de popi i kalugjeri zapremivši zapuštena mjesta, varali bi kukavni narod, da ako su i onog obreda, da su ipak katoličke vjere; i tako prevareni na- , rod podložio. bi se bez. inada njihovoj. duhovnoj vlasti. Hrišćansko svećenstvo znalo se prečinjati sve do smrti Pija VI., kad sebe meodvisna pro- glasi od katoličke crkve, zadržajuć sve što mu do onda pogje za rukom oteti snošljivim katolicima. — U Boki kotorskoj sbilo se katolicima što i drugdje. Svak zna da je crkva S. Ilije u Zadru bila negda svojina katolika. U vrijeme mletačko, vojnici grčko-istočne vjere, pod nazivom Stradioti poslani od vlade, dolazili bi u Dalmaciju da bra- ne dalmatinske megje od Osmanlija. Crkvena vlast dopusti da obavljaju u katoličkoj crkvi S. Ilije bo- žiju službu, na posebnomu oltaru po njihovu ob- redu. Sve do smrti Pija VI i oni prečinjali su se kao katolici, prisustvujuć latinskim svečanostvima, obredima, ophodima. Potlje proglasiše se napose, zajedno sa ostalim hrišćanima koji se Srbi danas nazivlju ; niti je bilo moguće već da povrate katolicima crkvu u koju su milostivo bili neg- da primljeni. G. 1516, Gjorgje Crnojević videć svo- ju Crnugoru odasvuda od turske sile obsjednutu, pobjegne i skloni se u Mletke, dok veliko mnoš- tvo crnogoraca i hercegovaca nagje spas i naseli se u Boku. I ovo je doba kad dobrostivost kotor- skih biskupa dopusti im, da u katoličkim crkva- mi za porabu božje službe podignu oltare po svom obredu. Pak je baš i ovo znamenito doba, kad vrlo velikih šteta u pogled vjere pretrpe katolici. U cijeloj Boki kotorskoj hrišćani sadašnji Srbi pre- uzeše maha, i malo po malo od gosta postanu go- spodari. Propaganda srpstva znalo je već od kad se bilo ukorijenilo u Boki upotrebit srestva sva- kojako, da dogje do namjenjene cilji. Uplivom cr- ' nogorskih episkopa, nastani svuda po cijeloj Boki uz crnogorske i hercegovačke bjegunce svoje sve- ćenstvo, svoje pope i kalugjere; i tako pogje joj za rukom upropastit već polovinom petnaestog vi- jeka risausku, a početkom šesnaestog vijeka bu- dvansku biskupiju. Ali poglavito i najuplivnije srestvo hrišćan- ske propagande bilo je kao što je i danas ne sa- mo u Boki nego i po cijeloj Dalmaciji mješoviti brak. Hrišćani netom se nastane u Boku stanu sklapat ženidbe sa katolikinjam. Na take ženidbe nije pazila onda crkovma vlast, jer kako rekosmo da hrišćani, prem da inog obreda, ispovijedali su, da su unijati. Djeca kojim je bio otac hrišćanin ipak bi bili kršćani od hriščanskog popa, pa ta- ko jednom u oni dan kad su se hriščani progla- sili od crkve katoličke razdruženi i zajedno sa svojom drugom braćom pristali raskolu, treći dio Boke kotorske, osvane po vjeri srpski. Ovo je tre- balo donijet jer ova braća hrišćani sad .su po vje- ri zgoljni Srbi. Neka se dakle vidi kad su ti »Or- bi“ došli i kako su u našoj Boki postali. G. Stratimirović razpoznavši svuda po Boci srpske spomenike u opisu crkava i samostana, ba- vi: se i o neimarstvu, pa eto stvara u Boci neka- kav lokalni srpski stil! Mi se ne možemo neg na- smijat ovome novome srpskome otkriću. Ni jedna gragja u Boki kotorskoj, po sudu svijuh koji su do sada pisali o Boki kotorskoj pa bila starinska bila moderna inog sloga ne predstavlja do bizan- tinskoga