čast doktora prava čestiti Frrvat de. Teo Bifelić iz Vignja na Pelješcu, uz sančešće velikog broja svo- jih prijatelia, koji novome doktoru kliknuše srda- čni ,Živio I“ I mi se tijem poklicima pridružujemo. Neka naše mladosti i budućih spobornika za hrvatske pravice ! Glas Hercegovea ima sada novu štampa- riju, čista slova, veći format i lijepi oblik. Želimo mu svaku sreću, neka brani hrvatsko ime od sva- kojakih navala.... Pišu nam iz Sarajeva: — ,Interesiraće Srpski Glas“ kad mu ja da mučenica Sarajevska «Bosanska Vila“ u svome srpskome djevičanstvu prima potporu od zemaljske vlade.“ Mi smo u svoje vrijeme donijeli kako joj je na nekoj proslavi, o kojoj su svi srpski listovi po- zivali da se podupire ova mučenica, sudjelovala i e. i kr. vojnička glazba. Čisti prihod bio je nami- jenjen ,Vili.“ Sada dobro dolazi i ova. Zrno do zrna pogača. Mi se nadamo da će braća Česi oko ,Na- rodnih Listy“ opaziti ovo i ako im svaka proti Srbima umakne, a proti Hrvatima na korist Srba nijedna. Gradska Kronika. + Stjepo Bazdan kanonik dubrovačke stol- ne crkve i tajni komornik Njeg. Svetosti Lava XIII. umro je u utornik u jutro naglom smrću. Rodio se je u Dubrovniku god. 1828 bio je žu- pnikom u Žuni, na Kuni itd. a zadnje u Gru- žu, gdje ga zateče imenovanje kanonikom. Po smrti biskupa: Vodopića bio je kroz dvije godine vika- rom dubrovačke biskupije. Čovjek čedan, skroman i puno dobar, koji je činio dobra siromasima, i od svakoga ljubljen. Pripadao je Hrvatstvu i. bio je član svijeh našijeh društava, ali se politikom — osvem što hi glasovao —- nije bavio. U srijedu mu je bio veliki i sjajni sprovod, komu prisustvo- vaše sve oblasti i mnoštvo gragjanstva. Vječni mu pokoj ! Ratna Mornarica pod zapovjedništvom vice-admirala bar. Spauna boravila je tri dana pod Loznicom. U ponedjelnik na 30 - godišnjicu viške bitke hila je mornarska regata, u veče ras- vjeta u Gružu sa obe dvije glazbe. U utornik odoše u Tivat. Omaklo joj se! — Prigodom sprovoda pre- časnog Bazdana neka gospogja, Srpkinja iz Crne Gore, od nekoliko vremena nastanjena u Dubrov- niku, gledajući sprovod reče poznatome Božu Mo- retti: ,E, Božo, da bi ovako ćela svaki dan po dva!“, Tu je bio jedan Hrvat, koji joj je odgovo- rio kako treba, ali ona je misljela da je Srbin, pak joj se neoprezno omakla ova za jednu srp- sku gospogju vrlo plemenita želja, da bi bilo do- bro, kad bi svaki dan smrt ponijela po dva Du- brovačka Hrvata. Naravno! Tada bi srpski došlja- ci brzo grad zauzeli i posrbili. Bez komenata. Ispiti. — Prekojuče svršili su ispiti zrelosti na nautičkoj školi. Progjoše zreli s odlikom: Ca- rić Ivo, Juričević Ivo, Fran Božo, Marinković Do- meniko; zrelim: Kosović Frano, Matković Vjeko- slav, Monopolo Marin, Pavlović Antun i Radoš Niko. Dvojica imaju popravni ispit na 2 mjeseca jedan na godinu, a jedan nije bio pripušten ispitu. Mada ud. Lizza. 