tiba s glave smrdi, pa dok je grčko-istočna crkva sv. Ilije u Zadru, koja je pod vladinim nosom, u neke svečane dane okićena srpskom trobojnicom, čemu se čudit ostalijem ? Kad je tako po grado- vima, čemu se čudit onomu što se dogagja po se- lima ? Eto vam katoličkih crkava na pretek i u Zadru i u Dubrovniku, pa ako možete dokažite što slična, a dok ne dokažete sramite se i sa- krijte, se. Na dalje katolički (1) ,Dubrovnik“ jadikuje, da unija prijeti Srpstvu, te kaže da će svi Srbi prije izginuti nego napustiti svoju pravoslavnu cr- kvu, izmegju ostaloga i zato što im je tijem srpsko ime garantovano. Pitamo sada zove li se ovo razlo- žit glavom ili petama ? 'Ta Bogu fala, katolička crkva rasprostranjena po svemu svijetu, odatle joj i ime, katolička, goji u svome krilu vjernike svakovrsnih narodnosti i malih i velikih i jačih i slabijih, te se do danas u 19 vjekova nije još ču- lo, da je ova crkva pomoću vjere jednome naro- du nametla ime drugoga naroda, već je svakome svoje ostavila, dapače u potrebi i obranila. Ova vjera ne nosi pridjevak ni srpske ni kineške, već jedino katoličke. Ako dakle ova vjera nijednome narodu nije ime digla, ako se toga ne boje ni Ru- si ni Bugari, mogu zaista biti sigurni i Srbi, pa gdjegod se oni nalazili, da im katolička vjera neće ni najmanje u ime taknuti. A što pako naši du- brovački nazovi-srbi propadaju, nije tomu kriv ni Ruu ni unija, već naravški zakoni, koji hoćeš ne- ćeš valja da se vrše. Dubrovački nazovi-srbi iz- nenada su iznikli gdje nijesu posijani bili, kao u evangjeoskoj priči kukolj megju pšenicom, pa ko- je dakle čudo da se sad kad je vrijeme žetve še- nica sprema u žitnice a kukolj na vatru meće? Utopljenak se i pjene hvata pa se tako sada do- gagja i dubrovačkim nazovi-srbima, koji videći ka- kav im vjetar puše, nema broja, a da ne udaraju bilo na uniju, bilo na biskupe, bilo na crkvu, bilo na svećenike eda, bi barem tim gadnim srestvom štogod uspjeli. A sad eto nas na umiju. BRetorquendo argu- mentum dokazat ćemo u kratko, da je baš izra- bljivanje otara u političke svrhe sa strane našeg grčko-istočnog svećenstva onaj bedem, koji uniji toliko smeta. Njekoje crne duše prikazuju uniju kao kakvu sedmoglavu aždaju, dok ista kad se čo- vjek dobro promisli ne sastoji u drugom, već u priznaznju njekojih dogmata koje je učila i koje uči katolička crkva i koji se više ili manje jasni- ji od sunca nalaze i u samim liturgičnim knjiga- ma istočne crkve i u istočnim sv. ocima. Pa ka- ko je moguće, mnogi će sada upitati, da i njiho- ve knjige to uče kad tolike prepirke i tolika ne- sporazumljenja glede istoga ? Odgovor veoma lak. Ili je tvrdokornost ili je himbenost. Prvo ne dao Bog ne ćemo ustvrditi jer humanum est errare, ali je diabolicum perseverare, i po tome ne osta- je nego da se ustvrdi drugo, Ali opet nastaje pi- tanje što je uzrok da je naše grčko-istočno sve- ćenstvo tako ? Naći ćete odgovor u , Dubrovniku“, a to je izrabljivanje otar& u političke svrhe, Na otaru se liturgjija čita, mala im briga da razumi- ju što čitaju, dostatno je da srpstvo s otara šire i propovjedaju. Eto smo došli i mi do