List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. 4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku, pošt-m: na godinu fior. 5, na po godine tior. 2:50, za a s Bosnu Hercegovinu s fior. 4:50, i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da! je predbrojea i za došasto polugodište. Crnac iz poslovice. Mi smo pomnjivo pregledali budget, što ga je austrijska vlada. predložila za god. 1897 i koji će se sada pretresati u Carevinskome Vijeću. Ali nigdje nijesmo našli, da je makar jedan cigli nov- čić opredijeljen za ovu spljetsku željeznicu, koja je nama i našemu hrvatskomu načelu toliko jada zadala. Kad su ono izbori, i prije njih, onda se sta- novita stranka uhvati spljetske željeznice kao pijan plota. Tu se brzojavlja, kako je Bulat bio tamo, kako mu se reklo ovo i ono; pitanje o že- ljeznici počne ,dozrijevati“, osnove se ,proučava- ju“, stvar je ,načelno“ (jer i željeznica ima načelo) već ,gotova“ itd. A onda stanu udarat velika zvona ili ti organi i dokazivat narodu, kako će to bit lije- po kad šikne prvi vlak iz Aržana put Spljeta, Spljet emporijum na Jadranskom moru, uzdanica naša, takmac Marsilje i Hamburga, a čija zasluga sve to? Ničija druga negu našijeh narodnjačkijeh pr- vaka, a u prvom redu dičnoga vogje dra. Bulata, toga preporoditelja Spljeta u narodnom(!) i mate- rijalnom(!!) pogledu i njegove mudre politike, ko- ja slavi ovake uspjehe, a i pravo je, kad ga narod slijedi, jer da dogju pravaši oni bi sve srušili i ne bi se imalo ništa. Ovako onda škripaju plaćena pera. A narod gleda, sluša, čita — pak vjeruje i ne vjeruje. Ali većina umuje ovako: Stvar bi mo- gla da bude istinita, te onda bez sumnje dobro i Spljetu i cijeloj srednjoj Dalmaciji, jer od željez- nice nam velika korist — ako uzbudemo umjoli. Pravaši bi mogli sve da pokvare, jer oni su proti vladi. Držmo se dakle vladinovaca, ne zato što su na dobru putu, nego što će bolje moći, da ispo- sluju jednu korisnu stvar. Ali godine prolaze a željeznice nema. Već se je i zaboravilo, kako su se imali poklati Sinjani i Poljičani kuda će da progje. Pak se godine 1894 obećivala za 1895. Prošle godine nije se za nju ni mašklinom udarilo, ali se zato toliko pisalo, da su se ljudi ove jeseni misljeli s njome voziti u Za- greb! Pak ništa, ni lani ni ove godine, Ali biće barem za došastu, računao svijet i prevario se u računu. Evo proračuna, pa ako ko nagje i novči- ća za spljetsku željeznicu, mi smo drugi. Ne radi se o kakvoj pacifičnoj ili sibirskoj pruzi već 0 komadiću traka, koji ne može da bu- de dulji od kakvijeh pedeset kilometara! Do gra- nice je toliko, od granice gradi Bosna. Ali svrha je polučena, Vladinovci umjeli su okrenuti narod, u kome mnogi vjerovahu u nji- hovu mogućnost. Sada prhaju u šake, pa ipak se nijesu smeli. Što nije bilo 1897 biće 1898, a do godine su opći izbori. Vidiš, sretna slučaja, koji je htio da se može ponoviti stara igra s narodnijem oče- kivanjem. A kad se ta silna željeznica napokon zgradi, sutra ili do sto godina, onda će narodnja- ci sa najozbiljnijim licem ovoga svijeta uvjeravati narod, da je to njihova sasluga! U ovo tri godine zgradila je Franceska u Alžiru, a Engleska u južnoj Africi više željeznica nego će ih Hrvstska ikada imati. Švabe takogjer. Afrički croci već su se privikuuli i po Senegalu i Kaplandu putuju u trećim razredima, Za