< stvar prosuditi, jer barem po onomu što piše u svome članku, rijet bi ili da ne zna, ili đa kotimi- ce izvrće istitu. Ragje primamo da ne zna. Plemeniti: g. kukaže da Ai. H.4. laže, jer: “1. Da srpske vjere nema. => > > ora dokazuje da zna duboko što- i! fi I me aniče: moć aš .#0 Srbiji da mnogi katolici se popeše do Jat imiko ih ne pitaše da se “ Plemenitom g. L. nećemo kazati da laže kad to temelji, jer to nije skladno; ali ćemo ga osvje- dočiti da je ,C. H.“ ipak kazala čistu, bistru i ži- vu istinu. Mi se nećemo osvrćati na šuškarije ko- jekakvih listova ili koledara, nego ćemo se drža- ti initeligencije a navlastito spisatelja srpske crkve, biskupa i popova, koji nijesu bljutave članke na- pisali, nego djela i to strogo povjestnička, i to ćemo se ograničiti, na spisatelje ovih zadnijeh go- dina, a sužit ćemo navode na najmanje, a ako ple- meniti g. L. želi, moći ćemo ga služiti i na dugo i na široko, da ostane posve uvjeren, te bi još ko- ja sumnja ostala. Na stranu mećemo 'i pjesnike srpske, koji nabrajaju srpskog Boga, srpske andje- le n. pr. Pak se andijo srpski put nebesa dade (A. P. Šantić 1. 75); jedino ćemo zgražanjem spo- menuti da je episkop Ružičić Boga Srbinom uči- nio, gdje kaže: A Bog Tvorac, Bog srpski čija mi- lost nikada ne ostavlja Srbe itd. (Istorija Srpske Crkve knjigaa I. 1. 90). IV. Ima srpske vjere, plemeniti g. L; jer tako temelje crkveni joj spisatelji, n. pr. : Srpski narod vazda je tamo i tada brojno malaksavao, gdje se i kada se pokazala ravnodu- šnost u grudima njihovim prama vjeri i crkvi. (Ni- kanor Ružičić ib. Predgovor 1. ID). + Neka svaki srbin... u svom srcu goji istin- sku ljubav prama ejeri i crkvi srpskoj (Ib. 1. 303). “+ Pravoslavlje postalo je u Srba narodnom vje- rom. (Simeon Koričar Sveti Sava 1. 64). “Naši pradjedovi iskupiše viteški svoju vjeru i svoju Srpsku Crkvu svojom jinačkom krvlju (Ma- nojlo Grbić. Karlovačko Vladičanstvo I. 317). Isti g. Manojlo Grbić spominje riječi vrho- vne glave grčko-istočne crkve, patriarha Teofana Živkovića, koji da je kazao: Nećete iznevjeriti svoga u tome svetomu hramu najsigurnije sačuva- nog imena narodnog (Ib. Posveta). Plemeniti g. L. da je prolistao toli uvaženu Istoriju Srpskog Naroda od V. Kallaja, bio bi pro- čitao: da_je religija kod Srba postala narodnom vjerom, da su se vjera i narodnost u jedan isto- vjetan pojam slile (I. 37). A da nije baš tako, kako svjedoče gorje spo- menuti spisatelji, neka neka nam raztumači ple- meniti g. L. što je ono nazivanje passim srpskih spisatelja, da je u njih vjera i crkva narodna, ili na prosto srpska, n. pr. Srpski su vladaoci nasto- jali da osnuju čisto srpsku samostalnu crkvu (Si- meon Končar ib. 1. 7.). Istorija srpske crkve (E- piskop Ružičić); svoju srpsko-narodnu, svetu i pra- voslavnu' i apoštolsku Crkvu (Manojlo Grbić 1. 8). Crkva je plemeniti g. L, skup svih vjernika, dakle ako je crkva srpska, jedino onaj koji njoj pripada pravi je srbin, dakle ko ne pripada toj crkvi ne može biti pravi srbin. Dok kažu pravoslavna haj- de, ali kad kad kažu srpska, konsekvencija čisto, bistro proizlazi, kako mi kažemo. Zato je baš i u narodu srpskomu veoma rasprostranjena zakletva — srpske mi vjere, — a što prosti narod prizna- je, kako da g. L. utjera u laž? Eto mu svjedočan- stva g. Manojla Grbića, koji kaže da majka ljulja- jući čedo, uspavljuje ga kako slijedi: (I. Ib. 1. 75). aii. uti neće ME Dok Srbina na svijetu ima. + Pak laže li ,C. H.