U DUBROVNIKU 4 Jula 1890. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Olueaoniioe luta: za goda še, u kuću, Austro- Ugarsku, ialju redništva. na po godine flor, 3:50; sa inosemestvo wa. “Pojedini toj stoji 10 nova. Ko.ne vrati list kad pretpla , smatra se da|| tiskaju po pogodbi. ogodište. ni ku ri Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto pol Opet bosanski emigranti! / Na povratku iz Rusije svratio se u Becgrad knjaz Nikola Crnogorski. Tu se pozdravio i izlju- "bio s mladim srpskim kraljem, koji mu je preveo vojsku, imenovao ga srpskim, generalom a njego- vu pratnja obasuo ordenima. To je, sa srpske strane, lijepo i korisno, da se braća mire, pak niko nema ništa proti tome. Čuje se da će Aleksandar I, u svoje doba odvratiti vizitu. Doći će na Cetinje, gdje će mu knjaz prekazati svoje junake, imenovaće ga voj- vodom, pratoju odlikovat ordenima i drugim po- častim. I to je takogjer lijepo. Etiketa zahtijeva da se vizita vrati. Ali u ovom izmirenju nije moglo a da ne bude i nekoga izaziva. Glasoviti ,bosanski emi- granti“ koji žive u Beogradu pompozno zamoliše knjaza da ih primi u audijenciju. Knjaz Nikola I. kao fini diplomatičar nije uslišao njihovu želju. Ne treba ni kazati ko su ti emigranti. To su dva beskućnika koji iza kako su svašta pora- dili, pobjegoše iz Bosne i u Beogradu nagjoše za Sloduv, da ih zaustave, napoje i nahrane i od ta- da prave s njima reklamu kao s tobožnjom bo- sanskom emigracijom, koja hoće da stvara Veliku Srbiju. Nema jedne zgode, a da je velikosrpski; agitatori ne upotrebe, te ove svoje komedijante, koii na njihov račun dobro jedu, a u sebi se slat- * ko stuiju, ne iznesu pred oči Europe. Srpski šoviniste znali su vrlo dobro da ova dvojica od knjaza neće biti primljena no i pak ih lanciraše“ neka brzojav po svijetu raznese, ko da u Beogradu opstoji velika četa bosanskih mu- čenika, te ništa drugo ne čekaju nego kako će u naručje Srbije, koja je više puta dokazala, da sve umije, samo ne umije da bude uregjenom državom. Stanje u Bosni i Hercegovini nama Hrvati- ma nije ni malo poćudno. Nedavno smo čitali u Obzoru“ o napadajim na hrvatsku trobojnicu u Donjoj Tuzli, Policajni komesar silom ju je dizao sa prsa izletnika društva , Majevice.“ A trobojnica prestavlja hrvatsku misao, pak se po tom može suditi. Ali Srbi nemad» se pravo tužiti u ničem, Nijedan pravoslavni Srbiu nije se iz Bosne iselio radi okupacije, naprotiv mnogi se doseliše i obo- gatiše svakojakim poduzećim, pri čem gledahu da vladi idu na ruku. S toga u Beogradu nema bo- sanskih emigranata, pa kad bi ih i bilo. oni ne prestavljaju mnijenje bosanskog i hercegovačkog pučanstva. 4 I kad bi popovim i kalugjerim bilo pošlo za rukom da posrbe sve pravoslavne, njih je u Bo- sni manjina naprama katolicim i muhamedancim, a u Hercegovini i naprama samim katolicim. Lu- do je onda kazati da oni govore u ime zemlje, u kojoj dvije trećine žiteljstva neće ni da zna on za njihove sanjarije, Bosna i Hercegovina hrvatske su zemlje, jer u njima žive Hrvatski narod. Ne bismo ništa ta- ko radosno pozdravili kao jedan plebišit, u kome bi narod okupiranih pokrajina imao da bira izme- gju Srpstva i Hrvatstva. Tu bi se vidjelo