će Srbi biti pravedni, pak će razumjeti i našu bor- bu koja je težja, jer su neprijatelji opasniji. Oni se tada neće protiviti našoj težnji za ujedinjenjem, našoj neodvisnoj Hrvatskoj, od čega mi ne može- mo za nikakvu slogu odustati. Srpstvo će onda lasno uvidjeti, da mu slobodno Hrvatstvo nije jaz koji će ga progutati, nego tvrdi bedem, koji će mu pomoći, da očuva svoj plemenski opstanak. Mi se nadamo da bi mogao doći taj dan, kad će Srpstvo spoznati, da će njegovi današnji saveznici i njega za vrat pograbiti, kad nas unište, — doći će je- dnom taj dan, ali onda neće neki ljudi voditi glav- nu riječ. === Dubrovniku, na dan Sv. Vlaha. 2 Februara, 1895. Sutra osviće dan od Dubrovčana posvećen Sv. Vlahu, njihovu davnomu pokrovitelju. Sutra Dubrovnik prikazati će se odjeven sjajnim sveča- nim ruhom, da proslavi milog božijeg ugodnika, da mu, što bolje zna i može, pokaže svoju oda- nost, i pristojno dočeka i primi svoje goste, koji po staroj obiki iz sve dubrovačke okolice svečano vrve u svoj grad, da javno izraze čuvstva vjere svo- jih praotaca, i da se nauživaju lijepoga prizora općenog veselja koji se tom zgodom vidi u Dubro- vniku. Čestokrat i od samih inostranaca opisana bi, pa i hvaljena ova naša domaća svečanost; i naš puk već zna što može vidjet i čemu se divit na dan Sv. Vlaha. Mi ćemo samo sada napomenut da ova svečanost, bilo zbog veličanstvenosti vjerskih obreda, bilo zbog pobožnosti i uljudnosti tada u Dubrovniku nagomilana naroda, u svakomu koji joj je prisutan ostavlja najmiliji utisak. Jednom je rečeno, da dubrovački puk zbog svoje uljudnosti i ponašanja prigodom ove svečanosti pozvati se može gospodskim pukom. Pod Republikom ova svečanost, nosila je ne samo vjerski, neg i državni karakter. Neumrli Gun- dulić u svojoj Dubravki alegorično je prestavio svečanost Sv. Vlaha kao svečanost Slobode. Sada taj harakter kao i staru formu ona već nema, ni- ti bi je mogla imati. Oružanici Dubrovnika i cijele nekadašnje njegove okolice pod zapovjedništvom svojih vogja ne pucaju po Stradunu, niti pred Kri- žem i senatom igraju alegorične čarojice, Čoroja, Vile i Turice. Ali ipak, lijepa je ova svečanost i u novoj svojoj formi. Ona živu još drži uspomenu minulih vremena, kad pod stijegom Sv. Vlaha, sreća i sla- va Dubrovnika svuda se razvijala; kad Dubrovnik malen u sebi u ime Boga i Sv. Vlaha znao je se- be toliko uzvisiti. Vremena su se promjenula; pa ako se opet vije onaj stijeg gdje se je i prije vi- jao, Dubrovnik nije već onaj niti će igda biti. On se može prispodobit kakvoj dragocijenjenoj sliki, smetnutoj, posutoj prašinom, pokrivenoj paučinom, koja isčekiva vještu ruku, da je barem očisti i sačuva od posliedne pogibelji. Ali kako stvari dan danas stoje, ta ruka ne- da se viditi, niti bi se za sigurno mogla naći me- gju onima koji su u Dubrovniku već javno zanije- kali sve čestite predaje svoga zavičaja, i koji ho- će i inade se, kako bi mu smutili i oteli i same uspomene njegove prošlosti, izvrćuć na svoju nje- govu povijest, negdašnje njegove težnje i narodna čuvstva. Ti se ljudi nazivlju gragjanima Sv. Vlaha, čim sudeći ih po djelima i nakanama nijesu neg izrodice, daleko im kuća ! Sa svim tim, ako su im sa njekog gledišta protivne okolovštine, dubrovački Hrvati nek se ne dadu pobjediti od apatije, i od cinizma, koji ka- ko pojedince tako i cijele gradove i narode preda- va u ruke opreznih dušmana i vodi do posljedne propasti. Nek se izgledaju u same svoje nezvane goste, koji lukavštinom i silom rade da postanu ma. Svaki pak rad, bilo na komu vam drago po- lju bez Boga je Sisifov rad. Dubrovčani stari, što- god su radili, radili su u ime Boga i Sv. Vlaha, osvjedočeni da sama vjera može ih spasiti. Biti će slučaj, ali je fakt, da su onda, baš onda podlegli, kad pod uplivom francuskog gospostva već je o- slabilo bilo ovo spasonosno