Zato je on koliko moguće više nastojao, da iz-
bjegne i ukloni sve ono, po čemu bi se dalo na-
sumojati, da je skloniji jednoj nego li drugoj strani.
Ova velika briga, koja se opaža na svakome ret-
ku, da se ne reče nešto što bi jednijem ili dru-
gijem moglo biti odviše neugodno — učinila je da
su mnoge stvari ostale u peru g. pisca, premda
mu imajv biti dobro poznate. Ali i ono što je o-
stalo u koliko je tačno prikazano, može donekle
da uputi strana čitatelja u naše prilike.

Gosp. Loisseau uvodi nas u spor sa Vukom,
koji je svojom devizom: Srbi svi i svuda iza-
zvao : Hrvati svi i svuda. Prikazuje zatim jednu
i drugu stranu, njihove težnje javne i prikrivene ;
razlike spora prave ili izlične, razne stranke i ni-
jance, koje sastavljaju srpstvo i hrvatstvo. U to-
me je bio baš sretne ruke. Isto tako shvatio je
novo bosanstvo. Epizoda sa zagrebačkog sveučili-
šta-pokazuje, da on načelne naše stvari vrlo
dobro pozna, pak ih radi gorojih razloga nije htio
podobnije razlagati. — ,Vi ste Bošnjak ?“ upitalo
je Njeg. Veličanstvo mladoga sveučilištara u fesu.
— Da Veličanstvo, Hrvat muhamedanac iz Bo-
sne.“ U ovom odgovoru leži hrvatski narodni pro-
gram. Opisuje raspoloženje muhamedovaca napra-
ma srpstvu, borbu u Bosni, Banovini i Dalmaciji.
Može se izmegju redaka jako lijepo čitati, kako su
hrvatski Srbi magjarski izmećari proti Hrvatima.
Bavi se opširnije sa spaljenjem magjarske zasta-
ve pred Jelačićevim spomenikom, što je dobro, da
je ta stvar izišla u detaljnom opisu pred cijeli i-
zobraženi svijet. Na koncu tegnuo je i lanjsku iz-
bornu borbu u Dalmaciji, gdje spominje kako se
narodnjaci udružiše sa vladom, Srbima i talijana-
šima, da potuču pravaše. Zaglavak je na apotozu
misli narodnog jedinstva inkarniranu u najboljem
djelu pjesnika, kome je Dubrovnik nazad tri go-
dine spomenik podigao.

U radnji gosp. Loisseau ima dakako i dosta
netačnosti. Tako na pr., da drugo ne spominjemo,
on pripovijeda kako u Dalmaciji u svakome gra-
du Srbi i Hrvati imaju dva društva : Hrvati Čita-
onicu, a Srbi Štionicu, po čemu bi se moglo za-
ključiti, da su oba plemena (ili stranke?) u nas
pa pola razdijeljena. Očito se vidi, da je gosp. pi-
sac dulje vremena živio u Dubrovniku, čije je iz-
nimne prilike prevuka» na cijelu Dalmaciju. Na-
dalje na mnogo mjesta. kad govori o Hrvatim ra-
gje ih zove provincijalnim nego genetičnim ime-
nom. Tako bi se po njemu reklo, da na Gundu-
lićevoi slavi Hrvata nije ni bilo, a bilo ih je ba-
rem 10 puta više nego Srba i t. d. Ali uza sve
to mi smo njegovu radnju sa zadovoljstvom pro-
čitali, te cijenimo, da i ako ne potpuna, biće nam
korisna, nadasve u našem sporu sa Magjarima,
koji je gosp. Lvisseau izvrsno rasvijetlio i uprav
nam prijateljski prikazao otimača našijeh prava
onakav kakav je i kakav će se prije ili poslije
morati sramiti pred cijelijem svijetom. Magjari će
na ovo dignuti veliku buku, pak ie vrlo utješljivo
i značaino, što je Revue de deuc Mondecs ovaj
članak ipak uvrstila.

Mi pozdravljamo pojavu učenog i taleotira-
nog franceskega pisca na polju naših pitanja. Hr-
vati su uopće uvijek slabo shvaćali korist, koju
bi naša stvar imala, kad bi s njome bila upozna-
ta Europa. Naši najprvi ljudi, čije pero ne bi bi-
lo odbiveno u svjetskim listovima, dok se zna da
je dosta puta bilo i traženo, pokazaše zato ma-
lo odziva. Koliko li je Hrvata koji pišu ruski
i franceski, a svojim naslovom mogli bi da otvore
stupce najozbiljnijih listova! Pak? Znamo dapače
da je u svoie doba vlasnik jednoga od najprvih
ruskih dnevnika uprav nudio svoj list nekomu od-
ličnome pravašu, neka stranka u nj piše. Ne tre-
ba ni da spominjemo koji je onaj. komu je pošlo
za rukom otkloniti rusku ponudu, usprkos mnije-
nju većine i koga se najprvo predobilo, da se pro-
ti ovoj bratskoj ruci svojim auktorit*tom izjavi,
Nema tomu vele vremena. Nadat se je, da će se
ovo nekad popraviti.

Kad nijesu htjeli naši, našao se Francez, ko-
ji se potrudio da svoj rod mpozna snama.
Gosp. Loisseau je lani pisao o hrvatskoj opoziciji
proti Magjarima; ove godine o pariškom meetin-
gu proti mileniju u Revuc hobdomadaire, a sada evo
članak o srpsko-litvatskom sporu Vidjelo se da
je ovo za njega bilo neharno i škakljivo pitanje.

No on može na drugi način učiniti našoj stvari
još bolju uslugu. Mi bismo mu naime prišapnuli,
da nas posebice prestavi svojim suplemenjacima :
da im reasumira naše težnje, našu ideju i naše
borbe za državno i narodno pravo naše. On je u
sretnom položaju da to izvede mnogo bolje nego
iko drugi, a hrvatska patrijotična inteligencija o-
dužila bi mu se svojim prijatelistvom, zahvalom i

simpatijom. koju kod nje i onako u obilnoj mje-
ri uživa.

 

- Dubrovnik, 11 Septembra.
Prekojuče držala se velika skupština stran-
ke prava u Spljetu. Njoj je prisustvovalo nešto
180 pravaša. .Iz svakog kraja Dalmacije bilo je
odaslanika i vigjenijih pristaša. MP # :
Ljudi su se dogovarali što će i kako će: to
obzirom na Banovinu, to na položaju Dalmaciji,
Nije lako ni tamo -ni amo. Amo su brzo opći iz-

bori za Car. Vijeće, pak će Dalmacija da pošalje“

u Beč prvi put 11 zastupnika  Vogje narodne
stranke i zastupnici u Beču našli su se sa naši-
jem prvacima i rekoše im par riječi. Naši su 0
tom izvjestili svoje drugove Nametaše se svako-
me razna pitanja i vidici. Napokon se. načelno,
došlo na jedno. Mi mislimo da se je jako dobro
zaključilo, no što će od toga biti. to se još ne zna.
To sve odvisi o postupanju koli jedne toli druge
strane, a nas je iskustvo lani mnogo toga naučilo,
kad smo ono gledali kako se bratu Hrvatu odluč-
nijega mišljenja pretpostavlja i Talijanaš i Srbin
i vladin čovjek. Mi bi željeli narodnoj hrvatskoj
stranci najveću meodvisnost naprama gore, pak
nema sumnje, da bi rezultati obostranih koraka
bili takovi, da bi zadovoljili hrvatstvu naše po-
krajine, koje nam svijem ima biti nad sve ino.