istog za- ključka kao i ,Dubrovnik“ da naime izrabljivanje otara u političke svrhe priječi uniju, samo što smo mi to malo jasnije dokazali. Nek se naše gr- čko-istočno svećenstvo mani toga uzaludna posla, a nek one ure uputrebljava u proučavanju Zlato- sta, Basilija i svojih liturgičnih knjiga, koje da- nas skoro pe zna ni da opstoje. Na dalje ,Dubrovnik“ navagja kao propa- gandu hrvatstva riječi njekog župnika, koji da je govoreći o Njegovom Veličanstvu kazao: Car nje- mački i naš kralj hrvatski, jer da toga u tituli cesarovoj nema. Prije svega da budemo na čistu, treba da se dobro razumijemo, kojim riječima pre- pisuje ,Dabrovnik“ propagandu hrvatsva, ili rije- tima car njemački ili onim naš kralj hrvatski, te o kojim kaže da se u tituli cesarevoj ne nalaze. Riječi car njemački da se u tituli cesarevoj ne nalaze istina je, ali cijenimo da ,Dubrovnik“ tim riječima ne prepisuje propagandu hrvatstva, jer u tom slučaju takovoj vrsti mahnitaca ne bi piu Šibeniku mjesta bilo, Ne ostaje nam dakle drugo bego uzeti da se ono što tvrdi ,Dubrovnik“ odno- Bi jedino na riječi naš kralj hrvatski, pa ovo nas da dokažemo protivno od otioga što on tvrdi. Doi- sta g. dopisnik kao u svemu tako i u ovomu od- više je loše sreće, te se čudimo, ako još nije vi- dio titule Njegovog Veličaustva, kako mu nije ba- rem gdjegod pod oko pala slika sa dotičnim titu- lima, koja se nalazi u svim školama i župničkim uredima. Možda će još g. dopisnik biti u sumnji, a da mu se opet gdjegod ovaki makaruo ne iz- makne, upućujemo ga na adresu gdje može doti- čnu sliku dobiti i tako imat sreću titule i ako ka- sno naučiti, jer je bolje igda nego nigda, Adresa je slijedeća: Tisak i naklada cesarske kraljevske dvorske i državne tiskarne u Beču. Samo ne bi htjeli da g. dopisnik opet uznastoji da nagje u ja- ju dlaku, pa da reče da u tituli nema ono zaime naš, što mislimo može svaki Hrvat potnunim pra- vom kad o Njegovom Veličanstvu govori nadoda- ti, a da tim ništa u bitnosti promjeni. Još jednu pa smo gotovi, ., Dubrovnik“ kaže: Srbi katolici jednako ljube svoju crkvu i srpsku narodnost. Mi bi veoma radosni bili kad bi imali pred sobom i dokaze gornje tvrdnje. Ali, ako se ne varamo, dotičnici malo ili ni malo shvaćaju značenje glagolja ,ljubiti“ kad onako pišu. Nama se čini da crkvu ljubi, me onaj koji kaže da je ljubi, nego onaj koji ne sudi crkvi svako osam dana i koji nje zapovijedi izvršuje; intelligenti panca.“ Više dakle vjere, više iskrenosti a manje bizantinstva i bezobrazluka. Naši dopisi. Blato, 30 Jula. Kad je otrag osam godiua Vlaho Arneri sin našega gospara Rafabio proglašen doktorom sve- ukupne medicine u Gracu odmah se doseli k na- ma, da nam liječi bolesnike i da ih grabi iz če- ljusti proždrljive smrti, Kad je pak najbolje su- glasje vladalo izmegju njega i cijeloga Blata, kle- ta sudbina htjede ga odalećit iz naše sredine, pak se u tu svrhu posluži zdravljem njegova maloga prvenca. Ta nevesela vijest brzo se raširi, da nas dr. Vlaho ostavlja i da ide k moru na Orebiće. Mnogi ga zaludu zaklinjali, ali on ne mogaše svla- dati svoje roditeljske ljubavi. Kad je dakle