ko srestvorti politike, koja je 666 sv6 pokušala, da nas omete u našemu cilju. Tobožnji ,vogja“ srpske stranke u Dalmaci- ji, a masljednik Ljubiše — u. narodnjemu zlu, gosp. Sava Bjelanović, ne treba da se u svome listu, kao onomadne, hvali, da bi mogao isto ži- vjeti i bez glasila, kao politički činovnik i inače. On ovako igra važniju ulogu i čini bolje usluge, er pomaže ragarati i trovati hrvatsku misao u almaciji, bilo to vjerskim srestvom, ili nadri hi- “ storijskim, ili pako i samim denuncijama na pra- “vaše, čega su puni stupci njegova lista. Ali taj Sava Bjelanović zua, da narod kninski pravoslavne vjere osjeća hrvatski, dapače da ista njegova svojta, rogjaci mu i prosti seljaci, koji se zovu njegovim prezimenom pred njim samim nazi- vahu hrvatskim svoj jezik, ne znajuć jadni kako time žig udaraju na čelo svome ,učenome“ rogja- ku. Neka gosp. Bjelanović i ovo pokuša pobiti. Narodno ime i narodni osjećaj ne crpa se iz knji- ga austrijskih Hofratha, nego u sjeromašnoj se- ljačkoj kolibici, tamo na djevičanskom viru naro- dne duše. Tu bi mi htjeli da se nagjemo sa gosp. Kulišićem, Bjelanovićem, Milašom, Simićem i dru- gim današnjim vajnim dalmatinskim Srbima. Ne Biedermanni ni Miklossichi, već kvjemudrago prosto bukovačko čobanče pravoslavne vjere neka nam sudi. I kada na naše pitanje: ,kojim jezikom govoriš?“ odgovori: hrvatski! on je u isto do- ba izrekao kompetentnu i neprizivnu osudu svo- jim prvacima, te odgovorio i na gornje pitanje: Ko je izdao? Onda i sada. Bilo je to godine 1860 Iza katastrofe na lombardskim poljanama puče teški apsolutizam u Austriji. U Zagrebu banska konferencija, sazvana ua 26 novembra, izda adresu, kojom se po narod- nom i državnom pravu pitalo, da se Dalmacija pripoji materi zemlji i da na prvom pjezinom sa- boru bude zastupana. Carevo rućao pismo od 5 decembra iste go- dine izjavlja se pripravno odgovoriti željama Ba- novine, te joj javlja, da je pozvalo poslanike Dal- macije, neka še ob ovome pitanju izjave. Onda se u Dalmaciji podijeliše stranke u dva tabora: za sjedinjenje i proti njemu. Ali narodna svijest tek se je počela buditi u ovim našim krajevima. Dubrovnik je istina pred- njačio, jer je u njemu još bilo dosta staraca, koji se sjećahu, kad su bili slobodna republika. No na ostalu Dalmaciju bijaše talijanska mora pritisla narodni hrvatski duh. Sastadoše se dalmatinski zastupnici u držav- nom vijeću, da raspravljaju o sjedinjenju. Onda autonomaši bijahu u većini. Njihov govornik con- te Frano Borelli na ime svijeh reče: » Većina je Dalmatinaca slavenska ; velika nas većina iskreno ljubi svoju slavensku braću; mi smo pripravni činom zasvjedočiti svoje narodno čuvstvo ; srčano se zahvaljujemo na pozivu (t. j. pozivu za združenje s Hrvatskom) ali moram o- čitovati, da tomu jvš nije vrijeme.“ Nije, biva, po njemu bio — ,zgodan čas“ ! Na ovo veli oplakani Miho Pavlinović : »Ali narodnjaci dalmatinski bez iznimke, po- glavito su napirali na združenje. Borellu je odmah odgovoreno općim povlagjivanjem : , Mi smo većim djelom z2goljni Hrvati. Mi hoćemo združenje i vri- jeme mu je.“ Bio je, biva, po njima — ,zgodan čas“ ! A zašto se autonomaš Borelli protivio zdru- ženju sa Hrvatskom, jer ,još nije bilo vrijeme“ ? I ovdje odgovara pokojni Pavlinović: , Želio je da se prvo ugje u Bosnu i Hercegovinu.“ 'Tako je dakle bilo godine 1860, Sada smo u godini 1896 — trideset i šest godina naprijed. Je li se stvar u čemu promijenila ? Jest, malo. Oni autonomaši postali su tali- janaši i sada ne pišu, da je njihovo čuvstvo sla- vensko, nego gledaju preko mora. Pravoslavni postadoše Srbi i nijesu više za sjedinjenje sa Hrvatskom nego za Dušanovo car- uć na nj, u dokollci pomažu, da se PR M A većina u Dalmaciji kao i onda još uvijek čeka ,zgodan čas“ i gleda na ,bosansko pitanje,“ Ta većina uvjerava, da je slavenska, ,ne “% '& safno riječi tiegoi djelom“, uptdt onako kako je to govorio conte Borelli trideset i šest godina natrag. Samo što se ta većina ne zove više autono- maškom. A manjina, odlučua manjina prestavnica hr- vatstva i naroda, stoji još i danas kao i onda i govori: ,Mi hoćemo združenje i vrijeme mu je.