ilazi svake subote. Cijena
ima odio doc. 8:30: sa Modra
too: sa godina $uo. 8, sa godine flor. 2:50; sa
tor poje i ENE da|| tiskaju po pogodbi.
o o kN mu proiplata mine, smatra se Rukopisi se ne vraćaju.
u Otpravništou lista : na godinu flor.
U DUBROVNIKO 15. Augusta 1896.
GRVENA HRVAT
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske" u Dubtovnika a doplsi
s kuću, a sa Austro- Ugarsku, | ialju se Uredništva.
inosemstvo
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, a oglasi koji se više puta
Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
»Narodne Novine“, ,, Jedinstvo“,
pravaši i sjedinjenje Dalmacije
sa Hrvatskom.
, Danas: ćemo da se malo dulje razgovaramo,
Na naš članak kojim popratismo prigovore
nedosljedne. politike“, te ih Narodne Novine u-
praviše na adresu dalmatinske narodne stranke, i
u kome zapitasmo neka nam organ gosp. Khuena
Hederwary izrazi čisto i bistro svoje stanovište u
pitanju sjedinjenja, požurio se zagrebački list, da
nas kroz pero svoga suradnika gosp. Iblera po-
duljim odgovorom posluži. Taj odgovor sadržaje
citacije zadnjih izjava, što ih u tom pogledu uči-
niše bilo organ hrvatske vlade s kojim se razgo-
varamo, bilo najouličniji ljudi prekovelebitske na-
rodne stranke kao što su gg. prof. dr. Pliverić i
dr. Vladimir pl. Nikolić sadašnji veliki župan o-
gulinske županije. Mi nećemo prenositi ove izjave,
koje nam ,Narodne Novine“ daju kao ,tačno o-
značeno stanovište narodne stranke u pitanju o je-
dinstvu“, već ćemo izažeti iz njih glavnu misao,
koja se u sve trojice na dlaku slažei koja veli: da
nar. stranka preko Velebita. (ili kako ih ono zovu: ma-
gjaroni) + hrvatska vlada bila bi spravna na prisaje-
dinjenje Dalmacije materi zemlji, ali jedino pod tim
uvjetom, da ovo sjedinjenje ne smije promijenuti i
taknuti onaj državo-pravni odnošaj, što ga danas
Hrvatska zauzimlje naprama Ugarskoj, a to je
nagodba. Narodna stranka u isto doba obrazlaše
ovo svoje stanovište tim, da Hrvatska sama sje-
dinjenje nikako ne bi mogla izvesti bez sudjelo-
vanja i odobrenja Ugarske, pak ne samo ova da
nikada ne bi pristala, da se to uradi uz uvjet
uništenja današnje ugarsko-hrvatske nagodbe, ne-
go i hrvatska vlada ne bi se htjela izložiti pogi-
belji, da se u nagodbu tiče, pa makar se sjedi-
njeoje i ne izvelo. Ovo sve zato što oni tamo
koji vladaju u Banovini drže, da je ugarsko-
hrvatska nagodba na veliku korist Hrvatske, da
je narod hrvatski s onu stranu Velebita utrošio
—vele ,N. N.“ — puno teške borbe i položio na
oltar domovine mnogo žrtava, dok je sebi izvoj-
štio današnji položaj (t. j. nagodbu), pak on nebi
mogao ni bratu svojemu (čitaj : Dalmatiocu).do-
= pustiti da se proigrava s tim položajem, da na o-
= snovu nekih historičkih prava, kojih niko još nije
ni pokušao konkretizirati, u upasnost stavlja po-
zilivno pravo naše, kojemu imamo zahvaliti sav
svoj noviji napredak i koje jedino može poslužiti
kao srestvo, da se jednom dalmatinska braća na-
gju sa braćom prekovelebitskom u hrvatskom sa-
boru.* — A pošto ovome stanovištu u Dalmaciji
nema odgovora, to, piše službeni list, ,nijesu ispu-
njeni ni- preduvjeti, da bi se ovdješnja narodna
stranka sa vladom uz odlućnu pomoć ugarskoga
sabora mogla ozbiljno upustiti u borbu za pelu-
čenje nagodbom označene cjelokupnosti.“
Mi, naravno, o nagodbi i o pravima što ih
ona tubuš obezbjegjuje Hrvatskoj malo drugačije
mislimo i to smo mišljenje više puta i dokazali.
