Br.' 10: HERR NSRS oooiuntumanad List izlazi svakom subotom, Pojedini broj stoji 10 novć. je predbrojen i za došasto polugodište. Bistrimo. Predzadnji Narodni List“, osvrćući se na postupanje narodnjaka prigodom predloga 0 adre- si, dotaknuo se je njekih vijećanja u Zagrebu za doba. nezaboravne izložbe, koja su se držala izmed nekolicine poglavitijih političara s jedne i 8 druge strane. Velebita. . Oni. pregovori, koji širem općin- stvu. nijesu. poznati, vrlo su poučna ilustracija. na- ših odnošaja. Mi smo ih prvi na javnost iznijeli u br. 11 od 16. Aprila 1892, u člaučiću pod ušislovom Njeke uspomene sa lanjskog izleta Dalmatinaca u Zagreb, a. nije s gorega, da ga ovdje u cjelosti prenesemo: ' Bili-smo u kazalištu u istoj loži. bivši zastupnik na dalmatinskome: sahoru., gosp. A.,i ja. Baš se prestavljala »Dubravka.“ Na jednom on _ueni. kaže, kako je čas prije dobio poziv, da sutra digje ,na jedan prijateljski razgo- vor“ u uredništvo ,Obzora.“ Ukaže mi poziv sa potpisom jedne ugledne ličnosti stranke, koja se kupi oko toga li- sta, pa nie mimogred upita, šta, se meni čini, (kako bi! bilo najbolje da uradi, Rekoh mu, da po mome mnijenja pa: je- dnomu prijateljskomu razgovoru ue 1..,4e biti ništa zla, no teško je znat kako bi se isti shvatio. U ostalom da je on čovjek daleko iskusniji od mene, pa neka se vlada kako ga uči njegova bistra. pamet. I drugi odličniji Dalmatinci primiše sličan poziv. U kolebanju hoće li mu se odazvati ili neće, njeki pogjoše se posvjetovati sa gosp. E. koji im reče: ,ja ne samo da Vas svjetujem da pogjete, nego Vas uprav molim da to u- činite i da pamtite dobro, što će Vam ti ljudi reći.“ U jutro negdje oko 8 sati zbilja su otišli txmo. Pri- mljeni su bili veoma ljubežljivo i učtivo, ali, kao što su neki poslije pripovijedali, nekako zbunjeno. Nu kako nam je Dalmatincima u Zagrebu vrijeme bilo izmjereno, te sva- kog sata imali smo negdje ići, tako se nijesu mogli u o- naj čas mnogo sadržati. Zato iza običnih poklona obrati se. gosp. Š. svojim drngovima pa reče : »Eto gospodu smo vi- djeli i pozdravili, ali oni imadu sada posla; imadu poći žemo sadržati.“ Na_to se trgne dr. M. te kaže: ,Mi kad smo došli u Zagreb zagrlili smo se.i pozdravili sa svom Hrvatskom. Nije zato bila potreba zvat nas napose. Vi nam, gospodo, po svoj prilici imate štogod pričati, a.ima- li bi4 mi Vama. Zato sie \i4s zvali! kažite čisto i iskre- no 14 Gosp. | Š. ustane na ove riječi i kaže, kako su on i njegova straika uvijek nosi'i zastavu sjedinjenja i pod njom vojevali. Dr, M, odvrati mu : istina je, ali ja vidim, go- spodo, da od te zastave nema više danas.ni kurgjelice, (vrp- ce), nego ste je svu pocijepali u borbi i inadu. Zato baš dobro bi bilo da se (porazgovorimo, p& ako se ne može sad, a ono po podne.“ Tako bude i urečeno. Po podne imali su se sastati prije 4 sata. Oko 5 sa- ti, misleći: da:će razgovor: biti već svršio, odem: k ,Obzo- ru“ da, pozdravim znanca urednika. Kad, tamo, nagjem go- spodu još skupa i urednika s njima,. ozdravim se s ne- kojim, koje sam odprije imao čast poznavati, te i mene o- staviše. Bilo ih je svega skupa jedno 5 Dalmatinaca i Za- grebčana, izmegju kojih, na žalost hašu' sada već pokojni, prof. dr. Lorkavić. Baš je gosp. Š. svršio pripovijedati, ka- ko je došlo do toga, da je on a ,Obzoru“ izišao sa pred- logom o poznatom kartelu izmegju opozicija. Iza njega u- zme dr. Amruš govoviti/o Dokoadji liunjedinjenju. Kritiko- vao je žestoko rad hrvatske narodne stranke, dokazivao kuke valja: ,nješto početi jer du bi se njej moglo dogo- dit što i Starečgsima;: a dn ježi to dije želio, jer je nauri« jevao veliku.4tet.; Dr. Bulat nije: pabijito , mnijenje zagre bačkoga , gepeinika, uego je stavljuo mjeko objekcije, koja su se sastojale ati da kad bi se ,ono nješto poče- 10,“ narodha“''hrvatska stranka “po svoj prilici ali o: | prijeka f mogla izgubit sva, što je et hrvatski narod ući- | mila u Dalmaciji. To se;je njemu: činilg dosta: teško. Ni zast, Ljubić, koji je takogjer bio na ovome sastauku, nije | wijekao ;štetu, ali on je bio u dvajbi: je Ji. bolje ići kako. | se išlo do sada, ii staviti se ponovo u borbu. Po svemu | iuglettu činilo mu se uputnije ovo zadnje, jer bi narod mo- gro zaspati; A i gosp. B. je najpotlje 28 to da se' ,nje+ koga 93 0 liuiov odi a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da u... (ako se ne viiram u ukađemiju), te ih ini više ne mo-' U DUBROVNIKU 9. Marta 1895. VENA HRVAT šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Ovoj raspravi sudjelovali su i drugi Dalmatinci i Za- grebčani, a osobito jedan uvaženi pravnik. Najposlje na- stojanju i dokaživanju gosp. dr. A. pošlo je za rukom ra- zbiti strah dr. Bulatu, te se je izmegju učesnika konkre- tovalo ovo: neka se u dalm. sabofu u prvom zasjedanju potakne pitanje o sjedinjenju, za da se na taj glas odazo- vu Hrvati u Banovini, koji će ga uzeti kao lozinku i š njim stupiti na izbor budućih saborskih izbora. Na to kanda je svak pristao. Raspravljalo se nadalje « načinu, kojim bi Dalma- tinci počeli i tu je svoje mnijenje razlagao onaj isti pra- vnik, o kome smo malo prvo govorili i Ljubić. Što se tiče načina, tu se nije ništa zaključilo, nego se ostavilo Dalma- tincima neka se oni vladaju, kako vide da će bit bolje. Kad je bilo na svršetku, susretem se s g. Ljubićem, koji mi počne govoriti o tim zaključcima. Rekoh mu ki- ko sam razgovcru sudjelovao kao prosti slušatelj, nu da se meni čini, da se neće učiniti ništa i kažem mu zašio ji tako mislim. G. Ljubić mi odvrati: ,Neće?.. Ja ti odmah istupam iz kluba.“ Malo kasnija govorio sam o tome sa jednim od ko- lovogja obzoraške stranke. Ni on nije imao nikakve nade. Zašto ? upitam ga. ,Ja sam uvjeren, reče mi, da Bulat i- ma najbolje iatencije, ali naći će zaprijeke u istome klu- bu 04...4... “— Sutra dan sastanem se sa gosp. F. Njeki zagreia- čki pravaši bijahu digli silnu buku radi ovoga sastanka. Gosp. F. koji je za nj znao, promatrao ga je mirnije. Upi- ta me da li bi mu mogao ređi;#4*0mu se taiio govorilo, što nijesam smio učinit jer smo ostali, da se do sabora drži sve tajno, a osobito da se o tom ne bude pisati, ,Nu, reče gosp. F., ako mi sve ne možete povjeriti, možete li mi samo kazati, da li se snovalo štogod protiv stranke prava ?“ Odgovorim mu da nije, dapače ako se išta bude po- duzimat što se je zaključilo, da se neće moći bez stranke prava, barem tamo u Banovini. — — Sabor je prošao, a ja ovo iznosim neka nam pome- gne rasčistiti tmastu i maglušastu atmosferu, u kojoj se dušimo i koja nam je svijem postala ogavna i teška, pa da malo bolje oko sebe pogledamo. I vrijeme je više! s Danas možemo podrobnije govoriti. Čovjek koji se onda bio toliko zauzeo i Dalmatince pozvao na sastanak, bio je glavom Rački. Slavni pokojnik vi- dio je vrlo dobro, kud se okrenula dalmatinska na- rodna stranka, pak joj je u privatnvm razgovoru, poput još jedne općeljubljene osobe, vrlo kudio politiku. Na sastanku on je zagovarao, da je više vrijeme da se pitanje sjedinjenja pokrene, a uz njega dr. Awruš i osobitoin živahnošću dr. Mazzu- ra, dok je prof. dr. Vrbanić s državopravnog gle- dišta razlagao, pod kojom formom stvar bi se i- mala iznijeti. Gore je rečeno što su 0 tom misljeli: dr. Bulat i zast. Ljubić. Ostalo se; kako rekosmo, da će se aneksija |: prvom zgodom potaknuti u dalmatinskom saboru. Prije toga da odaslanstvo zastupnika iz Dalmacije pogje u Zagreb na dogovor; kako bi se s jedne i s druge strane zapodjela zajednička akcija. Mi smo iza: sve ovo dobro zuali, pak smo mučali, . čekali i još 'smo se nečeinu nadali, U pro- ljeću god. 1892 otvorio se 'dalmatinski: sabor, O+. bećanju: ni traga int glasa, nego: su (još za bolje: narodnjaci počinili onu sablazan s čitankama i. še+ stevica & Biankinijem na čelu istupiše iz: narodno=: hrvatskog kluba. 