političkih razloga. Vas ovaj promet koji bi mofad
ići preko naših ruka ide na drugu stranu. Eto
pasivnosti kojoj ne pomažu ni hoteli ni svi ovi
touriste, što nam ih iz Beča obećaju, da će doći
u Dalmaciju, da pojedu par piladi i popiju litru
našega vina. Hoće se drugih srestava, pak tad
Dalmacija ne bi bila pasivna.

U ostalom ako smo baš na štetu, zašto nas
Beč ne pusti k Hrvatskoj, kad to mi sami hoće-
mo? Tako bi se gospoda oslobodili golema troška,
što ga za nas imaju, a mi bi im još uz to bili
vrlo zahvalni, kad se za nas ne bi više brinuli

kao do sad.
Mislimo, da u Banovini stvari ne stoje tako

lošo kao kod nas. Poznamo tamo posjednika fHr-
vata, koji plaćaju samog poreza za 50.000 fior. na
godinu. Zaamo biskupa koji imaju 200.000 priho-
da, prostih župnika sa dohotcima od 10.000 fior.;
milijunera, koji žive u Beču i Parizu; tvorničara
i trgovaca koji broje na milijune. Bugata zemlja !
8 * *
x

Nego ako s tog pogleda tamo stvari bolje
stoje, sa stranačko-političkog oni su malo nazad.
Ovaj razdor što se tamo sada uspješno širi po-
gubniji je po nas od istih ,saveznika“ preko Dra-
ve. Stranka prava pocijepana, neodvišnjaci ne zna-
ju ni sami šta će ni kuda će. Ovijeh dana bio je
u Spljetu sastanak dalmatinskog pravaškog odbo-
ra. Izmegju ostalih stvari tu se govorilo i 0 po-
ložaju u Banovini i zaključilo, da se prama njiho-
vom stranačkom nemiru drži stroga pasivnost. Pre-
poručilo se našim novinam, da se čuvaju, da se ne bi
prenašanjem vijesti i pisanjem uveo razdor i u
Dalmaciju. Žalosno je da se dolazi do ovakih za-
ključaka naprama braći, od koje smo primili prvu
zraku naše političke svijesti.

Osobito je pak zaključeno, da se drži one točke
spljetskih lanjskih rezolucija, koja preporuča braći
preko Velebita, da se ime dr. A. Starčevića ne poteže
po ovim nedostojnim polemikama. Svaki dalmatinski
pravaš štuje ovoga velikana i učitelja naroda koji je
ostavio neumrlu nauku 0 slobodi i jedinstvu Hrvatske.
I oni koji njegov jedan korak ne odobriše, ne pre-
staše ga zvati svojim vogjom i prvakom. mi spa-
dasmo megju te. Naše riječi tumačile su se kao
proti Starčeviću. To je mistifikacija i izvrtanje.

Ali uz odanost učitelju prave pravaše boli
kad gledaju, kako se njegova slavna uspomena
profanira kad se s njegovim imenom čini nedo-
stojna reklama. Danas se u Zagrebu hoće da pre-
stavi, da svaki onaj koji slijedi dra. Antuna Star-
čevića eo ipso postaje privrženikom gosp. Franka.
A to nije tako. Mi smo svi pristaše Staroga, ali
zato nijesmo dra. Franka. Jedno je dr. Ante Star-
čević, a drugo je dr. Jozip Frank. To su amtipo-
di. Starčevićanstvo i Frankovstvo dva su pojma
tako protivna, da se megju subom isključuju. To
se je nekoj gospodi iz Zagreba čisto i bistro ka-
zalo i ovi su dobro razumjeli, da Dalmacija, ako
šuti, zgraža se. Mi se nadamo da će se u buduće
drugčije vladati, pak stvar jednoga čovjeka neće
prišivati za neumrlo ime nasega učitelja.

