Valja znati da ovaj Tuškan bio je doktor,
odvjetnik, zastupnik. On je radi stranke i hrvat-
skih prava sjedio u tamnici, izgubio doktorstvo i
odvjetništvo i istrošio imetak. Negdašnji doktor
prava postao je kavanar u Sisku, ali se Hederva-
triju poklonio nije, Ovo je, mislim — nešto. o.
Valjalo bi dakle isključiti i Folnegovića i
Tuškana i onda bi bilo mirno, bar za čas, jer bi
opet došlo što novo. Zašto ih isključivati? Za ništa, za
što se isključilo i Davida, za kakav »Tekao“ i ,re-
kla“, jer valja znati onda je u stranci vrvilo ogovara-
"njem. Dr. Ante Starčević, premda u postelji, znao
je za najmanju sitnariju, što je ovaj ili onaj rekao,
a osobito ako se to ticalo njega. To je njega 8r-
dilo i uzrujavalo. Ne znam komu je sveto donosio
i dražio ga, ali nije bilo lijepo.
U takovom položaju odboru nije baš bilo
ugodno. Odbor je vidio kud se ide, pak zaključio
da je po votumu skupštine, dok se ne sakupi no-
va, jedini on vlastan voditi stranku. Drugi dan
bnde sjednica zagrebačkog kluba, da bira pred-
sjednika i potpresjednika. Velikom većinom gla-
sova izabrani su gg. Folnegović i Tuškan proti
gg. Franku i Kumičiću, koji dobiše samo 5 glaso-
va. Tu je g. Tuškan malo žestoko navalio na one
koji gledaju da se on ostrani iz stranke, ali je
prošlo mirno.
Kada iza svega toga posjetih Staroga nagjoh
ga veoma slaba. Primio me, kao uvijek, ljubezno
i tužio sa na svoje stanje. Bio je već sasvim iz-
nemogao i omršavio, da me stiskalo gledat ga o-
nako jadna, Okrene razgovor na stvari u stranci i
počne hvaliti g. dra. Franka, a na gg. Davida, Fo1-
negovića, Tuškana napadat tako da sam morao
svrnuti razgovor. Činilo mi se da u tome nema
drugo nego pitanje neke osobne simpatije i anti-
patije. Tužio mi se na njih i na druge, da su ga
izdali, da su postali takovi i onakovi, premda ne
mogoh razumjeti u čemu. Uopće opazih da se naš
Stari bio nekako promijenio. Sitnice i govorkanja
preko kojih je nekad prezirno s visoka gledao
ko da ga stadoše zanimati. Kogod će mi zamjerit,
da se ovo nije imalo iznositi. To znam, ali u in-
teresu je stranke da se čuje, premda nije lijepo.
Iz svega razumjeh ovo: za vodstvo stranke
WTO mE mm > — zoo poe m ovima rav gu s.
se imao u stranci veliku većinu, ali se Stari s njim
zavadio; a Frank većini stranke nije bio nimalo
simpatičan, ali je uživao neograničeno prijateljstvo
vogje. Je li se on pomoću njega nastojao riješiti
onih (a tih je bilo mnogo) koji su mu smetali ?
Moje je mnijenje, da jest. Rekoh mnijenje, jer se
to neda dokazati nikakvim stvarnim dokazom, ka-
ko ište gosp. Frank, pošto se u svijem ovijem
spletčicama nijesu vodili zapisnici, ali hiljadu sit-
nih momenata govore mi, da se ne varam.
Tako su stvari stajale prije formalnog istu-
pa. Odlični ljudi uvjeravahu me već ouda kad dr.
Frank nije bio izabran presjednikom kluba, da se
oni boje da bi mogao svaki dan nastupiti raskol.
Neću navoditi njihova imena.
* +
+
U to se dogodi ona stvar sa magjarskom za-
stavom i ona nesretna izjava Folnegovića u grad-
skom zastupstvu. I o njoj se može nešto kazati.
