for. 2:25;

 

Bokelji i sjedinjenje.

Često se čita po srpskim novinama takove
neistine o našim domaćim stvarima, da bi čovjek
rekao ko da ti ljudi u snu. buncaju. ,Srpski Glas“
je stari vještak, uprav specijalista u izvrtanju i u
krivom prikazivanju naše povjesti, ne samo stare,
dali i povjesti zadnjih doba, od kojih još živu o-
čevidni : svjedoci. Glasoviti su Pabirci ,Srpskog
Glasa.“ U njima postavlja svu svoju umnu snagu
proglašeni vogja dalmatinskog srpstva Sava Bije-
lanović. U jednome od zadnjih brojeva tako izvješ-
ćuje o početku naših ustavnih borba — uzimljuć
u obzir osobito Dubrovnik i Boku — ko da oni
nijesu bili za sjedinjenje, za uniju (kako kaže
,Srp. Glas“) za hrvatsko državno pravo! Nijesu
mislili o sjedinjenju onako kako se katkad s hr-
vatske stane govori i piše, umuje ,Srpski Glas“.
Svak znade, da je protivno, nego što pabirči Bje-
Janović. Mi smo u ovome listu više puta imali
prigode dokazati o Dubrovčanima kako su mislili
o sjedinjenju. Naši će se čitaoci dubro sjećati, da
nije kako bi htio organ srpske stranke. Namjera
je naša stoga danas pozabavit se osobito Bokom
te dokazati kako su Bokelji mislili i radili za sje-
dinjenje — za hrvatsko državno pravo. Povjest
nam je ustavnih borba pred nama. Navest ćemo
nepoh'tne dokaze; samo glavnije. Počnimo.

Kad je Banska konferencija, 19 Decembra
1860 izdala na Dalmatince proglas o sjedinjenju
Dalmacije, nije se nijedan kraj njezin tako oda-
zvao, kao što se odazvala Boka — uz Dubrovnik.

Uslijed predstavke Banske konferencije, no-
vembra iste godine, koja je pitala sjedinjenje Dal-
macije, te uslijed ručnug pisma našeg kralja od
5 Decembra 1860, kojim se Nj. Velič, izjavljalo
pripravno udovoljiti predloženoj želji, i njedno na-
regjivalo, da se u Dalmaciji izaberu poslanici, ko-
ji bi zajedno riješili ovo pitanje —  ustrojiše se
u našoj pokrajini dvije političke stranke, Jedna
je bila sa sjedinjenje: narodna hrvatska stranka,
a druga proti sjedinjenju: autonomaška stranka.
Bokelji pristadoše uz prvu, uz stranku za sjedi-
njenje. Tad je bila nečuvena agitacija. Općine Za-
dra i Spljeta, buduć u autonomaškim rukama,
prosvjedovaše proti sjedinjenju i pozvaše druge
općine, da se pridruže prosvjedu. I Boki se je bio
red izjaviti, .Na 21 Januara 1861 bila je u Koto-
ru skupština bokeških općina, u kojoj jednoglasno
zaključiše, da se ne pristane na prosvjed Zadra i
Spljeta, već da se izaberu tri povjerenika, koji
će se u Dubrovniku moć dogovorit s dubrovačkom
općinom i zajednički izabrat i poslat poslanike
ravno u Beč, kralju. Izmegiu tri povjerenika, ko-
je na onoj. skupštini Bokelji izabraše, bio je i
odličai gospodin Luka Tripković, sadašnji načelnik
Dobrote. Neka se njemu obrate naši novi ,Srbi“,
da.im priča kakovo.je, onda oduševljenje bilo u
Boki, za sjedinjenje, i kakovim su slavljem ovdje
bili dočekani. Sporazumješe se, 1 bjehu izabrani
kao poslanici za Beč: Niko Pučić i Lujo Serragli.

Aprila 1861 imao se je otvoriti, za prvi put,
dalmatinski sabor. Bokelji izabraše za svoja četi-
ri zastupnika, gorljive zagovornike sjedinjenja : gg.
Gjurovića, Ljubišu, Tripkovića i Veronu, koji se
nepomično držahu narodne manjine u saboru. Ve-
ćina je bila autonomaška, izabrata na poznati na-
čin Sabortka izvješća kašu,

Cijena mu je unaprijeda u Otpravmištvu lista : na godinu &or.
outiitao sage, za godine for. 9:50; sa inosmatoo
10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

 

U DUBROVNIKU 28. Maja 1896.

tiskaju po

bio na dnevnom redu predlog vlade, da se biraju
poslanici, koji su imali ugovarati o sjedinjenju.
Autonomaš Dr. Galvani, poduprt od Bajamonta,
predložio je, na ime većine, da se poslanici ne bi-
raju. Manjina je prosvjedovala. Taj prosvjed pot-
pisaše svi bokeski zastupnici.

