EG .
saa

Četinjski metropolit i svi Oni pravoslavni sv6«
štenici koji odobriše ovo pokatoličenje upadaju u
tako golemu kontradikciju, da je to posve suvišno
ovdje isticati. Ako on vjeruje u ono što uči, čitatelj
će lako predočiti kakav grijeh čini onaj, te tu nau-
ku ostavlja. I kada se tome činu daje odobrenje, on-
da se ovaj čudan postupak samo povećava, a prosto-
dušni vijernik mora 8e u čudu pitati : gdje se nalazim.
Mi smo imali slučaj u nas, da je jedna žena, sama
od svoje volje prešla na katoličku vjeru sa pra-
voslavne i njezin bivši paroh, iza kako je sve po-
kušao, podignuo .je napokon tužbu na katoličkog
paroha. U gornjem slučaju pak ne samo da s kom-
petentne strane nije učinjen nikakav prosvjed, ne-

go se odobrava i veseli.

+ - Ovo sve služi kao neoboriv dokaz da je da-
nas pravoslavna vjera kod srpskog naroda postala
srestvom u političke svrhe. Ona se iznosi i brani,

pak-se. još i srpskim imenom krsti, ongje gdje to

politici služi; drugdje pak ,brat je mio koje vje-

re bio“, a drugdje opet oni koji bi po svome zva-

nju i položaju imali ustati na njezinu obranu, oni
prvi puštaju da se ostavlja . . .. jer tako iziski-

va politika.

Mi znamo da će na ove primjetbe vrisnuti
naši Srbi kao ubodeni, a to zato jer se one po-
biti ne daju. Ili se vjeruje ili se ne vjeruje? —
Ako se vjeruje, onda onaj koji vjeru mijenja —

u očima onijeh te vjeruju — spravlja sebi vječnu

propast, pak može li se to dopustiti? — Ako se
. no onda su naši zaključci

po dotične crkovne poglavare takovi, da ih ragje

ne vjeruje, onda . . .

u peru ostavljamo.

I ovi ljudi imaju obraza pisati dau na dan,

da mi Hrvati mješamo vjeru s politikom !

Sada će oni kazati da smo mi ,intolerantni“..
Ali ovdje se o taleranciji ne radi. Jedno je trpiti
i ljubiti braću druge vjere (što oni baš ne čine:
svjedok Srbija), a drugo je kad crkveni poglavice
radi politike dozvoljavaju da se njihova vlastita

vjera ostavlja.

 

Lj etna žega.

Ova prokleta vrućina još nije jenjala. A ona
i niko drugi učinila je, da je onaj neznani N. Cr-
nogorac u zadnjem ,Dubrovniku“ napravio onu
pjesničku epistolu Hrvatima, koja je puna svako-

jakih uvredljivih izraza.

Gosp. N. ljuti se na hrvatsku štampu jer da
ova napada na srpsko crnogorski savez i da vri-
Jegja i grdi srpske Vladare: Aleksandra I. kralja
Srbije i Nikolu I. viteškog vladaoca junačke Crne
Gore. Ko? gdje? kada? Toga lista hrvatskoga mi
ne znamo, pak bismo molili N. Cruogorca da
nam ga imenuje. Mi znamo, on bi htio da se mi
oduševljavamo za taj ,savez“, u koji niko, ko
pozna Srbe, ne vjeruje, pak 'se s toga i ljuti, On

pita nemoguće grdeći Hrvate da hvale i pristaju

uz vno, što je u prvom redu napereno proti nji-

ma. To se, brate Crnogorče, ne može.

Pa kakvijeh lijepijeh pogrda savija on u cr-
nogorsku kiticu, koja nam s Lovćena dariva! Hr-
vati su ,gmizavci“, koji ,bljuju gadni otrov“, oni
»Čojstva nemaju“ ; ,junaci samo po krčmama, ka-
da, pod Buhusovijem uplivom, razvijaju svoju ve-
liku utopiju — velike hrvatske, kada opijeni (o-
duševljenjem !) pjevaju : Još Hrvatska nije propa-
la“ — ,l nije — kliče N. Crnogorac — ali je ja-
dnica već sklona padu, već su je rogjeni sinovi
doveli do rake, osičijali je do III, stepena“.