Hoće li da čuju još jednu našu poruku? Svak
vidi da se razdor u Banovini porodio radi osobno-
sti. Njemu su krive u prvom redu dvije osobe:
Folnegović i Frank, svaki na svoj način. Sada, bio
dr. Frank politički pošten ili ne, to je u ovom slu-
čaju sasvim svejedno. Ne pita se tu ko je izdao,
niti se imaju tražiti dokazi, ko je prodao domo-
vinu. Do toga Bogu hvala još mjesmo došli. Radi
se vu tom ko je razdoru kriv. To je nešto dru-
go. Zato ova dvojica, Frank i Folnegović, ako su
Hrvati, ako su rodoljubi i pravaši, ako im je sta-
lo dv Hrvatske, do sloge i napretka u stranci
prava, imali bi se posvema ukloniti s politi-
čkog poprišta. Mi znamo da će prijatelji dra.
Franka na nas vikati, ali svakomu je starija slo-
ga i dobra stvar nego osoba. Kad bi se ova dvo-
jica povukla, onda bi lako bilo uspostaviti dobre
odnošaje izmegju drugih prekovelebitskih pravaša,
koji se danas po novima bratski grde, sli se i-
pok u duši ne mrze, i Dalmatinci bi tad rado preu-
zeli posredujuću ulogu, od koje sada zaziru, jer
se boje da ne bi ostala bezuspješna.

Ovoliko mišljasmo da će biti dobro, ako po-
ručimo s onu stranu Velebita, s primjedbom, da
ćemo se dotle držati zaključaka naše strauke u

Dalmaciji

' Dubrovnik, 31 Jula.
»Hrvatsko Pravo“ organ gosp. Franka ima
veliku želju da se zalijeće po Dalmaciji, eda se i
ovamo začne razdor, koji se ovako uspješno goji
po Banovini. Pa premda su on i njegovi kod ta-

kovih pokušaja kod svih ozbiljnih dalmatinskih.

pravaša učinili veliki fiasco, to on ipak pomno
kupi i lovi tamo i amo neke elemente, s kojim bi
umjetno htio da prestavi, kako da je dalmatinsko
pravaštvo pristalo za stvar dr. Franka. U to ime
regbi da se ponudio kao stovarište svijeh tajnijeh
osobnijeh mržnja, kojih će biti i u pravaškoj stran-
ci kako ih ima po svim strankama cijeloga svije-
ta, jer tutto il mondo č uu paese. Mi ovdje ne-
ćemo sada pobliže spominjati što se tiče našijeh
odličnijih sumišljenjaka gornje Dalmacije, već će-
mo se osvrnuti na neku odulju epistvlu, koja je
pred malo dana izišla u ,H. P.“ pod naslovom
iz Dubrovnika i u kojom se svakojakim načinom, iz
kojeg proviruje samo velika lična mržnja, napada
na naš list i na našega urednika. Kostatujemo da
je već u naslovu jedna neistina, jer dopis nije
»iz Dubrovnika“. Na sadržaj samoga dopisa neće-
mo se vele osvrtati, umoljeni od mnogobrojnijeh
prijatelja našega lista, koji znaju da sve što se u
njemu govori od početka do kraja nijesu nego
lažne insinuacije nedostojne javne štampe, nedo-
stojne lista koji veli da je pravaški i koji ih gsa-
mo zato štampa, što se naš urednik nije izjavio
za osobu dra. Fraoka. Mi bi molili ,Hrv. Pravo“
da nagje dva, cigla dva dubrovačka pravaša, koji
će potpisati one zlobne i možda osvetne neistine,
koje su plod kakve velike lične mržnje i ako ih
nagje neka nam njihova imena privatno pošalje,
pak ćemo se tada osvrnuti na onaj dopis tobož
iz Dubrovnika i njega tačku po tačku pobiti. Ito
ne u našemu listu, jer mi ga nijesmo ustanovili,
da širimo sablazni i u njemu izlijevamo kakvu
osobnu osvetu, nego u privatnome pismu na ured-
ništvo ,H. P.“, od koga se nadamo da bi nas is-
prayak priopćio. Je li ovako pošteno?