4 — U petak umrla je u Slanome gospogja Made ud, Lixza ena pl. Saraca u 1020i godini života, Do zadnjeg časa uživsla je zavidno zdravlje. Časnoj obitelji naše sažaljenje! Ugarsko - Hrvatsko Društvo — Na 5 došastog počet, će kakv čujemo, nova lineja naj- bržeg riječkog parobroda Ug. hrv. par, društva, koji će iz Gruža na Rijeku doći za same 23 ure! Osvem toga ovaj parobrod uregjen je sa svijem mogućijem konfortom. Dražba. — Na 12 doš, mjeseca slijediće kod mjesnog vojničkog magazina javna dražba ra- di dobave stanovite količine sijena i slame, Pobli- že o tom u dotičnom oglasu vojničke oblasti, koji se može kod nje dobiti. Nagjeno. — Našao se jedan lanac od zla- ta (katinela). Ko ga je izgubio neka se prijavi na- re Uredništvu, gdje će ga uz oznaku natrag obiti. Opet ,Wurmbrandov“ satokaz. — Ni luka jeo ni njim vonjao! Gospoda na Lloydu ne okreću glave na opravdane tužbe Dubrovčana na sadašnji nesretni satokaz , Wwurmbranda“ za koji bi se reklo da ga je sastavljalo čeljade, koje je na sve načine gledalo kako će više štetovat Du- brovniku. Barun Gondola se hvali i razmeće pri- jateljstvom Lloydova presjednika, Zašto se sada ne zauzme, da se ova sablazan ukloni? Ne bi li mogao , Wurmbrand“_putovati uz stari satokas, ili u_ jutro,“ kako su | stari drač dolasili u potak odlazili u substu a veče. Može i a Kotoru čekat dan, kad i onako u Trstu ne radi ništa. Mi ima- mo prava tražit pogodnosti, kad plaćamo poreze od kojih je Wurmbrand obilno subvencijoniran. Da vidimo malo ko će se za ovo zauzet! Izjava. Jednom za svegj! Neki moji prijatelji čude se mome muku na klevete i laži, kojijem me če- sto obasiplje ,Dubrovnik“. Ja im moram odgovo- riti da je meni usuprot za čudo što se oni tome čude. I sami mogu znati, da bi ja izgubio od svo- ga, kad bi počeo pisati izjave i ispravke proti lažima laživog Dubrovnika. Mogu znati pak i ovo, da sam ja stari katolički sveštenik koji valja da trpi i prašta. Ako su neki protivna mnijenja i drže da se ne bih ogriješio kad bi odvratio šilo za og- njilo u obranu svoje potlačene časti, nek budu uvjereni, da tu moja ustrpljivost nema nikakvijeh zasluga, jer špotice srpskih katoličkih pisara mje- šte me vrijegjat, meni služe za veliku zabavu. Žalim jadnog urednika lista ,Dubrovnika“, pak bi ga želio i opravdat što se tako srdit kaže proti mojoj osobi. Dan mu je bio nalog od srps- kijeh dubrovačkijeh ministara da juriša na Hrva- te, a nadasve na svećenike hrvatske narodnosti još jače nego li je to činio njegove blage uspo- mene prešasnik, inačije da će i njemu falit jedi- no srestvo životarenja. Mene savjest, opominje, da sam do sada na korist vjere i hrvatske domovine radio koliko sam bolje znao i mogao. Zato sam u- siljen pripoznati, da sam zaslužio srditost Srbadi- je. Ali nek budu uvjereni moji prijatelji i dušma- ni, da sva srpska srditost nadimlje mi grudi (iz- raz je srpski) od ..... smijeha. U toliko poru- čujem gosp. Fabrisu, da i unaprijed, ako mu srp- ski moral i srpska savijest dopustit budu, neka piše proti meni sve što gore može, pak neka mi svaki put pošlje račun za pisaniju proti mojoj o- sobi, da mu je platim. Za posao može zvati u pripomoć i Dalmatova