načelo; kad u njihovoj domovini zazvekne framasunski maljić, i u frama- suuškoj loži Ilirske Zvijezde stane | rad sektara. Tada potamni sunce slobode u Dubrovniku; a sa slobodom čisti pravi moral, bez kojega kako po- jedinim osobama, tako narodima i vlastima nema dugotrajna života. Veli Sv. Pismo; Jao osamljenomu ! Dubrovnik osamljen sred sadašnjih narodnih borba i strana- ka koje se razvijaju pa i u njegovu krilu ne bi mogao ni uhvatiti u bolju budućnost; kao što se ne može spasiti slab cvijetak sred oluje ako se ne nasloni na čvršće bilje. Odbijajuć ponude izroda, i onih koji mu negda bijahu najgori dušmani, a sad mu se kažu ljubimci da ga lašnje zavedu, on tre- ba da traži spas od onih, koji su mu već spasili ono što je najugodnije jednomu narodu, a to je jezik, književnost i kulturu, i danas spremni se ka- žu da ga potpomogu u njegovim pravednim te- žnjama. Naravni pobratim Dubrovniku jest Zagreb. Mila ti li je i ova uspomena koju je zgodno da sada probudimo! U Zagrebu još u staro doba što- van je bio Sv. Vlaho. Pa eto do malo, sred Zagre- ba, sred hrvatske prijestolnice, biti će zazidan na čast Sv. Vlaha prekrasan hram, narisu kojega mi smo se divili u ,Vijencu“, a uz hram ustrojena će biti nova župa. Tako do koju godinu Dubrovnika svečanost biti će ujedno i svečanost našega glavno- ga grada. Mi se veselimo da su Zagrebčani pro- budili uspomenu u svome gradu negdašnje svoje pobožnosti prema dubrovačkom pokrovitelju. Želimo da oni okušaju kao što su okušali vi- šekrat i Dubrovčani mogućnost ovog božijeg u- godnika. i Ovaj novi vez Dubrovnika sa Hrvatskom pri- jestolnicom uzimljemo za znak bolje sveopće bu- dućnosti, dok sred domaćega veselja kličemo : Slava Svetomu Vlahu Pokrovitelju Dubrovnika i Zagreba !“ | Stari Dubrovčanin. === ' Pometnje pojmova. Otkada su se zbili oni prizori o adresi, usta- 'še mnogi da brane .postupanje narodne stranke svakojakim sofisterijama i doskoćicama. U tim o- branama nema drugo nego malodušnosti i nepo- uzdanja, koji se nastoje raširiti po narodu, eda se prepane od koraka na koji se misli odlučiti. Izmed ostalog čitamo u jednom zagrebačkom listu, koji osugjuje pravaše, prispodobu izmed Fran- ceske i Alsacije-Lorene i Banovine i Dalmacije. U Franceskoj, kaže, svak misli o revanchi, svak se spravlja, da osvoji otete pokrajine, ali niko o tom ne govori ništa, jer neće da izloži državu pogibe- lji. Tako bi se moralo postupati i sa Dalmacijom, zaključuje taj list. Valjda samo šućeti i misliti, a kad dogje ,zgodan čas,“ onda će preći preko Velebita 100.000 vojnika, koji će doći i osvojiti Dalmaciju? Mi smo se onomu razlaganju napro- sto smijali. Kud se položaj naše Dalmacije može prispodabljati sa Alsacijom i Lorenom ! ! Može, da se u narod baci nešto nova, ako.i neslana : neka misli, neka se zapanji ! Drugi jedan do juče pravaški list, dok otva- ra svoje stupce dopisniku koji brani narodnu stran- ku, na četvrtoj strani ima vrlo tendencijozni en- trefilet pod naslovom: ,Početak adrese o sjedinje- nju Dalmacije.“ Tu se on ruga pradikalnim“ za- stupnicima, radi prve dvije alineje adrese, pa na- ! dostavlja: ,ostalo slijedi.“ Kako se dade spojiti obrana narodnjaka, koji su se donapokon i na Kru- nu pozivali da opravdaju svoj korak, sa onim ten- decijoznim insinuacijama, mi ne znamo. To će zna- ti desperati, koji se nesebično zauzeše, da u ime glavenske solidarnosti, te im je postala muzarom, | rastruju zdravo hrvatsko mišljenje. Dr. Vale Michieli Tomić, koji u ime prava štva radi proti pravašima piše u Jedinstvu ;“ ,Mi moramo sve naše sile upotrebiti a da se Bo- sna i Hercegovina sa Dalmacijom spoje.