“ Koja dakle razlika od onda do sada, od 1860 do 1896? Nikakva! Promjeniše uloge, ali igra ostaje ista, a hrvatsko pitanje ostalo je u onom istom stadiju u kome se je i začelo. Mješte namjesniki koji su išli u Beč, da pred kraljem proti talijan- štini zagovaraju i brane jezik hrvatski, došli su drugi koji mješte talijanskog uvode njemački. I to nam je sva stečevina ! U trideset i šest godina !. ... Je li moguće ? Narode, ne vjeruj nam. Okreni se oko sebe, pogledaj i vigji sam i onda nam reci: lažemo li ti mi, ili te varaju oni, koji ti govore, da ti mi lažemo? Opet vjera! U službenom listu hrvatske (!) vlade, ,Na- rodnijem Novinama“ čitamo slučajno imenik oni- jeh, koji prigodom svečanosti kraljeva rogjendana (na 18 avgusta) saučestvovaše svečanom objedu u banskijem dvorima. Izmegju ostalih vele, ,N. N.“, bio je i gosp. Ambrozije Pavlović ,,Srbski paroh“. Mi smo ovaj čas u gornjemu članku razloži- li o srpstvu u Dalmaciju vjerom unešenu. To isto evo radi se u banovini. Kod ,Nar. Novina“ biće izobraženijeh pisaca, a možda i koji Hrvat. Pita- mo ih mi, kakav je to srpski paroh u Zagrebu ? Da to nije valjda srpski konsuo, pak one pogreš- no napisale? Srpski konsuo može biti gosp. Am- brozije Pavlović; on može biti i Srbin pravoslavne vjere, ako je to njemu milo i mi nemamo ništa pro- ti tome; on nadalje može se zvati i paroh Srbin A. Pavlović. Ali srpski paroh nigda za nigda, ako je u svijetu još ostalo i malo istine, pravice i poštenja. Ko jednoga pravoslavnog sveštenika zove srpskijem parohom, taj nema pojma o raz- liki izmegju reiigije.i narodnosti. Srpski paroh nevine su riječce. Ali one mno- go znače. Ona šačica zagrebačkih gragjana pravo- slavnih bijahu nekad dobri Hrvati — kad se nji- hova vjera nije zvala srpskom, ni njihov paroh srpskijem parohom. Još ih megju njima ima, koji su ostali vijerni svojoj narodnosti i hrvatskom i- menu kao dr. Miletić, prof. dr. Mallin, savjetnik Mallin i toliki drugi. To nije bilo dobro. Ova ne- sretna politika koja je u nas razdijelila braću, di- jeli ih i po Hrvatskoj — amo u slavu Beča, oua- mo na račuu Pešte. Pak na mjesto grčko-istočnih ili pravoslavnih svešteuika mi imamo danas samo sveštenika srpskih takovim službeno priznatih u službenome listu grofa Hedervarija ! »Srpski paroh“ u ,Narodnijem Novinama“ to nije više izdaja pojedinaca, već je to pravi na- rodni grijeh, da ne upotrebimo gori izraz, koji se proračunano i sustavno provagja i koji bi svaka narodna vlada strogo kaznila, a u nas ne samo da se tolerira, nego se još potiče, samo da ne bude: mo složni i jedni. Očekivalo bi se da će kadgod Hrvati bilo kojega god mišljenja, pravaši, obzoraši, narodnjaci, samo ako su Hrvati, ustati proti ovoj zloporabi vje- re u protunarodne svrhe, Ali uzalud! Opozicija ima prečega posla, a mnogi od nje dapaće prila- godiše se ovoj novoj modi, pak zovu i smatraju Srbima sve ono što se krsti su tri prsta. Ob o- nim drugim što da rečemo? Nista! Gospodinu gro- fu tako je milo, a ovi valja da čine ono, što on hoće, jer su zatv bili poslani. Hrvatski zastupnik na hrvatskom saboru i- mao bi učinit predlog i pozvati vladu, da se pra- voslavna vjera, crkva i sveštenstvo ne zove srps- kim narodnim zego vjerskim imenom. Ili ako baš grčko-istočna religija mora da ima narodno obilje- žje, ne bi li se onda moglo tražiti, da se njezina crkva u Hrvatskoj zove kako bi pošteno i praved- no bilo: hrvatsko-pravoslavnom crkvom ? Rodoljubima na razmišljaoje. Naši dopisi. Blato, 20 avgusta, (Biankini megju isbormicima), Naše Blato taliano se snremilo da dočeka svoga zastupnika, koji prvi od svih i jedini pohrlio nam, da nam dade račun njegova rada. U jutro na 17 ov. mj. bila je svaka kuća okićena hrvatskom trobojnicom, bez razlike; prozori