Br, 28. U DUBROVNIKO 11. Jol 1898. $ Pretplata i oglasi šalju se Uredništva. plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, a oglasi koji se više puta mu pretplata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni ostioo si uprava. Dalmatinsko Srpstvo. Onomadne na Kosovu Polju blizu Knina, na Vidov dan upriličila se, pod izklikom svete službe božije, velika srpska demoustracija. To je bilo mo- guće — kod Knina. Tamo stanuje. hrvatski narod pravoslavne vjere, koga su njegovi popovi naučili, da je vjere srpske i po tome srpske i narodnosti. Sleglo se na to polje sa 37 popova sa svijeh stcanaa pred njima vladika Milaš, pa premda tu nema ništa osobita, oni su se poslužili imenom onoga po- lja, spojili to ime sa Vidov-danom srpske propa- sti i... ostalo se razumije. Kosovo polje kod Knina ne crpa svoje ime od Kosova polja u Staroj Srbiji. U nas ima više geografskih jednakih naziva. Petrovo polje ima u Konavlima i u Drnišu; Ljuta u Konavlima i u Lici; Rijeka kod Dubrovnika i u Crnoj Gori; Hum, Prisoj, Prijedor na stotinu mjesta. Tako i Kosovo Polje. Naziv Kosovo Polje postade kako čusmo od toga, što se ono dade lakše kositi nego pravo Knin- sko Polje, koje je valovitv i brežuljasto. ,Srbi“ su pak iz toga umjetno stvorili ,predaju“ i tamo idu na uspomenu Vidov-dana, Zuamo što je bio Vidov-dan. Srpstvo, razdorno, nesložnv i bratou- bojno megju sobow, dočekalo je 1určina. Neki su došli u boj a neki nijesu htjeli; treći su izdali i Turčin je uništio srpsku vojsku i osvojio Srbiju oružiem u ruci Čemu to slaviti? Jedini narod na svijetu koji slavi svoje poraze. Nego tu na dalmatinskom Kosovu sakupilo se sila Srbadije. Pilo se, pjevalo, držali se govori veliko — politički, Vladika i popovi govorili su u crkvi o srpskome carstvu i o srpskoj politici. To su isto opetovali kalugjeri na svjetovnu obučeni pred narodom, prostim neobraženim seljacima, ko- je su tu doveli ono 37 popova i kalugjera, da jedu, piju i viču i koji se u njihovom sirovom shvaćanju imaju bit možda i čudili, kakvi su to Srbi, koji hrvatski govore. »Narodni List“ u jednom od onih njegovih članaka, koji se odlikuju ozbiljnošću, prispodablja ovu slavu s vladikom i kalugjerima — nigdje po- licajnog komesara! — sa Kačićevom slavom u Makarskoj, gdje se je šetalo u. šumi bajuneta s četom političkih povjerenika, jer je svečanost bila hrvatska. Ne mari ništa. I onako tu je bilo ljudi koji su jamčili za red u Dalmaciji i opstojeći sustav, igrajuć dvostruku političku ulogu srpskih rodolju- ba i izmećara kamarile, koja neće hrvatskog dr- žavnog prava. To se u Srba znade divno spojiti, Izmegju govornika koji se istakoše bio je i Kulišić, zastupnik na Saboru i načelnik Vrlike, srpske općine u gornjoj Dalmaciji, jerbo je polovi- na njezinih Hrvata pravoslavne vjere. Kulišić je napio Savi Bjelanoviću, koji je ovijeh dana bio proglašen vogjom dalmatinskoga srpstva. U svojoj nazdravici brojio je Kulišić Savine zasluge, koga malo. .ko vidi, jer je patuljak, ipak svak ga po- zna ,po,velikim djelima njegovim,“ A koja su ta velika djela? Gosp. Kulišić zamučio se da nam ih. narreda, Izmegju ostalih u prvom redu to što je Sava bio prvi, koji je ,u ovoj našoj kršnoj Dalma. ciji. razvio srpsku zastavu i visoko nju podigao — nebu. pod. oblake.