“ Dakle ne više sjedinjenje sa Hrvatskom nego sjedinjenje sa Bosnom i Hercegovinom? To je napisano u organu nar. stranke, koji je taku izjavu propustio bez ikakve opaske! Kad bi se to sjedinjenje izvelo, hrvatsko pi- tanje dobilo bi smrtni udarac, Hrvatska narodna ideja teško bi se od toga uoglo oporaviti. Ali to neku čeljad ništa ne zbunjuje. Oni samo na laktt ruku bacaju u narod svakojakih misli, pitanja i utopija, eda se on svrati sa one staze, kojom se ovo uputio. Mi se uzdamo u zdrav razum našega naro- da, da se to dogoditi neće. Sabor Dalmatinski. Četvrta sjednica. — U četvrtak 24 januara. Biankini opaža da nije tačan zapisnik glede pri- zora koji su se dogodili u zadnjoj sjednici. Pro- svjeduje proti ispraznjenju galerija. Predlaže da se stavi u zapisnik da je presjednik dao isprazni- ti galerije. Čingrija oštro odgovara Biankinu i brani pot- presjednika. Razvije se izmed njega i Biankinom mala kavga. Trijemovi sudjeluju. Presjednik opomi- nje trjemove. Čingrija dalje odgovara Biankinu pak se dotiče pitanja o adresi. Izmed ostaloga reče da se viče po Dubrovniku, (Nije istina Ur.) da su on i druži- na izdali i prodali Hrvatsku, a da su to laži i kleve- te. Pravase nazivlje sektom, pak obećaje, da će tu riječ u došastim sjednicama i dokazati. Biankini odgovara Čingriji da pravaši sekta nijesu. On nije rekao Saboru da postupa od vla- dina komesara, nego presjedništvu. Presjednik na to daje neka razjašnjenja zašto je dao isprazni- ti galerije. Iza toga čitaju se njeke molbenice ii posta- vljaju upiti. Biankini pita o razdijeljenju općine kninske, Vidović predlaže da bude preinačen cje- nik carinarskom pravilniku. Čita se predlog Biankina o ukinuću iznimnog stanja u Pragu. Potpresjednik odbija predlog jer da ne spada u područje zemaljskog sabora. Bian- kini pita riječ, ali mu je potpresjednik ne dade. Zatim se prelazi na dnevni red. I. tačka: izbor po jednog člana u upravo-gospodarski financijalni i molbenički odbor. Nastavlja se rasprava o proračunu zemaljske poljodjelske zaklade za g. 1895. Vidović, Perić, Vranković, Korlaet, Truxa, Biankini i Klaić govore ob ovom predmetu. Na- kon toga potpresjednik diže sjednicu, a uriče do- šastu za 25 januara, Peta sjednica. — Iza nekih molbenica i upi- ta sa strane Biankina, Puljezi, Vukotića, vladin po- vjerenik javlja da će odgovoriti na te upite u je- dnoj od došastih sjednica. Odgovara na neke upi- te postavljene prije. Biankini stavlja slijedeći predlog : ,Sabor dalmatinski izrazuje želju vladi N. V, neka čim prije preinači privremeni zakon o kon« grui dne 19 travnja 1885 i neka pri stvaranju no- voga zakona, konačno riješi pitanje o mirskim sve- ćenicima na samostanskim župama.“ Presjednik javlja prvu tačku dnevnog reda: nastavak proračuna zemaljske poljodjeljske zakla- de za god. 1895. Govorio je izvjestitelj Zafron. Druga tačka dnevnoga reda: drugo čitanje zakonske osnove o nabavi sa strane općina učion- skih pomješća i stanova za ravnajuće osoblje jav- nih pučkih učiona. Izvjestitelj Čingrija čita osno- vu, koja je poslije kratke rasprave primljena. Izabrano je 5 članova i 5 zamjenika u po- krajinsko povjerenstvo za pregled katastalnih rad- nja. Preinačen je zemaljski zakon o pravilniku jav- nih dobrotvornih zavoda. Odbivene su njeke mol- benice, a njeke ustupljene zemaljskom ooboru. U- ' dijeljeno je 20 fior. društvu za pripomoć učenika filozofije. Šesta sjednica. — Izanekoliko upita Biankinia, Perića i Gojkovića, vladin povjerenik odgovara na prije postavljene upite, Isto tako odgovara Vuković na upit Borčića. Biankini iznosi predlog da se čitan- ke nazovu hrvatskim imenom. -Čingrija čita izvješće. financ. odbora. pal Kod rasprave 0 predlogu Biankina radi po- hrvaćenja nautičkih škola, Vuković odgovara nešto uopće. Biankini ga pobija lijepim govorom u kom obrazlaže svoj predlog. Obara se na nautičke, za- ključke u Trstu, koji idu za tim da se u ove ško- le uvede njemački jezik, Kad se gro na drugo čitanje predloga, Salvi se protivi, Čingrija odgova- ra Salviju i zagovara predlog. Govori takogjer SOC Otta O EDae