U Beču po nalogu kraljevu, maja mjeseca,
1861, dogovarali su se odaslanici iz Banovine i iz
Dalmacije: o sjedinjenju. . Predsjedao je maršal
barun Mertens. Našu je manjinu zastupao Kneže-
vić, vladika hrišćana dalm. (i bokeških!) i Bokelj
Ljubiša. Oba oduševljeno govoriše u prilog sjedi-
njenja. Vladika Knežević jamčio je, da 80 hiljada
hrišćana žele i čeznu za sjedinjenjem. Ljubiša je
izjavio uz ostalo, da sjedinjenje zahtijeva geogra-
fično položenje Dalmacije, motivi ekonomični i
interesi umni i materijalni.“ Ovo potvrgjuje ne-
pobitno Ljubišin ispravak na izvješće ,Pressino“
o ovom dogovoru i polemika s istom ,Pressom“. —

U carevinskom vijeću septembra 1861, Lju-
biša govoreć o sjedinjenju, i pobijajuć Dra. La-
pennu, izjavio je, da ,većina dalmatinskog puka
uniju željno čeka.“ Decembra pak, slijedeće 1862
godine, u carev. vijeću, Ljubiša je rekao, da sje-
dinjenje žele, jer će ,bez njega ostati vječito za-
bačen razvitak umni narodnosti...“

Kad se 1867, na 4 Juna, u carev. vijeću
raspravljala adresa, te se radilo o dualizmu, Lju-
biša se je izrazio:,.... ne mogu glasovati o a-
dresi, u kojoj nije zahtijevana cjelokupnost trojed-
ne kraljevine... ne mogu glasovati o adresi, u
kojoj nema riječi o okončenju državno - pravnoga
pitanja Dalmacije. ....“ Kad mu je Dr. Lapenoa
prigovorio, Ljubiša mu je odvratio: ,Ja nijesam
došao ovdje, da predavam istorično znanje. Kod
nas svaki učenik osmog gimnazijalnog razreda zna,
da je Dalmacija sa svojim županijama pripadala
trojednoj kraljevini......“

Kad je iste godine, 1867, neumrli Miho Pa-
vlinović bio prognan iz sabora, prvu mu priznani-
cu potpisaše zastupnici, izmegju kojijeh bijahu i
zastupnici Boke. Cijela je Boka onom prigodom
mnogobrojnim i rodoljubnim izjavama izrazila Pa-
vlinoviću svoje pouzdanje.

U hrvatskom saboru, u Zagrebu, 11 Maja
1867, bila je pročitana izjava, prikazata saboru od
grofa Nika Pućića, na ime narodne manjine dal-
matinskih zastupnika. U toj izjavi čita se: ,Bra-
ćo ! Jurve stopljeni dušom i gojeći jednake zako-
nite požude, mi pohlepno isčekivamo onaj čas, kad
sjedinjenje Dalmacije, Dubrovnika i Kotora s Hr-
vatskom i Slavonijom bude činom dovršeno. To
sjedinjenje mi držimo, da je od glavne potrebe za
spasenje narodnosti naše i dostiguuće prave samo-
stalnosti ...... .“ Ovu izjavu potpisaše i bokeški
zastupnici.

Kad je god. 1870 hrvatski marod dobio u
zadarskom saboru svoju većinu, proti svim napo-
rima namjesnika Rodića, u sjednici od 3 Septem-
bra, bila je glasovana znamenita adresa na kralja
glede sjedinjenja. U toj adresi, izmegju ostalih
zlata vrijednih izreka, čita se i ovo: , Državno
pravo ove vaše kraljevine, ako i neizvedeno, još
vnako opstoji, kako ga primiše, priznaše i upču-
vaše ......... slavni pradjedovi V. V. a i samo
Vel. Vaše. To dršavno pravo, koje potpuno odgo-
vara i prirodnomu narodnomu pravu, svejednako
šive u čuvstvw i savjesti naroda .,,....; on je sve-

gjer osjećao i osjeća sebe čvrato privesana s otim

 

   
 

