art mt, hajgroznije i napada. Ali u neku ona je i poučna, jer bi imala našijem ljudima mnogo toga kazati. A eto vidjećemo kako će uspjeti ova najnovija srpska izazivanja. Falsifikatori. : Kako naši čitatelji vide, mi se rijetko upu- štamo u polemiku sa listom. što ga u nas pod i- menom ,Dubrovnika“ kojekakvi došljaci osnovaše i podupiru. Nije koristi. Oni ljudi imaju svoj cilj i svoj sistem; oni misle i hoće da je ovo sve srp- sko, Zaludu njima dokazi, činjenice bjelodane, glas naroda, sve nama u prilog. Oni ne vide jer neće da vide. Oni hoće da su Dubrovčani Srbi, pa Bog. U svoje doba, kad se o prošlosti radilo, dokaziva- smo im kako su citate izvrćali, iz tugjih jezika protivno prevagjali itd. Sve utaman. Sa takom če- ljadi nema polemike. Njima treba narodnijem gla- som pokazati što je i čiji je Dubrovnik i ko su Dubrovčani, kao što smo mi u zadnje doba. dva puta ukazali. Oni se toga dobro sjećaju, pa ipak se ne opametiše. Da je to njihovo srpstvo uvjere- nje, mogoše se onda uvjeriti. Čini se da je du- brovačko srpstvo bolest, ideja fiksa nekolicine za- nešenjaka, pak dosta. Ali iz zabave iznijećemo jedan posljednji nji- hov fakat. U br. 46 ,Duhr.“ spomenuše njeku na- mjesništvenu odluku još iz god. 1869 u prilog dal- matinskomu srpstvu. U pretprošlom broju doneso- še ovu odluku To je pismo namjesnika Wagnera prof. Franu Grgureviću (oba sada pokojniki) i no- si broj k. 1157. »Dubrovnik“ iza kratka uvoda o njoj piše: p»Sada evo te odluke, koja se u italijanskom izvor- niku čuva kod svojte pokojnog prof. Frana Grgurevića za koga ista bi i napisana “ Zatim donosi naški prijevod. Iz njega vadi- mo od riječi do riječi dvije izreke. U prvoj piše Wagner Grgureviću : »Kako je meni poznato Vaše svestrano poznavanje srpskoga jezika i Vaša opšta kultura, odredio sam Vas, gospodine profesore, za takav povjerljiv posao *), za koji znam, da ste potpuno dorasli i nadam se da ćete ga se primiti.“ Druga izreka glasi : pZa lingvistički prevod neka g. profesura rukovode najnoviji napretci filologije i slavenske (srpske) grama- tike.“ Ovo su glavne tačke radi kojih se pismo do- nijelo, a donosi ga ,D.“ zato da dokaže kako je već: g. '1869 dalmatinska vlada priznavala, ,da je jezik (citiramo) što se u Dalmaciji govori, srpski jezik.“ Ona je, biva, već onda priznala dalmatin- sko srpstvo. Nadalje hvali prof. Grgurevića kao velikog učenjaka, grecistu itd. Ovo je zbilja dobar doka7, semo što je ,Du brovnik“ počinio jednu malu pogrešku, koju smo mi, od šale, uzeli da je ispravimo. Talijanski one dvije gornje stavke, što smo ih citirali, kako ih je »Dubrovnik“ preveo, glase doslovce : Prva: »Note essendomi le cognizioni in fatto di lingua illirica e coltura generale che distingaono Lei, Sig. Profes- sore, ho. deciso di atidarLe tale incarico, fiducioso che Ella vorra accettarlo e corrispondervi pienamente.“ A druga : »Nella_ revisione linguistica; il Sig. Professore sa- pra giovarsi dei progressi fatti negli ultimi tempi della scienza filologica e grammaticale della lingua slava.