sta. Zato je i trebala jedna ovakova lekcija, kao ona u Kotoru, koja je svakomu čisto i bistro ka- zala : prste k sebi! Ovo je hrvatska zemlja i ov- dje su samo hrvatska prava. Razumjeće nas sada stanovite figure, koje su po svojoj akrobatičnoj vještini umjele nekako doći u položaj, otkuda o nama i o našem Primorju siplju i insinuiraju sva- kojakih laži. Mi se .nadamo da će mnogi te im vje- rovahu sada baren otvoriti oči i uvigjeti pravi po- ložaj ove zemlje i prave težnje naše. Srpstvo amo nema šta da traži. Njemu slo- bodno, da se po miloj volji razvija u svome kra- ju, ali neka u naše ne dira. Dubrovnik i Boka ni- kada nijesu osjećali srpski, niti će ikada srpski osjećati. Pogledajte naše općine. Evo vam Dubrov- nika u komu Srbi udruženi sa talijanašima mora- doše podleći u onome tijelu, gdje ne odlučuju do- seljeni činovnici nego narod. Vidjeli smo kad se biralo za zastupnika grada, kako su Dubrovčani s ogorčenjem odgovorili, da oni neće da im se na- meće tugji, srpski, harakter, te izabraše za pres- tavnika Hrvata gosp. De-Giulli. Pogledajte sada Kotor, hrvatsko gnijezdo ispod gordoga Lovćena i ostale bokeške općine, kojih imamo većinu, dok dubrovačke sve su naše. Pa kada to sve vidite, onda nam kažite malo: što hoćete u nas? Da mi postanemo Srbi?! No to nam baš ni na um ne pada. Mi imamo naše ime i naše težnje, mi znamo zašto se borimo i kuda ćemo, gdje će- mo s vremenom i doći. Ako nas slučajno nešto tišti, preko nas je i gorijeh oluja prošlo, pak će i to, ali da se mi pretvaramo i odričemo našega imena i našega bića, nigda za nigda. U tom smi- slu braća Kotorani dali su dobar odgovor, neka čuje ko nije čuo. Tako treba. Hrvatstvo je napa- dnuto — ovamo uplivim i mistifikacijama, onamo pak vjerom razdvajajuć pravoslavne Hrvate od Hr- vata katolika. Na nama je sada da se odupremo svijem ovijem makinacijama i da svemu svijetu pokažemo djelom: ima li nas ili nas nema ! Kotorski izbori. Kotor, 11 dećnmbra. Otkad su bile izložene izborne listine za ob- novu kotorskog općinskog vijeća, redovito smo vam se javljali kadgod smo držali, da naše pisanje mo- že koristiti svetoj stvari za koju amo radimo. Bi- smo vam javili, da se amo radi neumorno. Srbi, talijanaši Lege i g. Ivo Giunio, samozvani pravaš nastojali su iz petnih žila, da osiguraju većinu u sva tri izborna tijela. Za to bi i utemeljen odbor » Unione cittadina“, komu presjednik bijaše, ona slavenska duša, neutrudivi zastupnik-radiša dr. Ra- de Kvekvić, a potpresjednik poznati otačbenik dr. Ivo Giunio. Na ime ,,Unione cittadina“ bilo je prikazato 263 atoka proti izbornim opć. listinama (nota bene: proti pojedinim imenicama, a ne proti svima ukupno kao tobož nezakonito sastavljenim od općine!) i to na talijanskom jeziku. Kako su ntoci bili riješeni i jesu li protivnici do riješenja sta- li prekrštenih ruku, to mi znamo najbolje. Radili su očajno uvjerenjem, da su sigurni u sva tri ti- jela. Tako su i trubili i mnogi su vjerovali. Mi smo znali na čemu smo i mučali smo, osvjedoče- ni, da će izbori najbolje pokazati. Kad odjednom na 21 pr. novembra puče glas po Kotoru, da se je, večer prije, raspustio izb. odbor ,Unione Cit- tadina“ izjavom, da se oni, protivnici, neće prika- zivat na izbore; jer se sjetiše, jadnici, tek na 20 novembra 1896, da je nezakonita kotorska op- ćina sastavila nezakonito Općinske listine, proti čemu, do 20 novembra nikad ne prigovoriše! Mi se smijasmo toj butadi dosjetljivog Iva, jer nam bješe poznat pravi razlog, radi kojega se ne usu- diše prikazati. Matematika je po srijedi ! — Tako vesela lica očekivasmo dane izbora i u sva tri izborna tijela osvijetlasmo sebi lice, i- zabravši 36 vijećnika naših predloženika, kako je već poznato. U III. tijelu glasovalo je 436 birača, premda nije bilo borbe, U III. tijelu protivnici ni- jesu ni mislili, u zadnje vrijeme ni prikat se; jer je narod bio za nas. U IL tijelu glasovalo je 14 naših birača, a 3 smo imali u reservi za potrebu, dakle u sve 17 glasova; dočim protivnici, da su se prikazali mo- gli su imati najviše 13 glasova. U I. tijelu imali smo 53 glasa. Zadnjeg pu- ta, kad je bila borba, imali smo 54. Ovo 53 gla- sa dobismo bez ičijeg upliva. Svi vojnički či- novnici ustegnuše se od iglasovanja, što je dobro zabilježiti, pošto je ,,Dubrovnik“ bio javio, da su oni dobili nalog za koga ima- du glasovati. — Da su se protivnici prikazali, bili bi imali jedno 30 glasova najviše. Bude li po- treba, mi smo spravni imenovati sve one, koji bi glasovali za srpsko-talijanaško-Giuniove predlože- nike. — Protivnici pametno uradiše. jer se uste- goše od glasovanja, jar će tako još biti prostodu- šnika, koji će vjerovati u srpstvo birača kotorske srpske općine. Mi smo uspjehom izbora prezadovoljni, jer po svojim silama pokazasmo svijetu čiji je Kotor. Odabrasmo u svojoi općini svoje ljude. koji će znati svijesno i duševno vršiti svoja dužuost, na korist ovoga grada slavne prošlosti. Radosni smo, da u Kotoru hrvatska svijest napreduje i da se širi. Mi bokeški hrvati — sta- rosjedioci Boke — teških smo proždirali i gorkih pretrpjeli u više godina od svoje jednokrvne bra- će — nebraće. Ali pravednost i sveta stvar za ko- ju se borismo, slijedeć stope svojih pradjedova. nije dopustila da podlegnemo pretrpljenim teškim kušnjama. Pomoću Božjom i odvjetnika Sv. Tri- puna, sve nadvladasmo i danas ponosito stupamo u Kotoru u svoju općinu, kaonoti u svoju starinu da branimo svoja prava i svoje svetinje. Neka budu uvjereni rodoljubi širom domovi- ne, da ovim izborima očuvasmo i za buduće po- viesnički harakter našeg Kotora, u kojem je srp- skoj bahatosti za vazda odzvonilo ! — (Evala Vam braćo mila. I mi ćemo se ugledati u Vaš svijetli primjer ! Ur.) Hrvat- Bokelj. Lega Nazionale. Pokojua Pro Patria bi raspuštena radi jed- nog političkog iskaza. To je znak da društvo ni- je imalo politički već samo talijansko-kulturni program. Kad ga je prekoračilo, austrijska vlada učinila je svoje korake i zaplijenila imovinu druš- tva. Nakon toga Talijanima i talijanašima pošlo za rukom, da ovaj imetak natrag dobave. Na mje- sto Pro Patria ustrojila se Lega Nazionale. Dru- go ime, ali cilj ista. Ona ie naslijedila imanje, ten- denciju i program svoje prešasnice Je li dakle Lega političko društvo ? Po svo- me statutu nije. Njezin