NHRHRRSAAEnČČČIIRes.NSNHNNSE S S S

kon 5% godina mijenjaju, pa ako ga neiia usprkos
svjedodžbi poreznog ureda. neće ga ovjerovit. A-
ko se ne varamo, isti slučaj dogodio se još jedan
put u hrv. saboru, i to nazad koju godinu. Ali on-
da se radilo o bratu Srbinu, članu magjaronske
većine i vladinovci ga priznaše zastupnikom, kako
je bilo i pravedno. Dvije mjere!

«No glavni.uzrok zašto će se ovaj posao Da-
vidova verificiranja protegnuti na dugo, jest što
ou kao neovjerovljeni zastupnik može doduše gla-
sovati, ali ne može govoriti. Ima mnegijeh kojim
bi njegov glas bilo vrlo neugodno slušati.

Za izbora zastupnika u Peštu, stranka prava
na usta zast. Jakčina izjavila je, da ona, pošto ne
priznaje sabor peštanski nadležan za Hrvatsku i nje-
zine posle, s mačelnih razloga ne može ni sudjelo-
vati tome izboru, te se udaljila iz sabornice. Fran-
kovci su ostali, a dr. Mile Starčević bio je u tom
izboru imenovan skrutatorom i on se je toga pri-
mio. Može li jedan pravaš ma kako god bilo, su-
djelovati izboru zastupnika u peštanski sabor ? Pri-
govor, koji će na ovo dr. Frank i ona dvojica-tro-
jica, što su se za njim povela podignuti, da naime
i dalmatinski i istarski pravaši šalja svoje zastup-
nike u Beč, ne stoji, jer mi smo amo sada pros-
te austrijske pokrajine, a to Hrvatska prama U-
garskoj nije niti smije da bude i takov položaj da
priznaje. Ipak usprkos svoj dobroj volji Franka, sa-
mo su magjaroni birani za Peštu.

Prigodom oglašenja smrti dr. Antuna Starče-
vića, koju je presjednik, proti svakoj delikatnosti,
sa dvije suhoparne riječi javio, digao se dr. Frank
da on govori, ali mu nijesu dali. U tom govoru
koji je sutra štampan izišao, predlaže, da se na
uspomenu Starčevićevu reinkorporira Dalmacija. Dr.
Frank ovim nije išao za drugim, nego da ime Sta-

roga još jednom kao reklamu u svoje svrhe izrabi,

da Dalmatince na svoju udicu lovi, pak znajući to,
niko ozbiljan nije ozbiljno uzeo njegove riječ.

U vladinoj stranci u toliko sve nešto vri.
Ovo bi bile glavne crte položaja : Iza lanjskih do-
gagjaja grof Khuen ne uživa više ono povjerenje
u Magjara, ali je sačuvao povjerenje na višemu
mjestu. Sada ljudi narodne stranke nijesu na čistu
ko je jači, Magjari ili grof Khuen. Mnogi su za
Magjare i kako se čuje tamo su učvršćavali svoj
položaj na račun gosp. grofa, koji je sve obaznao
i dotičnijem se ljuto osvetio. Pokazao im je, da,
bar za sada, on još ipak može više. S tijem je
stvorio jaku četicu nezadovoljnika, koja mu u Pe-
šti čeprka tlo ispod noga, a što će biti u buduće
to se ne zna. Nego ove opreke urodiše jednom ne
lijepom posljedicom: da se naime vladinovci u
Hrvatskoj natječu ko će bolje ugoditi Magjarima.
To je od našega političkoga života doradila na-
godba ! Zato je i sada u hrvatskom saboru prošlo
sa odobravanjem mnogo toga, što je očita povre-
da samih nmagodbenih ustanova.

Na svrhu imamo javiti, da se je gosp. Frano
Folnegović pismom na Davida Starčevića udijelio
od stranke prava. Ako su zbilja oni razlozi koje
navagja njega na to potakli, onda je on to učinio
nešto malo kasno, jer mi volimo vidieti u njemu
uvjerena protivnika, nego li  neuvjerena pra-
vaša. Istina, načela stranke prava i njezin program
nijesu prikladni za politiku mrvica i ,stečevina“,
ona znače nešto više, idejalnije - što se postizava
već onda kad narod pronikne u svoju svijest, svo-
je hrvatstvo i težnju za potpunom slobodom Ako
stranci prava pogje za rukom, da ovo troje u na-
rodu temeljito raširi, ona je već time svoju zada-
ću obavila. Ostalo će već po sebi doći.