dopisnika. Toliko jednom za svegi U Dubrovniku, 22 Julija 1896. Mato kan. Pišta Javna Zahvala. — Gospodin Riko plemić Saraka, mješte da položi vijenac prigodomp oko- panja pok. Gospodje Made udovice Lizza, udjelio je siromasima ove žure for. 20. radi česa pod- pisani na ime ovog Povjerenstva Javne Dobrot- vornosti najsrdačnije Mu zahvaljuje. Slano, 23 Srpnja 1896. Lujo Milić Dn. Niko Kourelja presjednik Tajnik — Blagajnik mnnaiČnRaRnRnmaR Diskora«s (U Cavtatu, na Prijekomu), Kate Lučina. — Msre Perova! Mare Perova!kKo su bila ona dva čomba, što si se malo prije s njima razgovarala kala Sukna ? Nekakve face blažena Go- spo! Bože te ti znaš! Govoru u Lice da su kampi- juniste. Što hi nijesi poslala u Agustina ? Mare Perova. — I ta je! Poj vraže s vragom. Hajde jadna ne šokaj | Kako ne ? Govorila je pokonja Ka- te Pavova: ovo ti je kad se kogoć idea. Bog s na- ma i andio božiji! Došlo je brijeme da ne možeš skročit kupit dva solda konca bijeloga. Kate Lučina, — Čudne malicije i probokavanja Pa komu ? Duga si kako korizma. Reci ko su, rodiću, Mare Perova. — Uhuhu! Je li ti preša? Nema peri- kula. Na Gospu dva godišta da je Luko partio u Carigrad, škunom Račićevom. Ne zuam koje bi se Jembo za te više zakučalo. Bonsinjor je umro, Če. kaj me malo neka odahnem. Kate Lučina. — Ovake pešte! ovakoga jezika! Ni da si se rodila Pod Rokom. Ovo ti je po kasati, Do- bro ti je govorila Marija Žigilina: može ti sinko Bog dat! Dunque ko su ? Mare Perova., — One, jadna Kate, dvije hudobe pa- kljene od [Iva i Vlaha iz grada. Momenat su me fermali, gje stoji Mare Herendinova, jerbo da u nas drugoga nikoga ne poznadu. Nemoj mi govorit ni- šta. Našli su me kako Kikicu. Kate Lučina. — Ivo i Vlaho! Ovo ti mi se noćaske snjela taranta i gjusto govorim s mojom malom : to će ti, vigjećeš, neko kapitat. A što su došli ? Mare Peorova. — Da hi je poslala u komesijom Crije- ma zaradi onega posla od pokonje Mile Ercegovke, U dvije riječi, jerbo mi je na 'gnju morko s fun- daćom ; Nekakav pop Jovo da je bio učinio teribi+ lu denunciju kontra našemu paroku, gje mu je reko da je Milu krstio ,nna silu i na privaru.“ Promisli ! Kate Lučina. — Moja ćerce, moja ćerce, moja ćercel Gjurat će se vas Cavtat od Tornja do Rata. Bila sam joj na času od smrti, Mile se ćela krstit sama, Ona je hodila u paroka. Jadnoga dun Marka! Da hoće li mu štogod bit? Mare Perova — Ništa, jerbo je pravedan kako Duh Sveti. Anci po naredbi starijih on je valjalo da u- čini popu Jova tužbu per calunnia i sad ti poviše njeca pendi veliki pročes. Pak su ti oni došli da razvidu i ja sam im rekla, sve kako je bilo i kako se Mile dobre volje krstila na našu, Dun Marko ni- je mogo onda učlnit 4 manje, Kate Lučina. = Pak? Što su no lo rekli? > Mare Perova. — Ništa, nego da je pop Jovo na ču- du za obranit se od onijeh laži što li je upiso na pulitiku kontra paroku. Tu će ti izić pravi parango | Kate Lučina. — Nijesam, sestro, ništa znala! Oni naš parok ne bi ti što pripovidio, a gusta ga sve oba. znat. Idem sutra u njega, kako