'Onda smo prekinuli muk :i izni- jeli na javnost sve što smo čuli: i vidjeli. Na to skočiše, da nijesmo istine : kazali, da: smo stvar izvrnuli i drugo, ali eto sad poslije tri godine da- na sutišljenjaci : oko :,N. Lista,“ koji ne samo | prisustvovahu 'nego i sudjelovahu onim pregovori« ma, priznaju: da :smo pisali čistu istinu. 13/4 | I još više. , Narodni“ nam , List“ za bolje pri- povijeda, što se o tome bilo utanačilo u klubu naro- = Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta dne stranke za premaljetnoga saborskog _ zasijeda- nja 1892. Zaključilo se bilo, da se pokuša spora- zum sa braćom preko Velebita, pak da se svaka- ko nastajućeg zasijedanja izagje s adresom, bilo što bilo. Bijahu dapače izabrani i zastupnici, koji će poći u Zagreb da se sporazumiju. Onda bilo sad se spominjalo, veli pisac ,Nar. Lista.“ Od svega toga nije se ništa učinilo, nego su. ostali na staroj nevolji. _ ,.: Pai . Mi pravaši imali smo, u ovo doba znameniti, sastanak. riječki, na kome..se udario široki temelj. našoj stranci, Izbori. u Hrvatskoj u toliko se_pri- . micahu. Rački. se nadao da. će, dobiti ma kakav. haber iz Dalmacije, da će mu. od ovamo. doći :po-, iuka, ,s kojom, bi, neodvisna, stranka, zacijelo za-, jedno sa pravašima, stupila u izbornu borbu, Ta je poruka imala biti: sjedinjenje ! Ali narodna hr- vatska stranka ostade nijema: niadrese, ni odasla- nika, niti jedne proste izjave — u jednu riječ ništa !. Mudra glava neumrlog starca razumjela je ' igru. Neodvišnjaci nijesu se na izbore ni prikazali. ciji.. Hrvatski izbori god,.1892. nijesu, čuli nikakve nove riječi, već su se pravaši. i: magjaroni hrvali po starom stanovištu. Potonji izagjoše iz borbe u malenom broju, jer su u Banovini izbori . , +.» 8lo- bodni. Da je narodna dalmatinska stranka rekla ono što su u Zagrebu od nje pitali, stvar bila hi. imala drugačiji tok. Sva Danovina bila bi se kre- nula u ime. ideje sjedinjenja, sve stranke bile bi učestvovale. Jer je Hrvatska jošte osijećala vrući žar minulih dana slavne izložbe i bratskih za- grljaju. : Ali da je narodna stranka štogod uradila, vlada bi bila zatvorila sabor, a ona je i one go-, dine imala da riješi mnogo važnih i korisnih po-. sala, izmed kojih i onu srpsku prikrpinu o čitan: kama. Ni onda ni lani nije još nikomu bio panuo na pamet zgodan čas. # oiiččvikii Sad, kad se čaša prelila, viču na, uas, da. smo mi krivi razdoru. A ostanci neodvišnjaka, za- boravljajući što su začimali god, 1891 i što su pisali god. 1899 1894, sihiono“'miječu svoja dje- la i povlagjuju mavodnjacima — jerbo im to ide u prilog proti stranci prava, A Dubrovačka naseobina u Carigradu; | U čuvenom listu: , Osservatore Romano“ u br. 35 od 13 Pebruara: iinade (jedan dopis iz :Ca« o rigrada, u. koji 86 bavi 0 tamošnjim Dubrovča-'! nima i tako su: oni prosiavili svečanost sv, Vlahaci Cijenimo da: ćemo ugaditi našijem 'tugragjunima,' ako'im taj dopis, koji: je: za) Dubrovnik: i D4brov- čane vrlo laskav, prevedemo. Evo (a? !/#)* nigod “i »Izmegju 'svih (naroda, što 'sam" imao prigod ida ih upoznum tijekom: moig dugog patovanja, oi«! jesam našao da bi ijedan: više od dubrovčanina' ljubio rodnu igrudu. “Toliki je: osjećaj: što (gu du= brovčanin goji za svoj grad, da što je'daljeod njo- ga; to mu više gine srce. Gjegod: na švijetu:nd+ gjete jednoga Dubrovčanina, da :mu_ počnete! go“ , voriti & rodnom gtadu, | vidjećete kako se 'preo< brazio, kako sa potsmjehuje i oči mu a6 krijese (i brzo ćete se s njime sprijateljiti. >)! < 10111107, o U istinu pak: dubrovčani imaju razloga, samu da. ljube radni kraj == jer 10 je trodija m