U toliko približuju se izbori, pak se po sve-
mu ovomu i još čemu može zaključiti, da će se
ovaj put borba u Hrvatskoj dosta razlikovati od
pregjašvje, jer će se pojaviti novih stranaka.

 

Na njeke tužbe iz Bosne.

Iz posestrime Bosne i Hercegovine dolazi
nam često svakojakih tužbe. Mi ih razdijelimo.
njeke priopćimo u našem listu; druge, osobito te-
že, progjemo dalje; njeke opet ostanu u ,arkivu“,
jer neznatne, da se s njima u listu bavimo, a opet
ne toliko, da bi se moglo preko njih proći, kako
se kaže, na dnevni. red.

.. Izmegju tijeh tužba, koje nam ljudi našega
naroda šalju., najviše ih dolazi na činovništvo. I to

ne na više činovništvo, 4 sudce, iptavnike, pr6-
stojnike itd., mego na ono niže, dapače najniže
na ono koje se u pravom smislu riječi i ne može
za činovništvo uzeti, već kao njeko njegovo pri-
ručno srestvo, da brže i tačnije obavlja one po-
slove, koji, uz umnu, zahtijevaju i neku materi-
jalnu radoju.

To su obično pisari (dnevničari), desetari,
kanceliste, itd. Najviše našijeh dopisa, kad bi bili

priopćeni, bavili bi se 0 njima, govoreći za njeke

da se zlo ponašaju strankama, da ih psuju i ka-

žu im se kako su ovi moćni, prijete i sva moguća

srestva upotrebljuju, da se pokažu, kako su i oni

»Velika gospoda“ — velika, da takv rečemo, jer

gospodin koji je i ćinom i ponašanjem velik, neće
se nikada tako ponašati sa neukom i neizobraže-
nom strankom, za koju je na koncu konca i on
tu, da joj u njezinim pravima i dužnostima bude
na ruku, biva, da je posluži.

I, čudna slučaja ! naši ljudi, koji će od ove , veli-
ke gospode“ mnogo toga pretrpjeti, ne dopuštaju da
im niži ni dobro jutro naopako reknu. Zato uvijek
tužbe i prepirke s jedne strane, koja na svaki na-
čin hoće da uzdrži svoje ,dostojanstvo“, pa ma-
kar to bilo osornim ponašanjem i s druge, koja,
znajući s kijem ima posla, nikako ne dopušta, da
joj se tako pod nos dava neko veliko ,gospostvo“,
koje ona cijeni da ne opstoji.

Ali to je nuzgredna stvar, u kojoj se ogleda
njeka vrst borbe izmegju društvenijeh klasa, od
kojih svaka misli, da je veća od druge. Mi ne po-
znamo do kraja administrativnu vlast u Bosni i Her-
cegovini ni način kojim ona izvršuje svoje poslove.
Nego nama se čini — uprav na temelju ovijeh gor-
njijeh tužba, da se odviše velika , jurisdikcija“ po-
vjerava ovim nižim i pomoćnim organima, što vi-
še, da su oni u mnogim slučajevima upravo jedini,
koji s masom naroda dolaze u izravnu svezu. Kod
nas na pr., u Austriji, onakove tužbe ne bi bile
moguće, ne možda s toga što je dotični kvalitet
bolji, nego u prvom redu zato, što ovaj i uopće
nema nikakve prigode, da svoju kakvu-takvu di-
rektnu djelatnost prama narodu pokaže, pošto
stranke dolaze u dodir sa činovnicima, koji stoje
na drugome stepenu i koji, kao što se pretposta-
vlja. imaju veći stupauj odgoja i naobrazbe. U
Bosni reklo bi se, da je u tom malo drugačije.

Ovo smo htjeli istaknuti, eda upozorimo za-
nimane faktore, da se otom malo nozabave, a su-
višno je i napominjati, kako je to samo od koris-
ti za narod, kad bi se svi poslovi predali u ruke
isključivo pravijeh činovnika, po čemu bi bila os-
tranjena, ili barem umanjena, mogućnost inadi ili
zloporaba.