Gosp. Folnegović spada u one pravaše, koji su u-
vjereni, da ćemo se mi i Magjari ipak jedan dan mo-
rati izmiriti i po narodna prava pošteno nagoditi,
ako hoćemo di se i jedni i drugi očuvamo od ger-
manizma. S toga: da borbu proti Magiarim, ali ne
mržnju izmed jednogi drugog naroda. Jedni govore:
nikad s Magjarim! a ovi i: u svaki čas, ali
dosta takovih o-
pozicijonalaca i ko zna imaju li baš krivo, S tog
i je Folnegovićeva izi
koji je osudio što je mladež spalila zastavu i rekao
da će je ona ista u čast uspostaviti kad bude pre-
stavljala ne gospostvo nego brastvo izmegju obih
naroda itd. Tako je nekako govorio. Ali u ono do-
ba i u onaj čas nije se mogla dati netaktičnija iz-
java. Svi su priznali, dapače i isti gosp. Prodan,
koji se odlučno bacio na stranu g. dra. Frauka,
da nije bila načelna nego taktićna pogreška,, Ovo
je zaista i bila, jer mislilo se što ge hoće, pravaš
nije smio desauvirati mladež, koja se u času o-
pravdanog ogorčenja nad nametništvom onako ju-
mački podnijela, Nego to je sve došlo za zgodnu izli-
ku i sbio se onaj poznati istup dr, Starčevića, dr
Franka i drugova fz kluba stranke prava. Ne vje-
rujem da je Stari iz vlastite incijative istupio.
Uz ono što se otprije znalo, ko će vjerovati
da je Folnegovićeva izjava bila povodom istupu? U-
pitan za mnijenje, nijesam se žacao osuditi razdor
u brzojavci koja se danas sa strane prijatelja g.
dr. Franka toliko spominje. Moje je čvrsto uvje-
renje onda i sada, da se nipošto nije smjelo istupa-
ti pak od toga ne odustajem pred nikakvim a-
uktoritetom. Ako je Folnegović pogriješio, to se
imalo raspravit u klubu. Čemu činit razdor radi
jednoga člana? Sam klub nije odobrio njegovu i-
vjavu. Nego u pismu kojim se najavlja istup ima
baš i ona tužba, da se zaslužne članove stranke
isključuje iz odbora. Tu je zec! Ah vi blaženi od-
bori i časti i slavičaosti !
Sada ako su oni koji ostadoše u klubu postali
najednom ,pripuzi“, , izdajice“, ,slavosrbi“, kojih se
stranka ,očistila“ — kako to da se s njima išlo
tražit slogu, dapače za nju ,sve učinilo“, ali ovi
mnečisti življi“ ne htjedoše na nju pristati? Ovo
nije iskreno.
U ovom tonu vodi se sada polemika u Za-
grebu. Moram reći da je u tom organ gosp. dr.
Fraoka puno bezobzirniji. Tako ne bi moralo ići.
Ljudi koji su sav svoj život posvetili dobru Hr-
vatstva i domovine, ne prestadoše za to biti dobri
Hrvati, što neće da ih vodi ova ili ona osoba.
G. dr. Frank, govore, pametan je čovjek. On
to vidi, a ipak dopušta i zato je odgovoran. On je
postavio pitanje o svome poštenju: dokažite da
sam nepošten i ja ću otstupitil Ali tu se ne radi
o privatnom poštenju gosp. Franka, nego mnogi
pravaši nijesu zadovoljni s njegovim djelovanjem
u stranci; mnogi u Banovini ne odobravaju toliko
toga što je on rekao i poduzeo; premnogi ga dr-
že krivcem isključenja Davida i onoga koraka što
ga je pred svoju smrt Stari učinio, On može biti
sto put pošten, ali nije zadobio širu simpatiju u
stranci, u koju je tek nazad nekoliko godina stupio.
Osim toga bilo je časova kad su mnogi vidjeli da
on želi da postane vogja, a nijesu ga htjeli. On je
htio silom prokrčiti put i evo do šta se došlo. Naš
je narod takav.
