EG . saa Četinjski metropolit i svi Oni pravoslavni sv6« štenici koji odobriše ovo pokatoličenje upadaju u tako golemu kontradikciju, da je to posve suvišno ovdje isticati. Ako on vjeruje u ono što uči, čitatelj će lako predočiti kakav grijeh čini onaj, te tu nau- ku ostavlja. I kada se tome činu daje odobrenje, on- da se ovaj čudan postupak samo povećava, a prosto- dušni vijernik mora 8e u čudu pitati : gdje se nalazim. Mi smo imali slučaj u nas, da je jedna žena, sama od svoje volje prešla na katoličku vjeru sa pra- voslavne i njezin bivši paroh, iza kako je sve po- kušao, podignuo .je napokon tužbu na katoličkog paroha. U gornjem slučaju pak ne samo da s kom- petentne strane nije učinjen nikakav prosvjed, ne- go se odobrava i veseli. + - Ovo sve služi kao neoboriv dokaz da je da- nas pravoslavna vjera kod srpskog naroda postala srestvom u političke svrhe. Ona se iznosi i brani, pak-se. još i srpskim imenom krsti, ongje gdje to politici služi; drugdje pak ,brat je mio koje vje- re bio“, a drugdje opet oni koji bi po svome zva- nju i položaju imali ustati na njezinu obranu, oni prvi puštaju da se ostavlja . . .. jer tako iziski- va politika. Mi znamo da će na ove primjetbe vrisnuti naši Srbi kao ubodeni, a to zato jer se one po- biti ne daju. Ili se vjeruje ili se ne vjeruje? — Ako se vjeruje, onda onaj koji vjeru mijenja — u očima onijeh te vjeruju — spravlja sebi vječnu propast, pak može li se to dopustiti? — Ako se . no onda su naši zaključci po dotične crkovne poglavare takovi, da ih ragje ne vjeruje, onda . . . u peru ostavljamo. I ovi ljudi imaju obraza pisati dau na dan, da mi Hrvati mješamo vjeru s politikom ! Sada će oni kazati da smo mi ,intolerantni“.. Ali ovdje se o taleranciji ne radi. Jedno je trpiti i ljubiti braću druge vjere (što oni baš ne čine: svjedok Srbija), a drugo je kad crkveni poglavice radi politike dozvoljavaju da se njihova vlastita vjera ostavlja. Lj etna žega. Ova prokleta vrućina još nije jenjala. A ona i niko drugi učinila je, da je onaj neznani N. Cr- nogorac u zadnjem ,Dubrovniku“ napravio onu pjesničku epistolu Hrvatima, koja je puna svako- jakih uvredljivih izraza. Gosp. N. ljuti se na hrvatsku štampu jer da ova napada na srpsko crnogorski savez i da vri- Jegja i grdi srpske Vladare: Aleksandra I. kralja Srbije i Nikolu I. viteškog vladaoca junačke Crne Gore. Ko? gdje? kada? Toga lista hrvatskoga mi ne znamo, pak bismo molili N. Cruogorca da nam ga imenuje. Mi znamo, on bi htio da se mi oduševljavamo za taj ,savez“, u koji niko, ko pozna Srbe, ne vjeruje, pak 'se s toga i ljuti, On pita nemoguće grdeći Hrvate da hvale i pristaju uz vno, što je u prvom redu napereno proti nji- ma. To se, brate Crnogorče, ne može. Pa kakvijeh lijepijeh pogrda savija on u cr- nogorsku kiticu, koja nam s Lovćena dariva! Hr- vati su ,gmizavci“, koji ,bljuju gadni otrov“, oni »Čojstva nemaju“ ; ,junaci samo po krčmama, ka- da, pod Buhusovijem uplivom, razvijaju svoju ve- liku utopiju — velike hrvatske, kada opijeni (o- duševljenjem !) pjevaju : Još Hrvatska nije propa- la“ — ,l nije — kliče N. Crnogorac — ali je ja- dnica već sklona padu, već su je rogjeni sinovi doveli do rake, osičijali je do III, stepena“. Ovo i još mnogo toga v našim ,pseudo-hi- storičarima“ šalje nam brat Crnogorac na poklon, Hvala mu! On je valjda zato iizmislio da Hrvati grde srpske vladare, da nas on može ovako podariti, Hvala mu i opet! Ali neka zna, da ko srpske vla- dare zbilja ,vrijegja“ i ,grdi“ to su Srbi, Ili je N. Crnogorac zaboravio onu glasovitu brošuru što su je crnogorski emigranti u Srbiji izdali i štam- pali proti kojazu Nikoli I? Je li zaboravio na one izvještaje srpskih listova u Šumadiji i o Petrović- Njegušenoj dinastiji kad je knjaževa mati umrla ? Bilo je radi toga i procesa i zatvora, S druge strane neka upita Pašića, ko je, u dogovoru 88...... N. Cruogorac znade s kime, spremao preko Ceti- nja pobunu, da sruši Obrenovićevu kuću i čijoj je narodnosti pripadao glasoviti Čebinac i njegovi drugovi, Kad to sve u pamet dozove onda će