 

Hrvati u Americi.

Za velike presidencijalne borbe, što se po-
četkom ovoga mjeseca vodila izmegju kandidata
demokrata Bryana i Mac Kinley republikanca, ko-
ji je i pobijedio istakli, su se i Hrvati. Ovo je pr-
vi put, da se naša narodnost u važnom pitanju
kojim se baviše Sjedinjene Države tražila i čula, jer
zbilja obje su se stranke otimale za njihove glasove.

Hrvata u Sjedinjenim Državama biće od pri-
like 100.000 duša svuda rastrkanih, ali najviše ih
je u Kalforniji, državam New-Orleansa (Luisiani),
New-Jorka i Chicaga (Illinois), Oni imadu u Sje-
dinjenim Državama mnogo društava, političkih,
dobrotvornih, zabavnih, kao čitaonica it.d. Najviše
društvo jest Hrvatska Zajednica, sa svojim filijal-
kama rastrkanim po svoj zemlji. Tu se plaća nje-
ki mjesečni prinos, te u slučaju bolesti ima se
podborba i liječnik, a ako član umre onda se nje-
govoj udovici ili siročadi dade stanovita svota no-
vaca. Imaju osim društava i 4 lista :i to Chicago,
Slobodu, Napredak i Hrv. Slogu, koji izlaze u
raznim gradovima zemlje i pišu vrlo slobodno, jer
tamo censure nema. Uregjeni su više po amerikansku.

Nastojarjem ovijeh društava i ovijeh listova
najveći dio Hrvata u Americi učiniše se američ-
kijem gragjanima i tako, s drugijem narodnostima
ili sami, utječu kako bolje mogu u ustavni život
one zemlje, t& i ako ih je razmjerno malo, njiho-
ve se želje uvažuju, jer se tamo ne gleda na broj
koliko na opravdanost. zahtjeva. Tako su oni u to-
liko stvari činili se čut a imaju uz to i liječnika
i branitelja, koji su se iz Hrvatske tamo preselili.

Ovdje mimogred nešto o tom američkom
gragjanstvu, Američki gragjani Hrvati, stekavši ta-
mošnie državljanstvo nijesu zato prestali biti au-
stro-ugarski državljani, jer ako im je ona zemlja
svoja prava dala, ova se nije na njih od svojih
odrekla. Zato jedan ovaki hrvat i amerikanski gra-
gjanin u našoj monarkiji smatran je kao gragjanin

austro-ugarski, ali u drugim državama H& pr. u
Engleskoj, Franceskoi itd. on je priznat kao dr-
žavljanin Sjedinjenih Država, te se nalazi pod nji-
hovom zaštitom i protekcijom. Po tome naši voj-
nički bjegunci i ako su postali amerikanski poda-
nici, u nas su uvijek smatrani vojničkim bje-
guncime, što je bilo nužno istaknuti, jer ih ima
koji protivno misle

Oni dakle učestvovaše i u borbi za prosjii-
nika i pobijedila je ona strana s kojom su h
jer su se svi Hrvati izjavili kao republikanci, te
radili i glasovali za izbor Mac Kinley, novoga pre-
sjednika. Irci na pr. bijahu dušom i tijelom odani
demokratu Bryanu, koji je u njima našao najvišu
pomoć. Istina Iraca ima više milijuna, a Hrvata
samo 100.000, pak njihovi glasovi nijesu se toliko
brojili ali su ipak nešto vrijedili. Slovenci premda
ih je tamo malo razdvojiše se: neki za Bryana.
neki za Mac Kinley. Ni Srbi kojih je naimanje ne
bijahu složni. Veći dio odlučio se za Bryana. Mož-
da je i koji Hrvat za ni glasovao, no velika veći-
na bila mu je protiva, Zastupnici i političari Mac
Kinleyevi dolazili su u doticaj i društvo Hrvata.
Ne marimo istraživati što je naše suplemenjake
potaknvlo, da se ovako svi zauzmu za kandidata
zlata, koii je oko sebe okupio i veći i bolji dio
Amerikanaca. Konstatujemo sami fakat, jer je po
sebi zanimiv.