ili romanskoga. Kako piše g. Stratimiro- vić, ima preko po vijeka da ovako pišu i ostali Srbi u svojim brošurami i listovima. Hrišćani sadašnji čitaju to, i po tome sude da se baš nalaze kao gospodari, ondje gdje su od juče postali gosti. Smješna je njihova bahatost, ali ne male štete donosi starosjediocima Hrvatima. Ima neko doba da su postali posve ljutiti i smi- joni. Eto u ,Dubrovniku“ organu tako zvanih ka- toličkih Srba, i u ,Srpskome Glasu“ hrišćanskih popova i kalugjera, često Srbi napadaju na Boko- kotorskog pa i Dubrovačkog biskupa; a zašto? Jer ovi brane svoje, jer ovi po vjeri katolički su biskupi & po narodnosti oduševljeni Hrvati kao i narod u kome živu. Nu ta napadanja nijesu nova. Mi smo se o toj borbi već kako napomenusmo obširnije bavili, niti je iko imao obraza zanijekat. Ali i u Dubrovniku bližnji hrišćani katkada nije- gu dali mirovat Nadbiskupima dubrovačkim; tako da Nadbiskup Angjelo Franchi htjede odreći se nadbiskupske časti. Samo se umiri onda kad mu Benedikt XIV. u svome listu 23 Maja 1744. upra- vi slijedeća . riječi, koje i mi, ne bez dopuš- ta, upravljamo našijem biskupima: Pulere mo- ritur miles qui supra cadentia moenium propu- gnacula_mortem appetit ; et in supremi Numinis conspectu pulerior est Episcopi interitus, qui ami- mis plenus Dei caušsae minimum cedit. Stari dubrovčanin. Dubrovnik 13 Novembra. Prošlijeh dana vodila se u Makarskoj žesto- ka, nečuvena borba, da se pravašima otme ona općina, veoma važna za zastupničke izbore koli na dalmatinski sabor toli na car. vijeće. Ispadak je već u sve krajeve poznat, jer je cijela Hrvatska neobičnom pažnjom motrila razvi- tak makarske borbe. U trećem tijelu sve se po- kušalo, ali sila naroda bila je tolika, da se ipak nije moglo učiniti ništa. Treće tijelo ostalo je u rukama stranke prava. Drugo i prvo tijelo stran- ka je izgubila — a na koji način i kojim srestvi- ma, to je trebalo biti tamo pa gledati. Izmegju ostalog znamo, da su u Dubrovniku nieki još ne- stalni činovnici, s pravom glasa u Makarskoj do- bili dopust, da iz Dubrovnika pogju tamo glasovati. Stranci prava. dignuta je makarska općina. To evo već znamo. Mi smo izgubili. Kako se to dogodilo, to je drugo pitanje. Ali dok znamo ko je izgubio, ne znamo ko je dobio. U Makarskoj ima nekoliko autonomaša, 4 ili 5 Srba i onda narodnjaka. Svi ovi složno glaso- vaše proti Hrvatima pravašima. U općini biće svi zastupani, jer u cedulji predloženika, koji ,pobi- jediše“ cedulju pravašku imade narodnjska, tali- janaša (i to najžešćih) i t. zv. Srba. Čujemo da će se iz svih ovih elemenata sastavit i općinsko upraviteljstvo, koje je već megju strankama u- glavljeno. Punijem pravom mi možemo dakle pitati: ko je dobio u makarskoj općini? To se ne zna. Ali zna se da su se ovi izbori vodili pod upravom narodne stranke, koja je umjela, da proti stranci prava u svoje kolo okupi i srbe i talijanaše. Ovo u ostalom nije nikakva velika mudrost, jer će na- rodnjaci proti pravašim i Hrvatim naći srbo-tali- janaše uvijek spravne, da ih podupiru. Ne pitamo je li to hrvatsko, već je li to pošteno? , Rekosmo da je narodna stranka vršila po- kroviteljstvo nad makarskim izborim. Nego to je bilo samo prividno. Ona je dala tek