kod njih uvaklo, i prije nego su pali
M Tere Republike. Konavle sve do
XV. vijeka pripadahu Trebinjskoj Županiji. Porfi-
rogenit piše (cap. 34.) T': ribunitarum Cunalito-
rumque eadem regio est. Pa tako i Trebinjskoj
biskupiji. Neka stara u Konavlima predaja priča,
da crkva S. Trojstva u Pridvorju bila je prva kr-
sta: crkva. Srušena i nazad ne vele godina,
m svečanosti, radošću A. zoo
“popravljena i povraćena božijoj službi. Tre-
va MI zoki biskupi po u
Trebinju, glavnome gradu cijele županije. Trebinj-
i: graničila je: sa zapada s Makarskom,
sa sjevera s Bosanskom, s juga sa Stonjskom i
Dubrovačkom (V. Crkva i Država u Dubrovačkoj
Republici s. 12.) Njezin postanak gubi se u tmi-
ni vremena. Od devetog vijeka do godine 1792
Coleti broji 40 biskupa. Prije, megjusobni ratovi
trebinjskih knezova, i njihovo neprijateljsko po-
stupanje proti katoličkoj vjeri, sili trebinjske bi-
skupe, da se zaklone u Dubrovnik, ili na otočić
Mrkan i primiše naslov: Mrkano s Trobinjskih
biskupa. Na svrhu godine 1456 biskup Mihajlo
prozvan Trebinjski, preporučivši svoju biskupiju
kanonicima Čičeva i Ivana Koezu Popova i Trebi-
nja, konačno pribjegue u Dubrovnik. (Luccari pag.
73. Coleti pag. 297 — 298.) Senat dubrovački
opskrbi trebinjske biskupe nadorbiaom od sto zla-
tnijeh dukata, i tako steče pravo imenovanja Tre-
binjsko - mrkanskoga biskupa. Biskupi Trebinj-
ski upravljahu iz Dubrovnika svojom biskupijom
to je kadkada i pohagjahu: znak je to, da svegi
bijaše ne mali broj katolika u njihovoj biskupiji,
prem da već ubrojenoj megju one koje se nazi-
vlju, in partibus infidelium. Po izvješću biskupa
Krisostoma Antica koji je počeo vladati god. 1615,
nalaze se tačno opisano ondašuje stanje _čijele
Trebinjske biskupije. To isto izvješće svjedoči,
da unatoč sili pretrpljenih progonstva živ se uzdr-
žao katolički živalj onda kao i danas. (V. Urkva
i Država u Dubrovačkoj Republici str. 58, 59.)
Regbi pače da su ga Turci, nastojanjem Republi-
ke donekle i branili, jer je poznata u dubrovačkoj
povijesti Irada Cara Osmana g. 1620, kojom Tre-
> mm vsava uVlAV
chiese di Ragusa.)
Pop. Dukljanin broji dvije crkve u Trebinju.
Jedna je bila posvećena S. Mihajlu Arkangjelu, ko-
ji je bio kako je i sada nebeski pokrovitelj Tre-
binjske biskupije. Crkva je srušena, samo joj o-
stane zvonik, na komu Turci naprayiše svoj dob-
njak. Broji još crkvu Sv. Petra od polja (S. Petri
de campo). Njezine zidine još su malda ne cijele
dok joj je svod srušen. Uz ovu crkvu naslonjena
vidi se druga manja, u istome stanju i slogu više.
Oboje nalikuju krstu latinskomu. Uz ove crkve
koje se vide u Čičevu selu, obitovaše sbor čičevskih
kanonika. Trebinjsko - mrkanska biskupija po-
vjerena je bulom Grgura XVI. od 30 Septembra
1839 Dubrovačkijem biskupima kao apoštolskim
upraviteljima. Breviem od 8 Jula 1890 izručena
je Moštarskom biskupu, dok ne dobije svoga vla-
stitog pastira. Broji osam župa, jednu suviše (a
to je Trebinjska) od kada Austrija zapremi Bosnu
i Ercegovinu, sa 11.000 katolika.
