NSS RER RISE ci-od 80 Oktobra 1896 izabralo svojim počasnim člaom. : Milo namvje, a i dužnost nam je, da Vam u kratko obrazležimo, koji nas razlozi potakoše, da Vas jednoglasno odlikujemo počašću, kojoj je na- še društvo, od svojega postanka do danas, poda- valo najvišu važnost i prema tomu je nugjalo sa- mo najznamenitijim sinovima našega naroda. Dogogiaji zadnjijeh vremena, koji su skop- čani sa Vašom osobom ponukaše nas, da vješto dublje promotrimo Vaš rad ida razmišljamo 0 sva- komu djelu, kojim ste nastojali da izvršite svoju dužnost prama narodu i domovini, Razmišljasmo i dogiosmo do uvjerenja, da sve što do sada uradiste: svaku vašu želju, svaku ri- ječ, svaki čin potekoše iz čista uvjerenja i žarke ljubavi prama Hrvatskoj. Znamenita Vaša znanstvena djela, plod bc- gata uma i neumorna nastojanja, proslaviše naš narod ne samo kod kuće, gdje Vaše ime slovi mo- gju korifejima povjesne znanosti dovinuvši se do neumrle slave: , utemeljitelja narodne hrvatske ar- heologije“, nego i preko granice, u kojima se ra- zliježe naša besjeda, te, dok u Vama učeni svijet poštuje znamenita radnika na kulturnom polju čo- vječanstva, mi Vam iskazujemo naše udivljenje i zahvalnost kao učenjaku-značajmku. Da, velimo;značajniku, jer vaša riječ nije bi- la nikada u službi nikomu nego istini, u Vaše pe- ro nije se dalo nikada okretati nit samovoljom mogućnika, nit prijetnjama nametnika, nit mrgod- nom prkosu ulagivanja, koje osobito u današvje tužno vrijeme služi na uštrb znanosti i podkapa sreću naroda. Mimoilazeći jedno razdobje Vašega javnoga značajnoga rada, svraćamo ponovno Vašu pozor- . nost na onu krepku i nepokolebivu falangu hrvat- skih mladenaca, i vrlih muževa, Vaših bivših uče- nika, koji svojom stvorenom i dostojanstvenom iz- javom pokazaše cijelomu narodu: njegovim vrijed- nim i nevrijednim sinovima, što Vi sve učiniste, razbistriste i podignuste na diku i korist naroda našega. S toga dakle, jer Vaš rad i Vaš čelik-značaj ne imadu i ne mogu imati poštenih neprijatelja i jer Vas vaši prijatelji i čestiti protivnici moraju smatrati svojim uzorom, oduševljeno Vas uvrstismo u imenik svojih počasnih članova, — kojima na čelu stoji pok. Ante Starčević, — da naši drugo- vi svegi budu imali pred očima Vas, kao sjajno o- gledalo, kako treba služiti domovini. Diploma bit će Vam poslana u svoje vrijeme. Izvolite, Presvjetli gospodine uz hrvatski poz- drav primiti izraz našega osobitoga poštovanja. Štajerski Gradac dne 11 novembra 1896 Hrv. ak. lit. zab. društvo ,Hrvatska.“ Za odbor: Presjednik : Tajnik : Santić. St. Pavelić. Na dalmatinskoj pošti. Za naše mladiće, koji hoće da postanu c. k poštarski činovnici traži se najmanje ispit zrelosti. Kad su ga položili upisani su kao vježbenici. Ta- da čekaju 5-6 godina dokle budu imenovani po- moćnicima. Viša i njihova mjesta zapremeju Ni- jemci podofićiri. U cijeloj Austriji bilo je tu sko- ro promaknuto 500 vježbenika na pomoćnike, a od svih ovih sama 3 (tri) spala su na Dalmatince, A ipak ima u našoj pokrajini 50 vježbenika, koji su u službi stariji nego ovi u ikakvoj drugoj po- krajini. Drugovdje dosta je dvije godine službe da se postane pomoćnik, U nas ima mekih, koji su već 4 godine vježbenici pak bi biii sretni, kad bi im ko obećao, da će tekar nakon 2? godine postati poštarskim pomoćnicima ! Ovih dana na poštarskom tečaju u Zadru imade 6 podoficira i 1 oficir. Svi ovi ne uče nego samo 6 mjeseca i proći će ispite, da je divota. Naši pak sa ispitom zrelosti i 3-4 godine prakse padaju na ispitu jedan za drugim i još k tomu, kao što se dvojici tu skoro dogodilo poslani su 2 službe. Najglavniji porok našijem mladićima jest što ne poznaju njemački jezik. Podoficirima se u pitanju jezika gleda dosta kroz prste. Imade doduše nekih — sada c. k. pošt. pomoćnika — koji su hrvatski ponešto na- učili, Ali većina njih nen.