političkih razloga. Vas ovaj promet koji bi mofad ići preko naših ruka ide na drugu stranu. Eto pasivnosti kojoj ne pomažu ni hoteli ni svi ovi touriste, što nam ih iz Beča obećaju, da će doći u Dalmaciju, da pojedu par piladi i popiju litru našega vina. Hoće se drugih srestava, pak tad Dalmacija ne bi bila pasivna. U ostalom ako smo baš na štetu, zašto nas Beč ne pusti k Hrvatskoj, kad to mi sami hoće- mo? Tako bi se gospoda oslobodili golema troška, što ga za nas imaju, a mi bi im još uz to bili vrlo zahvalni, kad se za nas ne bi više brinuli kao do sad. Mislimo, da u Banovini stvari ne stoje tako lošo kao kod nas. Poznamo tamo posjednika fHr- vata, koji plaćaju samog poreza za 50.000 fior. na godinu. Zaamo biskupa koji imaju 200.000 priho- da, prostih župnika sa dohotcima od 10.000 fior.; milijunera, koji žive u Beču i Parizu; tvorničara i trgovaca koji broje na milijune. Bugata zemlja ! 8 * * x Nego ako s tog pogleda tamo stvari bolje stoje, sa stranačko-političkog oni su malo nazad. Ovaj razdor što se tamo sada uspješno širi po- gubniji je po nas od istih ,saveznika“ preko Dra- ve. Stranka prava pocijepana, neodvišnjaci ne zna- ju ni sami šta će ni kuda će. Ovijeh dana bio je u Spljetu sastanak dalmatinskog pravaškog odbo- ra. Izmegju ostalih stvari tu se govorilo i 0 po- ložaju u Banovini i zaključilo, da se prama njiho- vom stranačkom nemiru drži stroga pasivnost. Pre- poručilo se našim novinam, da se čuvaju, da se ne bi prenašanjem vijesti i pisanjem uveo razdor i u Dalmaciju. Žalosno je da se dolazi do ovakih za- ključaka naprama braći, od koje smo primili prvu zraku naše političke svijesti. Osobito je pak zaključeno, da se drži one točke spljetskih lanjskih rezolucija, koja preporuča braći preko Velebita, da se ime dr. A. Starčevića ne poteže po ovim nedostojnim polemikama. Svaki dalmatinski pravaš štuje ovoga velikana i učitelja naroda koji je ostavio neumrlu nauku 0 slobodi i jedinstvu Hrvatske. I oni koji njegov jedan korak ne odobriše, ne pre- staše ga zvati svojim vogjom i prvakom. mi spa- dasmo megju te. Naše riječi tumačile su se kao proti Starčeviću. To je mistifikacija i izvrtanje. Ali uz odanost učitelju prave pravaše boli kad gledaju, kako se njegova slavna uspomena profanira kad se s njegovim imenom čini nedo- stojna reklama. Danas se u Zagrebu hoće da pre- stavi, da svaki onaj koji slijedi dra. Antuna Star- čevića eo ipso postaje privrženikom gosp. Franka. A to nije tako. Mi smo svi pristaše Staroga, ali zato nijesmo dra. Franka. Jedno je dr. Ante Star- čević, a drugo je dr. Jozip Frank. To su amtipo- di. Starčevićanstvo i Frankovstvo dva su pojma tako protivna, da se megju subom isključuju. To se je nekoj gospodi iz Zagreba čisto i bistro ka- zalo i ovi su dobro razumjeli, da Dalmacija, ako šuti, zgraža se. Mi se nadamo da će se u buduće drugčije vladati, pak stvar jednoga čovjeka neće prišivati za neumrlo ime nasega učitelja. Hoće li da čuju još jednu našu poruku? Svak vidi da se razdor u Banovini porodio radi osobno- sti. Njemu su krive u prvom redu dvije osobe: Folnegović i Frank, svaki na svoj način. Sada, bio dr. Frank politički pošten ili ne, to je u ovom slu- čaju sasvim svejedno. Ne pita se tu ko je izdao, niti se imaju tražiti dokazi, ko je prodao domo- vinu. Do toga Bogu hvala još mjesmo došli. Radi se vu tom ko je razdoru kriv. To je nešto dru- go. Zato ova dvojica, Frank i Folnegović, ako su Hrvati, ako su rodoljubi i pravaši, ako im je sta- lo dv Hrvatske, do sloge i napretka u stranci prava, imali bi se posvema ukloniti s politi- čkog poprišta. Mi znamo da će prijatelji dra. Franka na nas vikati, ali svakomu je starija slo- ga i dobra stvar nego osoba. Kad bi se ova dvo- jica povukla, onda bi lako bilo uspostaviti dobre odnošaje izmegju drugih prekovelebitskih pravaša, koji se danas po novima bratski grde, sli se i- pok u duši ne mrze, i Dalmatinci bi tad rado preu- zeli posredujuću ulogu, od koje sada zaziru, jer se boje da ne bi ostala bezuspješna. Ovoliko mišljasmo da će biti dobro, ako po- ručimo s onu