ZLO GAERNOA A zam m ar izneseni u 2 “ » - ot i s “ .. : dragi, bro ki te pa nam prigovorite braćo Če- “> si, ako vam lvjest dopušta! a . Čast Čehu dok je on u svojoj domovini, tu podnosi muke, progone globe i sve za svoju do- ća mioviiu, &L-čim izagje iz nje, ode svaki ideal. Ne- “tu*da govorim o ostalim zemljama, no u Hrvat- skoj svi su Česi — osim. nekih samo časnih iz- minaka — prvi propagatori germanizma. Neće da nauče hrvatski, jer mi je pogodnije da govore Zli da nauče hrvatski. Ta valjda ne- će ka njima za volju naučit češki. Nek su oliki Česi, toliko ideala ipak nema kad do- gju k nama. Tim načinom oni danas služe najbo- ljim oružjem svim onim oblastima, koje hoće da propagiraju tugjinstvo u Hrvatskoj, a to su naro- »čito gospoštije, koje preko šumara i gospodarskih činovnika, velekom većinom Čeha, šire švapštinu, jer se Hrvati sve više odvraćaju od nje. Kako žive -u-toj švapskoj sferi, neznaju da joj se otmu, pa i sami ugreznu u nju i više je se ne oslobode. Premda se na smrt s njom bore kod kuće, ipak vjeruju u nju toliko, da joj se ne znadu oteti čim prestupe svoj prag. Zar je to slavenska solidar- nost, to li_je ono što od nas traže? Valjda ne trebam da navodim primjere, ima ih u svim ze- mljama čitave monarkije, koji pokazuju da su Česi van doma isto taki germanizatori, kao i Ni- jemci. Živila Slavenska ideja na takve Čehe! Pi- tajte samo Bošnjake, pa da vidite što će vam od- govoriti, pitajte ljude u Gorskom Kotaru i u dru- gim šumama, da li je onim inteligentnim Česima, koji onuda vrve, što stalo do slavenske ideje, kad bi morali da nauče hrvatski? = Metite dakle braćo draga, pred vašim vrati- ma, uputite najprije svoje ljude koji dogju amo, neka nas nauče kakva je to slavenska misao, jer mi smo tek od juče progledali i sazreli, pa ne- znamo pravo što je to, a onda nas tek korite. Ne mislite da ste u tom stariji od nas. Možete li se vi pohvaliti jedni Križaniće:n, Gajem i pokre- tom kaki je bio iliski? Ne priznajemo vam da ste u tom stariji, a još manje, da nam se namećete za učitelje, nego prije se pobrinite da nas upoznate, a onda sudi- te, ali sami ne onako, kako vam govore drugi. Evo toliko mi je na duši da reknem. Raz- metanja ,Nar. Lista“ već nam je dosta, pak ih ozbiljno opominjemo neka se kane, jer tako mi duše, znali bi i Hrvati ustati na obranu svoje ča- sti. »Hrvatska“ još šuti, šute i drugi, mi evo pr- vi izagjosmo, ali bude. li došlo do krupnijih, to nek nam se ne predbacuje da smo protiv Slaven- ske misli, za to, jer ustajemo na obranu protiv slatkih Slavena Čeha, koji digoše već od godinu dvije čitavu hajku, na nas, a sve iz svoje igno- rancije. Pazite gospodo oko ,Nar. List.“ upozo- rujemo. vas još sa vremena, da se ne biste tužili na nas, da smo opet krivi razdoru ! Kad nam neznate da pomognete a vi šutite i promatrajte.. Jer budete li nastavili, znajte da ni mi šutiti nećemo, pak ćemo vam dokazati, da vas mi bolje poznajemo nego li vi nas, i još vas upuću- jemo da ne sudite upoprijeko, jer bi vam se mo- glo doviknuti : ,Si t1cuisses philosophus mansisses. “ Svršujem onom izrekom, koju poručiše ne- davno neki hrvatski seljaci svome kotarskom po- glavaru : Recite Vi tome gospodinu, meka nam on dade mira !“ Dalmatinski Frank. Neki narodnjački političari i listovi prozvaše iankina dalmatinskim Frankom, Mi nalazimo da je izraz vrlo zgodan i da ga je don Jure potpu- no zaslužio. , ., Dr.. Frank otvorio je oči narodu hrvatskom financijalnom pogledu. Prije njega opozicija na olju lutala je u tnimama. Tvrdilo se dodu- .je Banovina financijalno podregjena ugar- ali dokazi nijesu bili svakome jasni. Dr. u tome imade trajnih zasluga. On je teš- iukom dolazio do službenih podataka; on to RELI i računao prihode i rashode Hrvatske, je onda: utanačivao troškove vojske i zajed- posala i razmjer, u kom bi Hrvati te tro- i ez g i . zajedničkih posala troše u Hrvatskoj, | podmirivati, Sravnjivao je svote koje maljske zaklade i pozorno pratio kuda ide njiho- va dobit. Čovjek se znojio i radio