“ Kako se lijepo vidi ovdje srpskomu imenu i srpskomu jeziku ni traga nema. Oni oko , Dubr“. kad su prevagjali, sami su to nadvstavili i štam- pali velikijem slovima, pak upotrebili u svoje srp- ske svrhe. To je jedna. Ali ima i druga za nas još va- žnija. ,Dubrovnik“ kako vidjesmo veli, da se ova isprava u italijanskom izvorniku čuva kod svojte pokojnoga prof. Frana Grgurevića. Po tome bi se dakle moglo reći, ili barem temeljem posumbjati, da su oni rečenu ispravu od svojte dobili, prepi- sali pak falsificirali. E pa dobro, svojta pok. prof. Grgurevića ne samo da im ni sada niti ikada nije davala spome- nute isprave, nego nas je dapače uoblastila, da to i izjavimo, te nam sama pružila original Wagne- rova pisma, da ga proti falsifikatu , Dubrovnika“ upotrabimo. Oni ga dakle nijesu dobili od Grgurevićeve obitelji, niti bi ga igda mogli dobiti, pošto ta u- *) To jest za sastavljanje čitanaka. Opaska ,Crv. Hrv,“ gledna obitelj osjeća hrvatski. Od nje ga nikada niko nije ni prepišivao, do nas prvijeh. Da otkle im onda? Jer sve ostalo izim spo- menutih srpskih umetaka prevedoše, je tačno ona- ko kako je pisao namjesnik Wagner. Izim originala, koji je u obitelji Grgurevića, ima od rečenog pisma još samo jedna kopija i ta se nalazi na c. k. Dalmatinskom Namjesništvu u Zadru. Jesu li ga oni od tamo dobili? To je mo- guće. A ko im ga je onda izvadio i prepisao? Pu- ki slučaj učinio je, da bismo mi i to mogli vrlo lako pogoditi i ukazati prstom dotičnoga Srbića. Ali za ovaj put nećemo, da ne bi skočili da ih denuncijavamo, ama za drugi neka se zaisto čuva. No ovo i ako #a nas dosta vrijedi, za samu stvar bijaše nuzgredno. Glavno je dakle, da se pokaže kakvijem se sve srestvima služi naš tobož- »Dubrovnik“, da dokaže nešto što se dokazati neda. A mi pitamo: Ako se ljudi iz srpske štam- parije, koji su znali da ćemo mi, kadgod ushtije- mo, moći dobiti original isprave koju posrbljuju i njima je u lice pokazati, nijesu uza sve to bojali ni stidili tu ispravu onako grdno falsificirati i o- noliko se u malo redaka izlagati; što da kažemo o onim navodima koji se nalaze u njihovim ruka- ma i gdje je svaka naša kontrola nemoguća, kao na pr. u onom poslu o hrvatstvu vrličkoga načel- nika Kulišića ? Ma tu su oni i njihovi kadri da u- čine deset puta gorijeh stvari, ako uopće gornju bezočnost može nešto da natkrili. Ovo smo se osvrnuli, što no riječ, una volta tanto, a razborit čovjek prosudiće sam, ima li to- ga više. Mi nemamo ni volje ni prostora, da sve njihove izmišljotine pobijamo i izpravljamo, jer im u nas i onako niko ništa ne vjeruje, a za one u Srbiji, koji to sve čitaju kao sveto pismo, nije nam vele ni stalo. Toliko je toga, da bi se ,Du- brovnik“ (list) mogao već punim pravom prezvati LAŽ, kad to ne bi bio već tim, što se — oni njegovi! — nazivlju imenom slavnoga Dubrovnika. Izbori u Kotoru. Prekosinoć primismo ovu brzojavku: Kotor, 10 Decembra. — Treće tijelo naše sa 436, glasova. Protivnici se ne prikazaše. Danas, na 12 Decembra, biraće drugo tijelo, a na 14 prvo. Srbo-talijanaši mogahu gojiti kako- ve puste nade jedino u II. tijelu, jer tamo ih je slučajno najviše, premda smo uvjereni, da bi im naši