ske poslove i druge Zajedničke trvškove cijele iiv- narkije — s onu stranu sudjelovala bi u razmjer- no neznatnoj kvoti od 30, kad se obnovi nagodba najviše 35%, a to je velika razlika ; €) bilo bi napokon riješeno jedno glavno hr- vatsko pitanje, koje od 35 godina drma našim ži- votom i crpa narodne sile u borbi za njegovo iz- vedenje i narod bi onda mogao krenuti naprijed. Sve ovo znači nešto malo više nego ,od dvi- je tamnice učiniti jednu.“ Mi tada postajemo jed - na cjelina, koja ima u sebi klicu države, a od slo- bodne svijesti Hrvata stalo bi onda, hoće li se ta cjelina razviti do potpune neodvisnosti i cjelukup- nosti. Osobito bi se racijonalirala naša narodna borba u Dalmaciji. Mi ovako ne možemo ništa va- ljana i trajna učiniti, jer se nalazimo u privreme- nom i prelaznom stanju. Naš rad nije rad jednoga naroda koji teži za svojim pravima, nego je gr- čevita borba jednoga odlomka narodnosti, koji se bori na smrt i život za svoj opstanak, u vječnom strahu, da mu se crna piše, ako se što prije ne priključi materi zemlji. Sve ono što mi Hrvati po- stignemo kao austrijska pokrajina (a što smo mo- limo vas do sada postigli ?) prolazno je i časovito. Još bi se nešto dalo zabilježiti. Kako ćemo mi izvesti to sjedinjenje? Valjda uslijed izvanjs- kijeh dogagjaja i velikijeh promjena, koje bi iz toga mogle nastati? Mnogi u to vjeruju. Ali sve se nešto čini, da izvanjski dogagjaji, bili oni do- bri ili loši po Slavenstvo, za nas će biti svejedno osudni, ne nagju li nas gotove u jednoj narodnoj cjelini, koja bi nas jedina mogla očuva'i. Mi smo u jadnom položaju: naprama Germanstvu jer smo Slaveni; naprama Slavenstvu, jer smo po vjeri ve- ćinom katolici. U ovakom škripcu treba se pomoć kako bolje umiješ i to što brže, da ne bude prekasno. Kako bi se pako u ovome pokretu podnijeli pravaši ? Pravaši su danas tamo i amo u saboru u velikoj manjini. Mi nemamo maudata da govo- rimo ovdje u ime stranke prava, ali po onomu što znamo i poznamo nju i ljude, u čijemu se kolu nalazimo, mislimo da stranka prava ne samo ne bi se protivila ovim nastojanjima narodnjaka s je- dne i s druge strane Velebita, nego da bi ih, uz svoju državopravnu ogradu, ako treba još i podu- pirala. Sjedinimo se! glasila bi deviza. A poslije, kad se pitanje riješi, jedni će ma vladu da brane, krnje (biće i togai), provagjaju ili preinačuju na- godbu, a drugi su i onako ostali u opoziciji, da njete hrvatsku svijest i da se bore za potpunu slobodu hrvatskoga naroda. Ovako, samo ovako mi možemo shvatiti ras- diobu hrvatskih stranaka u oportuniste i radikalce. Pa ipak uza sve gornje, na oko složne' izja- ve ,Jedinstva“ i ,Narodnih Novina“, koji računa- ju s okolnostima, stoje na zakonima itd., i uspr: kos očite koristi, koja bi izišla i iz toga njihova krnj-rada za jedinstvo, ne samo da se neće ništa učiniti, nego se neće uopće ništa ni pokušati, * * * A zašto? Ne pitajte nas, već njih. Hrvatska narodna stranka u Dalmaciji uza sve svoje izjave kroz pero g. Borčića neće sjedi- njenja sa Hrvatskom ponajviše zato, što ona ne- ma sjegurne jamčevine, bi li uzdržala svoj položaj, kad bi to pitanje pokrenula, bilo da pokušaj pro- pane i da ostanemo opet u Austriji, bilo da us- pije i da pregjemo k Hrvatskoj. Ona nije stalna, pa dok amo muči i sluša, junaći se radikalizmom na Magjare i Magjarone, a štedi svoju pokrovite- ljicu, vičući kroz kupljena pera na svakoga koji u toj galami vidi reklamu i opsjeuu prostote, da je prodan Magjarima! Kad: gosp. Borčić ustane na obranu hrv. prava u Austriji onako kako ih u ,Jedinstvu“ brani u Banovini, i kad napane hr- vatske ,prijatelje“ u Zadru i u Beču onako kako je napao gosp. Khuena Hedervarija, onda ćemo vjerovati njegovijem riječima, Naša većina nema volje ni snage da štogod poduzme. Narodna stranka u Banovini pako ne samo da za Dalmatince, koji su napokon i po istoj nje- tzinoj nagodbi čest Hrvatske, nikada ništa nije po- duzela, te pokušala da ,makar po nagodbi“ ovo veliko pitanje naše aneksije kraju privede, nego