i plod svoga rada narodu priopćio, pa mu dva a dva četiri pokazao kako stvari stoje, te kamo ide njegov no- vac. Magjari su prije uvijek dokazivali, da Hr- vatska ne bi mogla po sebi živjeti, jer oni za nju svake godine na milijune troše, da pokriju defi- cit. Dr. Frank zatnkao je tu klevetu, te je broj- kama izišao ma srijedu i dokazao da ne samo oni za Hrvate ne troše ništa, nego da iz Hrvatske nose u Ugarsku i da su mnoge magjarske radnje izvedene novcem hrvatskog poreza, hrvatskih za- klada i hrvatskih državnih šuma. Ovako je radio Biankini za Dalmaciju i za hrvatsku stvar uopće. Ako nas austrijski političa- ri i narodi naše monarkije danas poznaju nešto bolje to je njegova. zasluga. Prije, hrvatski zastu- pnici u Beču obično su mučali. Ne govorimo ovi- jem da nijesu ništa radili. Biće radili i zauzimali se, ali to bi bilo većinom privatnim putem. U Reich- srathu malo su kada isticali hrvatsku stvar i hrvatsko državopravno stanovište. Jedino iza no- vih izbora, kad bi uljegli u Hohenwartov klub, u- činili bi malu izjavu, da oni tijem ne odustaju od temeljnoga svoga programa. I na tome bi svršilo. Moguće da tamo, gdje se biju velike stranke i ši- roke ideje ljudske misli i ljudskoga društva, da im se činila naša stvar ko riba izvan vode, pak su je pustili neka čeka. S druge strane može bi- ti, da Hohenwartu nije bilo drago, da oni ,drža- vopravnim pitanjem potresaju temelje Austrije.“ Ali fakt je da se o hrvatstvu i hrvatskim težnja- ma malo ili nimalo govorilo. i Biankini u Beču poveo je sasvim protivnu politiku. Nije ni on iz početka bio posve vješt ba- ratati tugjim jezikom u jednome onakome saboru, ali ga je za malo potpuno izučio. On je u Beču držao vrlo mnogo govora. Nije bilo pitanja, nije bilo predloga ili važnije rasprave, u kojoj on nije učestvovao. Da se potpuno ocrta njegov parlamen- tarni rad, mogla bi se napisati čitava jedna knji- ga. On je svaku zgodu upotrebio, samo da tako rekuć ,popularizuje“ dvije stvari, koje su mu na srcu ležale: hrvatsko državno pravo i Dalmaciju. Za jedno i za drugo svojski se je zauzeo. U naj- sitnijim pitanjima ekonomske ili upravne naravi, nije on zaboravio istaknuti, neka ljudi znadu, da Beč nije naše mjesto nego Zagreb, da Dalmacija pripada Hrvatskoj. Ovu Dalmaciju on im je opi- sao do najmanje sitnice. Iznio je zapuštenost i nevolje zemlje, potužio se kako se za nju ništa ne čini, kako nema komunikacija, kako je klau- sola zadala teški udar najglavnijem proizvodu po- krajne. Sve je on to iznio ma dvor, Iz početka drugi zastupnici čudili su se, da se nalazimo u onakom stanju, kako ga je Biankini opisivao i nijesu vjerovali. Ali malo po malo osvjedočili su se, da je dalmatinski zastupnik govorio istinu. U ovo zadnje doba čuli smo izjava sa visokih mje- sta, da_se je s Dalmacijom maćuhinski postupalo. Viši krugovi stadoše se s nama zanimati, počelo se govoriti o Dalmaciji; dolaze k nama da nas vide, ustrajaju društva za Dalmaciju. Eto onomadne kod primanja istarske deputacije N. V. sam naš kralj milostivo je izjavio ovo priznanje: ,I Istra je mnogo pretrpila vinskom klausulom! Ali znam da je jadna Dalmacija razmjerno pretrpila puno vi- ši.“ Nebrojene interpelacije, koje je Biankini sva- ki čas stavljao na vladu, probudile su opću po- zornost, pak ako se i ne možemo nadati velikijem stvarima, ali da se barem pruži narodu prvi po- četak, na kome će on sam poslije dalje graditi. Hrvatsko ime bilo je onijem gore s kroz nepoznato. Dalmatinske zastupnike zvali su Dal- matiner, Jugoslaven ili Siidslaven. Biće možda to- me doprinosili i oni sami, svojim ponašanjem. Biankini je u svakoj prigodi isticao hrvatstvo zemlje, dokazujuć da amo žive jedan narod, na- rod hrvatski. Družio se je sa zastupnicima brat- skih naroda i pošlo mu je za rukom, da im raz- bistri pojmove u našem zamršenom narodno-ple- menskom pitanju. U jednu riječ, kako se je Frank trudio, da narodu u Banovini ukaže pravi položaj u kome se nalazi, tako je i Biankini nastojao, da nas, našu stvar i našu