“ Oni jadoi Koinjani, kojim su prekolani bili utakli toljage proti Hrvatima, biće se devetili, elu- šajuć Kulišića i gledajući Savu, kako je on ono- lišni mogao da dokuči sa srpskom trobojnicom u nebeske visine. Oni bolan ne razumiju sliku poje- zije. Ali u toj pojeziji mi nagjosmo i malo proze. Gosp. Kulišić rekao je da je Sava bio prvi koji je u Dalmaciji razvio srpsku trobojnicu. Ovo je istina. Sava Bjelanović razmjerno je miad čovjek, mlagji od Kulišića. U početku narodne borbe ista- knuše se toliki pravoslavni kano provodiči pokre- ta proti tugjinstvu. Te ljude već davno zemlja kri- je. Kulišić nije imao da vele prebire, koga bi mo- gao megju njima naći. Imao je doma uzor-značaj staroga Krstu Kulišića, koji je ond» kad se Sava još nije bio ni rodio, na Cetini kupio junake pod barjak Jelačića bana. Znade li Kulišić pod kakvu ih je zastavu slao njegov otac? Znade bogme, jer da ne znade, ne bi bio na Kosovu zavapio, da je Sava prvi, koji je u Dalmaciji razvio, a mi govo- rimo «nio, srpsku trobojnicu. Kad je bilo sloge i bratstva onda se srpska zastava nije vila po Dalmeciji. Hrvatska zastava prestavljala je narodne ideale. Mogu li nam Sava Bjelanović i Kulišić zanijekati, da hrišćani gornje Dalmacije nijesu bili Hrvati ? Ako nijesu čemu su onda razvijali hrvatske zastave? Pod njima išli su na borbu stari Dubrovčani i isti pravoslavni Bo- kelji, koji je danas grde i psuju, a u svome Ko- torskome društvu još se s njome kite. Barjak Srp- ske Garde još i danas je hrvatski i oni su ga o- davna izdali i zanijekali, ali nemaju srca da ga odbace. Nije se onda za srpstvo znalo. Ali kad je hrvatska trobojnica postala odvi- še moćna i jaka, onda je kleti tugjin donio još jednu — srpsku. On ju je dao Ljubiši neka snjo- me razmaha po pravoslavnom narodu, a Ljubiša je ostavio Savi, koji je, po riječima Joza Kulišića, podiguuo nebu pod oblake. Ljubiša je za svoj rad bio dobro plaćen, Mi ne znamo, je li još plaćen Sava Bjelanović, ali ako nije, vrijeme je, jer on svoju misiju obavlja uprav onako, kako željahu oni te mu je zasnovaše. On je srpskom proglasio i ovu zemlju u ko- joj služi estafažom tugje politike, i ovaj narod komu nameće neprirodno nazivlje, i ovo naše mo- re. Pak jos kliče iza svega toga da je i on ,hsj- dučkoga koljena.“ Ovo je bilo sasvijem suvišno, pošto se to vidi iz njegovijeh djela. Ni hajduci nijesu toliko otimali koliko Sava hoće da otme jednome narodu. A što da reknemo o episkopu Milašu tome krvnome neprijatelju Save Bjelanovića? Vladin čovjek, šutio je kao janje, dok se je nadao da će na sarejevsku mitropoliju. Ali kad je vidio da je bilo njegovijeh ,Srba mučenika“ koji su ga u po- kornosti pretekli, onda je ud jada pohitao Savi pa Kosovo, zajedno sa svojih 37 popova, kO da se tijem kome osvećuje što je bio izigran! Ne preo- svešteni ! Dotični biće Vam'zato još više zahvalni. Vi biste im se osvetili tek onda, kad bi ste vaše stado pođučili, da ostane ono što bijahu i njegu- :vi stari, što ste nekad bili i Vi isti. | Nego usred ovog silnog srpstva u Dalmaciji, koje broji ništa manje nego šesti dio pučanstva — ako uzmete da su Srbi svi oni koji se krste 1su tri prsta — mi imamo nešto da opazimo. Hr- vatstvo