vo prati, za sve ima pravo da zna. Po prijateljsku
pak sastavljamo pa srce onim ocim redodržave,
kojih se ove naše riječi tiču: nemojte tako naro-
du i vašoj istoj po redu braći! Nije lijepo a nije
ni pravedno. Čemu da se patrijotično prvenstvo
za malo usluga našoj ,očinskoj“ izdaje? Zalogaj
do usta glas do vijeka, a onim čestitim franjevci-
ma, koji se u mišlju s nama ovdje slažu i ako ne
mogu da se za to izjave, poručujemo, da paze da
se za čije hire ne baca u kal stari lovor vijenac
njihove slave u borbi za prava onoga naroda, či-
ji smo svi sinovi.

Za danas dosta. Najbolja nas je namjera vo-
dila, kad smo ove retke turili na javu, nadamo
se da će svak, pa i ne begenisao ih, tu namje-
ru uvažit.

kla, neka ona uzine tu svoje tuke, kuje niko ne
smeta, zadani osjeguranja uljudbe od fanatizma, pak
ćemo mi prvi katolici započeti hvalospjeve njezi-
noj kulturi i nesebičnom nagonu. Ali dok ona šti-
ti izgrede, da ga bolje u svoje svrhe zadobi, do
= tada nećemo priznati da joj je zapala zadaća kul-

ture i preporoda. Nje će carstvo nadmašiti Ćirovo
ali nje slava neće bliskati onim sjajem, koji jedi-
no uljudba prava može činiti prosinuti. Š

   
 
 
 
   
 
  
 
 
 
 
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 

 

Na jedan ispravak.

U više navrata primili smo raznih pisama, a
i na riječ slušali, kako u franjevačkoj redodržavi
Presv. Otkupitelja, koju je narod rad njezinih za-
sluga za vjeru i domovinu ovjenčao sa naslovom :
slavna redodršava, u zadnje doba opažaju se nje-
ki doduše osamljeni pojavi, ali koji se ne slažu sa
dičnim tradicijama iste. Govorimo samo s narod-
no-političkog gledišta, jer s drugog gledišta mi ne-
mamo nikakva prava da se o franjevcima bavimo,
a ne bi smo imali ni 0 čemu.

Evo što je na stvari. Pred nekoliko vreme-
na jedan naš dopisnik iz Dalmacije poslao nam a
mi priopćismo vješticu, koja se odnosila na prelaz
nekolicine drniških fratara u drugu redodržavu. O-
vo, da pravo rečemo ne bijaše nam jasno, pa mi-
šljasmo da bi tome mogli biti uzrokom politički
motivi, o kojim imasmo još primjera, te su dotič-
ne na ovaj korak usilovali i zato onu neznatnu
vijest propustismo. Sada u zadnjem ,Nar. Listu“
(kao priopćeno, bez odgovornosti uredništva), ti
drniški fratri odnosno o njihovom tobožnjem pre-
lazu poslaše ispravak. Svakom patri pravo da is-
pravlja netačnosti, pa to ne poričemo ni drniškim
fratrima, a i mi bi onu netačnost rado ispravili,
kad bi se bili na nas obratili. Nego ispravak dr-
niških fratara zahvata...... malo u dublje, kad
proglasvju ,zgoljnom lažju“, da su oni — ili nji-
hova braća, što je u stvari sve isto — ,podnosili
zbog njihovih političkih mišljenja“. Ako se ova
stavka odnosi na samog jednog, tad mi — po u-
bavijestima što smo ih od više rodoljuba i prija-
telja dobili — rado potvrgjujemo da on niie ništa
trpio zbog svoga političkog mišljenja i vladanje koje
skroz je u skladu sa političkim osvjedočenjem vla-
dinovaca ili pako istog O. provincijala. Ob ovom
budi uzgred rečeno kako je prigodno najviše do-
prinio izboru za zastupnika Biankini, a prigodno
opet protiva njegovu zastupničkom radu najviše
prigovore podizao. Ali to isto ne može se kazati
ob ostalim drniškim fratrima u širem smislu rije-
či, ili drugim fratrima vedodržave. A da ispravak

 

Pisma iz Boke.

Kotor, 12 Juna. — Jučer, dne 11 tek. pre-
svijetli i prepoštovani Pragospodin Frano  Uccel-

godišnjicu svog svećeničkog regjenja, obavljena,
što je karakteristično, nazad 25 godina, u našoj
stolnoj crkvi Sv. Tripuna. Ovom prigodom dični
naš Pastir primio je mnogobrojne čestitke i izja-
ve štovanja od svog stada. Bog nam ga poživio
za muogo ljeta čila i zdrava na stolici kotorskih
biskupa, na to veću duhovnu korist starosjedioca
Boke! —

Boka kotorska, Juna. — Po zadnjim vi-
jestima, sbilja će ma hrišćanski Vidovdan, dne 27.
tek. kad se spominje propast, srpskog carstva,
knjaz Nikola Crne Gore posjetiti mladoga Alek-
sandra, kralja Srbije, sina poznatoga u svijetu bi-

i knjaževine ,za bolju budućnost srpstva na Bal-

uslijed prirogjene srpske nezahvalnosti.