kaku ko misli. Ako je tako onda je pravo i pošteno, da Bosna bude dijeliti svoju sudbinu zajedno sa Hr- vatskom i Dalmacijom, Njome je spas u hrvatskom državnom i narodnom pravu i nikamo drugamo, Ako je danas tamo teško, teško je i nama, a ne znamo je li i u Srbiji bolje. No to je prolazno. Sistemi padaju a narodi ostaju. Mi bijasmo tisuć- godišnja republika, koje više nema. Naša braća u Dalmaciji imahu svoje kraljeve, pak ugarske, pak Mlečića, Turčina, Austriju. U Hrvatskoj isto tako i Magjare. Bosna je bila hrvatska, za malo doba srpska, pak opet hrvatska pod domaćom dinasti- jom, pak turska i austro-ugarska. Koliko li pro- mjena! A narod je tu: svjež, jak kao uvijek i ni- šta ga nije slomilo ni izbrisalo. Nadat se s toga da će i ovo prelazno stanje proći i da će doći bolja vremena. Svi simptomi govore za to, bilo iz vana bilo iz nutra. Bošnjaci i Hercegovci samo će tada biti u svome društvu, ako snama budu: dijeliti sreću i nesreću. Oni nije- su nikada bili Srbi niti su sada. S tog razloga bu- dalasta beograska reklama sa ,emigrantima“ ima- će samo tu svrhu da poveća i onako duboko ra- stvoreni razdor izmegju Srba i Hrvata i više ništa. Ako su to željeli braća u Beogradu, mi ne- mamo ništa protiv njima. Regbi da je otimačina u njih prirogjena stvar. Kao što je Bosna hrvatska tako je i Macedonija neosporivo bugarska. Tamo žive narod koji govori sa spolnikom. ko i u Sofi- ji. Ali Srbi i jedno i drugo niječu i u isto doba bizantinski viču, da su Hrvati i Bugari koji vodu mute, njima koji su za veliku sveslavensku slogu ! Hoće im se mora i s jedne i s druge strane, pak je sve njihovo što im na pamet pane. Čestital je knjazu crnogorskom što se nije dao upotrebiti, nego je odbio te tobožnje bosan- ske ,emigrante.“ Na Cetinju ova riječ pobugjuje nekijeh uspomena ..... Naš Arhiv. Kažemo naš, jer spada bivšoj Republici koja bijaše municipij, a ne sadržana spisa ikoje vlade, bilo fraucuske, bilo austrijske. Za čndo je, kako se komisija a Beču, koja se bavila pitanjem arhi- va i njihove uredbe, mogla baviti tugjom stvari, nepripadajućom državi austro-ugarskoj, već našoj bivšoj domaćoj; pak i ako se faktično jedan dio našega arkiva nalazi pod političkom, drugi pod sudbenom vlasti, to nije nipošto po pravu, jer o- vaj danas pripada općini dubrovačkoj. Čudimo se, kako u vijeću niko ne podigne glasa da rivindicira to neosporivo pravo Općini, koja bi morala redovitim putem zahtijevati, da se arkiv njoj kao zakonitoj baštinici izruči, a ne da dospije u druge ruke, pod kojim jednom bi mogao biti premješten grije u Beč, kamo su duspjeli to- liki spisi tajnog arkiva Republike. Za vrijeme treba tražiti svoje, a Općina mo- gla bi ga smjestiti gdje je sada muzej ili gdje drugdje, kao na pr, u protivno krilo od muzeja, ko- je i onako skoro je prazno. | Jer ako vlada preuzme arhiv, , postaviti će svog čuvara, a Općina neće u to svoje dragocije- no vlasništvo imati prava ni zaviriti, kamo li jz- vršivati koju kontrolu. Pak kamo će ge izručiti izvrsni zakoni Republike, taj jedini biser prestavši od sjajne joj prošlosti? Ko može jamčiti, da će biti na vjekove očuvani? To samo može Općina, kojoj ne ima promjene u vremenu. Dosada