Ovo i još mnogo toga v našim ,pseudo-hi-
storičarima“ šalje nam brat Crnogorac na poklon,
Hvala mu! On je valjda zato iizmislio da Hrvati
grde srpske vladare, da nas on može ovako podariti,
Hvala mu i opet! Ali neka zna, da ko srpske vla-
dare zbilja ,vrijegja“ i ,grdi“ to su Srbi, Ili je
N. Crnogorac zaboravio onu glasovitu brošuru što
su je crnogorski emigranti u Srbiji izdali i štam-
pali proti kojazu Nikoli I? Je li zaboravio na one
izvještaje srpskih listova u Šumadiji i o Petrović-
Njegušenoj dinastiji kad je knjaževa mati umrla ?
Bilo je radi toga i procesa i zatvora, S druge
strane neka upita Pašića, ko je, u dogovoru 88......
N. Cruogorac znade s kime, spremao preko Ceti-
nja pobunu, da sruši Obrenovićevu kuću i čijoj je
narodnosti pripadao glasoviti Čebinac i njegovi
drugovi, Kad to sve u pamet dozove onda će g%

ptoć volja, da Grani srpska vladati od dnih koji
ih ne napadaju, samo da nas uzmogne malo po-
grditi. Mi bismo mu znali odvratiti dokaznije i po-
desnije, ali nećemo.

Nego se N. Crnogorac malo zaletio, kad je
uz Hrvate spomenuo i Magjare. Polako pobro. To
su vam sada braća protivu nas, ako nijeste zabo-
ravili, kad ste ih ovih dana iz Beograda išli «u
deputaciji moliti, da vam oproste i da vam
otvore granicu za svinje, koje vam više nijesu
htjeli primati. Onako poniženje ne doživiše po-
gnječeni i ,sučijavi“ Hrvati, nego ,slobodna“ i
»Velika“ Srbija: Sad ste opet stari prijatelji.

U ostalom svaka sila za vremena. Idemo da
vidimo, no sve se čini, da će i ova ljetna žega
malo durati, te će nastupiti hladniji dani.

 

Naši dopisi.

Boka*Kotorska, 18 Avgusta.

I ove je godine svečanost, na 15 tek. blag-
dan Velike Gospe, na otoku pod Perastom bila u-
pravo prelijepa u svakom pogledu. Zauzimanjem
onog zaslužnog crkovinarstva, glasovitog Svetišta
Blažene Gospe od Škrpjela, crkva i sav otok bio
je divno narešen i uregjen za svečani dan. Jutrom
počele su se redati tihe Sv. Mise do svečane, ko-
ju je ispjevao peraštanin, velečasni kan. Dum Ivo
Matković, župnik Škaljara. Naroda je bilo i izmi-
jenilo se na hiljade sa svih strana Boke, pak i iz
daljega, čemu je doprinijelo i liepo ljetno vrijeme.
Po podnevi parobrodima ,Bokeške Plovitbe“, na-
došlo je još više svijeta, da pohodi čudotvornu sli-
ku starodavne naše moguće Odvjetnice. Na 6 sati
po podne peraštanin velečasni Monsignor Dum Jo-
zo vitez Kolović uz asistenciju dao je blagoslov
sa Svetotajstvom. U večer pak otok je bit sjajno
rasvijetljen i palile su se umjetne vatre. Do kasne
ure noći vojnička je glazba zabavljala na otoku
mnogobrojni sakupljeni svijet, koji se je zadovo-
ljan razišao svojim kućama.

Kotor, 18 Avgusta.