svoje ime i svoju firmu. U njezino ime radio je neko drugi. Lanjskijeh izbora mi smo vidjeli dosta gada. Vidjesmo kako naroda stranka glasuje za talija- naša Ghiglianovicha i kako bira srbina Pugliesi. Ove godine imamo talijanaško-narodnjački kom- promis na Visu i narodno-talijansko-srpski u Ma- karskoj, a sve pod moćnijem okriljem .... To je dakle sistem! Jadna braćo kuda ćete? Zar se tako radi za sjedinjene Dalmacije sa Hrvatskom ? Tako li pri- pravljate narod na onaj vaš kukavni ,zgodan čas“ ? Pogled po svijetu. U car. vijeću u odboru za proračun panuo je predlog Nijemaca, da se ukine dotacija za slaven- sku gimnaziju u Celju, a primljen Čeha da se češ- ka Komenska škola u Beču prizna javnom. 1 pi- tanje o kongrui primiče se riješenju. Košutovci misle se spojiti sa Ugrovovom frakcijom te poprimiti skrajnju opoziciju. Misli se da će se Frano Kočut odreći politike. U Sjed. Drž. izabrani presjednik Mac Kin- ley kani novom godinom, kad primi službu, sazva- ti kongres radi uregjenja carinarskih tarifa. To će biti veliki udarac za evropsku industriju. Lord Salisbury držao je ovih dana govor u kom reče, da se je engleški narod izjavio proti osamljenoj akciji proti Turskoj. Engleska zato mo - ra potražiti saveznika. — Osvem toga uplivni kru- govi engleski izjaviše tu skoro velike svoje simpa- tije za — trojni savez. Papinski odaslanik biskup Kopta Maka- rij, koji je otišao da s Menelikom ugovara radi zarobljenika, vratio se bez da je išta opravio. Dr- že da mu je tal. vlada misiju osujetila. Domaće vijesti. Ministar Daniel u Dalmaciji. — Paro- brodom Pannonia ug. hrv. društva, koji mu je sta- vljen na raspoloženje putuje sada magjarski mini- star trgovine barun Daniel. On je s Rijeke pošao u Polu i Veneciju, ali glavni cilj mu je Dalmacija, Putuje incognito i, kako se veli, radi zaba- ve. U koliko smo s.vjerodostnjne strane ije- šteni, magjarski ministar posjetiće sve oK dove naše pokrajine. On će na ovom svome zaba gnome putovanju da provčava Dalmaciju sa trgo- vačkog, komunikacijonog i narodnog gledišta. | Gosp. Daniel velika je politična ličnost m gju Magjarim. On je ovijeh dana bio imeno barunom. Ovaj njegov put ima neku važnost, . ni pitanje o dalmatinskoj želi (ie od njega vrlo daleko. Poznato je da se Magjari najviše pro- tive našoj željezničkoj svezi, jer se boje da im ne štetnje R jeku. Regbi da će ministar Daniel ovo i još koje drugo pitanje ma licu mjesta proučavati. Ovoliko kao kroničari. Nova vrst kalendara. — Litograf u Za- grebu gosp. I. Matić izdaje sasvim novu vrst ka- lendara za zid, u kojem će alegoričnim slikama u tri polja biti prestavljene ideje slobode, narodnos- ti i prosvjete. Posvećen će biti uspomeni 100. go0- dišnjice pjesnika hrvatske himne A. Mihanovića, te doo Ai trajnu vrijednost. Cijena mu je 40 novčića. Brodolom. — U srijedu noći za onih ve- likih oluja, što ih imasmo razbila se s onu štra- nu Cavtata jedna grčka škuna, nakrcana. Roba je propala, ali se kapetan s momčadi spasio. Kriza u nar. stranci. — Iza Kršnjavoga i Crnkovića ode evo i veliki župan Kovačević iz milosti banove. Kovačević je bio veliki stup su- stava. Ima gnjila u Danskoj..... Pišu nam iz Zatonske okolice: Ovoga ljeta se bilo razglasilo ovuda, da