Dal- maciju hoće se ruka božija za ciglijeh 50 kilome- tara gvozdenoga puta. Jian njemački poslanik, U DUBROVNIKU 17 Oktobra 1896. alju se Uredništvu. nacijonalac Prade iz Reichenberga predbacio je baš ove godine vladi, da je investirala u neke pruge Galicije, koje se za ništa drugo ne grade, nego da dovedu do fabrike kakvog poljskog vele- posjednika! Ovdje bi se moglo malo i zaustaviti. Na jednome kraju grade se željevice neka tvorni- ca bogata i uplivna političara po njoj izvozi svo- ju radnju, a na drugome neće da se sveže jedan narod i tri pokrajine bogate raznovrsnim proiz- vodima. Zašto to? Mi ne znamo, znaće naši vladinovci, koji se puštaju izrabljivati od ove politike i odbaciše pi- tanje sjedinjenja o kome se u njih više i ne go- vori, samo zato jer im je očinskom potporom za- jamčen ovaj njihov jadni položaj u jadnijoj pokra- jini. Pa kad svrše svoju zadaću i kad «x ime hr- zatstva svoga budu narod sasvijem odvratili od prave staze i poslali u bečke skute, onda će se i njima kazati: ,crnac je svoju dužnost izvršio; crnac može otići.“ ve Onda će se vadit kojekakvim doskočicama kako i sada. Naši narodnjaci čuvaju se da javno po novinama hvale vladu. To se čini na drugi na- čin prosipljuć u narod umjetne uplive i nazore koji su postali općim mnijenjem. U nas se na pr. svud_veli: Zadarska vlada ima veliku volju, da materijalno pomogne pokrajini, ali šta ćete, kad im oni u Beču ometaju. Dakle čemu ga gonit pro- ti Zadru? A u narodnim poslima govori se: Bečka vlada bila bi sklona, da nam dade zadovoljštinu u jezik», ama oni u Zadru od toga je odgovaraju. Zašto sad udarat na Beč? Drugi put siplje se ri- ječ: dati će nam sve, i željeznicu i jezik i gimna- ziju, samo valja batalit, za sad, adrese za sjedinje- nje sa Hrvatskom, jerbo nije zgodan čas! * * * Pak ni željeznice, ni jezika ni sjedinjenja, nego freškijeh talijanskijeh škola, koje će se po- dignut na pokrajinske ili državne troškove, neka se opet budemo vraćat natrag kako rak. Ima i još nešto: umirovljenje Bulića. Kako i zašto je Bulić umirovljen rekli smo i mi i po- znato je. Ko ga je umirovio i to se zna. Umiro- vio ga je onaj, koji mu je odavna jamu kopao i čiji skutonoše poslužiše se svijem srestvima proti Buliću, a ne bi bili bez stanovitog odobravanja i privoljenja. To dokazuje spljetski proces u svim svojim potankostima. Danas su licemjerci promi- jenuli taktiku, da izbjegnu žigosanju javnoga mni- jenja, koje bi ih osudilo. A u buduće talijanaši znadu kome će se obratiti, da ruši i truje pravo hrvatstvo, gdje to njima ne bude išlo za rukom. Jer crnci su još tu, pošto ih trebaju da se iz dalmatinske Hrvatske isčupaju mačela i otupe one ideje, koje nas vode k materi zemlji. ,Obzor“ koji naše Austrijance za ono isto hvali i brani, zašto svoje Magjarone kudi i napada, znaće, nada- mo se, ovo uvažiti, ako mu je stalo do iskreno- sti i političkog poštenja, koje osugjuje neku dvo- ličnost u stranačke svrhe. No mi se toliko i ne čudimo ,Obzoru“. Ču- dimo se nekijem ljudima, koji se još ne domišlja- ju, kako se za njima u Beču moraju da smiju nji- hovi pokrovitelji. Oni tamo mogu punijem pravom aplicirati na nas glasovite riječi švedskog kance- lara i kazati: Kolišno li se hoće mudrosti da se vlada s Dalmatinskim Hrvatima ! L Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvala