tiba s glave smrdi, pa dok je grčko-istočna crkva
sv. Ilije u Zadru, koja je pod vladinim nosom, u
neke svečane dane okićena srpskom trobojnicom,
čemu se čudit ostalijem ? Kad je tako po grado-
vima, čemu se čudit onomu što se dogagja po se-
lima ? Eto vam katoličkih crkava na pretek i u
Zadru i u Dubrovniku, pa ako možete dokažite
što slična, a dok ne dokažete sramite se i sa-
krijte, se.

Na dalje katolički (1) ,Dubrovnik“ jadikuje,
da unija prijeti Srpstvu, te kaže da će svi Srbi
prije izginuti nego napustiti svoju pravoslavnu cr-
kvu, izmegju ostaloga i zato što im je tijem srpsko
ime garantovano. Pitamo sada zove li se ovo razlo-
žit glavom ili petama ? 'Ta Bogu fala, katolička
crkva rasprostranjena po svemu svijetu, odatle
joj i ime, katolička, goji u svome krilu vjernike
svakovrsnih narodnosti i malih i velikih i jačih i
slabijih, te se do danas u 19 vjekova nije još ču-
lo, da je ova crkva pomoću vjere jednome naro-
du nametla ime drugoga naroda, već je svakome
svoje ostavila, dapače u potrebi i obranila. Ova
vjera ne nosi pridjevak ni srpske ni kineške, već
jedino katoličke. Ako dakle ova vjera nijednome
narodu nije ime digla, ako se toga ne boje ni Ru-
si ni Bugari, mogu zaista biti sigurni i Srbi, pa
gdjegod se oni nalazili, da im katolička vjera neće
ni najmanje u ime taknuti. A što pako naši du-
brovački nazovi-srbi propadaju, nije tomu kriv ni
Ruu ni unija, već naravški zakoni, koji hoćeš ne-
ćeš valja da se vrše. Dubrovački nazovi-srbi iz-
nenada su iznikli gdje nijesu posijani bili, kao u
evangjeoskoj priči kukolj megju pšenicom, pa ko-
je dakle čudo da se sad kad je vrijeme žetve še-
nica sprema u žitnice a kukolj na vatru meće?
Utopljenak se i pjene hvata pa se tako sada do-
gagja i dubrovačkim nazovi-srbima, koji videći ka-
kav im vjetar puše, nema broja, a da ne udaraju
bilo na uniju, bilo na biskupe, bilo na crkvu, bilo
na svećenike eda, bi barem tim gadnim srestvom
štogod uspjeli.

A sad eto nas na umiju. BRetorquendo argu-
mentum dokazat ćemo u kratko, da je baš izra-
bljivanje otara u političke svrhe sa strane našeg
grčko-istočnog svećenstva onaj bedem, koji uniji
toliko smeta. Njekoje crne duše prikazuju uniju
kao kakvu sedmoglavu aždaju, dok ista kad se čo-
vjek dobro promisli ne sastoji u drugom, već u
priznaznju njekojih dogmata koje je učila i koje
uči katolička crkva i koji se više ili manje jasni-
ji od sunca nalaze i u samim liturgičnim knjiga-
ma istočne crkve i u istočnim sv. ocima. Pa ka-
ko je moguće, mnogi će sada upitati, da i njiho-
ve knjige to uče kad tolike prepirke i tolika ne-
sporazumljenja glede istoga ? Odgovor veoma lak.
Ili je tvrdokornost ili je himbenost. Prvo ne dao
Bog ne ćemo ustvrditi jer humanum est errare,
ali je diabolicum perseverare, i po tome ne osta-
je nego da se ustvrdi drugo, Ali opet nastaje pi-
tanje što je uzrok da je naše grčko-istočno sve-
ćenstvo tako ? Naći ćete odgovor u , Dubrovniku“,
a to je izrabljivanje otar& u političke svrhe, Na
otaru se liturgjija čita, mala im briga da razumi-
ju što čitaju, dostatno je da srpstvo s otara šire
i propovjedaju. Eto smo došli i mi do istog za-
ključka kao i ,Dubrovnik“ da naime izrabljivanje
otara u političke svrhe priječi uniju, samo što
smo mi to malo jasnije dokazali. Nek se naše gr-
čko-istočno svećenstvo mani toga uzaludna posla,
a nek one ure uputrebljava u proučavanju Zlato-
sta, Basilija i svojih liturgičnih knjiga, koje da-
nas skoro pe zna ni da opstoje.