& d-- hašemu-- jeziku ni pojma. Imađe ih na našim poštam koji ne znaju što je Trst, Šibenik, Dubrovnik, prije nego im ko mu drago u uredu ne protumači, da je to Triest, Sebenico, Ragusa, pa ipak ovi kako vidimo _.ima- ju neizmjernu prednost u imenovanju za pratikan- te i njihov broj čini, da naši mladići moraju čeka- ti godina i godina dok ih kadgod dogje red. Mno- gijem je to čekanje dodijalo, te su prihvatili drugu službu ili su bili prisiljeni, da velikim žr- tvama upišu 8e pa sveučilište. Ali najbolje u svemu ovome jest to, da Rav- nateljstvo preporučnie podregjenim Uredima, kad im šalje ove njemečke praktikante, koji ne znaju hrvatski, da, pošto ne znaju jezik naroda. ne sta- vljaju ih na otvore (sportele) gdje će biti u do- ticaju sa strankama, već da ih upotrebe u nutarnje uredske svrhe. Nego u oskudici naših pomoćnika moraju na otvore mećati i njih i onda se nalaze u neprilici. Jednom kad je njeki gospodin preda- vao brzojavku za Šibenik upita ga dotični činov- nik: ,Sibenik ? Sibenik? In Serbien nicht war?“ U drugim pokrajinama podoficiri one ili dru- ge narodnosti prolaze na ispitim, ali dosta puta i padnu. Oni pako koji progju čekaju kadgod i go- dinu da budu promaknuti. U nas tu skoro bio je otvoren natječaj na više mjesta i imalo bit ime- novano barem 15 pomoćnika. Tako bi naši vjež- benici bili koraknuli naprijed. Ali u to doba pri- javiše se njeki podoficiri da pohagjain pošt. tečaj. Onda su se imenovanja zaustavila i bijahu imeno- vana samo 3 (tri). Sada pak kad ovi svrše tečaj i kad polože ispite (a položiće ih sigurno, jer još nikad nijedan nije pao) biće imenovani bez natje- čaja i bez da znadu, kao što je potrebito, hrvat- ski. Od naših vježbenika zahtijeva se osvem hr- vatskog i talijanskog još i njemački, pa štogod i franceski; Uz ovake prilike strani podoficiri u drugu struku neće ni da pogju, jer ne bi bili imenovani radi nepoznavanja hrvatskog i talijanskog jezika. Na pošti je to kako vidimo moguće. Iznesosmo ovo nekoliko suhih fakata da se vidi i do koga je, da se zauzme. Naši zastupnici kao svukud i ovdje spavaju — na lovorikama svo- je slave. Oni mislimo nijesu kadri isposlovati ni da ih u ovoj stvari vlada posluša, a oni je ipak tako uslužno podupiru. Tako je u svijem pitanjim. Ono 10 000 zadarskih Telijana imaju veliku gi- mnaziju. A 150.000 Hrvata gornje Dalmacije tek su dobili malu, s tom razlikom da će;se u talijan skoj učiti djeca, da jezik zovu talijanski, a u.... onoj drugoj mješte hrvatskog zvaće se srpsko-hr- vatski. Eto stečevine eto zasluga! Nova sabornica ?! Čitamo u organu narodne stranke, da pošto sadašnja sabornica ,ne odgovara dustojanstvu sa- bora jedne kraljevine“, presjednik gosn. Bulat ,za- pogjeo je pregovore, da se uagje druga zgodnija sabornica, te se je nadati, da će se neke zaprije- ke ostraniti i da će uspjeti.