Br. 81. 0 DUBROVNIKU 2. Angusta 1896. 4:50, na Mia e 2:25; sa Dubrovnik sa s Bor sim $ prom sa gode or & te. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu flor. godine dor. 2:50; sa inosemetvo w kuću, a sa Austro- Ugarsku, šalju se Uredništva. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, & o oi i“ ko sia si tiskaju po pogodbi. Ko je izdao? Evo jednoga važnoga dokumenta za posta- nak dalmatinskoga srpstva. Ovo je zapisnik tobož srpske općine Vrličke, sjednice 21 Novembra 1867. Načelnik Vrlike bio je onda pok. gosp. Krsto Ku- lišić pravoslavne vjere, a zapisnik vodio je svojom rukom sin mu gosp. Joso Kulišić, današnji vrlički načelnik i zastupnik na dalmatinskome saboru. Pre- pisujemo od riječi do riječi: ! * * * i »Po pročitanju zapisnika progovori načelnik ovako : — Evo teče uprav sedma godina, otkako je u našoj ubogoj ali nama miloj Dalmaciji nastalo nesporazumljenje i ogorčena borba megju dva par- tita, od kojih se jedan autonomaškim a drugi na- rodnim nazivlje. Ona borba vrti se ponajviše oko našega narodnoga jezika. Autonomaški partit iz svih petnih žila nasto- ji, kako bi našemu jeziku svako pravo oduzeo i u školi i u sudu i na svakom mjestu gdje se radi o dobiu našega naroda. Ali narodni partit budući ni- knuo iz sredine naroda, i jer poznaje potrebe nje- gove, ustao je, da se bori za najveću svetinju za svoj hrvatski jezik, kojim govori velika većina naroda dalmatinskoga. Kad je Njegovo Veličanstvo naš premilostivi kralj, imenovalo preuzvišenog Gosp. Filipovića u- praviteljem naše Dalmacije, nazirao je narodni par- tit u toj previšnjoj odluci zoru ljepše budućnosti pa se i nije prevario. Jer Njegova Preuzišenost sadanji upravitelj odma se bio zauzeo za sve, što smjera na boljak našega naroda, što zasijeca u sve struke javnoga života; a što je još najviše on je svu svoju brigu posvetio uvedenju hrvatskoga jezika u škole, u sudstvo 1u drugu javnu upravu. Ali autonomaški partit zavidnim je okom pratio ovaj napredak, te je svakom prilikom gle- dao, da Njegova Preuzvišenost omrazi i pred na- rodom i pred istim sjajnim prijestoljem, Tako se je istom bilo pročulo, da se naš hrvatski jezik kani uvesti u škole i u sudstvo, i odma pohrliše nametnici našega naroda u Beč, da osujete pleme- nite namjere Njegove Preuzvišenosti ; ali im loša bijaše sreća, jer i Njegova Preuzvišenost, carski namjesnik zaputi se za njima u prijestolni grad, da razbije mreže koje se bijahu prvti narodnom jeziku razapele. I on će ako Bog da lijepimi gla- sovi u našu se sredinu povratiti. Moja Gospodo! Za velike zasluge koje je stekao i još stiče sadanji carski namjesnik za hr- vatski jezik i narod u Dalmaciji od 80 op- ćina poslalo ih je 56 zahvalnice Njegovoj Preuz- višenosti. Ovo Upraviteljstvo nije htjelo da bude zadnje u domoljubju i domoljubnom priznanju do- moljubnih čina, te se je i ovo prije nekoliko ne- djelja odvažilo, da pogje tragom svojih vrlih se- strica, drugih narodnih općina, i ono je odpremi- lo pošiljku priznanja i zahvalnosti carskome na- mjesniku Preuzv. gosp. Baronu Filipoviću. Ovo Upraviteljstvo izvršit će samo svoju dužnost ako pozove gospodu općinare, da pristanu i odobre pošiljku koja će se evo sad proštiti — Pročitavši presv. Gosp. Načelnik pošiljku u- stanu se svikolici usklikom; Živio car! Živio nje- gov namjesnik |“ 8 a 8 Od onda do danas koliko promjena!!! Gornji retci, koje svakomu preporučamo, da ih pomnjivo pročita, govore jasnije od svijeh ko- menata. Načelnik Vrlike hrišćanin Kulišić zove svoj jezik hrvatskim, a svoj narod naš hrvatski narod. Njegov sin hrišćanin Joso Kulišić slaže se u tom sa svojim ocem i vodi ovaj krasni zapisnik op- ćinske sjednice. Sto čine oni? Ništa drugo nego tumače prava čuvstva i osjećaje dalmatinskoga puka ispod dinarskijeh planina, koji je velikom većinom pravoslavne vjere i koji jednoglasno odo- brava njihove riječi i njihove izjave. Gosp. Joso Kulišić ne misli danas kako ne- kad i kako je govorio njegov roditelj trideset go- dina nazad. Prosti marod ostao je isto hrvatski, on tako i sada svoj jezik mazivlje, jer u narod umjetne narodnosti teže prodiru, ali Joso Kulišić, Sava Bjelanović i svi ostali vogje toga hrvatsko- ga naroda postadoše Srbi. Po ovome se vidi ko je izdao, ko je promi- jenuo svoja stara narodna pačela. Ovi ljudi da- nas su najveći dušmani Hrvatima i da mogu is- kopali bi ih, da im se traga ne nagje, jer se od- metnik najviše boji prikora onih koje je ostavio, pak ih gleda uništiti. A zašto tako jadoa naša negdašnja braćo? Ovo lijepo ime hrvatsko koje- mu je većina Dalmacije vijerna ostala, bilo je ne- kad ime vaše i vašijem otaca, koji su vam ga kao amanet na obraz ostavili, pak što ste od njega učinili ? Zaludu se izgovarati