i to bili junački oteli. Ali po njihovu zaklju- čku oni se neće ni prikazati i tako borbe biti neće. A kako bi je i bilo sa ovakijem uspjehom Kotorskih Hrvata? Oni u III. tijelu sakupiše bez borbe 436 glasova. Neka Srbo-talijanaši pokušaju naći jednu trećinu od ove sume! Zna se pak da to nije sva vojska, kojom naši raspolažu. Kad protivnika nema na megdanu mnogi ne dogju. Toliki zaposleni, otsutni ili komotni ljudi koji bi, da je pogibelji, bili svakako na biralištu, u ova- kom slučaju ostanu kod kuća ili gdje su, za svo- jim poslom. Zato mi možemo sa sjegurnošću reći, da broj hrvatskih glasova III. tijela u kotorskoj općini daleko nadmašuje onaj sada polučeu. Ali da i nije tako ovaj broj može svakoga jasao i bistro uvjerit, da je Kotor hrvatski grad, jer 436 birača raprezentiraju narod. Mi sada još bolje razumijemo zašto su se Srbo-talijanaši ustegli sa izbora. Njima je treba- lo da se u trećem tijelu uništi najmanje 300 gla- sova hrvatske stranke, pak bi oni onda bez sumnie bili prodrli i proglasili Kotor srpskim gradom, No to bi bilo malo preveć, te kad vidješe kakva im se piše, odrediše, da je najbolje, pod krinkom o- gorčenja na velike nepravde, odustati od izbora, pak su napravili onu komediju, što se zove izjava odbora Unione Cittadina. Stanje Hrvatstva vrlo je teško. Kudgod se okreneš nepriiatelji i spletkari, domaći i vanjski, koji svim mogućim srestvima nastoje, kako bi nas kao narodnosti nestalo sa lica zemlje. U ovome jadu mnogi naši ljudi ili se megju sobom svagja- ju ne misleći ništa drugo nego o intrigima proti bratu; ili idu na ruku našijem protivnicima bilo iz inada, bilo iz ambicije; ili napokon povode se za kakvijem hipokritama i špekulantime. Malo je onijeh pravijeh, U takom položaja nevjerojatno je to kako djeluje jedna vijest, poput onog brzojava što ga iz Kotora primismo. Ona dogje kad toelem koji ublaži ljutu boljeticu; ona osokoli i potrese dušu naroda i napuni je nekom novom nadom u dobro svoje stvari. Mi se radujemo s braćom Kotoranima na na njihovu junačkom držanju, koje će i slijepcima oči otvoriti i pokazati svijem našijem dušmanima, da je Kutor hrvatski grad, a Boka dika od Hr- vata i viteško srce od junaka, kako je već nazad 100 godina pjevao neumrli Kačić, Živio hrvatski Kotor! Živjela naša dična Bo- ka! Živjeli krasni rodoljubi, koji ovako sebi i sa- rodu lice osvjetlaste ! Hrvatski-Slovenski klub. Ovo je communiquć što su ga izdali hrvatski i slovenački zastupnici u Beču; »Danas su se na poziv gospodina D.ra Lagi- nje sastali na vijećanje slijedeći slovenski i hrvat- ski zastupnici, gospoda: Biankini, Borčić, Daper, Dr. Ferjančić, Dr. Gregorčić, Dr. Gregoree, Ko- blar, Kušar, Nabrgoj, Perić, Pfeiffer, Povšč, Ro- bić, Spinčić, Dr. Šušteršić i Višnikar. Uvažujuć želju sa više strana javno izreče- nu, da bi se naime u novom državnom saboru svi slovenski i hrvatski zastupnici za uspješno djelo- vanje združili u jedinstveni parlamentarni klub, i- zjavili su suglasno, da je, uza sve načelne razli- ke, ne samo moguće, nego obzirom na stečeno is- kustvo i na korist naroda upravo potrebno, da svi hrvatski