“ Zastupnici sabora dalmatinskoga drže naime svoje sjednice u nekoj staroj crkvi sv. Antuna u Zadru, koja se je kako se bolie moglo preuredili za ovu porabu. Po sebi se razumije, da ne odgo- vara svrsi. Zato se govorilo da bi se imala gradi- ti pristojnija sabornica. God. 1875 to je predlag=o jedan talijanaški zastupnik kod rasprave o prora- čunu. Ali narodna stranka — ondašnja narodna stranka — još je shvaćala svoje zvanje. Financi- jalni odbor predložio je da se preko ovoga pre- dloga pregje, ,do boljih vremena“, na dnevni red. Na to se dignuo Miho Pavlinović, te kaže, kako se on s ovim obrazloženjem ne slaže, jer bi tim povrijedio svoj pravac politički. ,Ja ne želim, re- če, da niko ni za čas ne začne nadu, da bi se možda ikad narodna stranka mogla odreći svoiih temeljnih težnja Mi svi znamo već koji krovi ko- ja kuća nas čeka, ako Bog da, i to što prije: pa ne ne treba da nikomu ni za čas laskamo. Pris- tajem na prosti dnevni red, izuzetkom onih riječi »do boljih vremena.“ Kad nadogju bolja vremena, mi svi znamo gdje ćemo biti.“ Ovako je govorio vogja narodne stranke iz god. 1875. Od onda je prošlo dvadeset godina. Sadašnji vogja narodne stranke ne čeka na ,bo- lja vremena.“ On je postao presjednikom Dalma- tinskoga Sabora i ne misli (a bilo bi mu neugod- no na to i misliti), da bi se ta čast mogla splinu- ti, da bi dalmatinskog sabora po programu nie- gove stranke moralo nestati. On ne shvaća kako pokvjni Pavlinović, da se dalmatinski zastupnici samo privremeno skupljaju u palači sv. Antuna u Zadru, da njih čekaju drugi dvori — u Zakrebu. Gosp. presjednik se je tu udomio, ali njemu kao finomu i velikomu gospodinu ne pristoji stara cr- kvica sv. Antuna. On hoće nove, sjajnije i udob- nije dvore, koji bi odgovarali ,dostojanstvu jedne kraljevine“ i visokom položaju onakoga predsjed- nika, kakav je dr. Bolat, Zadarski talijanaši s ve- likim će veseljem doći mu u susret, oni će mu, a- ko baš hoće, sami sagraditi sjajnu sabornicu, jer sabornica u Zedru spada u program njihove stranke. Dosad se toglo saborisati ti staroj kući, pale može i sada. Ako je tamo našijem zastunnicima, usko. vlažno, mračno, tim bolje. To će ih što pri- je ponukati, da ostave Ma tee i i potraže onu svoju pravu. Gosp. t, daje i, imao bi je sam otkriti, neka u nju kiša pada | jošida puše, eda bi se naši oci domovine sklonuli, da pi- taju ono mjesto, što ih po_prava ide. Koja li razlika u ovo dvadeset godina od 1875 i 1896! Koja li razlika izmegju Pavlinovića koji, i ako narodnjak, onako je govorio, i Bulata te sad po Zadru gleda kako bi se što udobnije i trajnije u svom dostojanstvu namjestio ! li slike sadašnje narodne stranke! Njome je čeka- jući ,zgodan čas“ već dodijalo, pak traži nove sa- bornice i nove ,dvore“. Ovo nije pitanje jedne zgrade ili druge. Ovo je pitanje ideje i politike naše, jer nova Saboriji- ca znači nešto, što je za program sjedinjenja Dal- macije sa Hrvatskom upravo osudno, a što ono znači za politiku narodnjaka to se već po sebi kaže. Naši dopisi. Dubrovnik, 10 Novembra. *) Na 29 p. m. moj prijatelj Don Silvo Čelligo- je, župnik Dola, slavio je dvadeset i pet godištji- cu svoga misnikovanja. Kojim se veseljem on pri- pravljao na tu svečanost, to je ona već prije roka prijateljima pokazao pismeno, a na to ga je pota- kla harnost napram Bogu, radi udjeljena mu zdrav- lja, da je dočekao, da se ponovno kaonoti