vjerom. Vjera nije smje- la da buke izlikom za odrogjenje naroda. Nije vjerska intolerancija katolika, kako vi to svaki dan pišete, nego promjena vašega imena i vaše politike kriva je da vas danas ne možemo gledati kao prije. Ko će ljubiti brata svoga, koji, iza ka- ko je zanijekao ime svoje obitelji, nastoji da je još i raskopa? Naši popovi i fratri, na koje danas toliko vi- čete zagrliće u narodnosti i politici vaše prote i kalugjere kao pravo jednokrvnu po jeziku i rodu braću; svejedno kao što je katolički pop Pavlino- vić grlio svoga pobratima pravoslavnog popa Sun- dečića, dok je ovaj vojevao za Hrvatsku ideju. Ali kada vi hoćete da se od nas po vjeri dijelite, pa kada otkrivate za se neka nova nazivlja, onda je posve naravno, da ne možemo biti s vama. Kako je do toga došlo, braćo naša ? Reko- smo već više puta kako. Kleti tugjin, kome stoji na putu sreća našega roda i jezika, vidio je da nas je puno, i da ćemo, ako budemo složni, po- bijediti narodne dušmane, Pak nas je vjerom raz- dijelio i tako se dogodilo, da su prvi sinovi naše pravoslavne braće počeli pljuvati na ono, što su juče častili; da su se odrekli sjedinjenja sa Hr- vatskom, za što su se oni prvi najviše borili ; da su pogazili milu hrvatsku trobojnicu, koju su ne- kad od Dinare do Boke najsnažnije u svojim ju- načkim šakama vijali; i da su promijenili naziv svoga roda i jezika, pak je nestalo ovoga negdaš- njega hrvatskoga jezika u staroj kući Kulišića i drugijeh, a sad se tamo govori srpski. Pa ko se tome raduje? Opet tugjin, jer ako i malo, on je od jedinstva ipak nešto otkinuo Ovo su neoborivi fakti i razlozi, koje neće pobiti remjsdovqać alan ratara Zato na- ša zavedena braća, mješte da i dalje u inadu us- tau, zali i poleati oko mbe, oplat we lak su njihovi stari radili, pak se povratiti onamo ka- mo su i oni išli. Onda će tek vidjeti, kako kod nas vjera ne djeli narodnost, što je njima do sad bilo svegi na ustima. Nadat se da činjenice kakva je gornja ne bi smjele ostati bez ikakva uspjeha. e * * Ali dok nam ovaj govor starog načelnika vr- ličke općine pokazuje i dokazuje, da su dalmatin- ski Srbi na krivome putu kada misle .... da su Srbi, on nam s druge strane otkriva neku drugu tešku današnju ranu. Ovi naime negdašnji namjesnici, koji su hrlili u Beč da zagovaraju pred kraljem hrvatski jezik za školu, sud i upravu naše Dalmacije! Daleko li su odmakla ona vremena! Od onda progje trideset godina. Narodna stranka bijaše u manjini u saboru i junački se bo- rila za prava narodna. Namjesnik filipović vidio je harakter zemlje i nepravednost težnja umjetne talijanaške većine. On je po riječima načelnika Kulišića radio da se ovaj narod smije zvati svojim hrvatskim imenom i 56 općina Dalmacije izrazi mu za to svoju blagodarnost. A danas? Ne odgovaramo, jer ne treba. To prepuštamo zanimanim našim narodnim faktorima neka misle, neka prispodabljaju i neka zaključuju. = >a Položaj u Banovini. Ovih dana naši veći drugovi u pokrajini mno- go se baviše položajem u Banovini i to povodom članka što ga objelodaniše ,Nar. Novine,“ pak je tom prigodom bilo rečeno, da je onamo mnogo gore nego kod nas. Mi, s dopuštenjem, ne mislimo da je tako. Magjarski upliv koji se na žalost preko domaćih sinova vrši u Banovini očit je i brutalan. To je prama ćudi toga naroda, koji se na sve načine muči da s nama zavlada (uzalud muka!) pak sm njegova srestva takove naravi da moraju izazvati otpor u svakoga pravoga rodoljuba. Kod nas amo postupa se na drugi način — batom od pamuka. Ova je sistema bila uvijek pogibeljnija i malo je kad promašila. Beč je uvijek bio finiji i lukaviji, a Magjari suroviji i bahatiji. Svakako bez obzira na gore ili na bolje mi moramo tražiti sjedinjenje sa materom zemljom, jer samo tada moći ćemo u Dalmaciji uspješno raditi za oživotvorenje svih narodnih naših prava. Sjedivjene, našle bi nas sve nutarnje ili vanjske promjene kao jednu državnu i narodnu cjelinu, ko- ja bi onda lašnje odoljela nepovoljnim kombina- cijam, a u povoljnu slučaju moga dapače i ostva- riti svoje narodne idejale cjelokupnosti i samo- stalnosti, Prigovor da je Dalmacija pasivna, i da to oteže pitanje sjedinjenja, imao bi so izbjegavati, barem s one strane koja veli da sjedinjenje traži, jer od prigovora lako da nastane izgovor. Ako je' Dalmacija pasivna, to je samo kao jedina prava primorska pokrajina jedne velike velevlasti, koja mora da preko nje mnogo više troši, nego njezine potrebe to traže, S druge strane, kad bi i bogata Belgija imala oko sebe susjede, koji bi je htjeli izolirati od ostale Europe, i ona bi u čas bila pa- sivna, Bosanski proizvodi mješte k moru okreću se put Budimpešte; neće da nas se spoji šelje- 1 meleom sa Zagrebom | Siropom radi akvatljivh