je dapače izgubila mnogo toga, što je po pravu i po faktu bilo već integralna čest matere zemlje, kao na pr, Bijeku, Pa dok nigdje i nikakva teiiieljita razloga ne možemo naći ovoj politici, koja onamo nagodbu, koju Magjari svaki dan krše, e ovamo jadni stra- mački položaj predpostavlja velikoj koristi sje- dinjenja Dalmacije i Hrvatske, dogagjaji se 0- ko nas vrzu strahovitom brzinom. Sve nam go- vori da će nastupiti veliki momenti, s kojim se mi nećemo znati okoristiti isto ko što ne znado- še ni naši stariji godinama 1848, 1859, 1866, 1868, 1873, 1878 i tolikim drugim. Čija krivina ? Zar Magjara i Nijemaca? Oni su zvani da gledaju svoje interese, a ne naše ite interese brane i šire na račuu svijeh, koji se oko njih nalaze. Kao uvijek, bićemo krivi mi, Ljetna žega. U Zagrebu vodila se ovijeh dana golema ra- sprava protiva velike ćete zločinaca iz Stenjevca blizu Zagreba, koji su nazad mnogu godina dosta zločina počinili. Oblasti je pošlo za rukow, da toj uregjenoj četi u trag ugje, na optuženičku klupu pred sud dovede, koji, iza duge i temeljite raspra- ve krivce je teško kaznilo i oni će ovršiti svoju pedepsu ko u zatvoru ko na vješalima. Pa šta ga to ulazi u politički članak? Ulazi jerbo je pripekla ljetna žega, ovih daua ko nikad, koja je ugrijala živce i moždane našijem nazovi- Srbima oko ,Dubrovnika“ i oni nam pod nos dv- nose tu raspravu u Hrvatskoj, da tijem tobvž po- kažu kakvi su Hrvati, te nas na koncu poživlju neka uokvirimo slike ovijeh stenjevačkijeh zloči- naca i neka ih metnemo na naš urednički gtg), pe u nje gledamo kad budemo pisali o nedjelima u srpskume narodu i 0 srpskome , moralu.“ Mi smo ovaj savjet poslušali i pogledasmo u moralnu fotografiju zločinaca zagrebačke okoli- ce. I evo što nam ta fotografija kaže: Vas je svi- jet jedna zemlja. U Zagrebu i u njegovoj okolici isto tako može da bude lupeža a u kracji ubojica, kao što ih ima u Parizu, Rimu, Londonu i u svi- jem prosvijetljenijem državama ovoga svijeta Su- više takovih zločiuaca može biti megju hrvatskim seljacima kao što ih je megju časnicima, advoka- tima, bogatašima dapače i istim svećenicima inih na- roda. To pa žalost u čovječanstvu nije ništa nova ni neobična, a čim manje bude u narodu tijeh slučaje- va, to je taj narod napredniji i moralniji. Je li pak manje zločina u Hrvata ili Srba, to prepuš- tamo, da nam odgovori naš cijenjeni ,nazovi-Du- brovmk“ i njegovi prijatelji iz Beograda. Ali ovdje je hrvatska oblast uhvatila, sudila i kaznila proste neuke seljake, njih nekoliko, koji se u jednom selu prometnuše u razbojničku četu. Takova pojava zato je pobudila veliku s«nzaciju, jer je u Hrvatskoj stvar vanredno neobična U Sr- biji pak hajduštvo je na dnevnome redu, gore ju- žnijeh krajeva pune su razbojnih četa, tako da se uprav nedavno čitalo, da je vlada naumila razoriti sel& za 15 000 duša, u kojim se vd hajduštva ži- vjeti ne muže. Ali razlika ne leži ni u tome, nego u vrsti zločina. Jedno je kada seljak otme, a sud ga za- tvori i kazni, a drugo je kada to počine poglava- ri svijeh manastira jedne pokrajine, a drugo je kada ista oblast ve samo zločine ne progovi, nego ih štiti. ako ih i sama ne počinja, kako se to do- gagja u Srbiji dan na dan, samo ako su dotični pristaše vladine stranke. Ovo nam je rekla fotografija stenjevačkijeh zločinaca kao razliku izmegju srpskog i hrvatskog morala, Što se pak tiče o propadanju srpskoga ele- menta u Ugarskoj, neka bude uvjereu ,Dubrov- nik“, da se mi tome ne veselimo, ko što bi se o- ni veselili za nas, jer na srpsko ognjište dolaze Nijemci i Magjari. sa M * Ljetna žega uzbudila je iživce našega prija telja radikalnoga srpskoga zastupnika dr. Troja- novića, u dokolici i srpskuga pjesnika, kad je pro- čitao onaj govor pokojnog vrličkog načelnika, u kome ovaj zove svoj jezik hrvatskim. On nije mo- gao počekati pošte, nego munjevnom žicom pro- svjeduje i brzojavlja svome ,Dubrovniku“, da je govor Kulišićev izvrnut, te mješte hrvatski u ori- ginalu stoji slavljanski, Mi nemamo