Konavljani dakle uz Trebinje imali su svoga
katoličkog biskupa i svoje svećenstvo. Otac Mat-
tei opaža (Zibaldone III. p. 490) kako u Konavli-
ma još XII. vijeka živa je bila katolička vjera,
sudeći po jednoj Lokrumskoj pergameni u kojoj na
spisu nekog bogatog Trebinjac, koji dariva svoju
imovinu jednoj dubrovačkoj obitelji, vidi se potpis
svećenika po imenu Drasich, Nadpopa Konavos-
koga (Archipresbiter de Canali) a Arkipresbiterat
je dostojanstvo katoličke crkve.
(Svršiće se.)
Pisma iz Boke.
Kotor, 31 Maja. Ljubiša u drugom izdanju.
Mislimo, da ćemo najbolje okrstiti zastupnika Sr-
bina Dra Rada Kvekvića, ako rečemo, da je on
uprav Ljubiša u drugom pogoršanom izdanju. Do-
bro je štošta opetovati, da se ne zaboravi, Dr. R.
Kvekvič, kao zastupnik na carevinskom viječu, pr-
vim svojim govorom, u Beču izrečenim, dne 15 de.
gembra 1804, pokazao je općinstvu,
stalo do istine: Mi smo gd onda pobili i utjerali
u laž u 1 br. ,Narodnoga Lista“, g. 1893, ako se
ne varamo, dr. R. Krekvić je mučao. — Dr. R.
Kvekvić, kao zastupnik na dalmatinskom saboru o-
ve godine, prvim govorom, kojeg je izrekao kao
bokeški“ zastupnik, pri ovjerovljenju zastupnika
Pava Kamenarovića, još se je bolje otkrio, rekav-
ši više laži (neka se dopusti izraz). Rekao je nai-
me, da naši sjemeništari nnepozdravljaju“, pak se
ispravio da ,nijesu pozdravljali“ vladiku Petrano-
vića. Mi smo ga utjerali u laž u 8 br. Crv. Hr-
vatske“ tek. god. A Dr. Kvekvić je mučao, ko što
muči do danas w družbi svih srpskih dopisnika,
sve srpske štampe. Rekao je, da je naš »Slavjan-
ski Dom“ prosvjedovao“ proti bivšem zastupniku
veleuč. gosp. prof. T. Brajkoviću; ,da ga je osu-
dio i da mu je mn povratku »demostrntivni doček
spravio“. Uprava ,Slavj. Doma“ izjavom u »Jedin-
stvu“ i u ,Narodnome Listu“ utjerala je u laž
Kvekvića. — Dr. Kvekvić je mučao. — izjavom
u Jedinstvu“ gg. Tripo Pezzi, Ermen. Petrović i
J. Jakičević pozivali su javno, u odregjenom roku,
d.ra Kvekvića da iznese, što je o istijema _u svo-
me govoru ,zatajao“. Prošlo je od tad više vre-
mena, a dr. Kvekvić na sve ovo mramorkom je mu-
čao. U svome spomenutome govoru rekao je, da
psve što je ,naveo“ poštenom svojom riječi jam-
či. Utjeran javno u laž, nije iznio dokaze. — Da-
kle zaključimo: Dr. R. Kvekvić, zastupnik zadar-
ski i bečki, itd. itd. itd. naprosto je lagao, jam -
čeći poštenom svojom riječi .. . da..... laže. —
Da smo u Engleskoj, što bi bilo od zastupnika 0-
vakova to svak znade. A u nas? — U nas imade
ljudi, koji obožavaju ove kreposti d.ra R. Kvekvića.