i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se iše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. de | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Iza pariškog slavlja. Nekako se trefilo, pak smo baš u prošlome broju upozorili na veliku pogibelj koja od Nijema- ca prijeti Evropskim narodima a madasve. Slave- nima. Ukazali smo neke podatke, poznate .svako- me, premda se o njima malo misli, kako se Ni- jemci uvlače u nas i naše susjede, pak nešto svo- jim naselbinama, a nešto jezikom uprav ko. kise- lina podgrizaju naš narodni život. Uprav u taj čas slavila je cijela Franceska, a s njome se ra- dovalo sveukupno Slavenstvo, dola&zk ruskoga ca- ra u glavni grad čovječanstva, ili, kako ga je.ono nazvao Viktor Hugo, mozak svijeta. Mi nećemo da podobno opisujemo te sveča- nosti, jer smo i onako okasnili. Bile su divne. I prijatelj i neprijatelj kaže, da takova šta. Paziz doživio nije, a kad nije on, nije onda cijeli svijet. To je o njima dosta rečeno, - / a bo Francezi imaju velikijeh računa da izravnaju s Nijemcima. Poraženi god. 1870-71 kako. se: to još nije čulo, osamljeni u Europi u. prilikama naj- gorim, oni uprav napraviše čudesa, da :8e dovinu današnjemu stanju. Nijemac je njihov smrtni ne- prijatelj, prama kome svakome Francezu, od mo- narkiste da anarhiste kry u glavu.udara. Bizmark je ono od njih učinio i odnio u Prusiju vagone zlata 5.000 milijuna franaka. Za taki novac nije se prije čulo. Francezi su ga dali i pregorjeli. A- li ne mogu da pregore onaj golemi poraz, a još više dvije divne pokrajine — Elsas i Lorenu, ko- ja je slavodobitna Germanija odnijela za svojim triumfatornim kolima. Jer, vele Francuzi, to je naš narod i naša krv. Otuda osveta ma Nijemce i glasovita revanche. Rusi naprotiv nemaju šta da revanširaju, ali mnogo toga da urede. U Rusiji bijaše svakako, u svakome smislu. Oni imadu mnogo potreba, ali i velike snage. Francezi su bacili oko na ovog :ori- jaša i razumjeli što treba. Nastao je ,savez srda- ca“, kako se ono pjesnički u novinama 'piše, ali kako u politici srca nema, to se ispod saveza sr- daca krio ,savez kesa“. Francuzi su bogat narod. Oni su dali Rusima silne novce i Rusija je okrpi- la svoje potrebe. Rusija je uredila dobru vojsku, sagradila silne željeznice (i onu sibirsku), podigla tvornice, uredila svoje financije, nadasve valutu, a sve sa franceskijem zlatom. Kažu strukovnjaci, da je od Kronstadta do danas otišlo u Rusiju o- ku 8.000 milijuna franaka, uz kamate dakako, ali ih Rusi ne bi bili tako lako našli, Franceska za- to nije još primila, što želi, no ona se uvijek nada, A kakva je ta nada? O tom se šuti i piše se o miru, ali i malo dijete u Europi znade, da se ona sastoji u tom, da Rusija pomogne France« skoj, pak da krvlju ili mirnim putem dobije na- trag otete pokrajine na Rajni. Rusija se malo skanjivala, pak evo njezin je vladar bio u Parizu. To je veliki historički čin i gole- mi udarac po trojni savez, učinjen opet od Bizmarka, da čuva dobivene pokrajine od navale Franceske., Njemački listovi pišu da rusko-franceski savez ne opstoji. To je u neku ruku istina, kako se po sve- mu vidi. Ali pisani savez njima i nije potrebit, kad su ova dva naroda spojeni naravnim 0ves0m prijateljstva, ljubavi i uzajamnih imteresa. Pisani savezi u današnjem vijeku nijesu velika stvar. To svjedoče Talijani, koji ne mogu da se sbliže svo-