treba- lo da tako bude sastadoše se prijatelji u jedno kolo i prirediše mu na 28 ov, mj., njemu i ple- menitoj mu gospogji počasnu večeru, da tako još jednom iskažu svoju ljubav. Velika dvorana bila je okićena hrvatskim slikama i zastavama. U bo- lji dio stola diže se novoizabrani blatski gosp. Na- čelnik, te u ime općine izreče nazdravicu svećaru, a zatim se stadoše redati i ostale izmegju kojih spomenućemo onu književnika P. Kuničića, mladog Hrvata Iva Petkovića g Sardelića itd. A ne treba ni kazati da se je dr. Vlaho lijepo zahvaljivao. Palo je i drugih zdravica domovini i njezinim vri- jednim sinovima, te kad se pjevala jedna pjesma pok. Buzolića ustade gosp. P. Kuničić da reče ko- ju u slavu tog muža i tom se prigodom sakupiše 24 krune za izdavanje njegovih djela. — Ponoća je bila dobrahno odmakla, kad ustane dr. Vlaho, da se opet svijem zahvali, nakon čega gosp. L. Stipković predade gospogji Arneri vijenac sa tro- bojnicom i otpratismo ih kući uz pjevanje hrvat- skih davorija. Na 29 ov. mj. odijelio se konačno od nas, Mnogobrojni prijatelji opet se sakupiše da ga otprate daleko od mjesta do crkvice Blagovi- jesti, gdje se s njime i s njegovom plemenitom gospogjom opro*tiše suzama na očima. Njegova će nam uspomena za dugo u srcu ostati kao domo- ljuba i čovjekoljuba, koji je i danju i noću ma. stojao okolo zdravlja i dobrostanja našeg. I sko žalimo njegov odlazak, tješimo se uvjereni da nas je i on teška srca ostavio kao što smo ga mi pu- stili. Mi mu to radi zdravlja njegova miljenca tim ragje opraštamo, želimo da mu ga dobri Bug uz- drži na radost i diku njegovu i njegova zasluže+ noga oca, staroga djeda Rafa. Cvalo im ! Tugomil, Sarajevo, 1. Avgusta. Slavno uredništvu! Dne 27 pr. mj. obdrža- vao se je ispit u ovdašnjoj I. muhamedanskvi dje- vojačkoj skoli, te se je pokazao prilično dobar napredak. Osobito pak imalo se šta viditi u sobi, gdje bijaše izloženo staro bosansko vezivo, Posje- tila je taj ispit uz ostale honoracije i gja. Vilma pi. Kallay, te se vrlo lijepo izrazila 0 napretku te škole, Pri kouću ponudi Njezinu Prenzviđeniost školski nadzornik-da izvoli izabrati koji lijep ko- mad od bosanskog veza za uspomenu, nu ona &8e ustručavaše primiti taj dar, govoreći, da će_žaliti djevojčice. Na to reče gosp. nadzornik, neka Nije- na Pr. izvoli samo štogod izabrati, a da šk ima paušal. — I “ ola ima dosta veliki f ušal, od kojeg u o ini nile mišta siromaš djevojčicama dato, dočim dok bijahu s ove škole najprije bivši mearifski nadzornik h ef. Ribić, a kasnije Or e Had- ži Hasan ef Spaho uvijek se iz paušala o siromašnim djevojčicama materijal, te one tim ve. zle, a izragjeni bi se komadi njima poklonili ili ako.su isti u sličnu svrhu b/li nužni, to bi e djevojčicama trud vrlo skupo naknadio, premda tada bijaše paušal mnogo manji nego danas. To je djevojčice veselilo, poticalo ih na rad.