Na dalje ,Dubrovnik“ navagja kao propa-
gandu hrvatstva riječi njekog župnika, koji da je
govoreći o Njegovom Veličanstvu kazao: Car nje-
mački i naš kralj hrvatski, jer da toga u tituli
cesarovoj nema. Prije svega da budemo na čistu,
treba da se dobro razumijemo, kojim riječima pre-
pisuje ,Dabrovnik“ propagandu hrvatsva, ili rije-
tima car njemački ili onim naš kralj hrvatski, te
o kojim kaže da se u tituli cesarevoj ne nalaze.
Riječi car njemački da se u tituli cesarevoj ne
nalaze istina je, ali cijenimo da ,Dubrovnik“ tim
riječima ne prepisuje propagandu hrvatstva, jer u
tom slučaju takovoj vrsti mahnitaca ne bi piu
Šibeniku mjesta bilo, Ne ostaje nam dakle drugo
bego uzeti da se ono što tvrdi ,Dubrovnik“ odno-

Bi jedino na riječi naš kralj hrvatski, pa ovo nas

 
  
 

da dokažemo protivno od otioga što on tvrdi. Doi-
sta g. dopisnik kao u svemu tako i u ovomu od-
više je loše sreće, te se čudimo, ako još nije vi-

dio titule Njegovog Veličaustva, kako mu nije ba-

rem gdjegod pod oko pala slika sa dotičnim titu-
lima, koja se nalazi u svim školama i župničkim
uredima. Možda će još g. dopisnik biti u sumnji,
a da mu se opet gdjegod ovaki makaruo ne iz-
makne, upućujemo ga na adresu gdje može doti-
čnu sliku dobiti i tako imat sreću titule i ako ka-
sno naučiti, jer je bolje igda nego nigda, Adresa
je slijedeća: Tisak i naklada cesarske kraljevske
dvorske i državne tiskarne u Beču. Samo ne bi
htjeli da g. dopisnik opet uznastoji da nagje u ja-
ju dlaku, pa da reče da u tituli nema ono zaime

naš, što mislimo može svaki Hrvat potnunim pra-
vom kad o Njegovom Veličanstvu govori nadoda-

ti, a da tim ništa u bitnosti promjeni.

Još jednu pa smo gotovi, ., Dubrovnik“ kaže:
Srbi katolici jednako ljube svoju crkvu i srpsku
narodnost. Mi bi veoma radosni bili kad bi imali
pred sobom i dokaze gornje tvrdnje. Ali, ako se
ne varamo, dotičnici malo ili ni malo shvaćaju
značenje glagolja ,ljubiti“ kad onako pišu. Nama
se čini da crkvu ljubi, me onaj koji kaže da je
ljubi, nego onaj koji ne sudi crkvi svako osam
dana i koji nje zapovijedi izvršuje; intelligenti
panca.“ Više dakle vjere, više iskrenosti a manje
bizantinstva i bezobrazluka.

 

Naši dopisi.
Blato, 30 Jula.

