$ e e; i o 4 Rusi i Hrvati. Ovijeh dana imali smo prigode, da čitamo o jednom karakterističnom slučaju. Nekoliko mladi- jeh Hrvata na svenčilištim u Zagrebu, Beču i Gracu dogovoriše. s> da ove praznike upotrebe tako, da kao akademički tamburaški zbor hrvatski po- sjete braću Ruse i njihovu veličanstvenu izložbu u Nižnjem Novgorodu. Što rekoše to i učiniše: sabraše se u društvo pak njih dvaestak, pod vod- stvom jednoga mladoga doktoranda medicine, va- ljana, uljudna i marljiva' gjaka, -a muzikalno du- boko naobražena, krenuše u bratsku zemlju. U Hrvatskoj Domovini i Obzoru izlaze dopisi o nji- hovu putovanju i vidi se, da su im pojedinci bili svukud na ruku, od granice do cilja njihova pu- tovanja. Gdje im se priličnije činilo, dadoše svo- je koncerte, koji-su dobro uspeli i braća su ih lijepo dočekali. U Petrogradu nagjoše svojih zemljaka, ko- ji ne požališe ni truda ni vremena, da ih uvedu u ruska društva i da ih izmjenično upoznadu sa ruskom braćom. U Nižnem Novgorodu prirediše takogjer više koncerata i Rusi su ih rado slušali. Kad, kao grom : iz vedra neba, udari nekakvo moskovsko Rusko Slovo na mlade gjake, potvarajuć ih, da oni ,či- sto srpske melodije proturaju i podvaljuju Rusima kao svoje.“ Gjaci su na to poslali rečenome listu lijep ispravak, koji je ujedno i njihova izjava. Re- koše kako oni nijesu došli u Rusiju kao propa- gandiste rimske, nego kao braća i žrtve ,austrij- ske centralizacije“ i ,magjarske državne ideje,“ kako oni nijesu ultramontanski šoviniste latinizma, dapače da se Hrvati bore za slavensku liturgiju itd. Najzad opravdaše hrvatske melodije koje sviraju i kazaše, kako na repertosru njihovom ne- ma nijednog srpskog kompozitora Pri izboru komada nijesu se povodili nikakakvijem vjerozakon- skijem pogledima, tim više, što megju njima i- made i pravoslavnih Hrvata. Zaključiše na- pokun spomenom, kako je ovo prvi put da Hrva- ti korporativno posjećuju Rusiju, zašto je trebalo osvem materijalnih žrtava još i drugih, jer Nijem- ci i Magjari gladaju na njih kao na nedopuštenu izjavu hrvatskog rusofilstva i zaključiše, kako je žalosno, da želja Hrvata pohoditi rusku izložbu i upoznati svoju braću na sjeveru sa slovenskom muzikom izaziva u Austro-Ugarskoj gonjenje, a u Rusiji nepovjerenie. Što je na ovo odgovorio rečeni gostoljubivi moskovski list? On je potvrdio svoje pregjašne uvrede, zatim im je sasuo grdnu litaniju svakoja- kih podvala. Rusko Slovo reklo im je, da su Hr- vati veliki katolički šoviniste, kako to svjedoči pravoslavna crkva u Zagrebu ,koja se tako vrije- gja da nije moguće riječima iskazati“.*) Spomenu zatim potanje kako su Hrvati tražili, da se sa srpske (??!) crkve skine srpska zastava i istakne hrvatska što je izazvalo velike nerede**), Reče *) Rusto Slovo govori ovdje jednostavno jednu veliku ne- istinu. U Zagrebu za poznatih demonstracija nije se vrije- gjala pravoslavna crkva kao takova, nogo je pućanstvo tra- žilo, da se & nje skine srpska zastava, s to je imalo pravo. Ur. ++) Ni ovo nije istina. U prvom reda što bi Rusima bi- lo stalo da Hrvati neće u svojoj kući trpjeti brata-krvni- ka? Nije zatim izazvalo nerede što se hrvat«ka zastava i- staknula, nego uprav srpaka, koja se u Hrvatskoj druži sa = svijem neprijateljima Hrvata. Ur.. 6 EE se Uredništvu. još, kako su Hrvati združeni sa neslavenstvom pio- ti jadnijem Srbima, koji rad tog toliko trpe *) i | još toliko drugijeh besmislica, da ih ne treba ni bilježiti. s * a Odmah se pogagja, da je ovo srpsko maslo. Kakav brat Srbin pravoslavni, koji u Moskvi štu- dira obično na troškove Rusije, pucao je od jada videći kako su naši mladi gjaci došli na lijepu po- misao, kako uspjehe slave i svuda ih lijepo doče- kuju. On je onda po onoj srbobranskoj jauknuo, da su Hrvati Srbima te melodije ukrali! Jer gdje bi inače jedan Rus, ma koliko neuljudan bio, to spočitnuo jednome svome gostu ? Članak . proti Hrvatim i onaj odgovor na njihvv ispravak sa- stavio je naravno taj lijepi brat S:bin i onda po- bjedonosno poslao dotične brojeve na uredništva srpskijeh listova, pa i našega ,Dubrovnika“, gdje ,Rusko: Slovo“ ne primaju, neka ih oni tamo pro- ti nama kako bolje znadu izrabe. Gdje bi ljudima oko moskovskoga lista palo na um, da oni to sami urade, kad sjegurno i ne znadu za naše srpske listo- ve? I tako ono što je imalo doći direktno u naše lažitorbe prošlo je kroz rešeto moakovskoga lista, eda se tako poveća vrijednost bezubraznoj tvrdnji, koja — usprkos tome što tlaši gjaci javno ispo- vjediše, da na svom repertoaru nemaju nijednog srpskog kompozitora — ipak ponovo