je zadatak da širi, ili ka- ko oni govore ,brani“ talijanski jezik i talijansku knjigu. U to ime ona može da ustraja škole, da podiže filijalke za sabiranje novaca, daruje knjige itd., stvari koje su sve s politikom veoma blizu, ali — ako se baš hoće da tocilji zakon — poli- tika nijesu. Lega, biva, ne može, da radi za izbo- re, da izdava odredbe glede političkog držanja svojih članova itd. Ovako govore Talijani i talijanaši i ovako stoji napisano. U ovom smislu rastumačio je tu skoro njezino žiće i gosp. Ivo Avoscani presjednik ndubrovačkoga“ grupa. Kao jedno nepolitičko i kulturno društvo ona ima mnego veće povlastice i sloboštine, nego bi ih imala inače. Zato vidimo kako u nas svud niču Lege kao gljive iza dobre kiše, a u njima kako po Legi vrve činovnici i či- novničići, mali i veliki, koji se tamo slobodno u- pisuju i prinose svoj obol za talijanski jezik. E pa dobro. A što se to nas tiče ? Polaga- no. Evo što nam iz Kotora javljaju : ,Ovdje opstoji odio Lega Nazionale uteme- ljen za kulturno-školske svrhe. Član fe Lege i tr- govac g. D. Mandel, Ovaj gospodin, koji prvo bi- jaše veliki prijatelj Srba, upoznavši njihovo bizan- tinstvo, nije htio da više imade posla s njima u političkim stvarima, te se sam dobrovoljno pridružio Hrvatima i na izborim svojevoljno glasovao za naše. Mislimo, da je on bio gospodar raspolagati glasom po svojoj volji kako je htio. Ali nijesu misljeli tako factotumi Lege gg. Marko Dabovieh i Piero Zanuttini. S toga poslaše ova dvojica g. D, Mandelu dekret, kojim ga se isključuje iz ,Lege“ i pozivlje, da pre- dade račune, Zar se je ogriješio g. Mandel o pra- vila Lege glasovavši po svojoj volji? Mislimo da nije, jer Lega nije utemeljena u političke svrhe kako svjedoči njezin statut. Onda čemu od strane Lege pisati ovako ? Molimo da nam se kaže je li ovim grup kotorske [Zege prekoračio svoj djelo- krug od zakona mu priznat ?“ Kako se iz ovoga pisma vidi, u Kotoru je*s sključen jedan član Lege Nazionale iz istoga dru- štva radi toga što je on glasovao za Hrvate a ne za Srbe. Mi braći Srbima ni malo ne zavidimo na ovoj svjedočbi, što im je ovako njihova miljenica Lega makar i nuzgredno izdala. Ali i kad bi pi- tanje jezika, koji talijanski nije, bilo po srijedi, Lega je opet počinila jedan politički korak, jer Srbi i Hrvati imaju jedan jezik. Ako dakle član Lege va izborim ne smije glasovati [po svojoj vo- lji, nego ga se zato isključuje — a isključenje iz jednoga društva poštenu ćovjeku nije nikad ugod- na stvar — onda je ZLega eminentno politička u- stanova, koja pod firmom ljubavi za talijavski je- zik i kulturu, vrsta u svoje redove dišipliniranu četu talijanaša, spravna da ih odmah i kazni, ako se ne pokore njezinim političkim odredbama. Postupanje Kotorske Zege jasno nam veli da je tako. Gg. Dabovich i Zanuttini biće se valjda oslonili na kakove privatne $$ koji se u statutu niti ne nalaze, ali ih svaki član mora na izust znati. Radi toga mi smo evo vrlo znatiželjni, da znamo što je ta Lega. Jer ako ona ima pravo da svoje članove radi samog glasovanja u općinskom izboru izključuje iz svoje sredine, onda je ona političko društvo, a