va važni preokret, ,Srpski Glas“ i , Dubrovnik“

stićenike Visoke Vlade i skoro, da ne kažu: me-

lini, kotorski biskup, ispunio je dvadeset i pet

jelome raskralja Milana. Kako čujemo ovaj je po-
sjet važan zbog svoje političke strane. Radit će
se, da se dogje do sporazumka izmegju kraljevine

kanskom poluostrvu.“ Knjaza Nikolu će pratiti
tri ministra, dva komandira vojna, i conte Lujo
Vojnović. Bit će zastupano sve srpstvo osim pri-
vrženika pretendenta na prijestolje Karagjorgjevi-
ća, koji je u zadnje doba mnogo gorkih popio

Iz Boke, 14Juna. — Dok se iza brda shi-
po udešenom planu prikazuju bokeške Hrvate kao

zimčeta c. k. kotarskog Poglavara gosp. Emila
Ragazzinia, koji je nuzgredno budi rečeno, po
svjedočanstvu samoga ,Dubrovnika“, skorih dana
svoj prilog uložio u fond srpsko-pravoslavne fon-
dacionalne ženske škole u Kotoru. U zadnje vri-

bi mogli jednom okrenut ulogu i poćet .,bistrit“

mi. ,Katolička Dalmacija“ bi onda žnjela ono što

je sama posijala.

U pretprošlom broju donesosmo jedan čla-
nak križanje plemena, ,K. D.“ našla je za zgod-
no da se na nj osvrne i da nam poda nekolikv
lekcija, premda smo joj već jednom na tom ne-
harnom poslu zahvalili. Čitav članak nije nego
perfidna mistifikacija.

Naglasujemo ove riječi. Mistifikacija je jedda
velika laž prekrita plaštem nuzgredne istine. Ča-
ša vode u koju se ulio prst vina. Iz daleka čini
se da je sve vino, a pokušaj ga — voda. Tako i
»Bat. Dalm.“ Istina je da smo mi u članku Kri.
žanje plemena na podlozi premaogih činjenica kop-
statovali nešto o čemu su se slično izrazili prvi
etnografi i ekonomiste na svijetu, a da ne spome-
nemo druge, imenovaćemo samog jeduog: Leroy-
Beaulieu. Ali je laž, golema laž, da ,Crvena -Hr-
vatska“ zove u naš narod njemačku invaziju, od
čega se licemjerno zgraža naša zadarska družica.
Od tog podmetanja nama se ne treba ni braniti,
Brane nas naši članci o naseljivanju tugjinskih ko -
lonija po hrvatskim krajevima. Isti članak križa-
nje plemena, u kome dok se koustatuje, da Ne-
Slaven, ako ga naš narod uspije asimilirati, bude
mu većim dijelom poslije od koristi, kako se vidi
to u Češkoj, Rusiji, i drugje — o tugjinskim se kolo-
nija ma uopće veli, da su ko prava kiselina koja
narodni život podgriza i truje, Isti taj članak kaže
kako mi mislimo o tugjinskoj invaziji, za koju se
»K. D.“ objesila, da nas po svoju osumnjiči, A za-
što ova tako? Mi ne znamo, a po svoj prilici ne zna
niko do ,Kat. Dalmacije.“ Koliko bi bvlje bilo, da
se ona toga ćoravoga posla progje!

* *
*

U to evo i zadnjega broja ,Kat. Dalmacije.“
Stare klevete drugijem riječima iznesene, da je
naš urednik proturao u Beč narodnjaka Klaića, ila
je njegovo pismo pisano 4 mjeseca prije izbora
»Svezalo“ Konavljane, koji su odlučivali na izbo-
ru it.d. Sve jedna bolja od druge. Izmišljotina ja
da je pismo urednika svezalo Kouavljane; drugi
su razlozi radi kojih oni nijesu došli na izbore.
Izmišljotina je da bi Konavle odlučivalo u izboru
sve da je izišlo u pravaškom duhu i toliko dfu-
gih lakardija, da nam se gadi odgovarat. Lako je
iz Zadra bockat, al je teže u narodu — kraj toli-
kih zaprijeka — radit. Mi zuamo da se »Kats.
ličkoj Dalmaciji“ drago karat pak joj na to odbi-
jamo. Ali ona još nije svršila. Nastaviće u doša-
stom broju. Tako će učvrstiti stranku prava u
Dalmaciji i podignut jo; ugled. Bravo ,Katolička“!

 

   

jeme, ta se bacanija još češče tura u javnost, pa

bude potpaniji a naša ,laž“ očitija imao je doti-

čni otac, pa ako hoće i njegov prečasni provinci-
jal javnosti saopćiti, od tolikih samo slijedeće is-

prave:
1) kolorednicu O. provincijala upravljenu na sve

fratre svoje države prigodom zadnjih saborskih iz-

bora ;

2) zabranu samostanima Makarske, Živogošća i

Zaostroga glasovati za pravaške predloženike;
3) pismo upravljeno O. A-ću prigodom smrti dr.

