U DUBROVNIKU 26. Septembra 1896;

 

Triat izlazi svake subote. unaprij
je pa Ji 00. D$_ godine or. 3. 25; sa. Dubrvomi sa AE

ce700iMY &
be. ČI poštarski troškovi.

e pčdinita i za 'došasto polugodište.

: na godinu flor. 6, na pO godine dot. 32:50; sa inosemato:

ojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se :a

Yista : na godina fior

kuću, a sa Awerro Ugarsk+ || slju se Uredništva.

:iskaju po pogodbi.

Pretplsta | oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se više pu'a

Rukopisi se ne vraćaju. Lištove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

Prigodom jednoga kongresa.

Ovijeh dana držaće se u Tridentu u Tirol-
skoj prvi protuframansunski kongres, na koji će dv-
ći odaslanici i učesnici iz cijele Europe. 1 Hrvat-
ska bila je na taj kongres pozvana, Onomadne u
Zagrebu dr. Brešćenski sazvao je veliku skupštinu
u tu svrhu i ona je udredila dva izaslanika, kvji
će otići u Trident u ime svijeh onijeh Hrvata, ko-
ji bi željeli, da framansunske sekte nestane sa lica
zemlje.

Što su framasuni? U nas se dosta o njima
čuje. U našijem primorskijem gradovima punijem
pomoraca, kapetana i ljudi, koji su se vratili iz
svijeta, nije rijetko čut, kako se za kojijem po-
vjerljivo šapće: ono je frumansun! Vratio se se-
ljak iz Amerike, najviše iz Kalifornije, donio malo
novaca, pak se pred svojijem koči, hoće da je ma-
lo drugčiji od njih, psuje engleski, ne ide u crkvu,
ne ispovijeda se: odmab framansvn! Dosta i dosta
puta ovaj pridjevak bude nepravedan, ali kadgod
opet i istinit. Bivalo je našijeh pomoraca, koji su
upisani u kakove svjetske framansunske iože. A i-
pak, okladili ti se, da ni oni isti, niti oni koji ih
framansunima nazivlju, ne znaju značenje te riječi.

S toga naše framansunstvo ne valja ozbiljno
uzeti. Ono je sporadično, ograničeno na pojedince.
Naš čovjek u tugjemu svijetu dospio je slučajno
u tako društvo. Karetan je brodio morem i fra-
maneunski znak služio mu je u tugjemu gradu
kao upoznaja, po kojom je dolazio do posla. Došli
obojica duma i zaboravili na svoju ,braću“, pak
živu i umiru kao kršćani, Pitaš li ih, to je društvo,
u kome jedan drugoga pomaga, imaju svoje zna-
kove i na kraj svijeta framansun će da se zauz-
me za framansuna. I doista više im nije ni bi-
lv rečeno.

Čini se zbilja, da je početak framansunstva
i bio osnovan na ovom megjusobnom podupiranju.
Evo kako: U srednjemu vijeku bile su bratovšti-
ne (cehovi) veoma razvijene, a to zato što je ari-
stokracija imala neograničenu vlast, pak su se pro-
sti gragjani, da se mogu branit od njezine sile,
udruživali u društva, koji su sastavljali po zani-
manju. Postadoše tako bratovštine kovača, šavaca,
crevljara, zilara, mesara itd, I danas ih ima, ali
ih novi duh, u kome su ljudi bar pred zakonom
i ustavom izjednačeni, sve više tamani. Ovo su o8-
tatci starijeh cehove, koji su siromasnim obrtnici-
ma bili potrebiti za-obranu i zaštitu. Izmegju njih,
u Njemačkoj osobito, najviše se razvila bratovšti-
na zidura. Općeći sa fratrima i gradeći samostane,
oni ih htjedvše na svoja oponašati, učiniše neke
uredbe, uvedoše znakove po kojim se mogu poa-
nati. Tako je zidar išao iz jednoga grada u dru-
gi, po znakovima poznao svoje i bio zaštićen. Zašto
ta tajnost? Ne znamo. Regbi da je ljudskoj ćudi
tojnost nekako sklona, I evo iz ovoga, iz početka
pevinoga kamenarskog udruženja izvrgnulo se i
razvilo današnje opće i svesilno svjetsko framan-
gsunstvo, koje se i zove po svom postanju imenom
slubodnijeh zidara.

