Br, 29. U DUBROVNIKU 18. Jula 1896, eda u Otpravništou lista : na godinu flor. došaato: polugodište. Pariški Temps, ozbiljni i dobro i irani list, koji stoji vrlo blizu oi Mitani u ME jalnog ministra izvanjskijeh posala, pripovijedao je ovijeh dana, kako se crnogorski knez nikako nije htio poniziti i približiti srpskome kralju, navagja- juć da je stariji i on i njegova dinastija. Tek na velike molbe — a kad ni to nije pomoglo — na energične zahtjeve cara Nikole II. morao je knjaz da popusti, pak je, malo po malo, došlo do beo- gradskog sastanka. Poznavajući odnošaje, mi vje- rujemo da je Temps rekao čistu istinu, koja se — si ličet parva . ... na dlaku slaže sa nazorima izraženim u našem pregjašnjem članku »Beograd- ski sastansk- i da nemamo za se tu okolnost, da pariški list do prošle subote nije mogao biti u Dubrovniku, skoro bi se reklo da smo ih iz nje- ga ispisnli.' A dokaz tvrdnji da se knjaz teška sr- ca odlučio k Avali, jest, njegova moralna revanche u Beogradu, gdje je on, pokoravajući se nalozima ruskoga cara. ipak umio da okrene filogu, pak se danas čini da inije tamo bio jedan šrpski knez, da se pokloni srpskome kralju, | i ni polrovitej Bajijačesta za O Oki, NAGOY zumjeti. da je u srpstvu on stariji i da je starija i njegova dinastija. No to su sad nuzgredne stvari, koje bi tek kasnije — kad bi se sve, nade ispunile — mogle do- nijeti velikijeh posljedica. Za nas je sada glavno, da se savez učinio po želji, dapače na zapovijed Rusije, u čijoj se sferi evo nalaze sve slobodne slavenske državice na Balkanu. A pošto se tu na nas Hrvate ne računa isto ko:da nas i mema,'ako ne da natu se u slučaju dobra uspjeha štogod digae, što mi držimo da je naše, to za nas postaje ovaj položaj izvanredno te- žak. Mi se nalazimo izmegju dvije vatre: s jedne strane pravoslavno Slavenstvo, a Rusijom na čelu, koje neće biti za nas, jer smo po vjeri većinom katolici; a s druge strane Nijemstvo i Magjarstvo, koji nas gledaju uništit, jer smo Slaveni. U takoj okrutnoj dilemi čovjek na prvi mah ne zna kamo bi glave okrenuo. Ako dobiju prvi, dobila su naša braća, ali smo sveisto mi izgubili, dobiju li drugi, mi smo osugjeni. Kako izaći iz ove situacije? Mi smo uvijek bili za onu. da su Hrvatima najpreči interesi — hrvatski! Nikada se Francez nije žrtvovao latinstvu, vao da mu' je ovo bila do- bra izlika da koristi Franceskoj.: Nikada Rus ne zapostavi ruske probitke interesitna ostalih sla- venskih plemena. Košulja j&“tijelu najbliža, a pro- ti glavi i oca po glavi. Rečeno je jasno i očito za čijem se teži, a ono što.sQ.boće cilja-na.našu pro- past. Zar. wi smijemo radi nekakva bratstva, koje pam je samo slo učinilo, na: to pristati ?' Ako baš moraš da buđeš sluga, je li bolje služiti brata koji te ne voli, ili tugjioa? Teško pitanjel Ali pri- je nego se to dogodi, ne bi bio čovjek, kada ne bi sve svoje sile proti tome žrtvovao. Uz ovako stanje, mudar političar pomišlja, da je u interesu same monarhije, da oslanjajuć se na načelo narodnosti i državno. pravo, koje zastu- pamo, podupre i ostvari naše zahtjeve i tako stvo- ri ovdje dolje na jugu jaki i nepobjedivi slaven- ski sklop, o koji će se, kao neprirodne, razbijati sve izvanjske navale, To se tako čini, eli tako se || ne, koja bi ovo shvatila ? Regbi da nema. U o- . o 1 prečers;;, koji su opet megitisobno u ljuto) uf“ Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, s oglasi koji se više pata vrati list kad mal pretplata mine, sniatra se da| tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. ne radi, jer gospodujući narodi na Dunavu misle da smo mi njibov zalogaj. Zato oni gledaju da ko- liko moguće više oslabe naše težnje, pak vidimo čudan slučaj: da dok pobijaju izvanjsko srpstvo i njegove namjere, nutarnje srpstvo oni pudupiru i stvaraju, neka to više oslabi hrvatstvo. Nijemci i Magjari, nalazili se u kojoj mu drago stisci, ne bi nikad pristali, da hrvatski narod učini Hrvatsku, ' kad idu za tim da ta Hrvatska bude njihova. po- krajina. Eto tako mi se nalazimo u ovome . nejas- nome stanju, opkoljeni srodnim ili nesroduim pro- tivnicima, od kojih nas svaki pod jednom ili pod drugom izlikom sebi prisvaja, __ Nijemci i Magjari, sa svoga osvajačkog sta- novišta, imaju potpuno-pravo. Promiču li oni ti- me interese i svoje dinastije, koja je u isto doba i hrvatska? To je drugo :pitanje. * x ga Koliko bi bilo. bolje *po nas, da nas ovski momenti nagju, ako ne baš potpuno slobodne i nezavisne, a ono barem sjedinjene kao jednu na- rodnu cjelinu! Ima li u 'nas' parlamentarne veći- vijem ozbiljnijem časovima maše veći n bi. Tako imamo smiješan prizcr, da ovi