znamo. I zato cijena listu, Br. 8. CRVENA HRVAT , Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu U DUBROVNIKU 19: Januara 1895. godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalja se Uredništvu. lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. tiskaju po pogodbi. * Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta + Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. . Novim ljetom 1895 stupa ,Crvena Hr- vatska“ u V. godinu svoga života. Ovom prilikom usugjujemo se preporu- čiti naš list svakome poštenome i požrtvov- nome Hrvatu, da nas pretplatom podupre, ka- ko bismo bolje odgovorili onoj zadaći, koju donekle već obradismo. Kao nezavisan list, uzdržimo se jedino od pretplatnika. Ima listova koji živu godi- šnjim subvencijama ili bogatim darovima do- tičnih prijatelja i stracaka. Mi toga ne po- razmjerno prama troškovima, veoma je umjerena. Uprava »Crv ene Hrvatske. a Za Sjedinjenje sa Hrvatskom. Ovogodišnji Sabor dalmatinski, najviše će se baviti pitanjem sjedinjenja Dalmacije sa materom zemljom Hrvatskom. Rekli smo pitanjem, ali uprav tu pitanja i nema. Pitanje aneksije odavna je ri- toliko da se u istoj kraljevoj zakletvi spo- "minje. Naš kralj svečano obećaje, da će nastojati da umnoži i raširi granice Ugarske i posestrima joj kraljevina i što ovim zemljama kojim god pra- vom pripada. Da im Dalwacija pripada, o tom će se uvjeriti i najprimitivniji čovjek, koji znade, da koli vlada, toli sabor i ban u Zagrebu imaju i naslov ,dalmatinski,“ koga se nikada nijesu odre- kli, ali značaja nemaju, jer Dalmacija nije još pri- sajedinjena Banovini. Sjedinjenje sa Hrvatskom, to je živa želja Dalmatinca, to je najpoglavitija tačka našega po- litičkoga i narodnoga programa. Od postanka na- rodne borbe mi smo uvijek tražili aneksiju, u će- mu su se Dubrovčani najviše odlikovali. Nego šes- desetih godina, kad bijasmo pozvani da se izjavi- mo narodna svijest još je spavala. Po gradovima i uopće sve što je izobraženijega misljelo je ta- lijanski, ili bolje birokratski. Zemlju je onda vo- dila pokvarena i odnarogjena burokracija, osobito talijanaški preturi, i Dalmacija odgovori niječno na pitanje o sjedinjenju. Ali od onda prošle su 34 godine. Narodna svijest uvriježila se i u najzabit- nije slojeve našega naroda, tako da bi danas Dal- macija podala sasvim drugi odgovor, Neizrečena je želja Hrvata s ove strane Ve- lebita da se sjedine sa svojom braćom. Nema jed- noga dana, nema možemo kazati jednoga časa ka- da se dva Hrvata sastanu, a da se o tom ne go- vori. Sjedinjenje je neprestano na dnevnome re- du. Ono ispunja svukoliku političku atmosferu Dal- macije. Nema pitanja, nema projekta ma i mate- rijalne koristi, koje se ne bi promatrao jedino i isključivo sa toga stanovišta. Dosljedno tome sve narodne slave što su dosada bile u nas, nijesu mo- gle a da se ne pretvore u opću, oduševljenu ina- nifestaciju za sjedinjejne. Nema rodoljubnog član- ka, pisma, pozdrava, u kome se na aneksiju ne bi aludiralo. S kraja na kraj Dalmacije o drugim se političkim pitanjima i ne raspravlja, dapače sva "naša borba namijenjena je samo toj ideji, pošto mi želimo da se ojačamo i da sjedinjenje pospije- šimo. Ova misao tako nas je obuzela da smo mi već u duhu jedno sa braćom preko Velebita. Oni su doista od nas još odijeljeni kineskim zidom drugih institucija, ali mi smo tako srcem i osje- ćajem jedno, da te razlike i neopažamo. Mi s ove strane s dana na dan pozorno pratimo razvitak dogagjaja u Banovini. I zato je svaki dalmatinski patrijota dosta dobro upućen u onamošnje politi- čke prilike. Zagreb je čežnja svijeh nas. Čestit Hr- vat ne miruje dok ga se nije nauživao, te premda nam Zagreb danas nije na ruku trgovini i prome- tu radi komunikacija, niti zagrebačke velike škole radi raznih zaprijeka, ipak tvrdimo da je malo vr- lo malo vigjenijih i imućnijih Dalmatinaca, koji se nijesu divili našemu glavnome gradu. I mi amo i- mamo i ljudi i vogja i rodoljuba, koji rade i vo- de, ali ipak čini nam se kao da su to zastupnici onijeh preko Velebita. Pa kad je taki naš javni i politički život, je li onda čudo da prestavnici zem- lje sjedinjenje vape ? Mi ne možemo odgovoriti na himbene upite kako bi se to sjedinjenje imalo izvesti. To spada u drugi red. Mi tražimo samo sjedinjenje, a za drugo nećemo da znamo, kad nam je poznato da je sjedinjenje naše pravo i naša dužnost, koje su nam od kralja potvrgjene. Narod ne može unapri- jed znati kojim će putem cijela stvar poći, jer ne- ma proročanskoga duha. Dalmacija traži, da se o tom bude već jednom ozbiljno počelo raditi, a 0 načinu odlučivati će onaj, koji bude poslan i pozvan. Mubamedanci Srbi 2 ! Svak nas i u Bosni i Hercegovini pozna negdašnjeg velikog i fanatičnog Srbina-Muhame- danca Mehmed eff. Spahića, koji je srpstvo na sve moguće načine propagirao. Taj gosp. Spahić na- kon što se jedno vrijeme umirio, nenadno objelo- njuje u ,Bosnische Post“ ovu izjevu : plskustvo je blago!