U DUBROVNIKU 5. Januara 1895. _

 

CRVENA HRVAT

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

List izlazi svakom subotom,
godinu fior. 4, na pd godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku,

lu godinu fior. 4: 50, na
Pojedini broj stoji
je predbrojen i za došasto polugodište.

z———m——=umm = =—==<—<—ms za

Novim ljetom 1895 stupa , Crvena  Hr-
vatska“ u V. godinu svoga života.

Ovom prilikom usugjujemo se preporu-
čiti naš list svakome poštenome i požrtvov-
nome Hrvatu, da nas pretplatom podupre, ka-
ko bismo bolje odgovorili onoj zadaći, koju
donekle već obrađdismo.

Kao nezavisan list, uzdržimo se jedino
od pretplatnika. Ima listova koji živu  godi-
šnjim subvencijama ili bogatim darovima do-
tičnih prijatelja i stranaka. Mi toga ne po-
znamo. I zato cijena listu, razmjerno prama
troškovima, veoma je umjerena.

Uprava ,Crvene Hrvatske.“

=EAm=me=

ii
Našijem čitaocima i prijateljima.

Prelazeć u petu godinu života, običaj. koji je ne-
kud postao dužnošću, nalaže nam da prozborimo dvije
rijeći našijem starijem i novijem znancima. To nam je
vrlo teško, teže ovoga puta nego igda, jer smo prisi-
jeni da se malo podulje po zabavimo 0 nama istijem.

Lako je drugijem velikijem novinama! One
će ovom prilikom povesti riječ o bogatim darovi-
ma, što predbrojnicima spravljaju, 0 pomnožanju
dopisnika, vijesti, brzojava, 0 troškovima te su ih
učinili u velikim svjetskim dogagjajima, o uredni-
cima poslanim u Ameriku, Pariz i Rusiju. E, bra-
te, tu ima posla! Pa kad na svrhu kane i koja o
programu i idejalima, izgleda ko da se rekla ne-
ka stereotipna fraza, da ne bude disonanse.

U nas nije tako. U nas je novinama vrlo te-
ško, osobito nezavisnim novinama, jerbo, usudili
bi se izlanuti, naše općinstvo (ovu riječ uzimlje-
mo-u širokom značenju) kao da nema pravoga
pojma o novinstvu i njegovoj zadaći. 'To se već
može opaziti i kod podmirivanja predplate. Mnogi
nadalje misle, da je list dužan samo ugagjati svo-
jijem predbrojnicima svakome napose. Svaki pred-
brojnik, dapaće svaki čitatelj, zahtijeva da mu list
bude ogledalom vlastitijeh nazora i načela, pa kad
se to ne dogodi — ta za boga kud je moguće i

, pomisliti da su hiljade ljudi jednake ćudi! — on-
da gotova graja. Jednome je list previše radika-
lan, drugome opet ko da je i umjeren; neki ga
tuže inkarnacijom modernog laži-liberalizma, dok

ga drugi smatraju organom sakristije ; predbrojnik
A. neće da mu se piše fonetikom, predbrojnik B.
je doduše fonetičar ali bar da mu se mjeseci nazivlju
po hrvatski, a predbrojnik C. sve bi to oprostio,
mego navalio na urednika,. jer mu nije  štampao
dopisa, ili jer mu ga je nešto prikratio, A za sve
ovo samo jefedan lijek: odbiti list! Mnogi ljudi
drže da je to kritika i mnogi im vjeruju, : A po-
šteno_i značajno: uredništvo, koje sve te kritike
dobro pozna: i znade u kakvoj su oprijeci megju

; sobom, i ako :se nad pojavom ne veseli, tješi &e
da je izabralo: pravu stazu — i goni naprijed. Ta-

sko i treba. Ali koliko: muke, koliko borbe, koliko

«igorkijeh časova ! Da, braćo. čitatelji, teško, vrlo je

- teško biti i ostati nezavisnim listom.

a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu |
Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništvu. : i
po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi.