cvijećem i sagovima, a po zi- dovima bijahu prilijepljene razne Prigodnice, Čim sunce otskočilo uputi se deputacija do Veleluke, da ljubljenog zastupnika u ime blatskog puka pos- dravi i da ga dovede u našu sredinu. Po varoši sve se kreće, ljudi se kupe na buljuke, a o dru- gome se i ne govori nego o Biankinu. Tako pro- gje jutro. Kad po podne eto ti hrvatske čete pod četovogjom g. Antom Cetinićem i barjaktarom g. Matom Kunjašićem pod hrvatskom trobojnicom pogje mu u susret, Oko 6 sati imao je Biankini da stupi u varoš. Cio narod sa svim što ima od- ličnijeg na čelu dočeka ga i tu mu prvi od prvijeh nazovu dobrodošlicu. Triumfalno praćen narodom uz urnebesne pokliće: Živio hrvatski sokoll..bra- nitelj hrvatskih pravica! protivnik klauzule! itd. a vijeran svome biser-geslu Bog i Hrvati! pohrli u crkvu, da se Bogu pomoli, a zatim u općinu koju nagje.... praznu, premda joj je javio dola- zak (još naša općina nije ustolićena). Otale ode u dvore našeg obljubljenog dn. Iva Semana, a u veče zaputi se u gospodsku kuću gosp. A. Petko- vića da drži govor, pošto mu javno bi zabranjeno govoriti. U ime birača pozdravi ga preč. kan. dn. Poro Bačić i istakne mu potrebe mjesta, a tad uzme riječ sam gosp. zast., te kićenim govorom razvije svoj program i rastumači svoje političko djelovanje za narodna prava. U veče bi mu pri- regjena gospodska većera u dvorani okićenoj hr- vatskim trobojnicama, a na pročelju slika neumr- log velikana dra. Antuna Starčevića. Padoše tu mnoge napitnice u zdravlje visokog gosta, da nam ga Bog poživi na diku i korist naroda, koji nam ga je dao. U jutro pak može se reći cijelo Blato ot- prati ga podalek komad puta, vraćajuć se kući u- tvrgjen u čistoj hrvatskoj svijesti ovijem posjetom čas. Biankina, koji će u nas ostaviti neizbrisivu uspomenu. Tugomil. Ston, 25 Augusta. ( Biankini u Stonu.) Danas za prvi put ima- li smo sreću, da vidimo u našoj sredini dičuog nam zastupnika, čelik-rodoljuba Don Juru Bian- kini, koji je «bilazeći svoj izborni kotar došao i do Stona. Mimoilezeći doček, koji je a da se ine spominje bio dosta oduševljen, te radost i veselje pučanstva kad je vidjelo megju svbom svoga za- govornika, osvrnut ćemo se malo na sastanak, ko- ji je ovdje bio držan. "Javni sastanak u Stonu imao se je držati u općinskoj dvorani na 23 t. mj. u 44 sata poslije podne. Narod zgrnuv sa svijeh strana, da čuje za prvi put slatku riječ svoga pobornika, te da mu prikaže svoje bjede i nevolje, te ga zamoli da im po mogućnosti lijeka nagje. Dok je narod tako napeto očekivao odregjenu uru, ova već i došla ; te baš u času kad je časni Bjankini imao da kre- ne put općinske dvorane i kad se radi kratkoće vremena ni telegrafično više ništa učiniti nije mo- glo, doleti poglavarstvena odluka, kojom se sasta- nak zabranjuje, jer da molbenica za dopust sastan- ka nije bila prikazana tri dana prije istoga! Na- rod koji je iz daleka biv došao, te se do kasni- jega u Stonu zadržao, samo da Don Juri svoje nevolje očituje, iznenagjen ovim dogagjajem, ko od groma ošinut, razigje se. Megjutim. mjesni pr- vaci dogovorno sa g. načelnikom uroče sutradan privatni sastanak takogjer u općinskoj dvorani, i zbilja što je jučer zabranjeno bilo, danas se je u djelo provelu, samo šteta, što buduć rabotni dan, nije se mogao toliki broj naroda zgrnuti, kolik se je u nedjelju okupio bio. Točno u 9 sati iz jutra stupi prečasni Bian- kini, pračen od lijepe kite mladih sokolova u op- ćinsku dvoranu, gdje ga dočeka g. načeluik i op- ćinski prisjednici. Kad se je sakupio narod, koji Je na sastanak pozvan bio, najprvo prečasni Bjan- kini zahvali biračima na pouzdanju, kojim su ga obdarili, da naime zastupa ovaj narod na dalma- tinskom saboru, Zatim obeća da će unaprijed ko i do sad po svojim slabim silama pastojati, da što bolje i duševnije vrši svoje zastupničke dužnosti. Da je on uvo za prvi put stupio megju svoje bi- + rače, da na licu mjesta upozna narodne potrebe