Kad je otrag osam godiua Vlaho Arneri sin
našega gospara Rafabio proglašen doktorom sve-
ukupne medicine u Gracu odmah se doseli k na-
ma, da nam liječi bolesnike i da ih grabi iz če-
ljusti proždrljive smrti, Kad je pak najbolje su-
glasje vladalo izmegju njega i cijeloga Blata, kle-
ta sudbina htjede ga odalećit iz naše sredine, pak
se u tu svrhu posluži zdravljem njegova maloga
prvenca. Ta nevesela vijest brzo se raširi, da nas
dr. Vlaho ostavlja i da ide k moru na Orebiće.
Mnogi ga zaludu zaklinjali, ali on ne mogaše svla-
dati svoje roditeljske ljubavi. Kad je dakle treba-
lo da tako bude sastadoše se prijatelji u jedno
kolo i prirediše mu na 28 ov, mj., njemu i ple-
menitoj mu gospogji počasnu večeru, da tako još
jednom iskažu svoju ljubav. Velika dvorana bila
je okićena hrvatskim slikama i zastavama. U bo-
lji dio stola diže se novoizabrani blatski gosp. Na-
čelnik, te u ime općine izreče nazdravicu svećaru,
a zatim se stadoše redati i ostale izmegju kojih
spomenućemo onu književnika P. Kuničića, mladog
Hrvata Iva Petkovića g Sardelića itd. A ne treba
ni kazati da se je dr. Vlaho lijepo zahvaljivao.
Palo je i drugih zdravica domovini i njezinim vri-
jednim sinovima, te kad se pjevala jedna pjesma
pok. Buzolića ustade gosp. P. Kuničić da reče ko-
ju u slavu tog muža i tom se prigodom sakupiše
24 krune za izdavanje njegovih djela. — Ponoća
je bila dobrahno odmakla, kad ustane dr. Vlaho,
da se opet svijem zahvali, nakon čega gosp. L.
Stipković predade gospogji Arneri vijenac sa tro-
bojnicom i otpratismo ih kući uz pjevanje hrvat-
skih davorija. Na 29 ov. mj. odijelio se konačno
od nas, Mnogobrojni prijatelji opet se sakupiše da
ga otprate daleko od mjesta do crkvice Blagovi-
jesti, gdje se s njime i s njegovom plemenitom
gospogjom opro*tiše suzama na očima. Njegova će
nam uspomena za dugo u srcu ostati kao domo-
ljuba i čovjekoljuba, koji je i danju i noću ma.
stojao okolo zdravlja i dobrostanja našeg. I sko
žalimo njegov odlazak, tješimo se uvjereni da nas
je i on teška srca ostavio kao što smo ga mi pu-
stili. Mi mu to radi zdravlja njegova miljenca tim
ragje opraštamo, želimo da mu ga dobri Bug uz-
drži na radost i diku njegovu i njegova zasluže+
noga oca, staroga djeda Rafa. Cvalo im !

Tugomil,
Sarajevo, 1. Avgusta.

Slavno uredništvu! Dne 27 pr. mj. obdrža-
vao se je ispit u ovdašnjoj I. muhamedanskvi dje-
vojačkoj skoli, te se je pokazao prilično dobar
napredak. Osobito pak imalo se šta viditi u sobi,
gdje bijaše izloženo staro bosansko vezivo, Posje-
tila je taj ispit uz ostale honoracije i gja. Vilma

pi. Kallay, te se vrlo lijepo izrazila 0 napretku

te škole, Pri kouću ponudi Njezinu Prenzviđeniost
školski nadzornik-da izvoli izabrati koji lijep ko-
mad od bosanskog veza za uspomenu, nu ona &8e
ustručavaše primiti taj dar, govoreći, da će_žaliti
djevojčice. Na to reče gosp. nadzornik, neka Nije-
na Pr. izvoli samo štogod izabrati, a da šk
ima paušal. — I “ ola ima dosta veliki f
ušal, od kojeg u o ini nile mišta siromaš
djevojčicama dato, dočim dok bijahu s
ove škole najprije bivši mearifski nadzornik h
ef. Ribić, a kasnije Or e Had-
ži Hasan ef Spaho uvijek se iz paušala o
siromašnim djevojčicama materijal, te one tim ve.
zle, a izragjeni bi se komadi njima poklonili ili
ako.su isti u sličnu svrhu b/li nužni, to bi e
djevojčicama trud vrlo skupo naknadio, premda
tada bijaše paušal mnogo manji nego danas. To
je djevojčice veselilo, poticalo ih na rad.- Jednom
riječju škola napredovala, jer djevojčice nijesu ba-
davna radile. A sada? Stvari djevojčice žale, oso-
bito pak siromašne, kojim. su roditelii krvavim
znojem zaradili, te za napredak svoje djece po-
trošili Danas im je to oteto. Kad se ovako poč-
ne . raditi, onda će nestati napretka u ovoj školi,
jer djevojčice neće više onako dobrom vuljom ra-
diti kao do sada; svak će se bojati, da joj se ne-
će ,oteti“. A kako ima dosjetljive djece. neka će
hotimice lošije izraditi nego bi mogla, jer će reći:
»Pa kad mi ne bude lijepo neće mi ga uzeti.“
Kakav je to onda napredak? Čemu će onda ško-
la? Idemo, da vidimo, kakav će u dojdućoj škol-
skoj godini biti. Prijatelj. /
Kotor, 4 Avgusta.