je vis. Vlada sklona da pokloni raznim posjednicima iz općine znatnu svotu novca uz veoma povoljne uvjete, u svrhu da se dobave potrebite sprave kojijem bi se bolje priregjivalo naše ulje, koje na žalost pri današnjim prilikama i zahtjevima onako na božju spravljeno, nema niti one vrijednosti niti one ci- jene do čega bi inače lasno moglo doprijeti uz poznata svojstva kojim se odlikuje. Ta vijest bila e obradovala svakoga u nas, a to se lasno može pojmiti kad se promisli da je ulje skoro jedini proizvod na koji može računati ovaj narod; ali za malo, jer ne samo što se nije obistinila nego je ostala tako zabašurena da se više o njoj i ne go- vori. Ne vjerujemo da je to sve bilo izmišljeno; ta ko bi se usudio iz same objesti rugat se s ne- voljom? ne vjerujemo opet da Upraviteljstvu ove Općine, koje je za tu stvar najprvo imalo da oba- zna, i koje se ima brinuti za napredak i boljitak općinara, ne bi je bilo proglasilo i potaklo naše posjednike i kapitaliste, da se prijave i odazovu toj vladinoj ponudi. Ne vjerujemo opet kažemo, ni to, ni to; dali se baš stoga nalazimo na tako- voj dvoumici te nas ne malo uznemiruje i mači! Molimo vladinu ,Smotru“ da nam nešto razjasni. Zatonjani. Pišu nam iz Gruža: ,l'oznajemo, kako je naš prečasni župnik Dm. Pero Sardelić poslao na poklon Sv. Otcu Papi svoju ukusno vezanu knji- gu ,Pomirbeni Genij.“ Na što sv. Otac udostojao se je, po svomn stožerniku Rampolli, pismeno ja- viti, da je istu radošću primio, baš u ovo zgodno doba kad se radi o spojenju istočnijeh Crkava, pa mu zato šalje njegov apostolski blagoslov. Ovo je na diku prečasnomu Sardeliću, jer je s ovim uvjerio Rimsku Stolicu, da i dalmatinski župnici rade neumorno po želji Vrhovnog Vladara Crkve, kojemu leži na srcu, da doživi vidjeti jedno stado pod jednim pastirom.“ Gružanin. Pišu nam iz Stoca; -- Na 20 oktobra po- čela je duhanska komisija klasificirati duhan u otkupnom uredu u Stecu, Mišljasmo da će ove godine, iza lanjskijeh tužba bolje biti, ali se gr- dno prevarismo, pa evo niko da se na klasificira- nje ne može pohvaliti. Veći dio bio je tako sla- bo odmjeren, da se naš seljak pita, je li mu ga fajde više i saditi, kad ga ovako slabo plaćaju. Još na naše opaske neki činovnici kod otkupnine odgovaraju riječima, koje sve drugo znače nego razlog. Nama je to velika šteta, jer mi u Herce- govini, osobito u Stocu, od duhana živimo. Svak zna kako je naš duhan dobar. Za hercegovački duhan otimlju se po svoj Europi, Euglezi ga na- ručuju i Magjari ga u svoju trafiku prodavaju, & kad na otkupu, kako se ovo klasifikuje, čovjek bi reko. da ga niko ni pušiti neće, Ovo pišemo, eda dogje do znanja sarajevskoj vladi, pak da ona se zauzme, ako hoće, da se narodu njegov trud ne- što bvlje naplaćuje nego to sada biva, jer i ona- ko od dvhana država veliku korist vuče. Nadamo ge, da će se naš glas uvažiti, inačije odlučili smo potužit se drugijem putem, Primite g. uredniče, pozdrav i zahvalu što ćete nam ovo štampati. — Nekoliko Stočana koji sade duhan. (Naša je du- žnost, da iznosimo potrebe i želje naroda, neki se čuju, zato nemate na čemu zahvaljivati, U o- stalom mislimo da hi najbolje bilo, kad bi se op- ćina ili odličniji posjednici zauzeli, pak podastrli