M --- EHEJ Kao rike ia OR. igfnjerom nije se tu i onako išlo, jer , Srbi se svim onim otimanjem ni naj- okoristiše; sve to osta im isto tako ne- poznato kao i prije. Tek koraci oni bili su malo prehri. Od Dositeja ne može se na jednom doći do Gundtlića i Mažuranića; to su dva silna kora- ka, koja se u isto doba ne mogu učiniti. To sve se je opazilo i u samih Srba, za to oni sada ma- nje bučnim načinom izriču svoj legimitet o raznim Hrvatima. I tako, kad se čuvstva budu isčistila, a umovi razbistrili, popustit će dosta i Hrvati u koječem, ali uvjeren sam Srbi će se povući dale- ko u se. Držim dakle da razdoru nisu krivi razlozi književni nego politični, i to razlozi bučne, zavidne i pohlepne politike, koja se tjera i nerazumnom propagandom, a razdor u književnosti da je samo posljedica onih političkih težnja. Tek razlikujmo sve točno. Qui bene distinguit, bene docet. Blagoslovljen rad. Cijenjeni g. Uredniče! Svake godine obja- vljam uspjeh knjiga ,Matičinih“, pak se nadam da me ni sada nećete odbiti, premda znadem da Vam list i onako već premalo prostora imade. Nego za Maticu naći će se još mjesta. Mimoići ću obične hvale, Maticu znade da ocijeni svaki Hrvat samo kad no primi onako obilan broj knjiga, opsežnih i listovima i sadržajem. Osobito me je razveselilo što svi naši listovi svih stranaka nekako istodobno o- glasuju, da im je dan kad primaju Matičine knjige narodni blagdan. Doista i jest tako, znam da sam - ja u školi ostavio svaki posao za dan dva i samo rezao i razgledavao knjige koje sam pijetetom ra- zastro po stolu, obrisavši prije toga svaki trunak prašine i pazeći brižno da koji list krivo ne zare- žem. A tek kada stadoh iza dovršenih nauka čita- ti pojedine knjige?! Kolikog li veselja! A zar i- ma kakvi mlagji Hrvat, koji nije istim oduševlje- njem primio te knjige? Mislim da nema. Pa baš kad se tako veselim, hoću da zamr- čim neke svoje primjedbe. Prigovaralo se, što Ma- tica pretiskiva neka djela te neka ragje izdade ma- nji broj knjiga ali novih, Moglo bi to da bude kad bi u nas bilo na pretek pisaca u kojih ćeš naru- čiti ovaj ili onaj duševni proizvod, kad bi u nas bilo. književnih društava koja bi izdavala vrsnije plodove starijih nam pisaca, ali svega toga nema, pa zato Matica i mora da oboje čini. U nas je na- stala sada utakmica zabavnih listova koji ugrabe veći dio radnih sila i stvaralačkih duhova, a pošto broj ovih ne raste s općom potrebom i današnjim napretkom hrvatske književnosti, to valja da_se svakako pomognemo a jedna pomoć je i ta, da se opet šire i ponovljuju biseri prijašnjih pisaca i knji- ževnih pregalaca, čija su nam djela vjećinom slabo ili nikako poznata radi nepristupnosti i slabe ra- širenosti starijeh listova i knjiga. Nego baš za to što tih radnih sila nedostaje, mislim da je dužnost »Matičina“ da ona kao najuglednije književno dru- štvo stvori što veci krug svojih raduika i da time uvede u republiku književnosti hrvatske što veći broj ljudi voljnih i marljivih. To je ono, što želim da za sada prigovorim. Odmah ću da navedem primjer. Ove godine imao je da se naš neumorni književnik Šrepel tru- di oko ,rimske satire, ruskih pripovjedača, Bo- govićevih djela i Turgenjevljevih pripovijesti.“ Ni- je doduše sve sada dovršio, neke stvari bile su već prije oglašene, ali molim zašto da se jedan Šrepel, čovjek doraso ozbiljnijem i težem poslu ne- go li je izdavanje starijih pripovijesti, čovjek koji bi se mogo posvetiti valjanoj kritici književnoj, gubi u dosadnom pregledavanju rukopisa i traže- nja izostavljenih stavaka u prevodima ? Ne bi li se to moglo dati u ruke mlagjim ljudima, osobito gi- mnazijskim profesorima koji su voljni da rade, ali još neiskusni bez uvaženog savjeta ne mogu pra- vo da počnu. Na ovaj način raznim kontrolama, prijevodima i pomanjim sastavcima uvodili bi se i mlagji ljudi u književno kolo, koje im je sada za- tvoreno s raznih obzira a nit mnogi imaju snage da se sami u nj proturaju. Na ovaj način ne bi se vrijedni predsjednik morao tužiti na nedostatak mlagjih sila. Treba imati i za nje više srca, treba ih tražiti i