da ću se poć ispo» vigjet. Mare Perova. — Jes, da te išćera. To su ti jadna stvari sekrete, koje ako ne isčanču Ivo i Vlaho, mi nećemo zaisto..... Ovo zvonu pet! Ajmeh idem (lupa se pestima u prsi) ubiće me moj. Imala sam mu okrpit košulju, večeras idu pod Mrkan. Ako što ne donese, sutra ti je susa (čini križ priko usta s prstom palačkijem). Lasno je tebi s lirama | Kate Lučina. — Jes baš! Ima dva mjeseca da nije» sam imala ni knjige, Pitaj Johana. Lešo mi je u ošpedalu od Žmirna mjesec i po od romatike. Nego moja Mare prosti. Mare Perova. — Na čemu? Ovo što smo malo i pro- govorili. Idem, idem, (a ne miče se, nego se prislo- nila na megju i kunduruju naprijed). Otvoreni dopisi ,,Crv. Hrvatske.“ Gosp. Antun Kosovac. San Francisco Kali. fornia, — Kad ćete nam više podmiriti onu pretplatu na list? Sramota je da iza svih listova moramo Vas još i ovako pozivati. Oglas. — Upozoruju se ovim gospoda kro- jači na renomirano skladište platna, sukna i što krojačima treba gospode Griln & Comp. u Bu- dimpešti. (Waitzner Boulevard Br. 8 kod Maro- kanske kuće). Ova firma prodaje na veliko i na malo uz originalnu cijenu fabrike i postavila se da boga- tim uzorcima posluži svu ge. krvjače, koji njihove mušterije dobro a jeftino služe, bez da navsle na veliki trošak golemo skladište rvbe. Radi pravodobnog pošiljanja. ove kolekcije uzoraka za došastu jesensku ili zimsku Saisonu obratit se je što prije gornjoj firmi. JAVNA ZAHVALA. Mojijemo parokijanima nastanjenijem u Ro- sendale kod New-York, Gospodi: Franu Maždinu za dolara 5, Antunu i Ivu Miliću 4, Marijani su- prugi Antuna Milića 1, Mihu Pavlini 3, Peru Gje- neralu 2, Baldu Smrdelju 2, Nikoli i Stijepu Gvo- zdenici 3, Baldu i Mihu Miliću 2, *Stijepu Bobiću 2, Matu Miliću 1, Ivu Deliji 1, Božu Jeliću 1, Matu Ćoić 50 cent, Petru Pavlini 50 cent, = Sve- ga amerikanskijeh dolara 33 — fiorina 79 a. v, poslanijeh mi za nabavu crkovnijeh uresa, od sve- ga srca zahvaljujem. Vrlu i dubru našu mladost neka dobri Bug blagoslovi za plemenito djelo, te lijepim zdravljem i svakom dobrom srećom podari Banići na dan Sv: M. Maondaljene 1896. Dum Niko Baća parok. Prigodom smrti Gosp. Dun. Stjepa kanonika Bazdan bi udijeljeno na uhar siromaha od Gosp Nika kap. Vo- dopić-a kruna 10. — »Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti“ JAVNA ZAHVALA. Teško ucviljeni radi prevelikogg ubit- ka našeg milog oca Melka Stjepčevića koji preminu u gospodinu na 2. t mj. iz& duge i teške bolesti, potkrijepljen sv. sa- kramentima, dužnost nam je ganutim. ali harnim srcem zahvaliti svim onim,-koji su nam, ma bud kojim načinom bili pri ru- ci, bilo u bolesti milog pokojnika, bilo pri sprovodu i koji su nas u ovoj našoj nesreći tješili, Osobita nam je dužnost zahvaliti gg.: Dr. R. Jokoviću, liječniku, Dn. B. Glavi- ću župniku, B. Glaviću učitelju, M. pl. Gradi, Gjuru Dobudu i Sugjuranima, koji premda daleko od mjesta, učestvovaše sprovodu. Opet od nas vam svim fala; & od. Boga plata, U Luci Šipanjskoj, 18 Julija 1896. Rastužena obitelj. 7