Naši listovi u Americi hvale se na veliku
slobodu koja kod izbora tamo vlada. Glas je ta-
jan i slobodan. Vlada je još za sada demokratska
(Hrvati su dakle bili za opoziciju), pa ipak niko-
me ne bi ni na pamet panulo, da utječe u izbo-
re. Vlada samo pazi da ne bude nereda, a njezi+
ni organi ne mogu ni pristupiti stolu gdie se
glasuje.

Koliko li nau svakovrsnijeh misli ne pobugju-
ju ovi Amerikanski Hrvati i njihova izborna akcija!

 

Naši dopisi.

Iz Zatonjske općine, 24 Novembrd.

Njeki dopisnik pod imenom Zatonjanina, kao
da jeiz mjeseca megju nas spanuo, ili se on mu-
dro pričinja, piše u broju 45-46 ,Crv. Hrv.“, da
je tek ove godine vlada bila odredila neku svotu
za pripravljanje domaćeg ulja, dok je ista već po
prilici nazad tri godine, bila ponudila, kako smo
dobro informirani, bez ikakve kamate do 60.000
fior. našoj općini, da se u mas podigne moderna
tvornica ulja, koja bi odgovarala svijem onijem
zahtjevima, potrebitijem, da se napravi fino ulje.
Ova je stvar sad nekako zaspala, ali tomu je kui-
vnja megju nama, jerbo kako znamo, bio ie neko
ko je htio, da on sam uzme u svoju režiju i na
svoj račun ovu uljarnicu. Vlada pak regbi da nije
htjela na to pristati, nego da se ima iz više u-
glednijeh općinara sastaviti kao jedan konsorcijum,
koji će s tijem po ugovorenim pogodbama ravna-
ti upravljati, od prilike onako kako se to učinilo
za radnje vrhu prosušenja Konavoskoga Polja.

Na tu želju došao je glas iz naše općine, da
amo nije moguće učiniti takovo društvo, jer nema
za to pripravnih i sposobnih ljudi. Vlada pak ni-
je htjela pristati, da se dade u ruke jednome je-
dinome čovjeku, koji bi se onda sa ovakom uljar-
nioom mogao nametnuti cijelomu pučaostvu naše
općine, te najviše uljem živi i tako je, kako reko-
smo, stvar zaspala.

Mi nećemo za ovaj put ulazit u detaljnije
podrobnosti, samo ćemo napomenut, da ni nama
nije nipošto drago, da se i u tome kao u toliko
drugijeh stvari, što se u nas dogagjaju uvede mo-
nopol, koji bi mogao da bude od štetnijeh poslje-
dica za naše posjednike. Izjavićemo još: da nije
istina, da amo nema ljudi koji bili i kadri i sprav-
ni preuzeti takovu stvar i dogovorno je voditi na
korist srijeh nas Ima ljudi koji ne samo to, nego
bi bili pripravni, da kapitalom ili imanjem zajam«
če, da će uljarnica zbilja neoštećeno i korisno bi-
ti vogjena u onom smislu, za koji bi se sagradila.

Ne znamo kad će biti ustoličenje nove op-
ćine i zašto se toliko oteže, ali preporučamo no-
vome vijeću, da se sa tim važnim i korisnim pi-
tanjem pozabavi, da učini da se pogreške i ome-
te uklone i da razvidi gdje i u kojemu odlomku
bilo bi najkorisnije da se eventualno uljarnica po-
digne, a u isto doba dajemo ma znanje vladi, ka-
ko je ona bila u ovome poslu sasvim hrgjavo o-
baviješćena i prevarena, radi čega je ovo pučan-
stvo pretrpjelo možda dosta štete. Zatonjska Op-
ćina producira dosta ulja, pak dobra i racijovalna
uljarnica nama je od prijeke nužde i velike koristi.

Ovoliko za sada, u nadi da novo izabrani vi-
jećnici i prisjednici zatonjske općine neće se više pu-
štit voditi za nos, ni dopustiti, da stvari idu kao
što su do sada hodile,

Pogled po svijetu.

U Austriji je velika borba izmegiu ljevice
i vlade. Prva se užestila iza izjave Luegerove, ko-
ji je rekao jednom franceskom novinaru, da je vla-
da potajno za nj. Ljevičari viču, da grof Badeni
samo rastvara