nikakva raz- fega da ne vjerujetiio bizvja & estukvgi Slina i srpskoga sina, premda se njegova mašta može ži- vo zagrijati, ta ne vri u njemu zaludu pjesnička krv. Samo jedan momenst. Naš dopisnik, koji nam ovaj govor dostavi, veli da je iz originala prepi- san i da se s njime slobodno poslužimo. U tome prepisu stoji čisto i bistro rečeno da je pravoslav« ni Kulišić zvao svoj jezik hrvatski, kako ga još i danas zove prosti pravoslavni puk u sjevernoj Dal- maciji. Naš je dopisnik čovjek u godinama, na0- bražen, trijezan, savjestan, naš dobar prijatelj i dobar Hrvat. Ko će na to pomislit da je on nama poslao prepis u kome je glavna stvar hotomično iskrivljena, znajući da se u arhivu općine vrličke, koja je sada u srpskim rukama, čuva original togu prepisa i da će se Srbi kada to na javu' izagje tim originalom odmah poslužiti. pak njega..i nas ' u laž utjerati? To može pomisliti kakav Srbin kod ' ove ljetne sparine i mi rado puštamo, da. se.u.. tom uvjerenju utvrde. Pametan čovjek, koji pozna srpske zanešenjske i zna što su oni kadri učiniti, . doći će do druge sumnje, tim više kad zna, da je original govora u njihovijem rukama i kad se sje+ , ti, kako je onaj isti hrišćanin Kulišić ne god. 1867, nego još god. 1848 pozivao Cetinjane pod ba- rjak Jelačića bana i u svome glasovitome pismu pokretačim govorio: ,puku valja kazati da je ban narodni čovjek pravi Hrvat“ za da ovaj lašnje za njim pristane. I mi govorimo: Slava uspomelti Krste Kulišića! Služio uzorom pravoslavnom pu- ku naše jadne Dalmacije, na bruku i sramotu dd- roda, koji u hrvatski narod unose srpskom vjerom srpsko ime ! Ali jaoh nama kad bi mi imali samo taj je- dan dokaz o hrvatstvu pravoslaynoga puka u Dal- maciji. Mi imamo kao dokaz sav prosti narod od Kotara do Cetine kroz Bukovicu i Dinaru, ko- ji još i dan danas, usprkos što su ga popovi i kalugjeri s otara učili da je Srbin i srpske vjere, zove svoj jezik hrvatskim. Neka nam ovo poreče Sava Bjelanović, Vlado Trojanović i nje- gov gospodar Joso Kulišić; neka kažu da to nije istina, a dok to ne kažu i ne dokažu, ostaje da su oni izrodi i odmetnici, koji pomoću vjere cije- paju jednokrvnu braću tugjim imenom u tugjt svrhe, na štetu Hrvatstva, a na korist Nijemstva i Talijanstva, u ime čega Ljubiša je dobio nagra- / du, a i Savu će Talijani, ako ih sreća posluži, je- dnijem sjedalom u Carevinskome Vijeću što vh odavna čeka. Dolje nedostojni ! Naši dopisi. ' “ Makarska, na Lovrinca, Alea jacta est. Nakon 20 mjeseci zatezanja od strane visoke Vlade, napokon ovih -dana bi i: menovan koralnim dekanom prečasni kanonik i papinski komornik Don Mato Pavlović-Čiča. Ovo nas imenovanje ni najmanje ne iznenagjiva, jer smo znali, da onako naprezanje, zauzeće, napor i požrtvovanje pri biranju zastupnika lanjske godi: ne sa strane prečasnog kanonika i btata mu Za+ ne, eda pošto poto prodre vladin kagdidat, nrće' ostati, a da ne bude nagragieno, Eto tek sada pri ovom imenovanju riješen nam je i taj gordijski čvor, zašto se je prečasni dekan biidući stidio i- mena i odrekao pravca u djelovanju svog neumr- log zemljaka Don Mihe Pavlinovića, koji bi sva- komu znao bez ikakva straha i obzira zube obi. - jeliti. Ali Auri sacra fames mnogog je već h:- gnala, da zajedno Mihovila i onoga pod njim ka- di, te se nije čuditi, da se sebe pred svijetom po. nizi. Rekoh, da se nije čuditi, jer i naš jrečasni uza se drži jamu bezdanku — intelligenti sat, — Ali sve ovo nije ni po jada, koliko ono, što je svakomu, ko se kratom krati a Boga vjeruje, u oči udarilo, A što je to? Čujte, pa se lijevom inješte desnom krstite, Prečasni čim je dognao, da je zbilja imenovan koralnim dekanom, časa ne : počasi, nego odmah kao papinski komornik wz svilene narukvice oblači ljubičastu odoru i ide u posjete g. pogl. Blessich-u!! da mu zahvali na do- stojanstvu, kao da su zbilja danas postali po no- vom sistemu biskupima u Dalmaciji c. k. pogla- vri, Ele baš je naš prečasni & ovim dokazao, da - je istinita ona poslovica, štono veli; da su časti