stranu Velebita, s primjedbom, da ćemo se dotle držati zaključaka naše strauke u Dalmaciji ' Dubrovnik, 31 Jula. »Hrvatsko Pravo“ organ gosp. Franka ima veliku želju da se zalijeće po Dalmaciji, eda se i ovamo začne razdor, koji se ovako uspješno goji po Banovini. Pa premda su on i njegovi kod ta- kovih pokušaja kod svih ozbiljnih dalmatinskih. pravaša učinili veliki fiasco, to on ipak pomno kupi i lovi tamo i amo neke elemente, s kojim bi umjetno htio da prestavi, kako da je dalmatinsko pravaštvo pristalo za stvar dr. Franka. U to ime regbi da se ponudio kao stovarište svijeh tajnijeh osobnijeh mržnja, kojih će biti i u pravaškoj stran- ci kako ih ima po svim strankama cijeloga svije- ta, jer tutto il mondo č uu paese. Mi ovdje ne- ćemo sada pobliže spominjati što se tiče našijeh odličnijih sumišljenjaka gornje Dalmacije, već će- mo se osvrnuti na neku odulju epistvlu, koja je pred malo dana izišla u ,H. P.“ pod naslovom iz Dubrovnika i u kojom se svakojakim načinom, iz kojeg proviruje samo velika lična mržnja, napada na naš list i na našega urednika. Kostatujemo da je već u naslovu jedna neistina, jer dopis nije »iz Dubrovnika“. Na sadržaj samoga dopisa neće- mo se vele osvrtati, umoljeni od mnogobrojnijeh prijatelja našega lista, koji znaju da sve što se u njemu govori od početka do kraja nijesu nego lažne insinuacije nedostojne javne štampe, nedo- stojne lista koji veli da je pravaški i koji ih gsa- mo zato štampa, što se naš urednik nije izjavio za osobu dra. Fraoka. Mi bi molili ,Hrv. Pravo“ da nagje dva, cigla dva dubrovačka pravaša, koji će potpisati one zlobne i možda osvetne neistine, koje su plod kakve velike lične mržnje i ako ih nagje neka nam njihova imena privatno pošalje, pak ćemo se tada osvrnuti na onaj dopis tobož iz Dubrovnika i njega tačku po tačku pobiti. Ito ne u našemu listu, jer mi ga nijesmo ustanovili, da širimo sablazni i u njemu izlijevamo kakvu osobnu osvetu, nego u privatnome pismu na ured- ništvo ,H. P.“, od koga se nadamo da bi nas is- prayak priopćio. Je li ovako pošteno? A baš ako hoće, može se u Dubrovniku la- ko obavijestiti, kako je naš urednik u svim važ- nim pitanjim radio uvijek dogovorno, po nalogu, ili po odobrenju dubrovačkijeh pravaša. Ovoliko na odgovor zagrebačkome listu, koji nije učinio najbolju uslugu hrvatskoj stvari štam- pavajuć pod krinkom načela kojekakve lažne o- svade, te ih diktira osobnost. U ostalom pak, ako on misli da će tijem dopisima naškoditi našemu uredniku ispred njegovih političkih prijatelja, mi bi ga u tom slučaju molili, da nastavi s takovim dopisima. Neka uz to još zna, da naš urednik ni- je nikakav ,vogja“ pravaša, da treba isticat da ou ne govori u ime ,pravaštva južne Dalmacije,“ Manjka što se danas sve krsti pravašem ! On go- vori u ime svoje i lista, a njegovo mnijenje dijele samo svi pametni, ozbiljni i uvjereni pravaški rodo- ljubi u južnoj Dalmaciji... i još gdjegod drugdje. Naši dopisi. Metković, 24 Julo 1896. Ovogodišnjeg sv. Ilinskog sajma nijesmo to- li zadovoljni, jer izjutrašnje kišno vrijeme, prou- zrokovalo je da nas ne posjeti pola lanjskog svi- jeta, a osobito iz susjedne Hercegovine, i tim je je trgovina u opće bila mršava, — Na 19 t. m. na 1 sat poslije ponoći neki zlikovci napadnuše na njegovim kućnim vratim Nikolu Ivaniševića, čo- vjeka oženjena od 31 godinu stara i mirnoćudna ter ga sa kolcim izlupaše, tako da je sav modar. Ivanišević je upoznao napadače, i zločin prijavio oružnicim. On isti u jutro se podignuo da bi ma nj bila namah dovedena liječnička komisija, On je došao u ured c. k. Suda da napadače po liječnič- kim izvidim tuži. A šta mu je tamo odgovoreno ? »Čekaj subote!