g% ptoć volja, da Grani srpska vladati od dnih koji ih ne napadaju, samo da nas uzmogne malo po- grditi. Mi bismo mu znali odvratiti dokaznije i po- desnije, ali nećemo. Nego se N. Crnogorac malo zaletio, kad je uz Hrvate spomenuo i Magjare. Polako pobro. To su vam sada braća protivu nas, ako nijeste zabo- ravili, kad ste ih ovih dana iz Beograda išli «u deputaciji moliti, da vam oproste i da vam otvore granicu za svinje, koje vam više nijesu htjeli primati. Onako poniženje ne doživiše po- gnječeni i ,sučijavi“ Hrvati, nego ,slobodna“ i »Velika“ Srbija: Sad ste opet stari prijatelji. U ostalom svaka sila za vremena. Idemo da vidimo, no sve se čini, da će i ova ljetna žega malo durati, te će nastupiti hladniji dani. Naši dopisi. Boka*Kotorska, 18 Avgusta. I ove je godine svečanost, na 15 tek. blag- dan Velike Gospe, na otoku pod Perastom bila u- pravo prelijepa u svakom pogledu. Zauzimanjem onog zaslužnog crkovinarstva, glasovitog Svetišta Blažene Gospe od Škrpjela, crkva i sav otok bio je divno narešen i uregjen za svečani dan. Jutrom počele su se redati tihe Sv. Mise do svečane, ko- ju je ispjevao peraštanin, velečasni kan. Dum Ivo Matković, župnik Škaljara. Naroda je bilo i izmi- jenilo se na hiljade sa svih strana Boke, pak i iz daljega, čemu je doprinijelo i liepo ljetno vrijeme. Po podnevi parobrodima ,Bokeške Plovitbe“, na- došlo je još više svijeta, da pohodi čudotvornu sli- ku starodavne naše moguće Odvjetnice. Na 6 sati po podne peraštanin velečasni Monsignor Dum Jo- zo vitez Kolović uz asistenciju dao je blagoslov sa Svetotajstvom. U večer pak otok je bit sjajno rasvijetljen i palile su se umjetne vatre. Do kasne ure noći vojnička je glazba zabavljala na otoku mnogobrojni sakupljeni svijet, koji se je zadovo- ljan razišao svojim kućama. Kotor, 18 Avgusta. Poznato je i Petru i Pavlu, kako nas bokeš- ki Srbi po svijem svojijem listovima denunciraju. da smo pravaši. Očita je svrha koju oni hoće ti- jem da poluče, jer zna se da dalmatinska vlada zazornijim okom gleda na pravaštvo nego li na i kakvu drugu stranku. Ističe li se neko kao Hr- vat, bio narodnjak ili obzoraš, on je odmah pra- vaš i starčevićanac, samo da očinska bude proti njemu. Onijem denuncijama misle Srbi dobiti pot- poru vladinu kao dobri i lojalni gragiani, protiv pravaša buntovnika i veleizdajnika. Eyo kamo to smjera, pak se u to ime denuncira osobito činov- nik, ako je Hrvat, da gase premjesti ili inače mu naškodi. Mnogijem našijem dodija taj mrski zanat na- ših lojalnih tobož-sugragjana (tobož jer ih je ba- rem polovine juče došlo s onu stranu Lovčena) pak da se pokaže ko su i kakvi su ti srpski naši špijuni, objelodani neko iz Kotora dopis u ,Hr- vatski Narod“, u kome se reklo kako neki pot- ćasnici tjeraju megju našim Domobranstvom srp- sku propagandu, za koju bi izuzam naše Srbe vas Kotor mogao dokazati; nadalje neki M. Ramada- nović dobiva iz Beograda list »Bosansko-Hercego- vački Glasnik“, pak se isti razdijeljiva izmegju hrišćanskih Domobranaca, Mi nećemo sad pretre- sati je li trebalo Srbima odgovoriti onom istom mjerom s kojom nas oni od toliko godina služe, ali ima nekijeh, koji hoće da je dopisnik imao pravo, jer kad oni nas denunciraju lažima, zašto me bi naši iznosili njihove istine, Ele, kako mu drago, ona vijest učini veliki utisak pak je za nju doznao i sam gosp. major, koji odmah »aredi, da se potražu škrinjice i sanduci, ne bi li se našao koji primjerak beogradskog zabranjenog lista. Ali nije se našao nijedan. Naši Srbi podignuše onda veliku galamu, da je dopisnik lagao, dapače govo- ri se da će vojnička vlast podignuti tužbu proti gore spomenutome listu. Dopisnik lagao nije. Mi znamo i vjerujemo, da gosp. major u pretragi koju je bio naredio ni- je našao ni jednog eksemplara ,Bos. Herc. Glas- nika“, ali to nije dokas da je dopis lažan. List u ono bijaše došao je u Kotor i svi ga čita- ku pak i isti Srbi, teje takood usta do usta dol» [0 i do g. fiiajora iza pddulicg trddićna. Je 1( sd. da za pomisliti, da se bratija nijesu na vrijeme stavili i