“ kad temelji da srpske vje- re ima? Razložitim čitaocim, a i plemenitomu g. L. odgovor? SRB SL EEL itana SER sntmomammmtenjinit priličtio da ih ovi od prve za vrat zahvati, ali da- li će te plemenite namjere dugo slijediti i dugo trajati idemo da vidimo, toli više kad je sva Eu- ropa. tu,..koja brižno nadgleda da sloboda vjero- ispovjesti bude sačuvana. Istinito knjaz dokazao je da zna pogoditi katolicim, ali da li narod tako isto sudi i misli ne vjerujemo, a cijenimo da ni pleme- niti g. L. nije osvjedočen, a pri narodu je deblji kraj, te lahko tijekoiln godina možemo mi i braća naši katolici ostatiljuto razočarani, i sve namišlje- ne vrline ostati jalove. U Srbiji veli plemeniti g. L. mnogi se katolici popeše do prvijeh časti u dr- žavi, a niko ih ne pitaše da se odreku katoličke vjere. Po onomu što su listovi u više navrataka kazali, veoma sumnjimo da li je tako, a bilo bi za stavno svega toga, da Srbija ne bi oponašala Pijemont, da tobože uskrsne Dušanovo carstvo. Sva- kako ti razlozi tako su sićušni da ne vrijedi o nji- ma. vele. govoriti. VI. Ragje promotrimo malo bolje ono što kaže plemeniti g. L., kad veli da srpstvo nosi u duši amanet, vjersku toleranciju. Mi ćemo mu tu tole- ranciju istim spisateljem dokazati, te će vidjeti da je strašnu neistinu ižvilio, kad je to rekao; jer štogod je smetlišta po smušenim knjigama i listo- vima proti latinskoj crkvi i proti Papi, oni izna- šaju ozbiljno kako drago kamenje. Ako se to mo- že zvati tolerancijom onda nije ni more slano! Slušajte plemeniti g: L. Uslijed nebratskoga ponašanja grčkih fana- riota i rimskih jezuvita (Episkop Ružičić 1. 54). Gordi papištanci (Ib. 1. 61). Za napade oni nijesu birali srestva; jer su se vazda držali devize: da cilj opravdava sredstva Ib. 1. 94). i Sa sviju strana napali latinski popovi.... k'o baš crne vrane sokola (Ib. 1. 98). : Neki čak tvrde... da su ga latinski popo- vi....što je sa svim moguće, otrovali (Kirila Sv.), pošto oni malo razliraju za sredstva, kad hoće da postignu cilj (Ib. 102). On je zaboravih (Teodosije) da je popa ljuti protivnik srboslovenjitini (Ib. 1. 135). Rvati su ut ti lancima rimskog pape koje oni nazivaju petro- vim verigama (Ib. 1$2). Od toga doba, pa sve do danas, ocijepljeni Srbi, sada zvani Rvati, ostali su verni privrženici pape. Oni su u svome fanatizmu prema rimokato- licizmu i papi, nadmašili u posljednje doba i Špa- njolce, tvorce inkvizicija papskih, i ako, sem nji- hovih sveštenika, ne znaju ni reči, kako se i ko- me se u crkvi mole i služe (Ib. 1. 168). Putujući Srbijom, uvidio je sv. Sava, koliko štetan uticaj imade katolištvo na sve strane. \(Si- meon Končar. Ib. |. 45). Upravo iz Rima, koji je prema srpskom na- rodu uvijek pokazao sebičnjačke težnje (Ib. |. 52. 53). Bosanski vladaoci prevrtali su i vjerom i svo- jom politikom svaki čas, a sve po uaputku iz Ri- ma, pa su tako prenijeli taj otrov u svoj narod (Manojlo Grbić. Ib. 1. 3), Zasluge se srpskog naroda ne priznaju ne iz neznanja, nego prosto iz fanatične zlobe, i iz ne- poštene šovinistićke težnje (Ib. 1.76). Ako je i cio svijet drugog : mišljenja, nego što je papa, opet papinom mišljenju treba šljedo- vati ....i ne samo u crkvenom nego i u politič- nom odnošaju .... Pupa prestavlja Hrista na zem- lji, te prema tome papa nije prosti čovjek nego Bog.... Što papa čini, to Bog čini.... Papa sa- griješiti ne može.... Crkva je Papina rodkinja... Kad bi papa baš i pogriješio i zapovjedio porok, a zabranio vrlinu, crkva je dužnt opet da prima porok za dobro a vrlinu za zlo, ako neće da gri- ješi protivu svoje savjesti (Ib. 189. 190. 191). . Služeći se pri tome svijem, dozvoljenijem i ne dozvoljenijem srestvima i načinima (Ib. 1. 192). Naši stari nagjoše najogavniju mržnju i gor- do i glupo preziranje (Ib. 1. 193.) Unija je polutanstvo, dok se pounijaćeni ne polatine sa svijem, ili kako se reče u narodu: dok pošokće ili ne pokranje (Ib, 1. 200). da potvaraju (Ib. 1. 232). Učimo narod da ove jer ono u najnovije vrijeme pokušaša , neki lažni u more latinštine i stegnu- proroci, da nam navedu narod na stran pttice i' vjerske i politične (Ib. 1. 