On je uvijek govorio da ne teži za vodstvom,
12 xi Aaleranieraku Aanumaćna Mem .
ravno je bilo, da će mu iza toga njegovi prijate-
To je
bio komplimenat na koji se nije ima okoslrači
ako je držao do svoje odluke, Ali onje.... ostao!
Gosp. dr. Frank biće vidio, da on može bi-
ti vogja jedne frakcije, cijele stranke ne. Poricat
onim drugim pravaštvo nije lijepo, a htjet silom i
velikom agitacijom kidat komadićak po komadićak
još je i gore. Sve je lično pitanje. Sve se radi
radi osobnosti. Folnegović se je uklonio. Imao bi
sa za sad ukloniti i on, Sada je li on kriv ili ni-
je to postaje nuzgredno pitanje, kad se čuje da
je njegova osoba uzrokom nesloge. Stari Atenjani
čiji je upliv
da su mogli postati pogibeljni
je bio prognan. Osoba dra.
Franka postala pogibeljna slozi stranke prava.
Zna se daon ima nekoliko prijatelja i pristaša, koji
misle da će bez njega propasti Hrvatska,ali doka-
lji doviknuti: Vi ne smijete tuga učiniti!
udarahu ostracizmom one sugragjane,
bio toliko narasao,
domovini. I Aristio
zano je da ih i stari klub ima, možda za stranku
1 zaslužnijih, Tamo su Rukavina, Banjavčić, Ru-
žić, Tuškan, Boroša, Žerjavić, Brlić, Potočnjak,
Spinčić, Laginja, Kovačević, David Starčević i
toliki drugi. Svi ovi ljudi imaju u povijesti stran-
ke prava odlično mjesto. Ovi ga neće, a vodstva
bez jednodušnosti i općeg povjerenja nema.
Nema čovjeka koji je apsolutno potreban. Od
najvećeg svoga sina narod je veći i njegovi su in-
teresi preči. Radi čega sav ovaj razdor? Radi in-
teresa jednoga čovjeka. Ne vidimo zašto se drugo
svagjaju u Banovini i zašto prijatelji gosp. Franka
onako nečuveno grde svakoga koji nije za nj. Ju-
čerašnje najbolje prijatelje misle da vrijegjaju, kad
ih u ime njegovo svakojakim riječima napadaju.
Stari nije u svom istupu naveo nijednog načel-
nog razloga.Ako je dakle kod njih načelo, onda je
stari klub na pravom stanovištu, jer je zapustio i
zanijekao ,okvire“ i ,zavjernice“ i postavio se o-
pet na idealni program slobode g&rodge,
Sve je osobnost. Ali mi ne tadimo ni za fratt<
ka ni za bar. Rukavinu ko što nijesmo radili za
dra. Starčevića. Borimo se za naš narod i naš je-
zik, za naše Hrvatstvo, njegovu slobodu i napre-
pak. Kakav sveši iz ovoga razdora? Kakva
sreća u kaosu,
oji postaje odurnim ? vi
Dr. Ante Starčević zaslugama za Hrvatstv
učinio je spomen neumrlim. Neke malahne, izaziv-
ne i nepotrebne obrane škode njegovu imenu
go više nego protivnički napadaji. Njegov.
nik je onaj koji slijedi njegovu nauku o
brvatstvu. Za drugo se nije nikad pitalo, Mi
velikani dok su u idejam i načelim bili učitelji, u
drugotnim nenačelnim pitanjim često su počinili ve-
likih pogriješaka. ,Mene neće niko na svijetu uvje-
riti, da nije bila pogreška, kad je dr. Starčević izišao
iz kluba“, rekao je zastupnik dr. Banjavčić. Zar on
za to ne štuje svoga učitelja?
Dalmatinci, kako se po svemu. vidi, nemaju
volje da se previše upliću u ovu raspru, koju ni-
jesu izazvali. Moje je mnijenje da zagrebački klu-
bovi oko kojih se prepirka vodi nijesu za nas
mjerodavni i da bi svaki pravaš imao smatrati
kontinutetom stranke središnji odbor, u kome su
pravaši iz svih hrvatskih zemalja. Kad se ne radi
o načelu što smeta ako je jedna osoba unutrl
više ili manje? To se može lako ispuniti. Zar i
oni izvan odbora ne mogu isto raditi u narodu?