svoje odmah nagovorili, da, ako još ima- ju, sve brzo spale i unište, da ih ne bi eventual- na istraga zatekla. A isdruge strane moglo se za nju doznati, tako da svak u Kotoru — i ako ne odobrava neke napadaje u spomenutom dopisu — smije se kad čuje kako se naši Srbi, sa velikim strahopočitanjem pozivlju na bezuspješni rezultat ove istrage. a | Pogled po svijetu. U Austriji. — Kralj je odlikovao ministra izvanjskih posala grofa Goluchowskog redom zlat- noga runa. Ovo je jedna od najvećih časti u mo- narkiji, pak se s toga ona može uzeti kao prizna- nie za onu politiku, koju vodi grof Goluchovski u europejskom koncertu. , Njemačka ljevica konačno se rascijepila u tri stranke: u naprednjake pod vodstvom dr. Schie- . singera, liberalće pod vodstvom baruna Chlumec- koga i narodnjake sa Derschattom na čelu. Bilo sretno | Samo naprijed ovako, a čini se da hoće, ako sreća dade. Italija i Crna Gora. — Kraljević Emanu- el stignuo je na Cetinje i zaručio se sa knjeginji- com Jelenom. Tu je bilo velikoga veselja u naro- du. On će se povratiti kući, pak će opet doći i vjenčanje će se obaviti, kako se čini, na 20 sep- tembra, skrovno u obiteljskoj sredini. Pošto će s& knjeginjica prije toga pokatoličiti, vjenčače ih bar- ski nadbiskup O. Šimun Milinović. . Kojaz je odredio, da se proslava 200 godiš« njice vladanja Petrovićeve dinastije odgodi za do godine prividno što nija sve pripravno, faktično radi svatova što ih ima sada u kući. Rusija i Ugarska. — 1 ako se ova imena ne mogu ovako lako zajedno naći, ipak je ovih dava prošao mlaz simpatije i zahvalnosti kroz je+ dan i drugi narod. Ruski car darovao je Magjarim čuvenu Rakocijevu sablju, koju su Rusi god. 1849 bili zaplijenili. Magjari su s velikum zahvalnošću primili ovaj dar, pak je tom prigodom bilo čitati u magjarskim listovima simpatičnih izjava o Ru- siji i njezinu vladaru. Kinezi se miču. — Brzojav je javio da je Li-Hung-Čag učinio naručba u Engleskoj za 20. mil. lira. Ako je istina, to je ovaj čin sa buduć« nost zamašniji od ikakvoga dogagiaja, što se je u ovo zadnje doba zabilježio, Put ruskoga cara. — Stalno je da će ruski car na svom putovanju posjetiti i Pariz. O- ve sedmice dolazi u Beč gdje će se zadržati tri Kriza u Bugarskoj. — Demisioniraše mi- nistri Petrov i Načović. Zadnje vijesti donose, da je demisionirao čitav kabiuet Stoilov i da će sa- stav nove vlade biti povjeren skrajnjem rusotilu Caukovu. Kriza u Srbiji. — Demisionirao je mini- star rata Franasović, Stara srpska bolest: na ču- du su otkle će dobiti novaca. Domaće vijesti. U mnoga mjesta dolaziće naš list u ovo zad- nje doba bez sumnje mnogu kasnije nego li prije. Kriv je tome sadašnji vozni red parobroda, ko:i tako dobro kombinira, da dok u razmaku od %30 sati imamo tri brza put sjevera, cijela ostala sed- mica čeka skoro na njih. Mi se nadamo da ova neurednost neće dugo potrajati; aku bi, Onda će- mo promijenuti dau izdanja, pak će tak lust, ko i prvo, brzo dolaziti, Biankini u izb. kotaru. — Znamo da je Biankini bio u Velojluci i Blatu, gdje je bio uprav oduševljeno dočekan. U Velojluci niko nije ostao kući, nego je zajedno s glazbom izišao preda nj na obalu Danas bi, po njegovu programu imao držati javni zbor na Korčuli, pak otole dubrovač« kim parobrodom put Stona, tičući Trateoik gdje će ga na prolasku pozdraviti vigjeniji ljudi iz mje- sta. U Stonu, čujemo, sastavio se odbor za pri- ček, & općina mu je ustupila svoju dvoranu, da u njoj položi račun svojim biračima. I na Kuni u velike se spravljaju, tako i drugdje, a za Trpanj nije potreba ni govorit, Premda se u ovim polaganjima računa nema , baš wunogo nova kazati, osobito kad je čovjek za- slupnik i urednik ovećeg lista, pak ima prigode da / tu reče svoju, ipak su dužnost a osvem toga slu- že za megjusobno upoznav iznijenu mnijenja i bugjenje narodne svijesti. Duticaj sa izbornicima zazoran je samo onijem, koji mikada nijes u na. rod zalazili, da ga sokole i da mu reknu juoačku sat ejed ši, da: 9 dobih u teal tikom oradila, nas u hrvatskom 8 itraaka onako jaka. Ovo BA