 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
    
   
  

 

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
   
 
 
 
  

še mnijenje. Pošteni i nezavisni list nema se 0-
svrtati na ove hire, koji se oko njeg na stotinu
načina izrazuju. Kad on ima opredijeljenu ideju i
opredijeljenu cijelj, treba da ide ravno k meti, ne
obzirući se ni desno ni lijevo, ne slušajući nikoga
drugoga van svoje načelo, svoje uvjerenje, jer će
inače saći sa pravoga puta na stranputicu, iz ko-
je biće mu teško više se natrag povratiti, ako ne
za drugo, a ono zato što je u nas zavladala ne-
kakva manija dosljednosti u svemu — pa i u po-
greškama.

Naš list, Bogu hvala, do sada je u više
prigoda pokazao, da je nezavisan list, pak će se
trsiti da to ostane i u buduće.

Ali ako smo nezavisni od pojedinaca,  nije-
smo niti možemo biti od načela i ideja, naprotiv
treba da smo njihovim tumačem i vijernim zastup-
nikom. Ovdje se može pak najviše obećivati. A što
ćemo obećivati mi, maleni pioniri hrvatske misli ?
Nećemo mnogo. Dajemo samo poštenu riječ, da
ćemo raditi koliko više možemo, ozbiljno, bez šar-
latanarije i da ćemo uložiti sve svoje silo na ko-
rist stvari koju branimo — pa što Bog dade i
sreća junačka !

Nešto smo već učinili. I ako smo maleni, ipak
možemo s ponosom kazati, da je u velikom  na-
pretku hrvatske svijesti u ovim stranama, a nada-
sve u Dubrovniku, dosta i našega rada. Izrazićemo
se bolje: materijalno nećemo biti mnogo ni do-
prinijeli, ali kako čovjek ne žive 0 samome kruhu,
tako se ni politički uspjeh ne smije isključivo pri-
pisati tvari. Ideja stvara. Rodoljub, koji je prije
pet godina bio u Dubrovniku, neka dogje danas
pa neka prispodablja. Mi nećemo sada tražiti uz-
roke onoga jadnoga stanja, već ćemo samo kon-
statirati fakt, da se ,Crvena Hrvatska“ prva usu-
dila lancirati u dubrovački puk čisto-hrvatsku na-
rodnu ideju spojenu sa imenom i da narod, koji
se prama svemu ostalom pokazivao ravnodušan,
oduševljeno je tu ideju prihvatio, jer je istinktiv-
no osjećao da jei njegova. Hrvatsko ime i hrvat-
ska misao dadoše impulsa akciji, koju  okruniše
sjajni uspjesi, a mi smo dobrim dijelom ovu mi-
sao ispod pepela raznjetili, neka rasplamsa vatrom
oduševljenja i osvjedočenja. Dubrovčanin osjeća
hrvatski i znade zašto, a Bože sreće, pak će do-
malo ovi južni krajevi postati jednom od najčvr-
šćih tvrgjava hrvatstva.

Uz ovu poglavitu tačku našega rada, mi smo
uvijek zastupali jedno vrlo važno mnijenje, a za-
stupaćemo ga i u buduće. Mi držimo naime, da
je polutanstvo mnogo bilo krivo našemu jadnome
stanju, te da se mi imamo boriti samo za hrvat-
stvo. Slovinstvo, srpstvo-hrvatstvo, jugoslavenstvo,
itd. ne samo nam nikakve koristi donijeli nijesu,
netto dapače, dok su naši stariji najbolje sile u to
trošili, širile su se tugje čisto-plemenske misli,
koje našemu napretku mnogo štete naniješe. Pa
kad smo dakle u tom pogledu na čistu, mi idemo i još
dalje, te velimo, da ni u buduće ni kao Hrvati
nećemo mnogo postići, ako se budemo dijelili u
više strančica, koje će se samo megju sobom kla-
ti, nego naš narod ima zavapiti slogu, okupiti se
oko jednoga barjaka uvrstati u jednu stranku, U
koju? Ta bi, po našem više puta istaknutom

  

 

 
 

mnijenju, imala biti stranka prava, & više razloga,
izmed kojih nije najzadnji pi taj, što je ova stran- |

te je uvijek zagovarala čisto hrvatstvo i protivila
se svijem natruhama.