pokrajinu upoznaju oni, s kojim danas stojimo u doticaju, pak ga punim pravom možemo nazvati — dalmatinskim Frankom, ti6 može reći da ne vrši svoju zastupničku duž. nost. Trebalo bi ga još poslati u delegacije. Hr- vatska riječ, koja bi se s onoga mjesta čula, odje- knula bi cijelom Europom. Biankini u delegacijam, makar samo za jedno zasijedanje, upoznao bi Eu- ropu s hrvatskim pitanjem, to bi hrvatskoj stvari više koristilo, nego vas dvadesetogodišnji oportuni- zam narodne stranke. Naši Dopisi. Bosna, 31 Marta. Velecijenjeni Gospodine Uredniče! Najuljud- nije Vas molim, da ovo njekoliko redaka uvrstiti izvolite u Vašu dičnu ,C. H.“ Evo uprav sad će se navršiti godina, kako je lanjskom franjevačkom kapitulu u Bosni, presjedajući O. Vjekoslav iz Parme, General franj. Reda, uz privoljenje bos. franjevačkog starešinstva, njeke reforme uveo, ko- je bi uprav neumjesno bilo na javnost iznositi. Mi smo se nadali, da će se barem tom prigodom i naše kukavno i žalostno kapelansko stanje po- boljšati, ali se ljuto prevarismo, jerbo naše želje ostale su: glas vapijućeg u pustinji, kao što su bez uspjeha ostale i novo uvedene reforme. Mi smo se lani tužili na ovo kukavno stanje i to jav- nom glasilu ,C. H.“ pa nam nije bilo nikakve po- moći, ali ipak nećemo duhom klonuti. nego po- novno na javnost iznosimo ovo njekoliko riječi, nebi li barem one urodile dobrim plodom. Bosan- skih kapelana, ondje, gdje ne ima škole, vrlo je žalosno stanje. Oni moraju ispovijedati, pripovijedati, krsti- ti, jednom rječju: blizu sve župne poslove obav- ljati, a njihova godišnja plaća sastoji od 60 (šest- deset) fior. i 20 novč. Svi pak ostali prihodi idu župnicima. Je li ovo pravo i pred Bogom i pred ljudima? Ja, koji sve blizu terete snosim, da imam za sav moj trud plaću od 60 fior. i 20 nč. od kojih moram se odijevati, obuvati, duhaniti, ako obalim i liječiti itd., a mom župniku svi pri- hodi, dapaće i sv. mise koje govorim svakim danom? Vrlo bi dobro i pametno učinilo stareš. bos. franjev., da ovoj prijekoj potrebi na vrijeme lijek pruži, jerbo nije moguće s ovako malom plaćom na kraj izaći. Ovo je istina nepobitna, a da ko ne rekne, da pregonimo kad ovako pišemo, slobodno je sva- kom, ko god hoće i može, nek pobije ovu istiau. Jedan kapelan za sve druge. Na Megjini Općine Sinjske, 1 Aprila Vidite li grdne dogogjaje U našemu kletu zavičaju Od krvnika i bezzakonika. Martić. Uvjeren sam, da su Vama, velecijenjeni g. Uredniče, poznate sve okolnosti, koje su nastale tekom prošaste godine u Općini Sinjskoj, te bi i suvišno bilo da bi Vam o istijem stao pripovjedati. Dozvolite mi samo da Vam opišem njekoliko či- njenica o postupanju viteza, brata mu Agana, i 0 njihovijem pristašama, te i o povratku ncumrlog za- stupnika g. Nein-a. G. Vitez otkad je stupio na prijestolje Ko- mesarevo, sve mu rekao bi, munje iz očiju sijevaju — ovako mi Glavičani pripovjedaju — sve ga, ka- ko oni kažu, neka čuminjevica osušila, i da je po- crnio ko kamen sinji. Anatema! Anatema! Promje- njiva glavare sve po svom ćeifu; obečaje rectejpri- jeti cetinskijem župnicima, da će im on, — gdje oni... — davati plaću iz općinske blagajne, mje- šte redovine; naregjiva Cetinskom kafandžiji da ne smije iza ponoći držati kafanu otvorenu (ad quid?!) šalje svoje poklisare od Iruda do Pilata da mire narod ; — komu je i do očajanja još njegova pre- gjašnja uprava došla — da mu prikazuju tikvu za rodakvu, da mu obećaju veliku budućnost, i ako se ne podvrgnu želji vitezovoj, da će ga na mijeh derati. Ago, s druge strane, bijesni svakijem da- nom sve to više, gleda, a na svaki način, da se o- sveti mojijem Glavičanima, što iuz gusle pjevaju »pobjednicu“ o raspustu općine Sinjske..I njega je njeka čudna bolest uništila, rekao bi, ko ga je poznavao, da je ono drugi Toni. Anatema! Anate- ma! On ti upravlja svijem poslovima, on ti prima svaki haber, pošto se vitez više u to i ne razu- Ovakih ljudi narod treba, Njemu se veo mije, Dojadilo mu! Uvidio je, ta nije toliko bodaat Y < %