga zi- dinami i kulam sa starim Stonom, i to na obra- nu ćijelog poluotoka, od hajduka, koji su nepre- stano silazili iz Hercegovine i mučili njihov novi posjed (V, Ecglesiae Ragusinae Historiae pag. 337-338). Časti je dostojno njihovo nastojanje da svo- jim novim podanicima povrate negdašnji religijoz- ni mir, ukinuvši razkol i izkorijenivši gaduu pro- tuvjersku i protisocijalnu patarensku sektu. I to ne silom ni krvoprolićem neg blagostim evangjel- skog propovijedanja, U tome poslu prvu ruku da- dose republici bosanski franjevci, koji se naseliše na poluotok još prije neg ovaj paue pod vlast re- publike (V. Moiiumetića Historiae Prov. Rag. 0. M. c. p. Sebastiano "Dolci pag. 18, 19, 20.). Po- štovani 0. Sardinjski Andrija, lngleski Ivan sa O. Ivanom iz Varaždina, god. 1330 na povratku iz Bosne, gdje pomoću bana Stjepana Kotromanovića i kanonika dubrovačkog Vulcija Bubalia svladahu patarensko krivovjerje, nastaniše se na poluotoku. Sa oružjem, kojim se služe katolički apostoli, to jest uzornim svetim živjenjem i propovjedanjem Evangjelja u malo doba cijeli oni narod povrate vjeri njegovih praotaca. Taj neki Srbiu u pome- nutome br. ,Srp. Glasa“ piše, da su ti fratri uz svoju vjeru u uarod unosili i ime hrvatsko, Po njemu bi dakle ime hrvatsko u ovim stranama bi- lo svakako veoma staro. A mi odgovaramo da je ta tvrdnja prava budalaština. U ono doba nije se znalo za narodno pitanje, pa za borbu Srba i Hrvata. Najzaslužniji + pak apostoli u obraćenju Stonjana na katoličku vjeru franjevci Ivan i An- drija ne bijahu rodom ni Srbi ni Hrvati, neg prvi bijaše Inglez, a drugi Talijanac iz Sardinije. Nji- ma je jedino bilo na duši iztrijebiti kukolj (pata- renstvo) iz pšenice i povratiti Stonjane vjeri nji- hovih praotaca negda u prva doba katolika ; što im i pogje za rukom. No velecijenjenim nakanami franjevaca opriječivahu se vasilijanski kalugjeri ! Nije bilo moguće da Stonjski katoiički biskup tr- pi njihov prkos. Katolički biskup stanovaše kod S. Marije od polja, ali kalugjeri sve jedoako poda- vahu u 8. Nikoli manje redove, vrijegjajuć tako biskupova prava. (V. Luccari pag. 14), Nego srećom republici pogje za rukom sklopit na mir- ne šnjimi ugovor, po komu odlučie kalugjeri o- stavit Ston, a nastanit se u Macedoniju u samo- stan brda Athos; dok republika spoznavši njihovo pravo na vlasništvo stonjskog samostana, ovlasti ih neka opreme svake treće godine u Dubrovnik svo- je poslanike, da im po ugovoru izbroji zadužbinu od 262 groša, 28 dinara sa jednom voštanom svi- jećom., Kako znak zamjenite poznaje, bila je po- lovica jednog zlatnog pjeneza prelomnjena, koju je trebovalo da poslanici kalugjeri prekažu kad bi se u Dubrovniku prekazali Senatu, U. knjizi od nae | »Smiregnu Slavnogo i Bogobravimogo vascega gra- »pokloni vascemu plemenitomu Gospostvu, u Vas - Giov. Maria Mattei. izmegju zaporka snomonutoj: monumenta historiq Prov. Rag. nalazi se javni spis g: 1392, koji se odnosi na odstup kalugjera i na posjed franjeva- ca. Dubrovačka republika vjerno održi uvjet sve do svoga pada. Zna se da godine 1804 na 20 A- ugusta kalugjeri od brda Athos dogjoše u Dubrov- nik i prekazahu se Senatu za običajnu zadužbi. nu, noseći sobom i oni obične darove, lješnika, vi- šanja, pinja i saferana, koji bi se razdijelili me. gju kuezom, savjetnicima i kanćelijerom republike, U cerimonijalu republike nalazi se spomenut ovaj možda najposljedoji dolazak kalugjera u Dubrovnik. Neće