Br. 8.
mn ina E TLA Ea. Ea ana ana
CRVENA HRVAT
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi
U DUBROVNIKU 238. Februara 1895.
godinu fior. 4, na p0 godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- | šalju se Uredništva.
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. |
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodbi.
ll Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
je predbrojen i za došasto polugodište.
Na izjave narodno stranke.
I.
U govoru što ga je rekao dr. Klaić kao iz-
vjestitelj Zemaljskog Odbora, on se je ponovo do-
taknuo adrese i aneksije, pak je, braneći stanovi-
šte svoje stranke, dokazivao, kako je u svome ko-
raku ona bila dosljedna starijim tradicijama. Ovaj
put i ako nije izrazio ništa nova, što ne bi bilo i u
prvoj njegovoj izjavi, o kojoj već smo se bavili,
on je neke stvari bolje i opširnije razjasnio.
Svi razlozi i nazori d.ra Klaića mogli bi se
podijeliti u dvije skupine : u one konservativne i
oportanističke naravi, u koišo se oba ova pojma
med sobom razlikuju. Iz konservativizma naime
neda se prvacima narodne stranke, koji su mal da
ne posijedili, srćati iznova u borbu, ni izlagati na-
rodne stečevine, do kvjih oni toliko drže, jer su
većinom njihovo djelo, pak se još naći možda i u
manjini, a to sve radi pitanja, koje je ol svega
ovoga daleko važnije, ali mu ue vide sjegurna u-
spjeha. S druge strane njihov oportunitet tumači
nam. — kroz. usta vogje strauke — da je ,Austri-
ja država vrlo delikatna ustroja“ ; da ta država,
Sastavljena od raznih plemena s raznim interesi-
ma, ne trpi da se njezini temelji drhću bez po-
trebe“ ; da ,nikakva promjena u državo-pravnom
odnošaju nutrnjem nije se dogodila bez vanjskoga
potresa“ itd. itd., a to sve da nam dokaže, aku da-
nas nije zgodan čas, da se pitanje na tapet iznosi.
Ovo su kardinalni nazori stranke, koji se od
naših u velike razlikuju. Što se konservativizma
tiče i onoga straha, da se ne izgubi ono što se je
steklo, mi se nikako ne slažemo s dr.om Klaićem.
I nama bi bilo.vrlo žao da hrvatstvo nešto izgubi,
muka bi nam bilo narodne stečevine na kocku me-
ćati, ali ima momenata kad to žaliti ne smijemo, jer
nikakvi narodi žalili nijesu. Kad se radi o opstanku,
slobodi i jedinstvu naroda, mi moramo sve žrtvo-
vati, pak bismo radije u tom nešto i pregorjeli,
nego slijedili današnju politiku narodne stranke.
Rad kojekakvih skupo plaćenih koncesija, mi bismo
se malo po malo morfinom otrovali. Za dvadeset
godina zaspao bi pravi hrvatski politički duh u
Dalmaciji. Ovako bijasmo okrenuli još onoga dana,
kad je stranka s pokojnim Jovanovićem primirje
načinila. Govori se 0 stečevinama! Mučno nam je
krenuti u ovo pitanje, koje je za starije ljude o-
gobito osjetljivo, jer su na svoj rad vrlo ljubomor-
ni. Naravno je da starci uvijek misle da svijet ide
na gore, pak pohlepno brane, da im kogod ne ot-
me ili ne promijeni što su i kako su oni uradili,
a mladost, koja još nikada ne htjede biti prostim
arhivarom tugjijel, zasluga, nezadovoljna traži na-
pretka, promjene i novih bojišta. Ali budimo malo
pravedni, pak se upitajmo, koje sh te velike ste-
čevine, što bi ih mogli: izgubiti? Što imamo mi
"dobra i trajna, te nato ne bi mogli & časa na čas
oduzeti, a da nas i ne upitaju? Mogli bismo izgu-
biti koju općinu? koju školu? koje zastupničko
mjesto? To je moguće, ali to bi bilo samo za čas,
jer većine hrvatske u Dalmaciji izgubili ne bi, I-
ma istina beznačajnika na ovome svijetu, ima ,au-
tonomaške kadre rasporedane od Raba do Budve,“
mego ta kadra vojske nema, ona nema naroda. I
kad bi je -— kao odgovor na našu adresu — tu-
gja ruka pokušala postaviti na upravu zemlje, mi
bi smo se našli u jednom kolu, pod jednim bar-
jakom i mi bi onda zajedno izveli ono, što je na-
zad dvadeset i pet godina — 1870 — izvagjala
mlada i energična narodna stranka. Mi ispovijeda-
mo, da želimo da se ta ekspetoracija proti nama
učini i to bi bila prava sreća za nas, od velike
moralne koristi za hrvatstvo. Ona bi naše rastro-
vane i bolesne odnošaje najbolje izliječila. Danas
nemamo Srba, ali ako se narodna stranka straši,
da bi hrvatska Dalmacija u toj borbi podlegla, o-
na tada dokazuje, da se od 1870 — u dvadeset i
pet godina, ni koraka napredovalo nije, pak izri-
če najgoru osudu sebi, svojoj politici i svim svo-
jim toli razvikanim stečevinama, koje bi prvi u-
darac vlade mogao u prah pretvoriti.