- Jednom riječju škola napredovala, jer djevojčice nijesu ba- davna radile. A sada? Stvari djevojčice žale, oso- bito pak siromašne, kojim. su roditelii krvavim znojem zaradili, te za napredak svoje djece po- trošili Danas im je to oteto. Kad se ovako poč- ne . raditi, onda će nestati napretka u ovoj školi, jer djevojčice neće više onako dobrom vuljom ra- diti kao do sada; svak će se bojati, da joj se ne- će ,oteti“. A kako ima dosjetljive djece. neka će hotimice lošije izraditi nego bi mogla, jer će reći: »Pa kad mi ne bude lijepo neće mi ga uzeti.“ Kakav je to onda napredak? Čemu će onda ško- la? Idemo, da vidimo, kakav će u dojdućoj škol- skoj godini biti. Prijatelj. / Kotor, 4 Avgusta. (Vjeritba talijanskog kraljevića.) Polusluž- bene novine donose dementi o vjeritbi principa Viktora Emanuela sa crnogorskom knjeginjicom Jelenom. Mogu vas ipak uvjeriti, da je ovo isti- na. Nadbiskup Milinović pričekaće kraljevića, koji ovih dana dolazi u Bar i odmah će biti vjeritba — tajna. Javno će se proglasiti na 20 septembra: 200 godišnjicu crnogorske dinastije i godišnjicu u- laska Talijana u Rim. Knjeginica će se pokatoliči- ti. Ruski car već je dozvolio da Jelena pregje na katoličku vjeru. Naravno da je kod Srba veliko voselje, što Jelena ide u Rim na kraljevsko pri- jertolje. ali to veselje potamnjuje žalost što ostav- lja pravoslavlje. Ovo je prva crnogorska knjegi- nja koja se odriče vjere, radi toga u malom cr- nogorskom puku vlada neko ogorčenje, da će se u knjaza šćer ,polatiniti“. Tako će Petrović-Nje- goševa dinastija stupiti u srostvo sa malda sle svim europejskim dinastijama. Ovo je veliki skok Za 200 godišnjicu pak spravljaju se velike ti nosti. Čuje se da će gostima iz Boke biti gratis put i stan na Cetinje. === Pogled po svijetu. Istočne tmine, — Nikada položaj na Ist6- ku nije bio tako tmuran i nemirun kao što je ga- da, Sve vijesti koje :od tamo dolaze slažu se da. glašujuć veliku opasnost rata. Krećini vode usta- nak najvećoj upornošću. a turske vojska pokazala se preslabom da im se odupre, Zna se da KEugli- ska njih podupire, neka stvara smutniu R:uiji jer pravi boj vodi se izmed ove dvije velesile. Euro«. pa je pak složna u neslosi i kontradikcijema. Čak je za Torsku, čas za Krećane. Ovi će po svoj prilici izvojštiti sloboda. Brzojavljaju iz Beča, du su sastavili provizornu vladu, a osim toga brzo se izdati proklamacija na narod o sjedinjenju Krete sa Grčkom. Ovo s jedne strane, — I u Macedoni- ji razbuktio se grčki ustan+k, kome pritjeću u pomoć oficiri grčko vojske, Vlada govori da 6 preuzela sve mjere proti tome ali uzalud. I u Ar- meniii se iznova bune. Svrgnut je armenski pa- trijarh i drugi je postavljen na njegovo mjeeto, — Što će sada biti ? To je teško kazati. Mnogi mi- sle da je nadošao čas diobe turske carevine Dru+ gi misle, da će se ona još održati, ali da će ovaj put dosta izgubiti. o MOJU Domaće vijesti. Opet žalost — Još se nije ogušila. zemlji. ća nad grobom starine Jurja Binnkina, koji je hr- vatskome narodu uzgojio onaku čet'cu sokolova kao što su braća Bisukini -- a već se taj grob opet otvara, da primi u svoj zagrljaj i uzornu mu suprugu čestitu staricu Cvijetu. Tesko je n 14 dana izgubiti i oca i majku, ali saučešće s kojim redoljnbi popratiše ovu žalost neka tješi zastup- nika Jurja i braću njegovu, ako ovdje išta sina utješiti može. Uzornoj starici vječni pokoj!