bit žav našim čitateljima, ako im sta- vimo pod oči primjerak lista što bi ga pisali Igu- mani, kad bi poslali svoje kalugjere da prime .o- bičajnu zadužbinu. e. Van Lista: Plemenytim i mudrim i svake xjašti dostojnym Visoko slavnog grada Dubrovni: ka obranomu . knezu i-vasam . privrednim Vlastelom. . U Lastu: Plemenytim i mudrym i svake cjasti dostojnym visoko i slavnoga i Bogobranimo- ga grada Dubrovnika obranom knezu i Vasa Vlastelom smerno poklognegna »lsz svete gori Atona Zarska, svarteih »0 vascemu muogolitnomu scivotu i sdravgliu, i »da. Sada premilostivi gospodo i Vlasteli, seto »Vasce gospostvo posla svicchiu Svetoj Gospi u »Sveta Goru, da se po toj sviecezi Gospodin Bog »i Sveta Gospa za Gospostvo -i zdravlje vasce i »Sa vas ostali grad molli, seto bi Bog Blasgena »Gospa mnoge litte u sgivotu i u sdravgliu mirno »pridavagjala i pokrilla, od vragh: vidimih i ng »Vidimih, u najporesce od slyh i lukoviyh i bogo- »Mirskieh esik. Toga radi poslahom do vaseega »Svietlogo gospostva, Bratta nascega ..... da se »kako je Sveta Gospa nastavilla, i naucilla da ego »Primite i recenu sviechiu pogliese kakoste i do< »Sad; a mi vako dolseni smo Bogu molit i Svetu »Gospu. sa vasce sdravlje i sa vas ostali. šlavni; »grad, stobi :Bog i Blasgena Gospa: mirao ucinilla »8e mnogo litta Vascega Gospostva; Amin u Sve« ntoj Gori Atonu zw Smireni Iguman kilandarski N. N. Ovaj priwjerak nagjosmo u biblioteci du- brovačkih franjevaca u rukopisu: Io Zibaldone delle memorie storiche su Ragusa, raccolte del'P, (Svršiće se). Dubrovnik, 14 Maja Čitamo u prošlom broju , Katoličke Dalmacije:“ »Prigodom Klaićeva izbora ,Crv. Hrv,“, koja u nje- gov izbor nije ulazila i za koji Dr. P. Klaić njoj ništa ne duguje — osim svoj izbor; rabi neku osobitu taktiku, €e da kakogod odvrati pozornost od pravoga zla i prikaže izbor ćak kao nekakvu sreću! Sreću barem u toliko u ko- liko se tobože dokazalo, daje cielo ono izborništvo — hr- vatsko. To je obsjena ! Narodnjaci ne predstavijaja narod nit njegovo pravo mišljenje. S toga otačbenik nemože doć do onoga zaključka do kojega kuša, da dodje ,,Crv. Hrv.“ Nam je za čudo kako i ,Hrv. Pravo“ na&jelo na vi- jest ,Crv. Hrv.“ te i ono vidi neku ,veliku važnost“ u Kla- ićevu izboru. I njoj je ovaj izbor , dokazao“ (?!) da narod u dubrovačkom području nije zaražen srbofilskom »Idejom«“, Tamo se, piše dalje ,Hrv. Pravo“, , Srbofili ni pojavili nisu“, Mi cienimo nasuprot da je Klaićev : dokazao sve o: bratno, da su se Srbotili pokazali na izborim i da je ma njima ostalo. Svak zna, da su prigodom zadnjih saborskih izbora »Srbi“ bili oni koji su odlučili pobjedu u onom izbor- ništvu(?!) sa blagopokojnoga Dra Miha Klaića, proti čelić« njaku pravašu, svećeničkoj dici pred, Liepopiliu, U koliko znamo ti su ,Srbi“ još živi, A što s uvaj put nijesu kao »Srbi“ oglasili, nije bilo sato, jer su ,Srbotili isčezli, ne« go jer su vidjeli, da i neki pravaši idu Srbofilim ns ruku, paje bilo suvišuo, da se oni muče, Ta i djeca u Dalmaciji snadu, da narodnjaci, inokupno, nit nijesu, po djelu, Hrvati, nego Srbo-Hrvati, te i njihova ,pobjeds“ stanovitom ,pravaškom“ uslužnošću dobivena, pre- va je pravcata srbofilska pobjeda, Tko misli drugčije, vura se, a tku drugčije piše va. ra narod, da ne vidi svoje pravo slo na izvoru.“ Ovako od riječi do riječi, Ono krupnijem slovima potcrtasmo mi neka bolje otskoči, Članciću je naslov: ,Za isti“, — Jadne U istine # Isgednsim vg(fo?