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova, po retka, a oglasi koji se više puta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

pravom uza Vašu svijetlu krunu; te ga smatra uz
nepomičnu svoju podaničku vijernost V. V; glavnim
stožerom svoga državnoga opstanka......... g
Ovu adresu svijeh narodnijeh zastupnika potpisao
je i opremio saborski pretsjednik Stefan Ljubiša.
Dapače isti je Ljubiša nadostavio svoju prisegu :
» Branit ću do svake zgode državno pravo troje-
dne kraljevine, kojoj po historijskom i prirodnom
pravu spada sva današnja Dalmacija, neizuzam
nijedne česti njezine, ni pojedina okoliša, i nasto-
jat ću na sve moguće načine, da se Dalmacija sje-
dini, na temelju saborske adrese, sa Hrvatskom i
Slavonijom. Zako me Bog pomogao i sveti Jovan,
i krsno moje ime sveti Dmitar.“ Ovako su kune
Ljubiša. — Ista većina, god. 1871, još je izriječi-
tije dokazala potrebu sjedinjenja, glasovavši drugu
adresu. I ovu adresu potpisaše zastupnici Boke.

Glasovita je godina 1869 u analima općine
Kotorske; jer tad u nju stupiše naši, narodni lju-
di. Općinskim stijegom proglasiše hrvatsku tro-
bojnicu, koja se do tad svugdje po Boki vi-
jala. Perast i Dobrota na osobiti maćin ovo mo-
že potvrditi. Nek samo izvole ,Srbi“ u Perastu
propitati conta Viskovića, a u Dobroti našeg od-
metnika Pava Kumenarovića. I ako crvena obraza
morat će im ovo posvjedočiti. Prvo je vijeće Ko-
tora izabralo njeke bokeške borce radi ,zasluga za
sjedinjenje“ svojim počastnim gragjanima. U vije-
ću, po vjeri, većinom bijahu hrišćani. — Ali pa-
došla je nesretna godina 1873. Petorica dalm., za-
stupnika glasovali su u Beču za zakon o izravnim
izborima, kojim se dila većina u carev, vijeću
Njemcima. Izdajstvo je bilo počinjeno za......
zna se zašto !.... — Razdor je nastao i ustrojio
se list ,Zemljak.“ Porodilo se ,Zemljaštvo“, Rodić
je znao šta je radio. Zemljaci su u svojem listu
posijali sjeme srpstvu.“  ,Zemljak“ ie poticao
vjersku osjetljivost i vjerske mržnje. Tome su po-
magali mnogi hrišćani. koji su bili išli u zemljake,
zamaslakani maslom Rodićevim. Na čelu im je bio
Ljubiša, Onaj isti Ljubiša, koji se je do tad ona-
ko junački držao! Dobro je ispunio svoju prise-
gu!..... Od godine 1873 unapred Beč je sijao
srpstvo. Vjersku borbu hrišćani pokrenuše. ,Nema
krsta — do tri prsta“ i ,ko je hrišćanin, taj je
Srbin“ bile su lozinke kod hrišćana na dnevnom
redu. Tako se dalje išlo, da se uvaženi srpski list
uZastava“ god. 1877 nije stidio pisati: ,Srbi wsi-
maju i vjeru za karakterističnu notu razlike iz-
megju njih i Hrvata. Ime srpsko identificirano je,
ili bolje rekuć usko je skopčano s našom «pravo-
slavnom vjerom.“ God. 1880 poče izlaziti ,Srpski -
List“ u Zadru. Kako je i šta je ovaj list pisao o
sjedinjenju o hrvatskom državnom pravu i u opće
o hrvatstvu, to je još svakome u pameti,

Šta se nastojalo iz palače kod Sv. Šimuna,
to se i postiglo. Svi hrišćani proglasiše se ,Srbi-
ma.“ Od najvećih zagovornika sjedinjenja, pretvo-
riše se u najuljuće protivnike. U Boki kao i dru-
govdje po Dalmaciji. I tako se lako može tuma-
čiti sadašnja vladina politika u Boki, koja je u
prilog ,Srba.“ Iskustvo nas tako uči. A pobit se
ovo ne može sa par redaka, ma bilo u kojem listu,

U Boki se sad sa srpske strane vodi vjerska
borba. Srpski ju prvaci započeše, oni ju izazvaše
i podržavaju je. A žalosno je, da u Boki imade
još katolika, koji ne vide kamo to smijera,

Rekosmo,