duše povjeravati svoju djeca, uzdanicu svoiu, za vodu, kojemu ste Vi na upravi, stalni, da će se u njem uputiti da postanu čestiti ljudi i ponositi gragjani. Spljet, 27 Kolovoza 1896. ., Slijedi za tim potpis cvijeta naše mladosti, koji je izišao uzgojen Bulićevom rukom: mladih doktora, pravnika, svećenika, učitelja, šinovnika. Biće ih preko 150. Plemenito ! . . Pohrvaćenje nautičkih škola. — Njeki listovi javiše da su sve dalmatinske nautičke ško- le,koje su do sad obučavale talijanskim nastavnim jezikom, pohrvatile, Ovo nije istina. Škole su se posrbo-hrvatile, a to je, ko dobro shvaća što ta riječ znači, i od kakvih je posljedica, od pohrvaćenja velika razlika. / Nemojmo se obmanjivati zvonkim riječima, ne zanašajmo narod. Recimo mu čistu istinu. U . pPannonia“, — Newcastle Daily Journal donosi, da je na 17 pr mj. bio izveden pokušaj plovitbe ovog novog luksoznog parobroda, što ga je naručilo ug -hrvatsko parobr. društvo kod gg. Wigham Richardson & Cu. Pokušaj je divno ispao. Parobrod mjeri 220 noga duljine i 29 širine, na dva _ jarbula, te je učinjen da zadobije najveći razred kod Lloyda. Na njemu su najveće udobno- sti za putnike; ima mjesta za 50 putnika prvog razreda, sa elegantnim salonom, kabinom za gos- pogje i kabinama ispod mosta i pokrova. Poviše salona ima široki pokrov za šetnju dug 150 noga sa sobom za pušenje elegaotno uregjenom. Na provi su sobice i salon za putnike JI. razreda, za- tim kabine za momčad. Ima zatim sobe za poštan- sku opremu it.d. Ne treba ni govoriti, da su sve radnje izve- dene u najfinijemu drvu, tapeciranom gdje treba utrechtskim baršunom. Pokusaj su vodili kap. Šterk, kap. Bakarčić, koji je uzeo zapovijed parobroda i g. Mouton makinista. Ovaj će parobrod imati naj- bržu prugu izmegju Rijeke, Zadra, Spljeta, Du- brovnika i Kotora. Za putovanje odlazak i dolazak — piše »N. €. J.“ — trebuju tri dana i kroz ovo vrije- me putnik prolazi kroz otočje dalmatinsko gdje je more mirno a vidici divni. Ovaj parobrod biće od velike koristi za neko drugo društvo utemelje- no za razvoj Dalmacije, koje napravlja razne ho- tele. po obalam, a kako je klima jednak onome suprotne Italije, to se s ovom zemljom ne može natjecati nijedan dio Europe i ona ima bez dvoj- be lijepu budućnost pred sobom, pak će primamiti veliki broj putnika, koji će se služiti gornjim naj- bržim parobrodom.“ .. Ovako piše rečeni engleski list. Talijanska škola u Spljetu. — Spljetski narodnjaci, mješte da odlućno ustanu proti onijem koji hoće da pokrenu talijansku školu, oni u svo- me — tamo njemu! — organu baciše se na ,,Nar. List“. koji je pod dojmom ove vijesti napravio nekoliko ozbiljnih opazaka. Iza tezijeh rekrimina- cija napokon izjavljuju. da ,dok hrv. nar. stranka bude u većini nijedna talijansha pučka škola, na troškove pokrujine neće se otvoriti ne samo u Splje- tu ali nigdje u ovoj zemlji od Raba pak sve do Spiča.