od ovamo psuju i napadaju Magiare i junače se kad ih ovi »progone“; a oni od omamo viču na Nijemce i na .... bečku kamarilu. Tako su jedni — recimo i proti svojoj volji — izmećari njemačke, drugi ma- gjarske politike. Za hrvatsko pitanje, za sjedinje- nje: i spas hrvatskih zemalja, ne brinu se koliko ni za lanjski snijeg. A mi smo amo izloženi kao nikad. Neka se niko ne vara: Dubrovnik i Boka nalaze se u opa- snom položaju za hrvatstvo. Ima tu ciljeva i pla- nova i našlo se mačina, da nam se ovi čine ra- zumjet. Mi se branimo, koliko možemo, ali je vri- jeme, skrajnje vrijeme, da se naša braća prenu, da se ne budemo kajati, kad nam više na vrijeme ne bude. Ne treba zdvajati. Nadajmo se, da ove bu- jice. koje se s istoka i zapada dižu, da nas pro- gutaju, da će promašiti cilja. One će se možda i sukobiti i razliti preko nas, ali mi ćemo ostati, čvrsti i nepumični kao klisura, preko koje se mor- ski valovi utaman prelijevaju. To će biti samo on- da, ako budemo ljudi, dobri junaci i dobri Hrvati. Naš je narod prešao i drugih klanaca, Uz- dajmo se dakle! Ali kad smo lijepo razgledali o- ko sebe: put juga, istoka sjevera i zapada; a kad smo sašli doma, pak vidjeli kako je u Banovini i u Dalmaciji, možemo da zaključimo, da nikada stanje Hrvata u oči velikih dogagjaja nije bilo lo- šije nego sada Zašto ? zašto? Radi izdajstva, malodušnosti ili razdora domaćijeh sinova, od kojih jedni, ruku- juć s tugjinom, odrekoše se hrvatskih pravica, & drugi, koji bi imali da ih brane, u razdoru radi osobnosti izazivlju sablazan i žalost u narodu. Ah! zar nam je baš tako sugjeno ? Ne, nije jadan narod kriv, već njegovi vogje. Nema nam spasa na Dunavu ni na Drini, niti u razdoru, zadirkivanju i osobnoj reklami za ,pr- vake“, koji se tog imena pokazaše nedostojni. Tražimo ga u nadi i svijesti i jakosti našega hr- vatakoga naroda; bacimo te u naručje našeg mi- log hrvatstva, da kao novi Anteji iz: njega crpamo silu za obranu i opstanak. Crni su dani, Mi ćemo im s božijom pomoći odoljeti, ali ako se bude ići kako se počelo, crnja nam se piše. Na dušu oni- jem koji mogu da nešto učine. Čudni posli. : > Nije naša zadaća, da se bavimo. s velikim pokretom oko sjedinjenja crkava, katoličke i grčko- istočnih, oko čega radi veliki Lav XIIL i povje- renik sv. Stolice dr. Stadler nadbiskup bosanski uz ostale katoličke biskupe. Ali ćemo ipak.da malo pogledamo, kako se ova ideja dojimlje onijeh:ko+ jim je namijenjena. Dok bi svakoga pravoga kršćanina, kao ta- kova, morao veseliti svaki pokušaj za jedinstvo crkava, to su naši Srbi izgubili glavu. Zašto? Jer hoće da ih polatine, jauče ,Srpski Glas.“ Jer ho- će da nas pohrvate, viče , Dubrovnik.“ Polatiniti i pohrvatiti dva-su-izraza, koja. još ne govore u vjerskom pogledu posvema ništa. Ne stajao zašto bi se pravi Srbi polatinili, kad pišu i izna, došlo, te se crkve složile, a. još manje su ti Srbi zbilja Kuww-. " Udrovnik“ veli :da:ga ćanina — makar to u narodnost ništa“le urazhnu — imalo biti žao, da su im braća u vjeri, koja po katoličkom shvaćanju nije prava. Oni bi se i- mali radovati nastojanju oko sjedinjenja crkava. Ako ovako ne misle, onda oni nijesu katolici, te je njihovo razvikano katoličanstvo samo jedna ne- dostojna reklama za paraliziranje identificiranja srpstva i pravoslavlja, što je za srpsku otimačinu u katoličkom pučavstvu veowa štetno. Ili se mož- da boje, da bi jedinstvom crkava srpstvo izgubilo onaj dio hrvatskog pravoslavnog pučanstva, koje je vjerskim fanatizmom srpske vjere steklo za svoje svrhe? Ako bi se tv i dogodilo, ispunila bi se jedna pravica i ništa više. Ali moglo bi biti i obratno, jer kako ovo 5-6 Srba-katolika svojim katoličanstvom“ misle po Hrvatima u mutnu lo« viti, što bi tek mogla Srbija kao katolička dr« žava! I ovo pitanje može se nametnuti, ali mi držimo da se naši Srbi- Katolici protive misli o sjedinjenju crkava, da se ulaskaju pravoslavnijem popovima i kalugjerima koji govore: nema ni srp- stva ni krsta, bez tri prsta, pak se načelno protive gvakoj pomisli zbliženia i nimalo ne vjeruju tobož+ njemu srpstvu našijeh velikijeh Pkatolićkijeh“ Srba. I doista: mora da je tako. Dok su ovi, u stisci kako da se kao: katolici protive slozi kri» ćanstva, našli onu lijepu lakardiju, da bi kršćan- ska sloga Srbe pohrvatila! dotle vladika Milaš či- sto i bistro pozivlje narod i na krv i na silu, : da se suprvstavi svakom pokušaju zbliženja. Nije naša da v tom govorimo, ali nam se čini čudao, da dok jedan Gladston, anglikanec, & panom se dogovara, 0 slozi kršćanski biskup, 2a koga .se Milaš drži, mo- že ovako prostački slogu napadati. Nu to &u njihovi i t