Ma koliko nastojali da budemo pravedni, mi
tu politiku ne možemo dokučiti. Mi bismo je još
razumjeli kod bukovinskih Rumunja, kod Rusina
i Poljaka, koji nemaju čim će se pozivati na ne-
odvisnost, izim narodnog prava, koje im se bije
s pravom jačega. Njihova budućnost, ako je uop-
će imadu, veoma je daleko; oni joj se niti ne
nadaju, bez kakve velike svakako žalosne kata-
strofe, -pak.šute, popuštaju, moljakaju. rade — i
čekaju. Ali mi ne razumijemo konservativnost dal-
matinskijeh Hrvata, koji su po programu, aspira-
cijama i položaju pozvani da budu najskrajnja lje-
vica, najradikalniji elemenat Cizlajtanije — u jed-
nu riječ pravi iredentiste, koji, ostajuć pod istim
monarhom, svim silama teže preko granice. Šta
mi dakle imamo da konserviramo? I mi smo s
dr. Klaićem, da je bolje biti u većini i gospoda-
vati, nego li u opoziciji. U Dalmaciji bićemo ve-
ćina uvijek, o tom govora nema. Nego kad bi mi
imali ostati u većini i gospodavati uz one uvjete,
uz koje danas stoji narodna stranka, (a njih smo
motrili čitavog ovog saborskog zasijedanja, a naj-
bolje kad se je radilo 0 civilnom namjesniku) e
onda mi volimo biti u manjini i u opoziciji.
Što se tiče zgodna časa, mi držimo da ima'
usluga, koje se smiju da prose samo onda, kad su
oni koji ih daju dobro raspoloženi, a imade opet
pravi, koja se moraju u svako doba odlučno tra-
žiti i isticati. Naša aneksija spada u ovu zadnju
kategoriju. Mi znamo da Austrija, kako je rekao
dr. Klaić, ne trpi, da se njezinim temeljima, biva
sustavom, bez potrebe trese. Poznato nam je da
Nijemci i Magjari ne trpe još mnogo nevinijih
štvaraca, koje bi bile na korist drugih naroda. Ovi
i nekakvi drugi viši razlozi, koje je dr. Klaić na-
veo u tajnim sjednicama kluba.god 1888, pak za-
cijelo i sada, biće naveli stranku, da onako postu-
pa. Ali ako ovdje ne možemo da govorimo jasno
kako bismo mi ćemo se ipak nekako izraziti.
Mi smo O je još koji drugi narod ra-
dio, i mi, do potrebe tako raditi, te po-
znajući ačeli stranke kojoj imamo čast pri-,
padati, cijenimo se ovlašteni izjaviti, da stranka
prava ne misli nikada nikakve druge interese pret-
postaviti interesima hrvatskoga naroda.
Dr. Klaić misli da će se naše pitanje riješi-
ti samo uslijed vanjskih upliva, Jaoh nama, kad
bi nas ovi našli u današnjem položaju! Sve «ile
naše treba da uložiino da nas ovake ne nagjo.