(Vjeritba talijanskog kraljevića.) Polusluž-
bene novine donose dementi o vjeritbi principa
Viktora Emanuela sa crnogorskom knjeginjicom
Jelenom. Mogu vas ipak uvjeriti, da je ovo isti-
na. Nadbiskup Milinović pričekaće kraljevića, koji
ovih dana dolazi u Bar i odmah će biti vjeritba
— tajna. Javno će se proglasiti na 20 septembra:
200 godišnjicu crnogorske dinastije i godišnjicu u-
laska Talijana u Rim. Knjeginica će se pokatoliči-
ti. Ruski car već je dozvolio da Jelena pregje na
katoličku vjeru. Naravno da je kod Srba veliko
voselje, što Jelena ide u Rim na kraljevsko pri-
jertolje. ali to veselje potamnjuje žalost što ostav-
lja pravoslavlje. Ovo je prva crnogorska knjegi-
nja koja se odriče vjere, radi toga u malom cr-
nogorskom puku vlada neko ogorčenje, da će se
u knjaza šćer ,polatiniti“. Tako će Petrović-Nje-
goševa dinastija stupiti u srostvo sa malda sle
svim europejskim dinastijama. Ovo je veliki skok
Za 200 godišnjicu pak spravljaju se velike ti
nosti. Čuje se da će gostima iz Boke biti gratis
put i stan na Cetinje.

===

Pogled po svijetu.

Istočne tmine, — Nikada položaj na Ist6-
ku nije bio tako tmuran i nemirun kao što je ga-
da, Sve vijesti koje :od tamo dolaze slažu se da.
glašujuć veliku opasnost rata. Krećini vode usta-
nak najvećoj upornošću. a turske vojska pokazala
se preslabom da im se odupre, Zna se da KEugli-
ska njih podupire, neka stvara smutniu R:uiji jer
pravi boj vodi se izmed ove dvije velesile. Euro«.
pa je pak složna u neslosi i kontradikcijema. Čak
je za Torsku, čas za Krećane. Ovi će po svoj
prilici izvojštiti sloboda. Brzojavljaju iz Beča, du
su sastavili provizornu vladu, a osim toga brzo
se izdati proklamacija na narod o sjedinjenju Krete
sa Grčkom. Ovo s jedne strane, — I u Macedoni-
ji razbuktio se grčki ustan+k, kome pritjeću u
pomoć oficiri grčko vojske, Vlada govori da 6
preuzela sve mjere proti tome ali uzalud. I u Ar-
meniii se iznova bune. Svrgnut je armenski pa-
trijarh i drugi je postavljen na njegovo mjeeto, —
Što će sada biti ? To je teško kazati. Mnogi mi-
sle da je nadošao čas diobe turske carevine Dru+
gi misle, da će se ona još održati, ali da će ovaj
put dosta izgubiti.

   
   
  
          

   

     

    

o
MOJU

 

Domaće vijesti.

Opet žalost — Još se nije ogušila. zemlji.
ća nad grobom starine Jurja Binnkina, koji je hr-
vatskome narodu uzgojio onaku čet'cu sokolova
kao što su braća Bisukini -- a već se taj grob
opet otvara, da primi u svoj zagrljaj i uzornu mu
suprugu čestitu staricu Cvijetu. Tesko je n 14
dana izgubiti i oca i majku, ali saučešće s kojim
redoljnbi popratiše ovu žalost neka tješi zastup-
nika Jurja i braću njegovu, ako ovdje išta sina

utješiti može. Uzornoj starici vječni pokoj!