“ Ovo je, iza podvala pravašim, ipak dobra iz- java. Vigjećemo je megjutim u praksi, jer mi smo naučni da narodnjaci privatno jedno prijete, govo- re i pišu, & u saboru rade savvijem drugčije. Oni će dakle zanijekati novac za tu školu i tim misle da je sve gotovo Ali o tom se samo ne radi, Pi- tanko je: smije li jedna hrvatska stranka u Dal- maciji biti uz vladu i podupirati je — a ona je za uzdarje dariva talijanskim školam? To je stvar šire politike. Tužba. — Tuže nam se ljudi iz Stonjskijeh krajeva na onamošnjega poreznoga prijamnika. Pi- šu nam, da je njegov fiškalizam kod opravljanja po- sala dvjadio pučanstvu, koje je na čudu. Ovo nam pišu, da mi iznesemo eda bi se stariji pobrinuli, pak ge na mjestu potanje propitali zašto se narod tako tuži. Evo im želje uslišane. Gradska Kronika. Lične vijesti. — Presvj. biskup Uccellini ntputovao je u srijedu w Kotor. — Ove sedmice boravi u Dubrovniku član zagrebačke akademije, profesur na _ hrv. sveučilištu i čuveni književnik dr Milivoj Šrepel. Radi u biblioteci Male Braće proučavajuć ponajviše dubrovačke pisce latinske, Pir. — Sutra po podne vjenčaće se liječnik gosp. dr, Frano Trošić i odlična gospogjica Pavle Stjepović-Dabrović. Mladome paru naša čestitanja. Imenovanje. — Gosp. Lino Buzolić ime- novan je prof. realke u Zadru. Čestitamo, Zabava u Hrv. Rad. Zadrugi. — U ne- djelju prirediše brvatski tamburaši u Zadrugi lije- pi koncerat, koff fe krasao ispao. Iza koncerta slijedila je mala plesna zabava. Porezni uredi. — Čujemo da će porezni ured u Dubrovniku i onaj u Kotoru biti povišen, biva da će prijamnik imati VIII. a priglednik IX. raz. Novi parobrod. — Čujemo da će u četvr- tak prispjeti u Gruž novi parobrod ug.-hrv. druš. »Pannonia“. Istine bole. — Pitaju nas: Vi ste u pret- prošlom broju istaknuli kako su Srbi u Radničkom Društvu kao novotariju uveli srpske trobojnice, iza kako su isključili hrvatske, kojim se u svečanim rigodama društvo kitilo i kako su i to učinili na tionici. Od onda progje petnaest dava, a u ,Du- brovniku“ o tom ni spomena. Kako to? Na ovo odgovaramo: Da mi pogrešno me- tnemo, da je pop Jovo sinoć bio u Gružu, a nije nego recimo na Peskariji, kapitat će nam peču ispravka po $ 19.,a u ,Dubrovniku“ gotov članak da se vidi kako ,Crvena“ — laže! Ali ono se ne- da pobiti da su ona društva nekada hrvatsku ide- ju širila, hrvatsku politiku zagovarala, hrvatskim se zastavama kitila i dosljedno tome i hrvatska bila. Zato oni šute. ,Dubrovnik“ pobija i najma- nju sitnicu ako može, a što mne može, onda on smatra ispod svoga dostojanstva. da se na to o- svrće. Po ovome može se lako znati, koja je naša pogodila uprav u živo. PGundulić.“ — Našijem Srbima puno sme ta što ovo naše hrvatsko pjevačko društvo pjeva u stolnoj crkvi — svečane mise. Oni huće da se i tim latinskim pjevanjem misa talijanskih kompo- zitura širi hrvatska propaganda, pak su u svomu ušesnomu organu izmislili, da društvo pjeva u cr- kvi uz lijepu godišnju platu, da suviše i životari crkovnijem novcima. Ovo je jedna od običnih pod- vala, jer svak zua da društvo ne životari, neso u- prav žim iz mjesečnih prinosa 70 svojih članova, a da za svoje pjevanie u crkvi ne prima baš ni- kakve plate ni nagrade. Katoličanstvo srpskih katolika. Pišu nam iz grada: Ko hoće da se osvjedoči o kato- ličanstvu srpskih katolika u Dubrovniku, nek ne zapusti katkada pročitat njihov organ , Dabrovnik“. Nema, mal da ne broja, u komu oni ne napadaju na najodličnije naše biskupe i svećenike, samo za to jer srpski ne osjećaju. Po njihovim pisanijam, biskup i svećenik, ako nije Srb. a nadasve ako je Hrvat, zaslužuje svu žuč srpskih katolika. Mi ih pozivljemo da se bave u Dubrovniku sa svojim Jovom, a u Zadru sa svojim Nikodemom Milašom, koji u svojoj posljednoj uskrsnoj poslanici, ostavio je pravi spomenik, svoga srpskog patriotizma, srpskog bogoslovja, srpskog morala, srpske uče- nosti a srpske snošljivosti nadasve, a ostave u miru naše katoličko svećenstvo. koje ako se «pire srpskoj narodnoj propagandi w hrvatskim zemlja- ma, ne čini drugo nego duševno vrši svoju patri- jotičnu dvžnost. Pravi katolici, bili Hrvati bili Srbi, časte i slušaju svoje duhovne pastire, ako ne u narodnim ono u vjerskim stvarima, jer im to i sama vjera zapovjeda. Za to naši srbi katolici ne znaju, pa kad o vjeri govore Indujn, a kad govore o onim koji vjeru uče, njih psuju i na njih se blatom me- ću. Taki su dubrovački Srbi katolici. Povratak u domovinu. — U srijedu na- kon dugog boravka u Južnoj Americi povratio se je naš domorodac gosp. Federiko Glavić iz Šipa- na. Gosp. Glavića pretekao je amo lijep glas, da je kao čovjek bogat i ugledan ne samo zborom nego i tvorom ljuhio svoju domovinu i hrvatsku narodnost, te da_je uvijek bio jedan od prvijeh kad je trebalo prodičit naše ime. Daleka Amerika da- kle nije valjanog Šipanjanina otugiila, nego ga je u svojoj slobodi još više očeličila. Dobro nam došao. Sad! — U predzadnjem ,Dalmati“ tuži se njegov dopisnik, da je mjesto za hotel nezgodno izabrano, da je gradu dignuta T'eodorina Gradina itd. Riječ je: i ako kasno ali opet časno, ali ta ovdje ne vrijedi, kad je hotel na nogama, a park izgubljen. Bješe se ,Dalmatov“ dopisnik za to ma- lo M: zauzeti. Sad je više kasno, a časno je n toliko što je pogrešku priznav i nama duo pravo Diskoras na Poljani. Ivo, — Što ti se para ono o srpskomu kuljenu pasane nedjelje? Vlaho. — Uzvišto se. Vonja deset milja. Ivo. — Kako nećeš da se uzvišti, Uz sve ostale droga- rije što ih stavljaju, tisli su ovi put u oni jadni o- sušeni čmar kilo laži i kilo dogmatike srpskijeh ka- tolika, bez zrna jednoga soli. Spirit Orlanđov bio je ranketiv i tako je pošlo sve s vragom, Vlaho. — Da koliko će prasaca bit imalo koliku ! Ivo, — Nije, jer kad ie ovaka roba oni ti prste obližu, pak ne ostane ništa za bacit. Ma gje ti je ona da su Srbi izmislili naše tamburice, Vlaho. — To će ti bit našli u Ružičićevoj historiji. Ma falili su. Oni su izventali jedan strumonat, ma ne tamburice nogo rumbo, Ivo. = To bi moglo bit istina, jer su Srbi uprar dobri trumbetieri. Njima tambufice ne služu. Vlaho. — A ko je fligelhornista od srpske trumbete? Ivo. — Za Zadar i Vijenu gospar Frano. On se inkari- kava, ako mu koji Hrvat nije po ćudi, A nešto i preosvešteni priko. . ..... Vlaho. — Zuam, znam. Neka trumbetaju koliko hoće, a kad se mi pjevamo i veselimo neka nas barem onda puštu u miru. Adio. Književnost. Primili smo: toričko diplomatički odnošaj kraljevine Hrvatske napram Ugarskoj kruni Sv. Stjepana. Napisao E Kvaternik (prijevod s Njemačkog). 