Na dugo bi bilo, pripovijedati njegov razvi-
tak prošloga i ovoga vijeka. Mnogo se toga od
starijeh uredaba promijenilo počam od cilja pak
do forme. Ali jedno je ostalo: tvrda, nijema i.
neslomljiva tajna! Mučati! kan da je bila deviza
framansunska Ne smiješ se odati da si framan-

sun, ni što radiš, mi ko su braća it.d. — u jednu
riječ : u svijetu šuti, jer jach onome koji to pre-
krši! Radi toga o framansenstvu prije se malo
znalo, tek da opstoji, oni koji su unutiima ne
pripovijedahu, koji su izašli me smjedoše, radi

primjera osvete, koje su vidjeli. Tajna čini čovje- |

ka znatiželjnijim.i stvar strašnijom. Sto je to?

U zadnje doba sve se otkrilo, Tome je naj-
veće doprinio jedan Francez, koji se potpisuje Leo
Taxil. On je bio veliki faktor u restauraciji treće
republike, veliki framansuu, koji je došao do naj-
većih časti u ovome tajnome društvu. Inače taj
Taxil ima bit bio jedna da čuda eksaltirana glava.
Ali ne mari. Kako? što? om se najednom odriče
svoje ,hraće“, vraće se megiu katolike i stane pi-
sat o framasunskim društvima i njihovim uredba-
ma. Njegova otkrić« zabezeknuše neupućeni svi-
jet, koji iz početka nije htio vjerovati. Nego za
Taxilom  slijediše ,apostate“ osukoljeni njegovim
primjerom, koji potvrdiše i nadopuniše njegove ri-
ječi; katoličko svećenstvo našlo je opet načina, da
seuvjeri o istinitosti »jihovihpmavoda i tako je svr-
ha i čitav organizam dregosine danas javan, us-
prkoz njihovoj velikoj tajni. Oni su otkriveni.

Framansum su dakle-jedna velika po svem
svijetu razgranjena političko-vjerska udruga. Ova
sekta ima mebrojno mnoštvo ceremonija od kojih
su neke simbolične, a neke su formalne: i vrlo
smiješne. Osvem toga sastoji iz graduacija. Svaki
član je ,brat“ (ženska ,sestra“), ali oni iz dolnjih
redova nijesu drugo nego nesvijesno orugje više
braće, pak većim diielom i ne znaju za tajne. Do
njih se teško i dolazi, ali se moraju izvršivati na-
redbe. koje su poglavito vjersko-političkog znača-
ja. Tako je framansunstvo igralo velike uloge u
mnogim političkim promjenama, što su nastale u
ovom vijeku u Europi, ali nije naša zadaća, da se
ovdje o tom na dulje bavimo.

Rekosmo da framansunstvo ima svoju vjeru
i to je istina. Framansuni ,vjeruju“ i po tom ih
treba dobro razlikovat od slobodnih mislioca, koji
vele da nemaju religije i ne vjeruju u ništa. A što
vjeruju ti framausuni ? Sasvim protivno od onog
što uči kršćanstvo, a za njim i sve druge mono-
teističke vjere na svijetu, Kršćani vjeruju u Boga
jedinoga i trvjnoga, stvoritelja neba i zemlje i iz-
vora svega dobra. Framansuni vjeruju u Vraga ,no-
sioca svjetlosti i slobode“ ! Evo ovo je glavna, bit-
na razlika izmegju kršćanstva i framansunstva, po
čemu se odmah može da vidi, u kojoj ogromnoj
protivnosti stoji jedno proti drugome. Framansun-
stvo hrće da razori kršćanstvo, u prvom redu ka-
tvličanstvo, da ubije vjeru u Boga i da na tijem
ruševinama postavi temelj neobuzdanoj slohodi či-
niti sve što hoćeš u koje mu drago pogledu. Sim-
bolično je stoga što kod nekih viših ređova, onaj
koji ih prima mora da pogasi papinsku tiaru i
kraljevsku krunu.....

U moralnom pako pogledu framansunstvo se
izrodilo tako, da — ako je istina i polovica od
onoga što pišu njegovi bivši členovi — :to je: o-

sobito obzirom na ,sestre“ postala jedna orgija.