A baš ako hoće, može se u Dubrovniku la-
ko obavijestiti, kako je naš urednik u svim važ-
nim pitanjim radio uvijek dogovorno, po nalogu,
ili po odobrenju dubrovačkijeh pravaša.

Ovoliko na odgovor zagrebačkome listu, koji
nije učinio najbolju uslugu hrvatskoj stvari štam-
pavajuć pod krinkom načela kojekakve lažne o-
svade, te ih diktira osobnost. U ostalom pak, ako
on misli da će tijem dopisima naškoditi našemu
uredniku ispred njegovih političkih prijatelja, mi
bi ga u tom slučaju molili, da nastavi s takovim
dopisima. Neka uz to još zna, da naš urednik ni-
je nikakav ,vogja“ pravaša, da treba isticat da
ou ne govori u ime ,pravaštva južne Dalmacije,“
Manjka što se danas sve krsti pravašem ! On go-
vori u ime svoje i lista, a njegovo mnijenje dijele
samo svi pametni, ozbiljni i uvjereni pravaški rodo-
ljubi u južnoj Dalmaciji... i još gdjegod drugdje.

Naši dopisi.
Metković, 24 Julo 1896.

Ovogodišnjeg sv. Ilinskog sajma nijesmo to-
li zadovoljni, jer  izjutrašnje kišno vrijeme, prou-
zrokovalo je da nas ne posjeti pola lanjskog svi-
jeta, a osobito iz susjedne Hercegovine, i tim je
je trgovina u opće bila mršava, — Na 19 t. m.
na 1 sat poslije ponoći neki zlikovci napadnuše
na njegovim kućnim vratim Nikolu Ivaniševića, čo-
vjeka oženjena od 31 godinu stara i mirnoćudna
ter ga sa kolcim izlupaše, tako da je sav modar.
Ivanišević je upoznao napadače, i zločin prijavio
oružnicim. On isti u jutro se podignuo da bi ma
nj bila namah dovedena liječnička komisija, On je
došao u ured c. k. Suda da napadače po liječnič-
kim izvidim tuži. A šta mu je tamo odgovoreno ?
»Čekaj subote!“ 'Tukovo postupanje u nikakvome
smislu ne može da bude opravdano, jer smo pot-
puno uvjereni, da nakon cijelu sedmicu daba, li-
ječnik bi možda oštećenika našao ne u tolikoj o-
zledi, ko prije 7 ili 8 dana, Na zahtjev oštećeni-
ka Sud je imao zločin primiti na zapisnik, ter po
liječničkim izvidim zametnuti najstrožiju istragu.
Da vidimo.

 

Kotor, 28 Jula.
Ova šačica hrišćanskih došljaka u Kotoru

rasvikala se po arpskijem listovima, k0 da neko

po njima kandžijom mlati, A zaŠto to? Teško imi
je što upraviteljem naše kotorske općine nije bio
imenovan koji brat Srbin, koji bi ovu općinu i
njezino gragjanstvo nastojao osigurati za buduć-
nost našega miloga srpstva s ovu stranu brda. E
da! Da je takav čovjek postao upraviteljem Ko-
tura, onda bi općina bila u najboljim rukama na
ovome svijetu, dok ovako najbolji čovjek ne va-
lja. Našega današnjega upravitelja svak pozna kao
poštena, vrijedna, uljudna i dobro stojećeg čovje+
ka, koji je od svakoga poštovan. Svak je zadovo-
ljem s njegovim upravljanjem osvem srpskih do-
šljaka, koji na nj laju ne radi sela nego radi se-
be i svojih potajnih ciljeva, koje mi i onako svi
znamo. Bolje bi bilo srpskim piskaralim da ne
bruče sebe napadajući čovjeka, kome nijesu do-
stojni, da obuću odriješe. Dosta nam bijaše nji-
hova gospostva, fanatizma i vjerske intolerancije,
koju smo trpjeli sve do god. 1892, kad smo je
slavno skinuli, sa Kotora grada. Vjera vi božija
neće se vaša sila više nametati,

 

Pogled po svijetu.