Iz Boke, 1 Juna. Još Aprila mjeseca, u 17
br. ,Crv. Hrv.“ javismo, kako je namjesnik David,
kad je zadnji put amo bio najprvo pohodio grč.-
istoč. vladiku, pak zatim izadrugih posjeta, otišao
je u večer u katoličkog biskupa. Istakli smo, kako
je uvijek bio običaj ,kao svukud, tako i ovdje“,
da se ,službeno“ pohodi najprije katol. biskup, te
kako se radi toga ova novost kod nas ,živo ko-
mentira“. — Na ovu vijest nije se s nikakve stra-
ne ništa primietilo. Tek sada, poslije_više od, mje-
— seo vUdoGI“
re se na svoju. Izmegju ostaloga »Orpski Glas“
katedratičnim tunom veli doslovce : »Mi možemo
umiriti duhove, alarmirane ovom vijesti »Crv. Hrv.“
i uvjeriti svakoga, da je sav naš puk bez razlike
ravnodušan prema takijem dogagjajima. Pravoslani
vladika Petranović stariji je od biskupa više od
20 godina, odlikovan je od Ni. Vel. visokim orde-
nima te mu se prvenstvo pristoji..... “ — Dakle
Petranoviću prvom vladiki grč.-istoč. u Kotoru pr-
venstvo se pristoji! Zašto? — Jer je vladika sta-
riji po godinama. Do sad se u svijetu držalo, da
godine ne podavaju prvenstvo u javnim službama
i častima, nego dotične službe i časti, a sad je
novo iznašašće iznio ,Srp. Gl.“ Petranović je vla-
dika (biskup), a Uccellini je biskup. Razlika je
što Uccellini sjedi na stolici katoličkog biskupa, u
Kotoru utemeljenoj nazad 1000 godina, a Petra-
nović sjedi kao prvi grč.-istoč. vladika, na stolici
grč.-istoč, vladike, utemeljenoj u Kotoru ko ge ne
sijeća kad? Kojom prigodom? — Na vječnu spo-
men ,Šematizam pravoslavne eparhije Bokokotor-
sko-Dubrovačke za god. 1874“ na str. 8 svjedoči,
da je Nj. V. kralj Frano Josip [. previš. riješe-
zvati, pošto je ista igiortrala svog dlana, pok.
Pezza, u poznatoj prigodi premještaja savjetnika
Bressana u Zadar. Bilježnik g. Ivo Giunio, kako nam
kažu, nastojao je oko sudbenih činovnika, onako
kako on znade, da Sud ne prisustvuje sprovodu.
Zahvaliti je jedino presjedniku & Martecehiniu,
što se nije ispunila Giuniova želja. Sud je bio na
sprovodu. To je Giunia, vele razjarilo. 1 opazilo
se je da je pu podnevi onog istvg dana kad zalazi
u kafanu Dojmi, demonstrativno, bez pozdravit,
prošao mimo stola, za kojim bijahu njeki sudbeni
činovnici, što običaj g. Iva nije. Zli jezici hoće,
da je tim Ivo htio javni ukor udijeliti. Ali i...
predomislio se je kašnje, ili mu je ko što prišap -
puo, pak smo vidjeli, da su se odmah sutri dan,
po Ivovu naputku obavili njeki posjeti. o
Pogled po svijetu.
legacije. — Prijestolni govor kod otvo-
ra ie dalcijia naglasio je da mir nije
nikako poremećen. 'To su isto kazala i oba pre-
sjednika, a zatim su počele radnje. Ovaj put. mi-
nistar rata pita velikih svota za vojsku i oružje.
runisanje u Moskvi. — Nebrojene sve-
išić slijede a tekom. Ali je jedna velika
nesreća rastužila carsko srce Nikolaja I. Na pii-
čki objed bio je on pozvao u goste cijeli ruski na-
rod, pak se je tom zgodom na hodinsko polje ša-
kupilo oko 600.000 seljaka, da ručaju u cara. Ovi
ogromna masa prije vremena krenu na mjesto gdje
se razdijeljivalo, pak je u tom nevidjenvm mete-
žu prslo oko 2700 ljudi, a nekoliko stotina. ri.
njenih. Car je plakao kad mu nesreću ipripovjedi-
še, posjeti ranjene i obitelji svakog poginulog se:
ljaka dade 1000 rubalja. Narod se tad još više
oduševio za cara.