mladomi- snik prikaže ra svetomu žrtveniku. Ko nije vidid njegove muke i nevolje kroz 6 mjeseca dana nj&- gove nemoći, taj vjerovati ne može. Bog ga je ku+ šao, a on kao ustrpljivi Job uvjek Bogu zahvalji- vao. Tako je silno jurišala na nj nemoć reumatiz- ma da pisac ovih redaka nije niti u snu snivao, da će ikada na noge stati. Ali ko je kao Bog. On pokara pa i pomiluje. — Osvanuo krasni dan, sve- čar predvogjen crkvenim barjakom, za kojim se .: redali u svečanom ruhu dva i dva njegovi župlja- ni uz pratnju od 8 svećenika, susjeda i prijatelja krene put seoske kapele. Pred crkvom uz zvonje- nje zvona i grujanje mužara primi od M. P. De- kana svetu vodu. kojom poškropivši puk, uljeze u crkvu. U 10 sati započne sv. misa uz asistenciju M. P. Dun Iva Božića i O. Joza Matovića i M. P. Don Ante Ljepopili prezbitera, a ostali svećenici pjevahu uz pripomoć hrvatskog tamburaškog zbo- ra, koji je za to naročito iz Stona došao. Crkva je bila dupkom napunjena narodom. Premda-ovaj dau bijaše rabotni, ipak seljani za harnost svoga pastira svetkovahu. Po evangjelju M. P. Don An- te Ljepopili izreče govor u slavu svečarevu. Po misi bi ispjevano ,Tebe boga hvalimo“ te uz istu pratnju krene svečar kući. Na 1 sat stigoše nova 3 gosta iz Stona i to: c. k. bilježnik g. Pugliesi i €. k. sudac g. Kosović i g. Perić, sin stonjskoga načelnika te posjedasmo iza stola uz veselo napi- , janje i udaranje stonjskog tamburaškog sbora. Pre- ko objeda stigoše svečaru čestitke iz različitih mjesta što od svojte, što prijatelja i znanaca. Na 4 sata iza kako je svršio objed, krenuše mal da ne svi gosti i tamburaški zbor svak svojoj kući. I tako svrši ova svečanost koju će Doljani u srce usaditi. A ja završujem ovaj opis željeći mojemu prijatelju Don Silvu, da kako je dočekao srebrnu tako da dočeka i zlatnu misu. X. Kotor, 16 Novembra. Poplava u Boki. — Jadna Boko! Ovako- vi se kukavni usklik sad amo danomice čuje. A i razlogom! — Ima više od mjeseca dana da u Bo- ki kiša pada; nu koliko je iste palo dne 9 teku- ćega, nemoguće je povjerovati. Onako strahovitu kišu niko amo ne pamti. Potoci i rijeke nabreknu- še i izagjoše iz svojijeh korita. Svukud je nastala velika noplava. Kotorska je obala (bila pod mo- rem. Grad je plivao u vodi, i u njekim ulicama moglo se je lagjom voziti. Voda iz ulica prodrla je u kuće i u dućane i nanijela je velike štete, — Rijeka Škurda izašla je iz svog korita, poplavila Benovo-polje za vojničke vježbe i sasvim prekinu- la prometom s Dobrotom — Ovom poplavom i mnora mjesta MEV ogromne štete. Najveće pak od svijeh selo Škaljari. Sve su ondje baštine i obragjene zemlje uništene i nasute kamenja, ko- je je nanijela iz gora velika voda. Gradsko groblje u Skaljarima, naše i hrišćansko jako je oštećeno. Voda je srušila megjašnje zidove, pak je tako slo- bodnije prodrla u grobište i počinila velike štete. Raznijela je natpise, križeve i spomenike, & sve je nasula kamenjem. Grobište je poput kakove gomile. U hrišćanskom grobištu silna je voda iz zemlje izbacila i kosti mrtvijeh. Jadno li je ovo i spominjati. Iza Škaljara, Grbalj ie mnogo oštećen, pak Bogdašići, Tivat, Lastva, Kamenari, Bijela itd. Nema mjesta u Boki, koje nije imalo štete. Na mnogo mjesta porušeni su putovi i prekinut je pro- met. [I novi kolni put za Cetinje je na više mje- *) Dopisnik nam za proli put kasno predao, — Ur,