Otvor Željeznijeh Vrata na Dunavu biće
povod kad će se sastati Franjo Josigo I. sa srps+
kijem kraljem. Tu će se zapečatiti bratska ljubav
izmegju magjarskog i srpskog ministra presjedni-
ka. Naravno da na Cetinju ne gledaju dobrijem
okom ovo izmirenje, koje ih ostavlja obješena no-
sa, pošto su Crnogorci misljeli, da su Srbijanci
bolji Srbi, nego su. A Bože zdravlja ne bi ni Ce+
tinje ostalo ponazada, kad bi se radilo o kakvoj
koristi pu Crnu Guru. Tako su Željezna Vrata i
srpske svinje raspršali balkanski savez. Govorilo
se da će se kralj Aleksandar I. zaručiti sa crno-
gorskom knjeginjicom Jelenom. Ta se vijest sada
i s jedne i s druge strane najodlučnije opozivlje.

Njemačka napredna stranka. — Tako
se zove nova stranka koja je u Austriji uskrsla
na razvalinama stare ljevice. ,Neue Freie Presse“
ešofirala se za njezin napredak, ali se čini da će
joj to sasvim slabo pomoći i da movokršteni ua-
prednjaci neće dobiti ni trećinu mandata stare lje-
vice. Jedan bi dio pripao pučkoj stranci, drugi
nacijonalcima, treći antisemitima ili ostancima lje-
vičara, koji su stranci ostali vijerni.

Na skrajnjem Istoku. — Brzojavljaju da
se Japan potajno žurno naoružava. Na škvemnina
rade se bojni brodovi, a u tvornicama puške ;
topovi. Odakle  pogibelj? Od Kine valjda, čiji se
potkralj po Europi šeta, reforme proučava i oružje
kupuje? Ne bi se reklo. Japanci i Kinezi davno
su se izmirili, pod iskustvom, da se je njihovim
bratoubojnim ratom okoristila sama Europa. I ja-
panske priprave i kineske naručbe namijenjene
su jedino bijeloj raci. Veliki europejski državnici već
predvigjaju čas, kada će skočiti na noge ono 500 mi-
lijuna žutoga naroda, koji se već budi. To će biti
prava borba Istoka i Zapada, žute i bijele race, a
ruska sibirska željeznica, koja se sada gradi, slu-
žiće za kinesku invaziju radnika koji će našijem
otimati koricu hljeba. Kada pak bude Kina, po-
put malog Japana, moderno uregjena, sa svim Op-
skrbljena država, onda bi ona mogla diktirati za-
kone Europi. Taj je dan još daleko, a Li Hung
Čang po Europi uči, kupuje, motri i šuti,

U Turskoj vlada velika financijalna  krizs.
Vlada je zaradi novaca na velikoj muci, jer su je
zadnji krvavi dogogjaji istrošili pak ni za javni
dug nema više nikakve garancije. — Na Kreti je
takovo stanje da je sam ruski car bio prisiljen
kod sultana intervenirati, na obranu kršćanskog
pućanstva. Pošto je zapela sva radnja u polju, to
došaste zime na Kreti nesumnjivo glad gospoduje.

U Njemačkoj šire se glasovi, da će se ba-
denski vojvoda proglasiti kraljem i da će se onda
Badenu definitivno priključiti Alsacija i Lorena, ko«
ja će sačinjavati s Badenskom personalnu uniju
poput Austro-Ugarske ili Švedske i Norveške. My-
kar da je ova vijest s kompetentue strane bila o-
povrgnuta, biće ipak istinita, jer pruski  junkeri
strašno proti tome rade, a u Franceskoj pak iza-
zvala je pravu buru, te bi lako moglo doći do ka-

kvih zapletaja, kad bi se obistinila,