Ali to nas ni malo ne priječi, da ne priznamo da
su ,Narodne Novine“ ovaj put tačno i konkrentno
svoje stanovište u pitanju sjedinjenja Dal-
Do se iz svega gornjega sintetizira u ma-
ili po je a" nikako.
%
Hi:
i
U spljetskom , Jedinstvu“ ustao je gosnodin
L(ovro) B.(orčić), da u ime svoje stranke odbije
objeđe izražene u, sada već glasovitom, članku , Nar.
Nov.“ Nedosljedna politika i u kojem su one pred-
bacile dalm. nar. stranci, da se ona odrekla sje-
dinjenja i da više ozbiljno ni ne misli na nj. Gosp.
Borčić veli da to nije nipošto istina, te dok bi
mogao razumjeti da pravaši to pišu, čudi se piscu
službevoga lista. On nadalje nabraja koliko je to-
ga skrivio današnji sustav u Hrvatskoj i većina,
koja ovaj sustav brani i podržava, a na kou-
eu dovodi u kolo uz razne isprike i finanći-
jalno pitanje (može li se ovim Dalmacija izgo-
varati? Ur.), koje oteže da se Dalmacija sjedini.
Ali nakon svega toga ,svakako držimo, veli g. Bor-
čić, da se pitanje sjedinjenja može i mora putem
adrese samo onda na tapet iznijeti, kad bude o
tome vladalo potpuno suglasje izmegju hrv. zastup-
stava s one i s ove strane Velebita. Neka se N.
N. ne plaše, da bi ikada nar, hrv. stranka u Dal-
maciji došla na manje svojoj patrijotskoj dužuosti,
te mi poručujemo, da «u onaj isti mah, kad veći-
na 8 one strane Velebita, kao vladajuća stranka,
prikaže adresu za sjedinjenje, ni naša stranka ne-
će ni časa oklijevati, a da ju i ona ne iznese,“
Ovako od slova do slova g. L. B. A pošto je on
pravi alter ego g. dr. Gaja Bulata, koji i ako je pri-
znati vogja još je i neograničeni zapovjednik velike
većine u klubu hrv. nar. stranke, to možemo ovo
uzeti i za njegove nazore, ako ono ,u isti mah“
nije neozbiljna šala, s kojom se naši vladinovci i-
graju sa zagrebačkijem na slijepoga miša.
Nego nastaje pitanje: Kako bi 8e one ve-
ćine s jedne i s druge strane doguvarale, kad
gospoda oko ,Nar. Novina“ tačno označiše nagod-
bu kao granicu, preko koje nikako ne smiju ili
neće da progju ? Makar da je ova njihova poruka,
upravljena indirektno ,Crvenoj Hrvatskoj“, izišla
mnogo kesnije, ipak je gosp. Borčić na nju pred-
hodno odgovorio i to ondje u onim retcima, gdje
kaže : ,Što mi hoćemo, barem za sada, jer znamo
da se neke pretvorbe ne dadu preko noći stvoriti,
to je dasvi poštuju zakone, ban prvi, pak za njim
svi ostali koji su uz njega. Kad bi se temeljni
zakon, što je nagodba, kojoj naša stranka nikada
nije zanijekala pravovaljanosti, uporavio u duhu
i smislu, koji je nadahnjivao one te su je sklopi“
Bo. “ Ispuštamo, jer ono što slijedi nema ap-
solutne važaosti, koja se sadrži u riječima, da je
nagodba ,temeljni zakon“ i da joj narodna hrv.
stranka ,nije nikada pravovaljanosti zanijekala,“
Ovo je glavno, načelno glavno, a pitanje da li se
nagodba vrši i kako se vrši, to je podregjena, re-
lativna tačka, koja načelne važnosti ne može ima-
ti. Vidi se dakle da narodna hrvatska stranka, kad
bi amo bila prostijeh ruka, bila bi voljna tigovarati
o sjedinjenju i preko onoga mosta, što joj ga pru-
ža ugarsko-hrvatska nagodba. Ovo nije doduše iz«
raženo u spljetskome članku, ali se u njegovim
retcima hvata. I gosp Borčić odgovorio je sa svo-
ga stanovišta sasvim konkretno,
._ .