Starčevića, čiji sadržaj bio je poznat mnogim u
Drnišu, pak je valjda to pismo bilo povodom da
je naš dopisnik upao u netačnost o prelazu drni-

ških fratara;

4) imenik istraga, ukora i pedepsa kroz zadnje

trogodište, otkad se u Dalmaciji počela življe mi-
cati čisto-hrvatska misao, odnosnih na politićko
mišljenje ili bar neka nam kaže: jesu li veće i
brojnije nego one otkad redodržava opstoji i tad
istom mi ćemo biti poraženi.

Neka budu uvjereni časni Oci ispravljači, da
mi velikim zauzimanjem pratimo pohvalni rad nji-
hove redodržave, ko što u velike simpatišemo sa

blagotvornim djelovanjem franjevačkog reda u na-

šta su mu sada i šta mu još mogu da budu. Ali
istodobno zabrinuti smo nekim pojavama, koje se
zadnjeg doba kod njih gore u Dalmaciji opažaju.
Živo želimo da slavna redodržava na stare zaslu-
ge bude nove nadoveživala, a da ovi neki pojavi
što prije isčeznu. Interesi redodržave ne smiju se

sa interesim i srećom hrvatskoga naroda i
ko ih na ova raskršnicu vodi, taj redu ne čini naj-

bolju uslugu, Neka se uvaši da narod sve pomaji+

jednom za uvijek otporučnjemo glasilima srpske
misli na tobožnjem ,srpskome Primorju“, da do-
bro znamo kud i radšta šibaji onakim tricama.
Znaju gospoda, da mi nijesmo niti možemo biti
nikakovi ,Benjamini“ onoga, čijemu se povratku

u Kotor uzradovala (I) ne samo Boka već i sva
Crna Gora, kao što ja izvolio reći Svijetli Crno-

gorski Knjaz Nikola u svoje vrijeme; ali naravno

njima stoji u račun, da onako piskaraju. A kad
bi nas ko htio i da uvjeri, e nas grije sunce ona-
kove milosti, kažemo unapred, da nijesmo tako na-
ivni, kad smo pače tvrdoglavi.

»Crvena Hrvatska“, br. 21, uvodnim člankom
»Bokelji i sjedinjenje“ tako je oborila ,Srbe“, da
muču kao opareni. Na onakove povjesničke nepo-
bitne dokaze nemadu šta bi suprotstavili. Dobro
je zabilježiti, da ni isti ,Srpski Glas“, koji je o-
bilat u svojim ,Pabircima“ nema riječi u odgovor
članku, premda je njegova dužnost osobito bila ba-
rem pokušati, pak i po svoju, štogod odgovoriti.
Ovakovi su oni. Pobijeui sad šute. Neka progje
koje vrijeme, pak će opet sa istim ovim  stvari-
ma kao i do sad, na javu. Treba pamtiti! —

 

Dubrovnik, 19 Juna,

»Kat. Dalmacija“ neće nikako da se ostavi
zadirkivanja i inata. Napada nas zvana i ne gva-
na, list, urednika, sumnjiči, kleveće, a to sveu
ime blaženog bistrenja pojmova. Jadnijeh pojmova
koji se se ovako ,bistre.“

Mi bismo rada da se tijeh peckanja kurta-
rišemo, ne radi nas nego da se ne stvara sabla-

san, Ali svaka strpljivost ima svoje granice, pak

Pogled po svijetu.

Delegacije. — Rasprave u delegacijama i
dalje traju, ali će vlada i u jednoj i u drugoj de-
legaciji za svoju politiku i za sve svoje predioge
dobiti skoro jednoglasnost. Naglasuje se da: ce
iza ovog zasijedanja ratni ministar potražiti mi-
rovinu,

Car. Vijeće. — U car, vijeću došlo je do
žestoke prepirke izmegju antisemita i mladoćeha
jer će ovi zadnji glasovati za vladinu zakonsku
osnovu o cukaru. Njemačka ljevica već se posve-
ma rasula. Njezini članovi gledaju da ustroje no-
ve stranke kojih će biti najmanje četiri. To je
barem utješljivo,

Papa je izvojevao veliku pobjedu u abisin-
sko-taljanskom ratu. On je poslao kopskog pa-
uijarha Makarija, da ugovara s Menelikom o pre-
daji zarobljenika, unaprijed osjeguran, da će mu
ugovori potpuno uspjeti, Talijanski laži-liberali
radi toga viću na papu mješte da mu zahvale.

Kineski potkralj Li-Hung-Čang zvan ki-
neskim Bismarkom putuje po europskih dvorovima,
da sklopi čvrste odnose izmegju Kine i Europe.
Sada je u Berlinu, a doći će i u Beć. La-Hung.
Cang ugovara o raznim reformama što ih Kina
misu uvesti u svoju državu.

Laži liberali u Franceskoj užasno napa-
doše vladu, sto je dopustila da katolici u nekim

gradovima drže tjelovske ophode! 1 ovi ljudi go-

vore da su zaštitnici slobode!