hoće da su oni hrvatske melodije Srbima ukrali! Ovo je prvi put, da se u nas čuje, kako Srbi imaju svoju mu- ziku i svojih kompozitora! * Ovaj mali intermezzo što se je našijem gja- cima dogodio u bratskoj Rusiji, ne bi zaslužio da se s njime toliko bavimo, kada on s druge strane ne bi imao svoju kako rekosmo karakteristiku. On nam naime pokazuje raspoloženje Rusa u našem srpsko- hrvatskom sporu djelomično, istina, ali sveisto dosta jasno. Oz nam veli, da će Rusi mnogo prije vjero- vati Srbima nego nama, makar ih oni varali, (k0 što su ih do sad toliko izvarali!) makar im govo- rili ovakijeh bedastoća kao što ih gore spomenu- smo, a to zato, što su Srbi pravoslavni, a Hrvati su većinom katolici. Pomislimo rusku redakciju kao izraz ruskoga javnoga mnijenja. U nju stupaju Sr- bin i Hrvat, da čuju svoj sud, I Srbinu biće do- sta da pokaže svoja tri prsta, da pogleda na Hr- vata i da mu reče, da je on privrženik ,rim pa- pe“. Hrvat može imati sve pravice. Rus se neće mnogo premišljati. Ovu žalosnu istinu ne treba zatajivati, nego joj valja u lice pogledati. Ovdje se slavenska uza- jamnost grubo kosi i teško je predvidjet vrijeme, kad će ove presude isčeznuti. Rusi su Slaveni kao i mi, ali oni su prvo svega Rusi. Rusi su Slaveni i Rusi, ali i preko toga oni su prvo i prvo pra- voslavni. Katolici Rusi nemaju kod braće svoje nikakve simpatije. U ovakom istum mišljenju od- gojeni su i naši Srbi, pravi Srbi, pravoslavni Srbi, gamo što oni iz političkih i faktičnih razloga to ne mogu da iskažu, radi našijeh Srba-Katolika, ko- služe za potkopavanje i razaranje Hrvatstva. Srbiji gdie Srba Katolika nema, oni na sva pripovijedaju kako je Srpstvo pravoslavna a pravoslavna vjera srpstvo i kako je to dvoje tako spojeno ,da se jedno hez drugoga > =: = | +) Uprav obratao, kako u 288 već imala djeca snadu. Ur. Pretplata: | oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku s dopisi i “ Za oglase, zahvale 1 ost. plaća še 10 novi. po zotia, & oglasi koji se više pata da RO U takome stanju, čekajući dok se promijeni ovo shvaćanje kod braće Rusa, pa dok i oni poč- nu shvaćati, da se ne gleda ko se kako krsti, no čija mu krvca grije prsi, čemu možemo i mi doprinijeti — nama je u prvom redu nastojati, da budemo i ostanemo dobri Hrvati. Samo kao dobri Hrvati mi ćemo biti u isto doba i dobri Slaveni, jer snaga Slavenstva sastoji samo u snazi pojedi- nih slavenskih naroda. Čim je koja grana jača, tim je jače i cijelo stablo. Ako pak mi budemo šeprtljit i zanašat se za kojekakvim, umjetno sko- vanim. kombinacijama, mi, ne stvarajuć ništa, sla- bimo i raskopavamo hrvatsku ideju na veliku ra- -dost_ našijeh neprijatelja. Mislimo da ovo ne treba tek dokazivati. U to ime tražeći izvor svojijeh sila u nama istijem i u vlastitoj narodnoj svijesti, mi ćemo postati jak i osviješćen narod, koji, i ako malen, imat će toliko snage, da će svakoga moći prisilit, da ba- rem u njegovoj kući mora računati s njime. U tom slučaju mi ćemo imati za prijatelja svakoga, kome se vlastiti interesi ne budu s naši- jem križali, nego se još popunjali, a to će u pr- vom redu biti bez sumnje naša: po rodu braća, koje s-nama jedna krv veže i ako nas vjera dijeli. 'Jer Slavenštvo i Hrvatstvo, koje je za našu sreću na prvome udaru germano-magjarskoj na- rodnoj erupciji, ne mogu se nikako megjusobno isključivati Što su presuda i fanatizam stvorili, to će srušiti spoznaja zajedničkijeh narodnijeh in- teresa i onda će Hrvati, jak i krepak narod, kod svoje braće biti malo bolje susretani. Poplave. Ovo ljeto bilo baš bogato elementarnim nez- godam. Dalmaciju pohodile ponajviše poplave, na- dasve otok Brač. Nijesu to poplave rijeka nego uzgor. Prolomio se oblak, sasule se kabline vode, na curke, na potoke i eto kud progje ostavlja trag svoga prokletoga puta: vinogradi uništeni, baštine razrovane, zemlja u more odnesena. To sve u čas. Gdje je prije stalo uzdanje cijelijeh sela, tu je sada pustoš i wododerina. A narod jadan gleda, pa se čudi. Nego valja živjet i to je ona nevolja. Neka što je propala ljetina, ama neće bit bolje ni do godine, ni ko zna do kad, dok se baštine opet ure- de, zasade, rode; a donle valja isto hranit se, pla- ćat poreze i stotinu drugijeh trošaka. Muka gole- ma siromahu težaku. Otkud pomoći ? U takom slučaju pomogne nešto pravica, nešto dobra djela. Sela, općine obraćaju se na vla- du, neka za one godine ukine porez, neka pomog- ne novčanijem srestvima sirvmasima i glavnim rad- njema u mjestu prepriječi nove nesreće. Mogla ih je — onda se veli — i prije napravit, pak se m mem m mm sie JE