otkrivati, često i sokoliti, pa kriv ja ne kude li uspjeha, Velika prednost naših preporodi- telja bila je ta da su znali skupiti oko sebe velik broj umnijih i vrsnijih mladića, koji su vremenom usisali njihov duh, pak nastavili i raširili njihovo djelovanje. Toga nam treba i sada, treba da se mladež u što većem broju sakupi oko Matice ida ova izdaje u svojoj ,slavenskoj biblioteci“ njihove prijevode, jer nas velik dio znade barem po koji slavenski jezik. Našlo bi se i svakoga posla za mlade ljude koji bi se tako pripravili za ozbiljniji i vlastiti rad, a dotle bi starije i pokušane sile mogle da se posvete onome poslu, kome su dora- sle, a i kakvi se od njih pravom očekuje. Tek kad bi sve to ostalo bez uspjeha, mogla b1 se mladež obijediti da radi mladenačke politike ne misli na ozbiljan rad. Književnici se ne ragjaju gotovi, ne- go postepeno postaju a i najnadareniji duh zao- stane bude li zanemaren. Toliko imam da prigovorim odboru Matice. Možda je ovaj kušao da se tome doskoči, no su- mnjam da li se sustavno i u svim hrvatskim ze- mljama to kušalo povesti. Više očiju više vidi, pa savjet i ponuka mnogobrojnih Matičinih prijatelja ni tu se ne bi izjalovila. Neka se dakle pokuša ; odbor društveni koji i tako ima razgranjenog pri- | jateljstva u cijelom narodu, znat će lako pomoći. | — Rekoh toliko, kako mi je iskreno na srcu le- žalo, a mislim da će se tako i primiti. #* * * Pred nama leže eto matičine knjige za god. 1894 njih 11 na broj. Razmotrivši ih po broju i opsegu, moraš se zaista čuditi kako«sesmože do- biti toliko knjiga a za cigla 3 for. Inače im je ci- jena nadarena na 13 for. — i to samo redovitoj nakladi. — Tu-eto vigjamo da ima pravo ona po- slovica: kamen do kamena palača, jer Matica do- biva od samih članova do blizu 30,000 for., a gdje su kamati i ostalo? te tako može ona da potroši na knjige godišnje preko 20,000 i da ih dade za sama 3 for. Još jasnije bit će sve, ako kažem da knjige opsižu 180 arakai prema tomu svaki tiska- ni arak zapadne članove na 1.6 novč., dakle nešto iznad novčića i po. U svem se natiskalo 9 knjiga u 12,000 primjeraka svaka, a to iznosi 108,000 primjeraka ; kolika je to sila araka lako će svako proračunati. Ovakva množina knjiga razletila se o- vih dana po cijelom hrvatskom narodu. Veseli nas da znademo po prilici broj članova za neke hrvat- ske pokrajine. Bosna ima već 820 članova na ono 800,000 muhamedanaca i katolika. Nije to doduše velik broj al utjesljiv, obazremo li se na vrijeme i prilike a kako taj broj godinice raste, nadajmo se dobromu. Dalmacija sa 527,426 stan daje 2050 članova dočim Istra sa 318,000 stan i Slovenci da- ju 632 člana. Nešto polazi i u Ameriku, i ostale kontinente. Pogledaš li knjige same, ne znaš koje bi se prije dohvatio. Zemljopis opisuje uz ostalo bajnu i tajinstvenu Spaniju i romantičnu Italiju. Osobito je Španija urešena krasnim slikama, tek šteta da i Italija nije razmjerno ilustrovana, Dalje je po- vjest sred. vijeka, pa Turgenjev i ostalo, što je već svakome poznato, jer su se knjige već razaslale, al je svakako biser od knjige ona o ruskim pripo- vjedačima, koju je Šrepel baš majstorski sastavio. Izvorna je tragedija Tvesićeva ; Ljutovid Posavski na koju se otresao ,Obzor“ i ,Vienac“ baš pro- stački, nek mi se ne zamjeri rijeć ta, ali ne može- imo inače da nazovemo onu strast rad osobne mr- žnje. Neću da uzmem to djelo u obranu, bit će tu poroka i mana, ali svaki pokušaj književni i rad duševni protivnog tabora onako a priori napa- dati, to može samo ,Obzor.“ Bilo je toga žali bo- že i prije, a sad se opet ponavlja. _ Neću da dalje duljim, jer to nije ni zadaća ovoga lista, želio sam samo da koju reknem o knji- gama i da ponukam svakoga koji se još nije pret- platio, da nabavi knjige dok zaliha još traje; žaliti neće, Doista žale se na nas neki susjedi ra- di Matice, jer je ona nedostiživa, Srbi gledajući na nju zavidnim okom, ustrojiše svoju književna za- drugu, ali ova nije ni sluškinja Matici. 