Uzeto sve skupa, mi ćemo o njemu dobiti -naj-
bolji pojam ako pokažemo današnjn Italiju, u ko-

joj en kraljuje.: Stanje u koje su framaosuui do-

veli onu zemlju i njihovo postupanje takovo je,
da su neki isti zastupnici liberalnijeh načela v-.

stali u parlamentu i tražili od vlade, neka ener-

 

gičnom rukom raskrinka ovu tajnu udružbu! To
im, naravno, nije pošlo za rukom.

Čitave knjige dale bi se napisati o njihovo-
me djelovanju u mnogim vrlo važnim pitanjima.
Oni su država u državi, koja u tmini traži svje-
tlost i spletkari kojekakve makinacije u raznovr-
sne svrhe, a u prvom redu proti kršćanskoj vjeri.
Radi toga razumljivo je, da se kršćanski vijernici
dižu na noge, pak će i antiframansunski kongres
u Tridenuwux mnogo doprinijeti, da se framansun-
stvo. još bolje rasvijetli.

Već s toga zanima nas ovaj zlameniti sasta-
nek, za nas još zlamenitiji, jer će se na njemu
naći i dva hrvatska izaslanika, U Banovini, kako
čujemo, ima nešto malo framansuna, koji su po-
dijeljeni u lože u Zagrebu, Sisku i Zemunu. Te
su lože bez ikakve važnosti, jer podregjene u sve-
mu magjarskim ložama, a sastoje poglavito iz ži-
dova i msgjarona. Veliki meštar zasrebačke lože
govore da je prof. Špiro Brusina, što. on sve do
danas nije opozvao. Nego s vremenom mogle bi
ove lože, koje sada broje najviše 60 članova, da
zauzmu drugi položaj u našem životu, koban i po
hrvatsku narodnost i po vjeru, koja je .u narodu
duhoko uvriježena. To je u prvom .redu imala na
umu zagrebačka skupština, kad je birala dva oda-
slanika. Prof, Brešćenski lijepo je razložio, kako
framansunstvo — osobito u Hrvatskoj — ne ubi-
ja samo vjeru. nego ide iza tim da apsorbira male
parode. On je pitanje proučio i ono što govori
zna i shvaća.

Nego ima u nas nešto što valja dobro uzeti
u obzir, Framasunstvo se danas nekako uzimlje i
proti stranci prava, Govori se da je g. Folnegović
framansun. Ne zna 80 je:li bio — on govori da
nije — ali ako je i bio, nije više. Mnogi su pošli
u sektu ne znajuć ni sami što je ona, pak su &e
poslije pokajali, Nu Felnegović je istupio iz kluba
stranke u kojoj se nalazi cvijet hrvatskoga sve-
ćenstva i stranka se izrazila proti framasunstvu.
Ima framansuna u obzorašima, a i u magjaronima.
Pa ipak tamo se šuti, dočim se ovaj već riješeni
slučaj izrabljuje proti pravašima, eda se kakogod
smute naši redovi. U tom se nalaze složni oni ko-
ji stranku prava kao takovu ne shvaćaju i mrze
i oni koji je gledaju raskopati, kad je nijesu mo-
gli zajašiti. Ali cilj je shvatljiv i hrvatsko  sve-
ćenstvo — osvem pojedinaca, kojim je strast i že-
lja za razdorom zaslijepila oči — shvaća tu igru,
pamijenjenu da rastruje i omrazi stranku, koja je
zvana da svojim načelima vodi hrvatski narod. Hr-
vatsko svećenstvo u svojoj ogromnoj većini ue vje-
ruje licemjercima, koji, iza kako su sve vjere i sve
stranke. prošli, sada hine da su oni jedini pravi
katolici i pravi Hrvati, u svrhe svoje ambicije i
sebičnosti.

Ovo je bilo nužno da se natvkne, da se poj-
movi ne mute. Mi pak radošću pozdravljamo po-
javu iskrenoga, nesebičnoga i uvierenoga katolika
i Hrvata gosp. dr Brešćenskoga, koji, ne pripada-
juć ni pravaškoj ni obzoraškoj stranci, reabi da je
pozvan da bude vezom svih onih, te ljube i hoće
da pomognu jadnoj Hrvatskoj, i ako se u srestvima
razlikuju. Njegova će, izmegju ostalih, biti zasluga,
ištoiće Hrvati kao narod biti sastopani na ovom
velikom kongresu proti fremansunima, čije smo
tendencije ovdje na brzu ruku poredali, :

mimmmotana | (1 (YOU