s
Kako vidimo, gospoda & jedne i s druge
strane načelno su složna, pak bi se moglo iza 0+
vih izjava, koje smo pod drugom formom i prije
slušali, punijem pravom zaključiti, da neće prote-
ći ni mjesec dana, a da će|& jedne i &druge
strane poteći osbiljan predlog sa selnkorporaciJu
Dalmacije, Ban hrvatski neće se, po riječima nje-
gova lista, tome pokretu protiviti, kad naša dal-
matinska većina nagodbu priznaje zakonom, kome
nikada nije pravovaljanost zanijekala, Kad bi pa-
ko dalmatinska saborska većina u čemu god i
formulirala kakve posebne želje, tim bi se opet
vršila nagodba, čiji g 65 jasno veli, kako se ima
,Svakako Dalmacija o uvjetih inkorporacije saslu-
šati.“ Koji bi mogli biti ti uvjeti? U ovom sluča-
"ju samo oni koji ne diraju temeljnu ustinovu na-
godbe, kao na pr. onaj kad bi Dalmatinci pitali
(što bi se u svakom slučaju pregovora i dogodilo),
da im se ostavi netakuuta općinska autonomi-
ja. Ovo sa strane stanovišta hrvatske - vlade,
S druge strane pak, kako bi se dalmatinska na- ,
rudna straoka mogla protiviti siedinjenju, .kad ga
oni vd onamo zaištu na temelju negodbe, koja to
sjedinjenje ipak u,sebi involvira i preko kojeg te-
melja oni preći neće ? Ako se zakon nagodbe, ne
vrši danas onako kako su ga, po riječima gosp.
Borčića, shvatili oni koji su nagodbu gradili, a:
kad bi se onako shvaćalo, tv. bi. po. njegovu istomu
razlaganju ,Hrvatska danas drugačije izgledala“ ;
ouda je dužoost gosp. Borčića i njegovijeh drugo-
va, da ne samo ovako sjedinjenje ne odbiju, nego
da ga što prije potraže, da pohrle u. Zagreb, da
isprave ono što su drugi iskrivili i da nastoje da
toj nagodbi dadu što. prije onaj »stari duh“, po
kome bi Hrvatska danas ,drugčije izgledala “ Ovu
naum kaže sam zdrav razum, pomoću (kog izvodi-
mo logične zaključke iz gornjih raspravljanja hrv.
većina s jedne i s druge strane vilovitog Velebita.
I zbilja tako bi moralo da bude, a postavi-
mo se za čas na pjihovo oportuništično stanovi-
šte, pak ćemo se odmah uvjeriti da je to. jedini
put kojim može ići hrvatski oportunista, ako ga u.
našim današnjim prilikama uopće stnije da bude.
Treba samo iznijeti cigla dva pitanja pred
hrvatski narod, da se na njih po duševnosti od-
govori i naša gornja tvrdnja dokazana je,
Prvo pitanje glasi: što bi Hrvatska dobila,
a što bi izaubila sjedinjenjem Dalmacije?
Izgubila ništa. Ako je za nju nagodba gbilju
magna carta, nju će joj dalmatinski narodnjaci sr+
čano braniti, kad se samo obiknu na novi položaj,
nova prijateljstva i move uplive. Mi već vidimo
neke naše narodnjačke prvake odjelnim prestojni+
cima ili velikim županima Zadra, Spljeta i Du-
brovnika.
Dobila bi pak Hrvatska jednu ne baš *tako
lošu pokrajinu koja joj po pravu pripada.
Drugo pitanje: Što bi izgubila i dobila Dal-
macija ?
Ovdje se o gubitku ne može govoriti, jer
Dalmecija nema što da izgubi, Gledala bi sačuva«
ti autonomiju općina i mislimo, da bi joj to pošlo
za rukom.
Dobila bi: .
a) osjeguran hrvatski jezik u uredim, sudsteti,
školi i u cijeloj upravi, zašto se mi amo danas to+
liko i bezuspješno borimo, a sjedinjenjem bilo bi
gotovim činom ;
b) svetani sa Hrvatskom oživili bi naši naravnl
trgovački odnošaji, jer svak priznaje, da se onamo
barem ekonomsko stanje njeguje i podupire bolje
u M kod nas. Iwa napokon još i to, da dok y
sada Dalmacija udionikom ogromne kvote od
do je priaola Autcija sa voku, moradriou, 1