“ 'Tukovo postupanje u nikakvome smislu ne može da bude opravdano, jer smo pot- puno uvjereni, da nakon cijelu sedmicu daba, li- ječnik bi možda oštećenika našao ne u tolikoj o- zledi, ko prije 7 ili 8 dana, Na zahtjev oštećeni- ka Sud je imao zločin primiti na zapisnik, ter po liječničkim izvidim zametnuti najstrožiju istragu. Da vidimo. Kotor, 28 Jula. Ova šačica hrišćanskih došljaka u Kotoru rasvikala se po arpskijem listovima, k0 da neko po njima kandžijom mlati, A zaŠto to? Teško imi je što upraviteljem naše kotorske općine nije bio imenovan koji brat Srbin, koji bi ovu općinu i njezino gragjanstvo nastojao osigurati za buduć- nost našega miloga srpstva s ovu stranu brda. E da! Da je takav čovjek postao upraviteljem Ko- tura, onda bi općina bila u najboljim rukama na ovome svijetu, dok ovako najbolji čovjek ne va- lja. Našega današnjega upravitelja svak pozna kao poštena, vrijedna, uljudna i dobro stojećeg čovje+ ka, koji je od svakoga poštovan. Svak je zadovo- ljem s njegovim upravljanjem osvem srpskih do- šljaka, koji na nj laju ne radi sela nego radi se- be i svojih potajnih ciljeva, koje mi i onako svi znamo. Bolje bi bilo srpskim piskaralim da ne bruče sebe napadajući čovjeka, kome nijesu do- stojni, da obuću odriješe. Dosta nam bijaše nji- hova gospostva, fanatizma i vjerske intolerancije, koju smo trpjeli sve do god. 1892, kad smo je slavno skinuli, sa Kotora grada. Vjera vi božija neće se vaša sila više nametati, Pogled po svijetu. Otvor Željeznijeh Vrata na Dunavu biće povod kad će se sastati Franjo Josigo I. sa srps+ kijem kraljem. Tu će se zapečatiti bratska ljubav izmegju magjarskog i srpskog ministra presjedni- ka. Naravno da na Cetinju ne gledaju dobrijem okom ovo izmirenje, koje ih ostavlja obješena no- sa, pošto su Crnogorci misljeli, da su Srbijanci bolji Srbi, nego su. A Bože zdravlja ne bi ni Ce+ tinje ostalo ponazada, kad bi se radilo o kakvoj koristi pu Crnu Guru. Tako su Željezna Vrata i srpske svinje raspršali balkanski savez. Govorilo se da će se kralj Aleksandar I. zaručiti sa crno- gorskom knjeginjicom Jelenom. Ta se vijest sada i s jedne i s druge strane najodlučnije opozivlje. Njemačka napredna stranka. — Tako se zove nova stranka koja je u Austriji uskrsla na razvalinama stare ljevice. ,Neue Freie Presse“ ešofirala se za njezin napredak, ali se čini da će joj to sasvim slabo pomoći i da movokršteni ua- prednjaci neće dobiti ni trećinu mandata stare lje- vice. Jedan bi dio pripao pučkoj stranci, drugi nacijonalcima, treći antisemitima ili ostancima lje- vičara, koji su stranci ostali vijerni. Na skrajnjem Istoku. — Brzojavljaju da se Japan potajno žurno naoružava. Na škvemnina rade se bojni brodovi, a u tvornicama puške ; topovi. Odakle pogibelj? Od Kine valjda, čiji se potkralj po Europi šeta, reforme proučava i oružje kupuje? Ne bi se reklo. Japanci i Kinezi davno su se izmirili, pod iskustvom, da se je njihovim bratoubojnim ratom okoristila sama Europa. I ja- panske priprave i kineske naručbe namijenjene su jedino bijeloj raci. Veliki europejski državnici već predvigjaju čas, kada će skočiti na noge ono 500 mi- lijuna žutoga naroda, koji se već budi. To će biti prava borba Istoka i Zapada, žute i bijele race, a ruska sibirska željeznica, koja se sada gradi, slu- žiće za kinesku invaziju radnika koji će našijem otimati koricu hljeba. Kada pak bude Kina, po- put malog Japana, moderno uregjena, sa svim Op- skrbljena država, onda bi ona mogla diktirati za- kone Europi. Taj je dan još daleko, a Li Hung Čang po Europi uči, kupuje, motri i šuti, U Turskoj vlada velika financijalna krizs. Vlada je zaradi novaca na velikoj muci, jer su je zadnji krvavi dogogjaji istrošili pak ni za javni dug nema više nikakve garancije. — Na Kreti je takovo stanje da je sam ruski car bio prisiljen kod sultana intervenirati, na obranu kršćanskog pućanstva. Pošto je zapela sva radnja u polju, to došaste zime na Kreti nesumnjivo glad gospoduje. U Njemačkoj šire se glasovi, da će se ba- denski vojvoda proglasiti kraljem i da će se onda Badenu definitivno priključiti Alsacija i Lorena, ko« ja će sačinjavati s Badenskom personalnu uniju poput Austro-Ugarske ili Švedske i Norveške. My- kar da je ova vijest s kompetentue strane bila o- povrgnuta, biće ipak istinita, jer pruski junkeri strašno proti tome rade, a u Franceskoj pak iza- zvala je pravu buru, te bi lako moglo doći do ka- kvih zapletaja, kad bi se obistinila,