* *
#
Ovuliku smatrah za patrijotičnu dužnost da
izvijestim o stavju i postanku razdora u stranci
prava. Apelirajmo na samozataju i patrijotizam
naše braće preko Velebita, da ostrane ili barem
izglade vpreke, koje su na putu normalnom raz-
vitku stranke, i to što prije — da ne bude pre-
kasno. Neka pogledaju kako hrvatski neprijatelj
uz njihovu neslogu napreduje i kako im se fino
ruga, pak će ih proć volja nastavljati ae
Pisma iz Boke.
Kotor, 22 Juna. Barem u nas, u Boki, mo-
že vlada na žandarmariju štediti, u koliko se Hr-
vata tiče, Mi imamo amo tako uregjenu i vrsnu
srpsku policiju, da znade uhoditi Hrvate, painu
naizahitnijim mjestima i kutima, da jo uprav čed-
novato. N. pr. skoro je umro na Mulu dobri sta-
rac Gracija Šimović, otac veleuč, prof, dra. Tri-
pa Šimovića. Ovom zgodom, da počaste uspomenu
pokojnika, učenici razreda, kome je razrednik prof.
Dr. Šimović, sakupiše njeku svotu, i upitaše sa-
vjet u velečanskoga prof. Srećka Vulovića, gimnaz,
katehete, On ih je savjetovao, da mješte vijenca,
svotu ulože u kakovu dobrotvornu svrhu, nado-
davši, da mogu i u zakladu crkovne orhestre Mu-
la, rodnog pokojnikovog mjesta. Srpska revna po-
licija dočukala je za ovaj plemeniti, s kršćanskog
i sa svakog pogleda, savjet, i ovo je dostatno bi-
lo, da po svoju napadne u 24 br. »Dubrvvnika“
veleuč. prof. Vulovića, starešinu gimnazije i sam
zavod. I da bolje udari u oči nazivlje lažno ,cr-
kovnu orhestru“ na Mulu nhrvatskom“ (orhe-
strom), dočim juj tako naziv nije niti joj može
biti, kad je poznato, da ju je utemeljio zaslužol
Franjevac O. Konrado i Napulja (Talijanac rodom
i osjećajem), kaku potvrgjuje sam ,Il Dalmata“,
prisni ,Dubrovnikov“ drug, u broju od 20 tek. i
baš u dopisu iz Ercegnovoga. Ako su pak dotični
vrli mladići, koji udaraju, u orhestri, Hrvati, to
je drugo pitanje. Rogjeni su na Mulu, u Boki,
pak inače što mogu biti, ako li ne sgoljai Hrva-
ti, neka ,Dubrovnik“ izvoli kazati, Samo noč iz
glasovite ,torbice Stanoja Glavaša!“ —
Kotor, 24 Juna. Još u8 br. ,Crv. Hrv.“
mi smo nepobitno dokazali, da je Dr. Rade Kve-
kvić zastupik i potpred. na dalmat. saboru rekao
više laši, u svome prvome zastupnić. govoru od 7
Februara t. g. Osim nas isto je dokazala javna i-
zjava Uprave »Slavjanskog Doma“ u »Narod. Li-
stu“ i u ,Jedinstvu“, Dr, Kvekić je znao za onu
Pitagore: ,Muči ili znaj reći nješto što vrijedi vi-
še od muka“, Toga radi pametno js mučao, Da se
ne zaboravi mi smo se u 28 br, »C. H.“ ponovno
ob ovomu bavili i pod naslovom : »Ljubiša u dru-
gom izdanju“ iznijeli smo potpunu fotografiju po-
litičkog rada dra. Kvekvića, I dr,
čao. Pitagora, Pitagora! Sad na svačije čudo mje-
sto dra, Rada, stupa ponosito u javaost »Stanoje