1896. Brzotiskom kat. hrv. tiskarne. Ovo Kvaternikovo djelo ne može se preporučiti ono- liko koliko zaslužuje. Ko ne vjeruje neka ga nabavi i pro- čita, pak će onda znati kazati koje Me uvjerenje, samosvi- jest i ponos hrvatski u njemu ostavilo, Priopćeno *) OTVORENO PISMO. , Ivan Šarić i Mjesto Njekakvo pismo koje ti je došlo do ruka, bilo je uzrokom da si prekinuo sa mnom prija- teljstvo. Ja se ne bi istijem ni najmanje bavio da ni- je moje ime potpisano i da me nijesi potvorio da sam ga ja napisao. Proti tome ja prosvjedujem i svojom poštenom riječju potvrgjujem, da nijesam to pismo ni napisao ni potpisao. Žalosno je da prijatelj prijatelja osudi, a da mu se neda opravdati, tim više što dan današnji ima svake čeljadi, koja «e ne žaca ni najpodlijega srestva da drugome naudi. Ako je moje ime potpisano na pismu, ne zna- či još da je od mene poteklo, a to si mogao i sam isključiti, obzirom na naš odnošaj; ako si pak, kao što reče, uvjeren da od mene potiče, bijaše me tužit gdje treba, pa da izagje djelo na vidjelo, al ovako postupat nije lijepo ni pošteno. Ovoliko za one koji tebi vjeruju i kojijem poručujem, da nijesam kadar nikoga vrijegjati. U Dubrovniku, 3 Septembra 1896. S poštovanjem Baldo Mata Skaramuče. *, Za ovo pismo uredništvo ne uzimlje na sebe nikakve edgovornosti. Uredništvo. Frano Supilo upravitelj, izdavatelj i odgovorni urednik. Tipografija Dragutina Pretnera u Dubrovniku. SvileniDamasti 65 nč. do fior. 14:65 met. — ka» i crna, bijela i bojadisana He- nnebergova-Svila od 35 novi, do fior. 14:65 po met. glat- ka, postrapana, karirana i zmuštrena, damasti it.d. (oko 240 raz. vrsti u 2000 raz. boja nacrta itd.) slobodno porto i p.reza u kuću. Uzorke na povratak. Dvostruka poštarina za Svicarsku Fabrike svile G. Henneberg (c. k. dob.) Zurich. U Glavnoj Skupštini Diomčara Prve Pučke Dalmatinske Banke u Spljetu, obdržanoj dne 15 kolovoza tekućega, bi u smislu & 3 Družtvenoga Pravilnika odlučeno, da se izdade 2000 novih di- onica od fiir. 60 nominalne vriednosti svaka, uz sliedeće uvjete: 1. Dionice su upisane na naznačeno ime, 2. Izdatna cijena novih dionica jest fior, 80 — za švaku, a ta svota može se uplat ti na jedan put ili u mjesečne obroke, ne manje od pet forin- ti za svaku dionicu. 3 Ono 20 fior. što će se uplatiti preko no- minalne vriednosti, idje na povećanje sadašnje ričuvne glavnice. 4. Dionice izplaćene za cielo smatrati će se kao izdate na 1 siečnja 1897, i učestvovati će di- videndu 1897, a do 31. prosinca 1896 na njihov iznos platit će se mjesto dividenda dohitak 5.9, 5. lhionice što se izplaćivaju na obroke ne- će učestvovati dividendu dok ne svrši izplaćivanje, a mediutim uživati će dobitak 5% godišnjih na uplaćene svote. 6. Upisivanje prima se u Spljetu u uredu Prve Pučke Dalmatinske Banke, a u Dubrovniku kod Gosp. V. DeGiulli-a. Spljet, 18 Kolovoza 1896 UPRAVA Prve Pučke Dalmatinske Banke u SPLJETU. 060 A svakojakih, zabavnih, pou- stanju i velikom izboru pro- dalo bi se uz povoljne uvje- ka | qs hrvatskih, srpskih, tali- | ( te. Ko bi želio da što ku- janskih u dobrom i zdravom pi uredništvo će ga ka vlasniku,