Ovo je bila naša svegjerna misao i mi se

nadamo da će ona u nedalekoj budućnosti održa-
ti pobjedu. Zagovarajuć je, mi nikada ne zabora-
vljamo interese ukupnoga hrvatstva, kao neki li-
stovi koji izjaviše da neće podupirati hrvatsku
stvar u Istri, a najpače društvo ,Cirila i Metoda“
koje spašava hrvatski jezik od talijanske poplave, i
to samo zato što su Istrani pravaši. Ko ovako mi-

sli i radi, tome je strančarstvo prvo, & hrvatstvo
deveta briga. Želimo da se ovo lijepo upamti.

Mi nadalje vjerujemo, da naš narod nije su- ih
dio ludo, kad je kovao zlatnu onu poslovicu: uz- /
daj se u se i u svoje kljuse, To je i naša riječ.
Nemojmo se mraziti, ljubimo se s braćom, ne sti-
čimo. neprijatelja, ali se lje me uzdajmo, da će
nam iko, na račun same platoničke ljubavi, pomo-
ći ostvariti Hrvatska. U politici ne smije biti sen-
timentalizma. Narod treba da ima u sebi i malu ze-
ricu egoizma. Uzdajmo se u sebe i u. snagu na-
šega naroda. Hrvatski interesi neka su nam na
prvom mjestu. Ovi nazori, od nas više puta oštro
i smiono izraženi, kao da nalaze dosta: odziva kod
našijeh rodoljuba. 'To naš vrlo veseli“ Netilojmo
se dati zavagjati od lažnijeh apoštola fraža, riječi
i velikijeh ideja, tijeh pravijeh političkijeh Rugji-
nd Ivana Turgenjeva, koji na nas anatemu meću
kao ma izdajnike, zato što se ne zanašamo za ne-
kakvim veličajnim utopijaima. Niti smo, niti ćemo:
igda zaboraviti da smo grana slavenskoga stabla,
niti ćemo se proti braći družiti sa narodnim duš-
manima. Ali mi hrvatstvu « hrvatstvu spasa tra-
žimo, a bratske pomoći po onoj: dajem ti, dami
dadeš, vrata ne zatvaramo. Zar ovo nije najbolja
i najkorisnija politika?

Naš pol. program sastoji simo od par  rije-
či : sjetlinjenje i cjelokupnost domovine i doslje-
dno mi se borimo, da u našem narodu  raširimo
ovu misao, neka narod zna što hoće, da sutra u
važnom momentu zna reći svoju. Sve ovo što se
danas radi kao da nije nego jedna goneraloa pri-
prava. Možda da brzo kucne čas, koji će odlu-
čiti poviješću našega naroda za stotine godina bu-
dućnosti? A ko to znade ? Još manje znamo  ka-
ko ćemo se podnijeti. Zato radimo bez prestanka
borimo se, jačajmo se, osviješćujmo flarod — i
tjerujmo u našu bolju budućnost. ai

Rekli smo da je naš (nije samo naš) program
cjelokupnost i nezavisnost Hrvatske. To su, kako
već jednom istaknusmo, dva vrlo različita pojma.
Hrvatska može biti cjelokupna bez da je neodvi-
sna, a može biti nezavisna (svaki komad napose)
i bez cjelokupnosti. Danas nije ni jedno ni_dvugo.
Mi ne možemo unaprijed reći kako će se to izve-
sti, jer bi mogli nastupiti veliki dogagjaji, koji no-
se neizvjesnost. Ali ako imamo nešto da postigne-
mo naravnim putem i ustavnom bortiom, držimo
da bismo prije došli do neodvisnosti, kad bismo
bili okupljeni u jednoj, ma i provincijalnoi cjelin
nego ovako rascijepani u više komada, — da ćet
dakle prije do sjedinjenja pa do samostalnosti i >
da bi se u tom smislu imalo raditi. Ovo je naše

i i
U a: ma na
al 4 i u r

:

K

+
>
3
d

 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
 
 

B
Nisi <