ako pak talijanaški činovnici i činovničići mogu se ipak u Legu upišivati i vodi- ti tamo glavnu riječ, pitamo samo, da to isto i bude dopušteno i našijem činovnicima u našijem stvarima Znamo slučaj kad je meki činovnik Hrvat, po starijoj naredbi morao istupiti iz uprave jed- noga pjevačkoga društva u pokrajini, a pogledajte samo što radi Lega ! Na pomoć za postradale.. Od Ministarstva za Bosnu i Hercegovinu pri- mismo ovaj proglas : Divotni predjeo na gornjoj i srednjoj Drini u Bosni postao je pozornicom teške katastrofe od velike vode. Usljed dugotrajnih, velikih kiša u vi- sokim brijegovima na trostrukoj granici izmegju Bosne, Crne Gore i Sandžaka plevaljskog i novo- pazarskog narasla je naprasno Drina, a podjarile su je pritoke, koje ona sa sjevera ove brdovite zemlje u se prima i u Savu svodi, tako, da je do- stigla dosele još nevigjenu visinu. Visoka struja ove i onako brze rijeke, trgla je osobito u mjes- timice jako suženom joj gornjem i srednjem toku sve sobom, što joj na putu stajaše: mostovi i pre- lazi su porušeni i raznešeni, drumovi i putevi od- plavljeni, kuće na obali, koje su ležale na najve- ćoj visini, do koje je voda ikad dostizala, sravnje- ne su sa zemljom, zimski usjevi su uništeni, či- tava sela kao Rudo su nestala. Imovina stanovni- ka na obalama, njihovo pokućstvo i orugje, njihova stoka postala je ili po temelju ili većim dijelom plijen burnih vala. Mnogi je preveo više sati u samrtnom strahu na nesigurnom mjestu, na krovu u pola porušene kuće ili na vršku drveta, koje je ioš virilo iz mutne vode, dok mu nije došla že- ljena pomoć ili dok nije voda ustukla natrag, a mnogi je tu spasao samo g0 život. Sve prirječice Drine: Sim, Čehotina, Dobru- nja, Ržava it.d. sve su se one prometnule u burne rijeke, koje naniješe stanovnicima svojih obala sil- nu nesreću. Još greja sudba zadesila je one, koji stanuju u ravnici na brdske uzine, razlila se ovu- da te potopila i razorila humusom bogato i plo- dovito zemljište, čijim dužom Drina teče u Savu. Kao valovito, burno jezero izgledao je ovaj kraj. Stanovnike mu zadesila je neiskazana nesreća, O- samnaestorica su izgubila život u talasima, hiljade ih izgubiše sav svoi imetak. Varošica Janja, sela Amajlija, Dvorovi, Velino selo i druga, napredna njemačka kolonija Franz-Josefsfeld, varoš Bjeljina, teško su postradale. Najgore Franz-Josefsfeld, gdje je od 178 uništeno 150 kuća. Pomoć je prjeko potrebna za hiljade njih, koji su pali u crnu nevolju te sa strahom očekuju lju- tu zimu. Jedino uzdanje im je pomoć iz monarhije, kojoj se tvrdo nadaju. Potpisano c. i kr. ministarstvo moli sve one kojima se dosiže srca nesreća ovih nevoljnika, da im makar i naimanjim darima priteku u pomoć, Darovi će se primati sa zahvalom i dijeliti postra- dalima. Molimo, da se prilozi šalju uredništvu lista, ili potpisanom c. i k. Ministarstvu za dijela Bo- gne i Hercegovine u Beču I. Johannesgasse 5. Spisak sviju darova objaviće se u svoje vrijeme, €. i k. zajedničko ministarstvo za djela Bosne i Hercegovine. Dubrovnik, 18 Decembra. U glasilu g. Franka ,Hrv. Pravo“ br. 337 napanuo na me nekakav dopisnik, tobož iz Du-