RANNEDANAM 50 Crna Gora i Hrvati. Zamjerilo se s jedne strane onijem hrvats- kijem listovima, koji su prigodom vjeritbe talijan- skog kraljevića sa crnogorskom knjeginjicom Je- lenom u oduševljenim i vrlo simpatičnim članci- ma pozdravili ovaj radosni dogagjaj za Petrović- Njeguševu dinastiji i Crnoj Gori upravili par top- lijeh riječi. : Zamjerilo se takogjer s druge strane hrvats- kijem listovima, koji su se ovom prilikom vrlo hladno podnijeli, te ili ništa ne pisali ili učinili nekoliko svojih primjedaba, ne proti Gospodaru Crne Gore, koliko sa narodno-vjerskog gledišta, koje su primjedbe Hrvatim mogle dobro doći za neke njihove nutarnje raspre sa vjerskim srpstvom. Tako je bilo prepirke. Obična stvar hrvat- skoga novinstva. Mi na pr. ne umijemo o najne- znatnijem poslu kazati svoj sud, a da se kroz mje- sece ne upustimo u polemiku samo zato jer je list A. rekao da je nebo modro, a list B. da je pla- vo, List B. neće pustiti A. u svome uvjerenju, te on držati svoje, a općinstvo neka sudi, nego će se odmah poklati na užas onijeh koji to čitaju. Mi tie kažemo da je ovaj crnogorski slučaj neznatna stvar, nego kao karakteristiku naših novinarskih prilika, s kojim — budimo pravedni i priznajmo istinu! — ako smo dosta koristili, ali smo opet u narodu mnogo pokvarili To je megjutim nuzgredno. Glavno je da su se Hrvati stali izrazivati — povoljno ili nepovolj- no — pak bismo se ovom prilikom usudili natuk- nuti ob odnošajima izmegju Hrvata i Crnogoraca, respektive njihova junačkeg Gospodara. Hrvati kao narod i Crnogorci imali su od vajkada megjusobnih simpatija. I onda kada je naj- više buktio razdor izmegju Srba i Hrvata, neka su se Crnogorci priznavali srpskom državom i srp- skim plemenom, Hrvati su ih svejedno rado imali, ne znamo zašto, nekako po srcu i simpatiji. A valja reći i Crnogorci su odvraćali braći milo .za drago. Pak još i danas ma koliko odno- šaji postali drugi nije se regbi izmegju Crnogora- ča i Hrvata ,krv otrovala“, kako što to obično bi- va u bratskome pokolju. Mi smo amo bliže na do- maku granice, mi smo štogod čvli što se nas tiče, inije nem moglo biti milo. Mi imamo i naše bra- će u'Boci, a ko pozna tamošnje sreze i prilike, tome je ovijem sve rečeno. Mi smo dakle u dru- gome odnošaju. Ali zato hrvatska zagrebačka štam- pa, koja je malo podalje, mogla je nekako da se drugčije vlada. A i sam knjaz Nikola I. poka- zao je prama Hrvatima veliku pažnju, kad je 0 ve- selom domaćem činu brzojavno obznanio vladiku Strosmajera. Ima Hrvata koji se ne slažu sa po- litičkim mišljenjem djakovačkog biskupa, no svak priznaje da je on danas u našemu narodu prva i najslavnija ličnost živuća, pak je knjaz Nikola I. preko njega zbilja poručio cijelome hrvatstvu svoj radosni dogagjaj. “To su sve lijepi znakovi, Nego ima i drugijeh dublje naravi, koji su u stanju da ove izbrišu. Dok se Crnogorci držahu nad našim srpsko -hrvats- kim sporom, njima svaka čast. Ali, osvbito u zad- uje doba, oni su se počeli tako uplićati u parta- ični razdor, da se nemaju nimalo čuditi, ako Hrvata, koji su bliže njima mne nalaze više one stare simpatije. za Dadronaii sa donaš lista : fi s Ovan na godina flor, na godinu flor. 5, na po godine flor. Septembra 1896. U DUBROVNIKU 12, u kuću, a sa Auetro- Ugarsku, | ialju se Uredništvu. vi ; ni Evo na primjer. Crnogorci huće da su oni Srbi. Knjaz Nikola u zadnje doba svoje srpstvo rado ističe. Po njegovim pjesmama, izjavama, na- pitnicama i činima poznate su njegove namjere u Srpstvu To su nutarnje stvari srpskoga naroda, u kome bi takogjer morao da bude prvi onaj, koji je najbolji. Mi ne znamo, niti smo pozvani da od- govaramo na ovo pitanje. Ali Knjaz Nikola I. ra- di naklonosti pravoga plemenskoga srpstva čini se, da je priljubio i ovo umjetno stvoreno, bra- toubojno, neprirodno naše Srpstvo. Dokazalo se kako je naše Srpstvo biljka, koju su megju nas unijeli naši neprijatelji, kad bijasmo jaki i složni, da narod zavade i da ga odbiju od ideje slobode i jedinstva Hrvatske! To se lijepo dokazalo i u Dalmaciji i u Hrvatskoj proslošću i sadašnjošću, potporama što ih imaju sa strane Beča i Pešte; Ljubišama, Gjurkovićima i družinom koji su, masno nagragjeni, zabijali klin pomoću vjere. Dokazalo se. je kako je naše srpstvo vjersko srpstvo, usagjeno tugjom rukom na razdor naroda; zalijevano vjerskim svetinjam od onih ko- ji bi prvi imali da paze, da se vjera u narodnost ne umješa. U zadnje dane donio je i ovaj list mnogo takovih podataka, koji još čekaju, da ih neko pobije. Dokazalo se nađalje, kako se to na- še srpstvo, osvem što je protunarodnog postania, javno roti i udružuje sa svijem najljućijem dušma- nima Hrvata i kako ovijem svijem srestima po- maga da nas zatiru, samo da se ne bi napravila Hrvatska. A nakon svega toga jedan naš. čedni upit: kada Hrvati vide i gledaju kako Crnogorci ovo naše srpstvo ne samo ne osugjuju, nego još proti nama brane, mogu li oni ostati ravnodušni ? Palo je iz Crne Gore odlika na prsa ljudi, koji nikakvijeh drugijeh zasluga nemaju, nego što, iza kako su sami zanijekali svoje staro hrvatstvo, za koje su se negda borili, sada sve načine smišljaju kako da ga raskopaju. Jesu li Hrvati mogli to mirna srca pogledati ? Evo dokaza našijem riječima. Naše srpstvo uživa sve povlastice. Makar da ih je samo šesti- na, oni u Dalmaciji 8 nama dijele po pola. U Ba- novini pak grof Khuen Hedervari srestvima koji ga proglasiše, podiže ih na prva mjesta i Magja- ri ih zovu svojim najvećim prijateljima. Tako je megju Hrvatima. Ali u Bačkoj i Banatu, gdje su Srbi u svojoj kući, ide to malo drugčije. Nema srestva koje se proti njima ne preuzimlje. Pripo- vijedao nam je neki uvaženi hrvatski književnik, ka- ko je bio u pohodim jednome i u Crnoj Gori do- bro poznatom srpskom rodoljubu u Novome Sadu, koji mu je suzama na očima rekao; da bi najvo- lio odmah usnuti, pak se probuditi kao pravi Ma- gjar, samo da ne vidi i preživi ono što srpski narod u Ugarskoj nesumljivo čeka. To je zaista sdvojnost. Ali dok 600,000 pravih Srba u Magjariji nemaju niti jednoga svoga zastupnika, 400000 pravoslavnih Hrvata u Hrvatskoj. sada vjerom Srba, imaju ih trideset. Njihovi prvaci zovu nas Nation auf Puff! i usred bijeloga Zagreba nema- ju dovoljno pogrda. kojim da ipsuju sve što je hr- vatsko na radost onijeh, koji ih zato nagraginju? Evo s ovakijem Srbima počelo se simpati- zovati na Cetioju. Čijom krivnjom. Moguće da su oni isti, došavši tamo, donijeli ovaj novi duh u ju- načke planine? Ne marimo sada zato ispitivati. Pretplata i oglasi plaćaju so upravi zOtvese Hrvatsko" u Dubrovniku s dopisi _ Za oglase, zahvale i ost. plaća e 10 nošii po teti, & oglasi aji 09 više: (Jun Rakopini se ne vraćaju. Listovo nerankirano no prima sl oredništv ni upreva Mi nećemo biti nikada proti pravim $rbi- ma, dokle god oni ostaju pasivni naprama _na- šemu srpstvu. Naše srpstvo nije srpsko srpstvo. To je izrogjeno hrvatstvo, bečko i peštansko srp- stvo i kada naša braća desauviraju ovaj njihov rad, onda je sloga gotova i izmed nas mogu na- stati drugi odnošaji. Prije teško. Hrvati su uvi- jek letili po zraku i sanjali o bratstvu i ljubavi, a malo mislili na svoje posle koji su hodili na- opako. Vrijeme je da se malo spustimo na zem- lju na kojoj živimo. Bilv je lijepih izjava iz Ceti- nja u prilog Hrvatstvu i čuli smo, da ,kad bi Hr- »Yatska u Habzburškoj monarkiji zauzela položaj »Samostalan kao što ga Ugarska zauzimlje, tada »bi ona postala najpouzdanijim otporom protiv »Valova tugjinštine što prijete sada preko nje iz- Ploženijem srpskijem zemljama.“ Ovo je bilo pa- metno i pravedno rečeno. Vidjeli smo brzojavku Strossmajeru na koju su se naši Srbi užasno raz- ljutili. Ali riječi su ostale riječi, a čini slijede sta- rijem tekom. Mi mislimo, da je knjaz Nikola I. odviše zabrazdio sa stpstvom. Velike poteškoće, koje će ion isti teško moći da svlada ako se na što odluči, mogu po njegove nasljednike budu veoma kobne. Ne treba zaboraviti da se je čuo neko, koji ne samo nije se radovao novom _ veselju Petrović- Njeguševe dinastije, nego je uprav na nj ustao, a to su bili Srbi iz Srbije. Puluslužbena Agence Serbe pisala je, da su to atentati na Srbiju i O- brenovićevu dinastiju. Reklo se onda, da ovaj list ne stoji u nikakvom odnošaju naprama vladi, ali mi znamo koliko vrijede te izjave. Osvem toga. i- ma još štogod u samoj Crnoj Gori, što nećemo spominjati, jer bismo mu morali ružno ime dati. Knjaz Nikola I. imao je ostati na onoj visi- ni, na kojoj je Crnu Goru u početku podigono,, pa makar kandžijom protjerati sve one došljake, koji učiniše da se Crnogorcima pomutio bistri vid u našim srpsko-hrvatskim pitanjima. Danas bi mu- kotrpni Hrvati drugačije susretali crnogorsku bra- ću, a knjaz Nikola I. ne bi imao rašta, da se na njih požali. Ko zna?...... možda su pod Lovće- nom ljuto pogriješili i za sad — i za buduće. Glas Franceza. U svjetskoj smotri Revue de deux ,Mondes izišla je iz pera gosp. Charles-a Loisseau opširna radnja o srpsko-hrvatskom sukobu, Gosp. Leisse- au mlad je Francez, koji se je oženio u Hrvats- koj za kćer poznatog rodoljuba bivšeg zastupnika i profesura na sveučilištu dr. Kosta coute _Voino- vića. Tako je on došao do bližeg poznavanja na- šijeh odnošaja. Nije nam poznato je li on stalan publicista, ili se tim preko posla bavi, ali svaka- ko gosp. Loisseau piše mnogo, osobito u katolič- kijem listovima Franceske, a mora biti valjan čo- vjek, kad mu je već i najprva svjetska smotra otvorila svoja vrata. Le conflit serbo-croate više je politična caw- serie nego li sustavna studija, pak se i lagodnije čita. Pisac je po svoj prilici znao, da će, čim pro- čitaju naslov njegove rabote, i Srbi i Hrvati uze- ti dvostruke naočale, možda i sitnozor, a u rukn finu vagu, na k.ju će sabirati i najvišom pomnjom mjeriti ima li vise u prilog jednijeh ili drugijeh. To je megjutim u svakoj prepirci naravna stvar.