1 tu se o- pet jasno vidi da svaki rad i zdravi napredak mo- ra imati čvrsti temelj, koji je prokušan dugim i- skustvom i mnogim kušnjama, a ne na kakvoj pro- pagandi ili čak na svojatanju tugjih pisaca, kako to ista zadruga u svom proglasu čini. Svako novo društvo valja da stvori i pribavi pisaca tekom vremena, & isto tako i čitalaca a ouda je uspjeh DEE ENE ET NET PJE NSENSSENIARNNNRIESSSNENIENESSNSPESnNSNNHNENN. vjerojatom. Naša Matica doista se je tim načinott: podigla, pak bi mi to preporučili i Zadrugi. Njen zdravi napredak uvijek će veseliti i svakoga Hrva- ta, ali kako se jasno vidi iz popisa članova, ono društvo se diže većinom propagandom koja sada u Srba monarkije podupire naša vlada, a padne li ova propaganda past će i broj članova. Koliko ima »Zadruga“ članova u Beogradu!! Nije li to sra- mota? Morala i zdravog temelja, pa onda radi i bit će napretka. — Sabor Dvanaesta sjednica, 7 Februara. — U ovoj sjednici osnova o uregjenju pravnih odnošaja uči- telja dospjela je u treće čitanje. Zatim su čitave osnove o uregjenju bujice u Petrovupolju, izvje- šće fin. odbora za poljodjelske poboljšice, osnova kojom se ovlašćuje odbor da sklopi zajam od 600.000 kruna; osnova o umirovljenju učiteljskog osoblja dolazi u drugo čitanje. Kinancijalni odbor izvješćuje o uregjenju ljekarničke službe kod. dalm. bonica, po kome biće kod svake podignuto stalno ljekarničko mjesto. Prelazi se zatim na nastavak opće rasprave o proračunu zemaljske zaklade za god. 1895. U- zimlje riječ Ljubić, koji oštrim govorom, navagja- juć sijaset dokaza kritikuje današnje stanje, oso- bito makarskog Primorja i iznaša rad onamošnjeg poglavara, razoružanje, uvagjanje oružničkih četa i mnoge druge nepodobnosti što se tamo bez po- trebe dogagjaju. Zatim je govorio Biankini, koji je izrekao jedan od onih svojih govora u kom je vladino dje- lovanje stavio na sito_i rešeto. On je iznio mno- go toga glede oružništva, njemačkih činovnika, zabrana sastanaka, društava, domobranstva itd. Za vršio je svoj govor nadom da će nam jedino on- da biti bolje, kad se budeto združili s braćom preko Velebita. Varaju se narodnjaci ako misle da pitanju sjedinjenja nije zgodno vrijeme. To pita- nje veće se više skinuti s dnevnoga reda. Neće proći ni godina dana a adresa će opet uskrsnuti u ovom saboru. Njegov govor bio je popraćen burnim odobravanjem u saboru i na galerijam. _ Trinaesta sjednica. — Na ovoj sjednici pro- duljila se polemika izmegju Nardelli i Ljubića ra- di odnošaja u Makarskom kotaru. Ljubić je na široko pobijao Nardelline navode. Bjelanović je govoriv proti sjedinjenju, a Smirić o zapostavlja- nju talijanskoga jezika. Zatim je Biankini u odu- ljem govoru pobijao vladina prestavnika i odgo- varao Bjelanoviću. Četrnaesta sjednica. (Na 9 ov. ij.) — Klaić je držao svoj govor označiv stanovište svoje stran- ke u pitanju sjedinjenja i adrese. On ponovo o- brazlaže zašto nije sada mogao glasovati za adre- su. Za njim je govorio Dr. Čingrijn, koji je pole- mizovao sa pravašima nazivljuć ih sežtom. Njemu je odgovorid Biankini na dugo i široko u istoj sjednici. Petnaesta sjednica, 11 Februara. — U ovoj je sabor brzojavno izrazio kralju svoje sažaljenje i ogorčenje radi dogagjaja koji su se zbili u Splje- tu. O molbi općinskih činovnika za uregjenje slu- žbe bilo je odlučeno da zemaljski odbor sastavi osnovu, koju će došasti put saboru prikazati. Šesnaesta sjednica, 12 Februara. — Naj- važnija tačka ove sjednice bio je predlog o po- hrvaćenju nautičkih škola, za koji su svi glasova- li osvem 8 autonomaša. U sedam sati po podne potpresjednik Bulat zaključnim govorom, zatvori sabor uz izražaje podaničke vijernosti Njeg. Ve- ličanstvu. Tim je zatvoreno ovo važno zasjedanje. Dalmatinski. Naši Dopisi. S Pelješca, 6 Februara. Eto smo izmakli i sječanj, te se čudimo, da po običaju nema k nama nikakvog korčulanskog Legaša, obilazeć od vrata do vrata tražeći zarade u hrvatskih sinova, Ne znamo zašto ih nema! Valj- da još nijesu izvršili kaznu, na koju su bili osu- gjeni radi poznate afere od 21-22 oktobra? Ili su zabavljeni u ,Legi“, gdje ih novi profesori uče čisti talijanski jezik? Nije, ne. Njima će biti po- snato kako su prošli neki, koji su k uama dolge