Poznato je i Petru i Pavlu, kako nas bokeš-
ki Srbi po svijem svojijem listovima denunciraju.
da smo pravaši. Očita je svrha koju oni hoće ti-
jem da poluče, jer zna se da dalmatinska vlada
zazornijim okom gleda na pravaštvo nego li na i
kakvu drugu stranku. Ističe li se neko kao Hr-
vat, bio narodnjak ili obzoraš, on je odmah pra-
vaš i starčevićanac, samo da očinska bude proti
njemu. Onijem denuncijama misle Srbi dobiti pot-
poru vladinu kao dobri i lojalni gragiani, protiv
pravaša buntovnika i veleizdajnika. Eyo kamo to
smjera, pak se u to ime denuncira osobito činov-
nik, ako je Hrvat, da gase premjesti ili inače mu
naškodi.

Mnogijem našijem dodija taj mrski zanat na-
ših lojalnih tobož-sugragjana (tobož jer ih je ba-
rem polovine juče došlo s onu stranu Lovčena)
pak da se pokaže ko su i kakvi su ti srpski naši
špijuni, objelodani neko iz Kotora dopis u ,Hr-
vatski Narod“, u kome se reklo kako neki pot-
ćasnici tjeraju megju našim Domobranstvom srp-
sku propagandu, za koju bi izuzam naše Srbe vas
Kotor mogao dokazati; nadalje neki M. Ramada-
nović dobiva iz Beograda list »Bosansko-Hercego-
vački Glasnik“, pak se isti razdijeljiva izmegju
hrišćanskih Domobranaca, Mi nećemo sad pretre-
sati je li trebalo Srbima odgovoriti onom istom
mjerom s kojom nas oni od toliko godina služe,
ali ima nekijeh, koji hoće da je dopisnik imao
pravo, jer kad oni nas denunciraju lažima, zašto
me bi naši iznosili njihove istine, Ele, kako mu
drago, ona vijest učini veliki utisak pak je za nju
doznao i sam gosp. major, koji odmah »aredi, da
se potražu škrinjice i sanduci, ne bi li se našao

koji primjerak beogradskog zabranjenog lista. Ali
nije se našao nijedan. Naši Srbi podignuše onda

veliku galamu, da je dopisnik lagao, dapače govo-

ri se da će vojnička vlast podignuti tužbu proti
gore spomenutome listu.

Dopisnik lagao nije. Mi znamo i vjerujemo,
da gosp. major u pretragi koju je bio naredio ni-

je našao ni jednog eksemplara ,Bos. Herc. Glas-

nika“, ali to nije dokas da je dopis lažan. List u
ono bijaše došao je u Kotor i svi ga čita-

ku pak i isti Srbi, teje takood usta do usta dol»

[0 i do g. fiiajora iza pddulicg trddićna. Je 1( sd.
da za pomisliti, da se bratija nijesu na vrijeme
stavili i svoje odmah nagovorili, da, ako još ima-
ju, sve brzo spale i unište, da ih ne bi eventual-
na istraga zatekla. A isdruge strane moglo se za
nju doznati, tako da svak u Kotoru — i ako ne
odobrava neke napadaje u spomenutom dopisu —
smije se kad čuje kako se naši Srbi, sa velikim
strahopočitanjem pozivlju na bezuspješni rezultat
ove istrage. a |

Pogled po svijetu.

U Austriji. — Kralj je odlikovao ministra
izvanjskih posala grofa Goluchowskog redom zlat-
noga runa. Ovo je jedna od najvećih časti u mo-
narkiji, pak se s toga ona može uzeti kao prizna-
nie za onu politiku, koju vodi grof Goluchovski u
europejskom koncertu. ,

Njemačka ljevica konačno se rascijepila u tri
stranke: u naprednjake pod vodstvom dr. Schie- .
singera, liberalće pod vodstvom baruna Chlumec-
koga i narodnjake sa Derschattom na čelu. Bilo
sretno | Samo naprijed ovako, a čini se da hoće,
ako sreća dade.