može mirne duše gledati njihovu haliho- ku, jer vikali oni što hoće, mi no ovdie domi + mi ćemo ovdje ostati. Mogu nastati kojemudrago promjene, one će proći preko našijeg glava kao vjetrić, koji nije ostavio nikakva traga. U Hrvat- stvu nama je spas! Ovo treba dobro zapamtiti. Hrvatstvo nad sve ino! Mi ćemo se držati ove lozinke, koja će nas učiniti jakijem da odolimo svijem izazivima dolazili oni sa sjevera ili sa istoka. Neka to upamti naša mlagja generaclja, koja bi mogla vidjeti drugijeh dana, nego što ih je vidjela starija. Onijem časom kad bismo mi je- njali žarom naprama Hrvatstvu, mi bismo zaluta- li, pak bismo nesumnjivo propali u nepovrat. U nama dakle stoji, da se to ne dogodi. Budimo Hr- vati, dobri Hrvati uza sve nezgode, za svaki slu- čaj, usprkos svih dogagjija. Ne dajmo se! Neka dvgje poraz, tugjin, sila, koja će sve satrijeti. Ne odričino se Hrvatstva ! Budimo vijerni hrvatskoj misli, hrvatskome imenu i hrvatskome programu, pak će sve oko nas proći kako je i došlo, a mi ćemo ostati i pobijediti. Sava Bjelanović i oni koje on zavodi nijesu nego plod tugjiuskoga upli- va. I naša je bila krivica, da su oni smjeli da se sada onako čuju, jer smo više put bili neodlučni. Toga ne smije biti u buduće, Hrvati, Hrvati, Hr- vati — ništa drugo nego-Hrvati, P.eme je u po- litici najstarije, njegovi su interesi najbuži, Brani- mo ih svom dušom svojom i olim uvjerenjem ko- je dovodi pobjedi, pak ćemo brzo vidjet kako će se tugja nametnica, plod fanatizma i vjerske igno- raocije, zadaviti u našoj živoj svijesti i kako će i oni Hrvati — koji se danas stide svoga porijetla, sutra biti bolji od bvljijeh. Sve je uspjeh. Nas uspjeh ne stoji samo do nas, ali u prvo redu od nas. Kuda mi budemo mali toliko eucržije i čežnje za narodnim dobrom, koliko sada imamo volje za razdorom, onda je naša budućnost osje- gurana. Ovo megjutim bilo uzgred rečeno. Dalma- tinsko srpstvo čedo je tugje politike, koja ga je stvorila, da oslabi Hrvatstvo i njegove težnje. Kad se to zna, sve uno što rade i govore tobožnji ,srp- ski“ rodoljubi na ovom ,srpskom“ primorju nije nego komedija. Njihovo srpstvo jest srpstvo Lju- bišino, jedinoga čovjeka, koga je cijela Dilmacija jednom pozdravila sa pokličom : ,doli nedostojni /“ Beogradski su glaiaj Njeg. Visočanstvo knjaz Nikola I. povratio se je kući. On mora da je posve zadovoljan. sa beogradskim posjetom, bar mu se veselje čitalo na licu, kad se iskrcao u Gružu i provezao pre- ko Dubrovnika i Konavala, Sin mu se.bio opasno razbolio, al i to je prošlo, Mali Mirko povratio se sa svojim ocem zdravo i veselo. Govori se da je ovaj mladić veoma darovit i da ga knjaz 080- bito voli, Knjaz Nikola osvem šte je vladar, on je još i pjesnik, Viadar-pjesnik može da 'svojim mislima dade neko pjesničko obilježje. Ovaj put bio je zbi- lja vrlo ekspausivan, On je u'Beogradu grlio svo- ga ,dragoga brata“ srpskog Aleksandra I., vapio je slogu svijeh Srba i poslužio se uarodhom rečenićom nOtetu prokleto“; prolazeć mimo Frušku Goru on še je 'pubožuo prekratio 1 pomolio tiho ali daga svi vide. Na koncu se takuuo dubrovačkog zemljišta pak se zado- voljan vratio kući, žaleći samo što srp. kralja neće mo- oi onako sjauO dočekati u svome malenome Cetinju,