Govorilo se i o jadnom sporu u Banovini.
Skupštinom je vladala jednodušnost u osugjivanju
istog. ali i ogorčenja naprama glavnim krivcima.
Samo želji i potrebi, da se i kod mas ne dogje
do rascjepa ima se pripisati onaj zaključak neu-
tralnosti. To je bilo potrebito radi pojava istih,
što emo ih na skupštini vidjeli. Ali kakvi god oni
bili, mi smo se na njoj uvjerili, da ogromna ve-
ćina pristaša stranke prava u Dalmaciji ne-
će nikada na to pristati. da joj se nameću
vogjama neki ljudi, koji su tamo preko svojim po-
našanjem jasno pokazali, da im je do Hrvatske
samo u toliko, u koliko im ona može služiti u
spekulativne svrhe osobnoj ambiciji. Ovo što re-
kosmo vrijedi osobito za mlagju vašu inteligenci-
ju. koja je zgagjena nad sablaznjivim mefisto-
felizmom i koja se čudi, kako ga neki inače vrije-
dni i zaslužni patrijote još nijesu shvatili. Ipak
Dalmacija u sporu hoće da ostane neutralna, o-
svem u slučaju da je pozovu da posreduje, a to
će reći: ,mi čekamo i gledamo, što ćete vi tamo
znati da učinite. Simpatije mogu biti za jedne ili
za druge, ali stranka kao takova toga ne pozna.
To će ovisiti o vašemu radu i postupanju, a pri-
lika će se brzo pružiti pak da vidimo“. Premda
smo mi već na čistu, ipak mam se čini ova odlu-
ka po nas i po braću preko Velebita zdrava, ko-
risna — i poučna, pak je zagovarasmo.

Malo prije bilo je govora o mlagjoj prava-
škoj inteligenciji u Dalmaciji. To je zbilja utješljiv
pojav. Mi imamo mnogo mladih ljudi takovih
sposobnosti, da nam na niima mora zavidit ma
koja stranka. To se je vidjelo na snljetskoj skup-
štini i kakogod stvari pošle, samo izmegju njih
— izmegju ovih ,,dokturića,“ kako ih nazivlju —
morat će nekad da narod traži. To su mladići
puni oduševljenja i ljubavi za svoje idejale, a s
druge strane izvrsni govornici, učeni i naobraženi.
Znamo jošte koliko ih je koji na skupštini nijesu bili,
a s njome su. Na ovu lijepu pojavu u stranci
prava treba računati, i mi je sa velikim zadovolj-
stvom i utjehom ovdje bilježimo.

Osvem ljudi iz "pravaškog uvjerenja, ima u
stranci prava i takovih elemenata, koji joj pripa-
daju više zato što se ona nalazi u opoziciji, a to
uprav odgovava njihovoj ćudi. Ovo su obično ple-
meniti, ali zanosni i žestoki, koje ćete naći u sva-
koj opoziciji na ovome svijetu, jer samo u oponi-
ranju njima je pravo mjesto. Kad se ovo uzme na
um, onda se shvaća mnogo čega, što se i ne smije
drugčije tumačiti. Ne valja zaboraviti da uprav ovaki
elementi mogu biti za jednu stranku od dragocijene

vrijednosti oporbenu stranku, koja umije njihore
sile na dobro upotrebiti.

Ovo megiutim samo nrzgredno. Skupština
strauke prava u Spljetu ispala je im n..ko-
li brojem, toli kakvoćom učesnika kaw i
tičnim zaključcima. Ona bi bila još broio
radi blagdana, koji je dan prije slijeđin, 'hij
mogli imati u našoj sredini nego ae
malo pristaša iz svećeničke ruke. Irak i gno
ih je bilo dostojno je zastupalo svoie ae
gove. O mnogim izmegju njih, koje smo
ili sada upoznali, ne bi mogli nego :0peto
što rekosmo 0 našim mlagjim silams.

« Na koncu skupština stranke prav» nije mo-
gla, a da kroz usta zastupnika Biankina ne: pro-
svjeduje protiva nedvnoščetu talijanskih školi, ko:
je hoće da se namiću hrvatskom narodu u Dal-
maciji, iza kako ih je on teškom mukom iz svoje
kuće uklonio.

Kad bi pak dodali da je organiz»cija stranke»
preinačena i da je izabran novi Odbor, koji će /
s njome upravljati, izvjestili bismo o cijelom radu
ove prve opće skupštine stranke prava u Dalmaciji,

Bilo sretno, berićetno i po uarod korisno! _.