Italija i Crna Gora. — Kraljević Emanu-
el stignuo je na Cetinje i zaručio se sa knjeginji-
com Jelenom. Tu je bilo velikoga veselja u naro-
du. On će se povratiti kući, pak će opet doći i
vjenčanje će se obaviti, kako se čini, na 20 sep-
tembra, skrovno u obiteljskoj sredini. Pošto će s&
knjeginjica prije toga pokatoličiti, vjenčače ih bar-
ski nadbiskup O. Šimun Milinović. .

Kojaz je odredio, da se proslava 200 godiš«
njice vladanja Petrovićeve dinastije odgodi za do
godine prividno što nija sve pripravno, faktično
radi svatova što ih ima sada u kući.

Rusija i Ugarska. — 1 ako se ova imena
ne mogu ovako lako zajedno naći, ipak je ovih
dava prošao mlaz simpatije i zahvalnosti kroz je+
dan i drugi narod. Ruski car darovao je Magjarim
čuvenu Rakocijevu sablju, koju su Rusi god. 1849
bili zaplijenili. Magjari su s velikum zahvalnošću
primili ovaj dar, pak je tom prigodom bilo čitati
u magjarskim listovima simpatičnih izjava o Ru-
siji i njezinu vladaru.

Kinezi se miču. — Brzojav je javio da je
Li-Hung-Čag učinio naručba u Engleskoj za 20.
mil. lira. Ako je istina, to je ovaj čin sa buduć«
nost zamašniji od ikakvoga dogagiaja, što se je u
ovo zadnje doba zabilježio,

 

Put ruskoga cara. — Stalno je da će
ruski car na svom putovanju posjetiti i Pariz. O-
ve sedmice dolazi u Beč gdje će se zadržati tri

Kriza u Bugarskoj. — Demisioniraše mi-
nistri Petrov i Načović. Zadnje vijesti donose, da
je demisionirao čitav kabiuet Stoilov i da će sa-

stav nove vlade biti povjeren skrajnjem rusotilu
Caukovu.

Kriza u Srbiji. — Demisionirao je mini-
star rata Franasović, Stara srpska bolest: na ču-
du su otkle će dobiti novaca.

Domaće vijesti.

U mnoga mjesta dolaziće naš list u ovo zad-
nje doba bez sumnje mnogu kasnije nego li prije.
Kriv je tome sadašnji vozni red parobroda, ko:i
tako dobro kombinira, da dok u razmaku od %30
sati imamo tri brza put sjevera, cijela ostala sed-
mica čeka skoro na njih. Mi se nadamo da ova
neurednost neće dugo potrajati; aku bi, Onda će-
mo promijenuti dau izdanja, pak će tak lust, ko i
prvo, brzo dolaziti,

Biankini u izb. kotaru. — Znamo da je
Biankini bio u Velojluci i Blatu, gdje je bio uprav
oduševljeno dočekan. U Velojluci niko nije ostao
kući, nego je zajedno s glazbom izišao preda nj
na obalu Danas bi, po njegovu programu imao
držati javni zbor na Korčuli, pak otole dubrovač«
kim parobrodom put Stona, tičući Trateoik gdje
će ga na prolasku pozdraviti vigjeniji ljudi iz mje-
sta. U Stonu, čujemo, sastavio se odbor za pri-
ček, & općina mu je ustupila svoju dvoranu, da u
njoj položi račun svojim biračima. I na Kuni u
velike se spravljaju, tako i drugdje, a za Trpanj
nije potreba ni govorit,

Premda se u ovim polaganjima računa nema ,
baš wunogo nova kazati, osobito kad je čovjek za-
slupnik i urednik ovećeg lista, pak ima prigode da /
tu reče svoju, ipak su dužnost a osvem toga slu-
že za megjusobno upoznav iznijenu mnijenja
i bugjenje narodne svijesti. Duticaj sa izbornicima
zazoran je samo onijem, koji mikada nijes u na.
rod zalazili, da ga sokole i da mu reknu juoačku
sat ejed ši, da: 9 dobih u teal

tikom oradila, nas u hrvatskom
8 itraaka onako jaka. Ovo BA