Ustanak u Kreti guši Turska ogniem i
mačem. Rusija je našla dobro da se ne umiješa
u posle i Krećani su prepušteni samijem sebi. U
Grčkoj vlada velika ogorčenost.
U Italiji omalo da nije bilo velike krize.
Rudini se o dlaci uzdržao. — Pošto do 6 maja o. g
: 3 ZADANA ai kojm o romoma mije otkačnala
ugovor, ovaj je tim produljen sve do god. 1908.
Kolera u Egiptu osvem što se širi, upravi
hara. Umire ih oko 93%, t. j. skoro svaki što
se razboli.
Domaće vijesti.
Otkriće Tommaseova Spomenika prošlo
je mirno. Svečanosti su uz Šibenčane osobito brojno
saučevstovali Spljećani pak Zadrani. Govori koji
su se držali bili su tako udešeni da ne izazovu
stranke. Govorio je presjednik odbora Mazzoleni;
načelnik Šupuk, zastupnici dr. Katnić i dr. Lu-
bin. Spljeski sokolaši izvagjali su igre na oružju,
Premda je stvar bila u talijanaškim rukama narod
je svečanosti udario obilježje hrvatsko, a to je bilo
i naravno jer u Dalwaciji obitava samo jedan na-
rod. Tommasea slaviše kao velikog Šiberčanina
koji je, na svoju, ljubio naš narod, premda bijaši
protivnik sjedinjenja sa Hrvatskom.
Spor u stranci prava. — Ne uspješe
pregovori za slogu u Zagrebu. Razlog neuspjehu
toru nije bila zastupana na
koliko mu je | Pezza, Nije bila pozvata,
moram tražiti u ličnim izvorima. Ima ljudi koji svoju
osobu sad na jedan sad na drugi način, sad hinje-
no, sami ili pomoću drugih nastoje potisnuti pred
interese naroda i stranke. To je kobno po svaku
strunku pa i po stranku prava. — Sutra na 8 ju-
na držaće pristaše staroga kluba stranke prava,
kome je presjednik barun Rukavina svoju godis-
nju skupštinu, na kojoj će odlučiti šta će da
rade.
Izgledno, — ,Zbor duhovne mladeži“ u
Senju, slavi pedesetgodišnjicu svoga opstanka.
Tom prigodom izdao je krasnu | ukusnu Spome-
nicu u kojoj uz kratku povijest društva ima i
drugih radnja, nadasve životopis sv. Tome od Aquina,
O sukobu u Boci. — Poznat je krvavi su<
kob što se na austrijskom zemljištu u Boki dogo-
dio izmegju žandara, fiu. stražara i crnogorskih
krijomčara, koji htjedoše da silom progone volo-
kao kontraband. Službeno je ustanovljeno da je
više od 30 Crnogoraca. Doznajemo sada iz
njem od 6 novembra 1870 ustanovio za Boku i
Dubrovnik osobitu, od dalmat. odvojenu, eparhiju
sa arhijerjskom stolicom u Kotoru; i da je pre-
viš, riješenjem od 226 Februara 1871 imenovao
za episkopa Gerasima Petranovića, koji je upravu
novoustrojene eparhije primio dne 23 decembra
1872, Ovako u članku, kojeg je sastavio Gerasim
Petranović, i u ,Šematizmu“ pečatao, — Dakle,
molimo, kojvj stvlici ide prvenstvo? — Pa i da
nije ova razlika, kako jest, nego metnimo, da je
protivno, zar ,Srpski Glas“ ne znade, koji običaj
vlada u ,službenim pohodima,“ svukud u Austriji?
Ako sbilja ne zna, neka priupita ,Smotru.“ Nije
mu daleko, Ona će mu najbolje umjet kazat. —
Od prijeke nužde napisasmo ove retke, radi be«
zobrazluka ,Srp. Glasa.“
Iz Kotora, Juna. Bilježnička komora u Ko-