ih. je čuvalo Predsjedništvo Sudišta, pod garancijom or- ganičkog sakona. Sama Općina moše odgovarati Za oglase, sahvale i ost. plaća se 10 novi. po retku, a oglasi koji se više puta za svoje baštinstvo, niko drugi. Ma koliko bila pohvalua namisao komisije, ona nema prava pača- ti se u tugje vlasništvo, jer faktični posjed još nije pravo. To je slijeđilo u okupaciji novih vla- da, a znamo da Općina tada nije pravovaljano u- strojena bila. U sveopćoj tadanjoj apatiji, niko :se nije brinuo za to domaće blago ; ali sada, kad se misli sjediniti arhiv, što bi veoma potrebito bilo, treba ustati pa potražiti svoje. Ovo nije ikakvo nepovjerenje, ali kako Du- brovnik ne bi pustio nikomu svoje moći, tako ne smije svoj arkiv, jer je to jedino ostalo od prija- šnje slave i bogatstva. Ovo treba sačuvati za sva vremena, pod svoju ruku, u svojoj zgradi, pod svojim čuvarem, jer je to pravo isključivo Općine dubrovačke. Izpitavateljem biti će prosto u Općini čitati i prepisati. a niko bolje od nje neće sačuvati svoje blago. Naše je mnijenje da se Vijeće obrati na ko- misiju za arhive, tamo obrazloži svoje pravo, tra- ži izručenje arkiva, jer svakako bi ostao put o- tvoren za tegobu na Upravno Sudište, Kad Općina hude podala garanciju za smještanje i čuvanje ar- hiva, tad neće biti potežkoće da se postigne pre- daja, jer je pravo Općine jasno kao sunce. Repu- blika bila je Municipij ovaj zamijeai Općina, kao vrhovno tijelo po ustavu, dakle njoj pripada arhiv bivšeg municipija. U zakonu se republika uvijek zvala: Comune Ragusii. A sada na posao s pomo- ću Boga! Svečariđst u ,,Hrv. Rad. Za- drugi.“ Dokaz o hrvatstvu našega maroda jest i to, da se svaka i najmanja svečanost, što je dubro- ' vački Hrvati prirede, pretvori u opću. U nedjelju mlada ,Hrvatska Radnička Zadruga“ prenijela se u nove velike društvene prostorije, te je tom pri- godom dala blagosoviti i po prvi razviti svoj no- vi skupocijeni društveni barjuk. U tu svrhu ga- stavio se iz radničkih članova društva posebni od- bor za proslavu. koji nije žalio ni truda ni vre- mena. Glazba društva ,Slavulj“ iz Trebinja bude pozvana da nas razveseli, posebni parobrod najmljen za izlet u Župu. — U jutro je došla trebi- ojska glazba, koja je svirajuć ,svakovrsne kora- čnice vbišla grad. Lijepo se svakoga dojmila kao i njezino odijelo sa fosom. Na 10 4 sati u gtari- jem prostorijam društva, slijedilo je blagosov. Tu se sakupilo toliko članova i pozvanika, da se baš vidjelo koliko je Uprava dobro učinila, što je. ve- liki stan unajmila,. Od pozvanika bijahu prestav- ljena druga hrvatska gradska društva Čitaonica i »Gundulić“ zatim bijuhu: zastupnik grada dubrovni+ ka gosp. Vlaho vit, DeGiulli, nar. zastupnici čas, gg. dr. Pero Čingrija i Vicko Milić i mnogo. dru- ge gospode. i Preč. Kan. dn. Mato Pišta prije nego.će blogosoviti barjak vpravi nekoliko mladenačkim žarom pobugjenih riječi, u kojim krasno razloži o radničkom staležu, koji je kršćanstvo usdiglo iz staroga ropstva, o hrvatstvu našega grada, o pa- pretku ovoga hrvatskoga društva, njegovoj zastavi i o snamenovanju blagosova, štu ga on preko. pje upravlja cijelome društvu, njegovim anka . libovim femiljama. Ne to je. oljedio.