“ »Pošto sam se mojim vlastitim iskustvom u- vjerio, da sam sve dotle, dok sam srpstvo širio, nalazio se za nas muslomane na veoma pogibelj- nome putu, cijenim i držim za svetu mi dužnost, da javno ovu pogrešku priznam, eda se unaprijed nijedan muhamedanac u ovoj zemlji ne pušta za- vesti od ove za Islam i njegove vijernike pogibelj- ne i zločeste struje. Pošto su sve moje misli i na- stojanje npravljene na dobrostanje našega elemen- ta, to sam mislio da djelujem u interesu istoga, njegove budućnosti i dobrobiti, kad sam radio o- nako kako sam radio. Ipak mi se to jedino spa- sonosno srpstvo pokaže kao nešto posve različito nego ja očekivah, tako da sam došao do žalosna priznanja, da promicanje srpstva znači nazadak islama. »Pošto je ova srpska struja pogibeljna po muhamedanske interese, prinugjen sam da prepo- ručim svojoj braći, da ulože sav svoj moralni i materijalni upliv, da se na najodličniji način stane na put srpskoj propagandi u ovom dijelu mgnarkije, »Nadamo se da nijednom dobro mislećem sr- binu neće se na žao dati, ako srpstvo kod nas, pošto sam ga sa svih strana ispitao, javno i sve. čano odbijem. »Draga braćo! Jedina je cijelj one izjave u- pozoriti vas, da se u pogledu narodnosnog pitanja. i ol u ovim somljema držite posve neutralno. Preporu« | Srbinom, _dana_prije kolahu Beogradom oglasi i plakati :_D čujem vam da se u svakom pogledu iskažete lojal- ni našoj vladi, čijim namjerama mi najbolje u su- sret dolazimo, kada Austro-Ugarskoj državi pokor- nost i posluh iskazujemo. U Mostaru, 7 Januara 1895 Mehmed ef. Spahić. Izjavi Mehmed eff. Spahića ne dajemo osobi- te subjektivne važnosti. Gosp. Spahić mlad i bo- gat čovjek, ponešto naobražen bio se zanio za srp- stvom. Braća Srbi su to njegovo srpstvo na sve moguće načine izrabljivali. Srpski su listovi pozi- vali muhamedance neka listom prigrle milo Srpstvo, koje tobož znade lučiti vjeru od narodnosti, a pri- mjerom služio im je — Spahić. Spahića su, presta- vljali slavenskome svijetu kao ženijalnog Srbina- Muhamedanca, koji ima misiju da 500.000 bosansko- hercegovačkih muslomana privede u krilo srpske majke. Spahić je za njih bio vogja, prvak Muha- medanaca okupiranih zemalja — u jednu riječ s njime praviše veliku i nedostojnu reklamu. Mladom čovjeku možda je to i laskalo i pustio ih je da tako rade. Pozvaše ga i u Beograd, pa kad se o- dazvao prirediše mu kraljevski «očete: lazi ef. Spahić! Spahić je slavio slavlje u Beogra- du i svoj Srbiji, pak i u Pragu gdje su ga braća Srbi preporučili Česima, koji u ime zlo shvaćene slavenske solidarnosti uvijek vole više svojim pol. protivnicima Srbima. nego li saveznicima Hrvatima. Tako je Mehmed efi. špalić na jednom postao gla- sovitim čovjekom. Dok su Srbi misljeli da su tim osvojili +-mi- lijuna braće Muhamedove vjere, mi i mnogi drugi, smijali smo se poznajući dobro kako stvar stoji. Mi smo znali da je Spahićevo srpstvo bijela muha med Islamom, da je on po svoj prilici jedini mu- lamedanac -u Bosni i Hercegovini koji se Srbinom zove, ako izuzmemo poznatog beogradskog plaće- nika Faladžića. Znali smo naprotiv kako misli mu- hamedanska izobražena mladež, kako misle stariji muhamedanci izmegju kojih imamo i čestitih Hr- vata, dok ostali sasvim da se ne priznavaju da su od koljena hrvatskoga, ipak su nam iskreni prija- telji. I mi amo pustili Srbe u njihovom veselju, Kad najednom evo, i ta mala sreća propane. Mehmed eff. Spahić, jedini Srbin-Muhamedanac, i on javno i skrušeno priznaje da je zabludio, kad se je Srbinom priznavao, te moli i zaklinje svoje istovjernike, neka i oni sve svoje sile ulože, da to- me srpstvu u ovim stranama na put stanu! Reko- smo malo prije da Spahićevoj izjavi ne pripisuje- mo subjektivne važnosti i kazasmo zašto, Ali & dru- goga pogleda ona ima velike zlamenitosti. : . Mehmed elf. Spahić došao je, kaže, do uvje- renja, da ne može biti Srbinom u prvom redu za- to što je srpstvo pogibeljno za muhamedansku vje- ru. Pravo govoriš, efendijo Spahiću ! Srpstvo, pra- vo čisto srpstvo pogibeljno je za svaku vjeru izim pravoslavne. ,Srpstvo je sa pravoslavjem tako, u- sko spojeno, da jedno bez drugoga . nije, moguče pomisliti“, pisao je lani , Srbobran.“ Srpstvo to a pravoslavjem — dodajemo mi — tako spojeno,. je jedno drugome posudilo svoja individu lježja, te je srpstvo postalo vjerskom. vlje narodnom stvarju. Vjera je pos ezodiovii, -Ktšito Gb be onda inovje! ae