318). Eto vam plemeniti g. L. rukovet mirisavih cvjetića skroz izgledne vjerske, političke i plemen- ske toleranelje! Prosit! = * » ob Davno je da smo sve ovo pročitali, i ove po- datke pri ruci imali, a mučali smo i trpjeli, jer se nestvarnom polemikom ništa ne postizava; ali kad nas je plemeniti g. L. na silu za jezik drpio, pro- govorismo da sebe obranimo, a on neće za stavno kođ .nas naći niti jedan slučaj, da se ovako bezob- zirno i na prostačku napada, VII. Prvim svojim udarcem, kako vidi dobro ple- meniti g. L. promašio je cilj, neka pokuša sreću junačku, eda drugi put bude sretniji, a prije neka dobro prouči o čemu misli govoriti, da mu ne za- pjevamo onu si tacuisses itd.; svakako neka obra- ća svoje riječi onim kojim je najviša potreba, ka- ko će se bit iz navoda osvjedočio, i neka se ne ističe kako zastupnik ugnjetenog tobože plemena srpskog u južnoj Dalmaciji a navlaš u Dubrovni- ku. Biti će junak ako dokaže da je laž i potvora pisanija g. Antuna Stražičića, i fakta navedena u knjižici Uzroci i Posljedice. Sužili se fakti nebro- jeni kako posve istiniti i na najmanje, ipak toliko i toliko ima tu dokaza, koji nepobitno svjedoče s koje je strane pravica i istina. Plemeniti g. L. kad sve to opovrgne, kad istupa iz prsiju ogorčenu dušu svakomu pravomu Dubrovčaninu, onda mu budi prosto slavodobitno isticat se, i pjevati slavospjeve sebi i sićušnoj svo- joj stranci. Mi se ži;i i uz tvrde razloge u ruke ne damo. A. L. U Dubrovniku, 1 Marta. Ispravak na dopis ,Nar. Lista.“ — U su- botu izišao je, po svoj prilici nehotice, u ,Nar. Li- stu“ nekakav dopis.iz Dubrovnika, s kojim se mi načelno slažemo, kad osugjuje narodnjake, jer su teško sagriješili glasujuć proti adresi . za sjedinje- nje. Nego dopisnik uz ovu istinu donio je mnogo toga što ne stoji, pak smo dužni, da iz interesa koli hrvatske toli pravaške stvari ovdje ispravimo. Sve ono što dopisnik pripovijeda o hrvatskoj glazbi puka je izmišljotina. U upravi glazbe veći- na su pravaši pak mi možemo svakoga uvjeriti, da neki neredi bijahu radi posve drugih uzroka i da dopisnik nije rekao istinu. Ovi uzroci nema- ju česa činiti niti sa strankom niti sa politikom. . Ne begenišemo ni ono kako se dopisnik ba-. vi o prošlim općinskim izborima. Borba za općin- skih izbora naprama srpsko-talijanaškoj kliki nije s nikakve strane bila borba ličnosti, interesa ni osobnosti naprama Gondoli, Bila je borba hrvat- stva i hrvatske misli proti misli srpskoj i talija- naškoj. Sva Hrvatska, bez razlike stranaka, prati- la je najvećom simpatijom naš rad. Svi listovi od Hrvatske,“ Narodnog Lista“ i ,Katoličke Dal- macije,“ do ,Obzora“ i ,Jedinstva“ jednako pisa- še i ocijeniše rad i nastojanje svih onih, koji su se zauzeli. Radilo se o ,kruni hrvatskih gradova, * o slrvatskoj Ateni“ a ne o barunu Gondoli, Mi smo se svi borili i radili, nijedan od nas mije falio, ni prvi ni drugi put, kad smo pobijedili i kad smo svikolici učestvovali općoj radosti. Pred- vodila nas je želja da istisnemo klete nenarodne saveznike, da Dubrovnik povratimo hrvatstvu. Re- ći zato da su njeki radili samo da svladaju Gon- dolu, to je, da se najblaže izrazimo, nerazborito, jer da su zato radili, mi za njih ne bismo bili smjeli glasovati, 1 Hrvatstvo sa nehrvatstvom ogledalo se u našim općinskim izborima. Što se danas pak dogagja u poli- tici našoj za nas nije ništa novo, Mi pravaši opstojali sino i u Dalmaciji i u Dubrovniku još umogo prije nego su narodnjaci glasovali proti adresi, prije nego su šesterica istupila iz narvdnjačke strunke, Mi smo još onda o narodnjacima, kać stranci, mi- sljeli kao i danas. Dokaza ima svud na pretek, & u naš prilog spomenućemo samo članak u oči iz- bora za Beć, u drugom broju Ie god. lista. Mi osugjujemo . njihovo ponašanje prigodom predloga o adresi, kao i cijelo njihovo starije i novije po- litičko postupanje. Ali za to mi ko a oru+ žja, da branimo stranku i da ih po Bu 4 Žalimo što morasmo doći, do. ovih, više in- hir, šli kad soo jeno ot ui