 
 
  
  
  
 
 

M:

ere aMARAA

 

Pogled po svijetu.

Svečanosti u Vratislavi pripravljene u po-
čast ruskoga cara sliče na dlaku bečkim. (Car Vi-
lim II. napravio je skoro oduševljenu zdravicu, u
kojoj se razvezao njegov ekspansivni duh, ali pod
kišom lijepijeh riječi bila je fina stupičica, ondje
gdje je mladi njemački vladar sjećao se, kako su
se pradjed ruskoga mu gosta i njegov sastali na
šleskome zemljištu Oni su onda zajednički voje-
vali proti Napoleonu I. i Franceskoj. Nikola II.
vješto je izmaknuo sklizalici, pak je samo zahva-
lio, uvjeravajuć da je proniknut istim tradicijonal-
nim osjećajima kao i njemačko Veličanstvo. Ko-
jim ? pita vas svijet, a Francezi odgovaraju: tra-
dicijonalnim osjećajima svoga oca ! Do sada je ja-
sno da je Šiškin naslijedio Lobanovljevu stazu, a
da li će ga naslijediti i u časti, to je, čini se, pi-
tanje vremena.

U toliko u Parizu tako su izgubili glavu za
ruskijem carem, da ozbilini listovi upozoruju kako
to nije više entuzijazam za saveznika nego. pravo
narodno poniženje. Šaljivi listovi rugaju se svojim ;
čitateljima, da već ne preostaje nego da caru po-
klone Francesku. Razumjet je kako je cijela gran-
de nation stala napeto na sastanak u Vratislavi i
onaj veliki ah! kojim je odahoula, kad. je čula,
da Nikola II. nije rekao ništa, što bi njome moglo
biti neugodno. Pariz će zaključiti tako zvano po-
litičko putovanje ruskoga cara. Sada svak gleda
put obale Seine. i daq

Domaće vijesti. I

Biskup Strossmajer. — bio je u Saraje-
vu dočekan glazbama, pjevačkim društvima,  ba-
kljadom i serenadom uz ogromno mnoštvo naroda.

Novo društvo. — Ustroiilo se hrv, zabav-
no društvo ,Zvonimir“ na Janjini. Potrebno je bilo.

Bosanski žandari. — Pišu nam iz Orašća :
Bosausko-hercegovački žandari dolaze k pod
oružjem, šetaju se i imponiraju, te zabtije
ih se pozdravlja. Jedan put udario je ne -
ski žandar nekoga Ivankovića iz naše op jet
mu se nije javio. Još nam je u pameti kako je
nazad 4 godine bosanski žandar pucao: iz
puške na općinskog - prisjednika _ g. , Vicelju,
al ga srećom ne pogodi, dok je iz jedne krč-
me istjerao svu čeljad. koja ga nijesu pi
kad je uljegao. Čini se da se ovi slučaji po-
navljaju. Mi u Cislajtaniji imamo naše žaadare ko-
ji drže red, te mislimo da bosanski ne miodu šito'
van službe pod 1uškom dolazit, Upozorujemo Vi-
soku Zemaljsku Vladu u Sarajevu. neka one učin
da se gospoda žandari iz nama hližje postaje.
sa amo, bolje podnose, jer ako im se 'ko favi' to
je od dobre volje, ne na silu da mora. Naniivno
Raveljen svi ovakovi, ali oni neki kojih se tiče
zoadu se. e

Pišu nam iz Trebinja:: U jednom zailer-
skom listu bilo je javljeno iz Trebinja..o. velikom
negodovanju ovamošnjeg katoličkog pu ra-
di (po dopisniku reklo bi se vavlašnog) e:
nja katoličkih odličnjaka od diner& na ći
u vojničkom kezinu. Red nam je kazati da ltito-
lici u Trebinju ue dijele ovo mnijenje dopisnika,
pošto se stvar dogodila slučajno, u

razašiljanja poziva, te je odmah kako soma
moglo i umjelo bila izravnana, tako da se niko gi
može potužiti o zapostavljanju katoličkog diela o-
vog pučanstva. — Hercegovac. kJa odo