Ovdje se prvak narodne stranke malo pobliže iz-
javio o zgodnom časw, On veli da će to biti ,onaj
čas kad se; pitanje bosansko, kad se odluči
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata
s ovim nazorom nikako ne slažemo, već držimo da
bi nas taj čas morao naći sjedinjenje ma kako bi-
lo, inače će hrvatskoj političkoj i državnoj ideii
zadati smrtan udarac. I mi znamo ,da te zemlje
Austrija neće ostaviti za ničiju ljubav“, ali će bo-
gme Nijemci i Magjari sve moguće učiniti, da ni
nas ne dopanu. Preko tvrdog državnog sastava .hr-
vatskog, koji bi ka željezni obruč od Drine do
Sutorine opasao okupirane zemlje, bio bi napro-
tiv, osim hrvatskom, zatvoren put svačijem uplivu
iz monarkije. Dr. Klaić čeka riješenje bosanskog
pitanja, da se riješi i hrvatsko, 'a mi smo uvjere-
ni, da je uprav bosansko pitanje, ili tačnije nje-
mačko-magjarski Drang nach Osten, te se naju-
pornije opire našemu sjedinjenju, jer u njemu vi-
di neprelomivi slavenski zid, koji bi zaustavio tu-
gjinsku bujicu na Istok. 1 zato — a neka politi-
čari narodne stranke misle što hoće — mi ne vi-
dimo gore pogibelji za naš narod, nego kad bi se
stanulo odlučivati o sudbini Bosne i Hercegovine,
uz nas ovako rastrzane u razne pokrajine, .kao
širom otvorena vrata: svakome narodnome neprija-
telju. Hrvatsko pitanje bilo bi onda za vjekove
zakopano. i
I.
Ovoliko na šire političko razlaganje dra. Klai-
ća. Ali je narodna stranka progovorila za tim i 0
stranci prava, te dok je dr: Klaić s neke visine
savjetovao pravašku uuladost; dr. Čingrija gidno
se obori na samu stranku i na njezina vogju ma-
zivljuć pravaše sektom. Čini se da žestoki napa-
daji dra. Čingrije nijesu. polučili najbolji utisak,
kad je sam dr. Klaić — koji se držao u svemu
visoko i dostojanstveno — bio prisiljen, da njego-
ve izraze malo blaže razjasni. No svejedno, riječ
je pala, i s njome se danas naši narodni dušmani
u punoj mjeri služe protiv nas, pak ćemo i mi da
se na nju osvrnemo, ko što učiniše i pravaški za-
stupnici.
Nije bilo korisno, nije bilo patrijotično na-
bacivati se onakim uvredam na stranku, koja, a-
ko ništa, danas jedina vodi onu tešku borbu u po-
sestrimi Banovini. Reći će kogod, da su tamo i
obzoraši. Ali obzoraši nijesu više nikakva parla-
mentarna stranka, oni uopće i nijesu stranka, oni su
samo nekakva politička smjesa, koja ima $voje kadre,
rasporedane od Rijeke do Zemuna, pak se :s nji-
ma služi da ometa rad pravaša, da sije razdor u
njihovim redovima, da crni i kleveće njihove prve
ljudi, u nadi da štogod u mutna ulovi. Nije bilo
patrijotično onako napasti stranku, koja je rašire-
ma po svim hrvatskim 'zemljama, koja je za hr-
vatsku stvar doprinijela toliko žrtava ii koja je
— ovo ćemo osobito naglasiti — raspršala ou
konfuziju, te je vladala kod nas u plemenskom pi-
tanju, s kojim mnogi narodni ljudi još ni danas
nijesu na čiste, Nije stranka prava &okta ; ona'je
prava naredna stranka, koja je po svim 'rvatskim
zemljama probudila i usktisila čisto hrvatsko ime.
Ako danas mnogi nepravaši nekako hrvatskije '6$i-
jećaju, oni to imaju da zahvale njezinu pliva.
Sekta je nešto tajna, gadna, spletkarskoga, gnijez-
do beznačajnika koji u tmitama rtju &
se boje. Mi spletaka nikakvih nemamo, mi radiinio
“ in -