i slovenski zastupnici u budućem držav- nom saboru osnuju megju sobom parlamentarnu skupinu, u svrhu odlučnog solidarnog postupanja u narodnosnim i gospodarstvenim pitanjim. Odla- čili su nadalje, da se oživotvorenje te namjere pri- pusti vostvim raznih političkih stranaka u pojedi- nim pokrajinam, a zastupnici svib stranaka izjavi- li su, da su njihova vostva spremna stupiti u do- govore u tu svrhu potrebite. Prešnim poslovim izvan Beča zabavljeni za- stupnici, 30: Dr. Bulat, Grof Coronini, Dr+ Klaić, vitez Šupuk i Vošnjak, izjavili su posredno svoje suglasje. Beč, 26 studenoga 1896. Dr. Laginja — Borčić — Perić — Dr. Ferjamčić — Dr. Sušteršić. Ovakav klub odavna se zagovarao, pak je sada inicijativom i zauzećem dr. Matka Laginje evo i k cilju doveden. Klub se nije doduše još konstituirao, ali to se može smatrati formalnošću Izjava govori da će klub solidarno postupati u pitanjim narodnim i gospodarstvenim. I to je do- bro. jerbo tako će se s većim brojem moći više i isposlovati ili sačuvati. To je kaže izjava uza sve načelne razlike ne samo moguće, nego nužno. Dakle načelne ra- zlike i nadalje opstoje, a s njima i politika. koja nas dijeli. Zastupnici pravaši ne stapljaju se u narodnjake niti narodnjaci u pravaše. Svak ima slobodno polje akcije kako misli da je bolje za narod, samo u narodnim i gospodarstvenim pita- njim oni su složni. Milo nam je, da su gospoda s protivne stra- De napokon, ako i na papiru, ovo priznali. Mi smo uvijek predikali: ako imamo megju nama kakvih razlika, borimo se, ali nedajmo da štetuje narod- nost, nedajmo da se neprijatelji našim oprekam za se okoriste. Da su se ovi neprijatelji iu pomoć zvali i njima se proti nama mjesta davala, to je poznato. Regbi da će novi klub takove nepodopštine zaprije- čiti, kao što ih_je svojom izjavom već desauvirao. Pogled po svijetu. U car. vijeću zast. Russ od ljevice podnio je prešni predlog da se ukine Zeitung-Stempel i dopusti kolportiranje novina itd. Zast. kuća skoro jednoglasno primila je prešnost i uputila predlog odboru, koji će kroz 14 dana izvijestiti. Liberalci, Mladočesi, Antisemite, Hrvati, Slovenci, a čini se i Poljaci glasovaće za ovaj predlog, pak će se ta- ko ukinuti ustanova, koja ne bijaše u životu još nego samo kod nas i u Turskoj. Rasprava u Berlinu. — U Berlinu se vodi rasprava proti novinarima, koji iskriviše vra- tislavsku zdravicu cara Nikole II. i iskrivljenu pro- turiše je u službenu agenciju. Ta rasprava malo po malo otkrila je veliki komplot i intrige, kojim njemački političari i visoki dostojanstvenici . jedan drugomu jamu kopaju. Istodobno prikazala je u croome svjetlu njemačku državnu policiju, koja tijem svrhama preko štampe, te je u njezinoj vla- sti služi. Proces pobugjuje veliku sensaciju, jer je upleteno mnogo visokih ličnosti, Kralj Milan magjarofil. — Odbor pozna- tog meetinga u Parizu, koji se držao proti mile- niju i Maajarim, poslao je vj o tom protestu i kralju Milanu. Milan je brošuru vratio s pismom kome veli, da srpski io e živjeti s Ma- arim u naj prijateljstvu. Suvišna prepo- ruka, salaka d se radi proti Hrvatima,