# nin. Žasto bi mu dakle zabranili ispovijedati svo- = * ju narodnost? Možda za to što on poteže platu ' od države?! Ona ga plaća opet našijem novcem, ali ofi 4o ne dobiva, da u politici radi onako ka- ko vlilda hote. Činovnik je plaćen da vrši svoju zvaničilu dužnost t. j. da obavlja one poslove, ko- _ je mqdonosi služba. On je dužan da sluša svoje starješine, biva vladu, i da izvršuje njezine nared- be — u uredu i u zvaničnim poslovima. Van ure- da i u privatnim poslima on bi imao biti slobo- Narodno osvjedočenje spada, s ovoga gledišta, u njegove privatne posle. Kao što mu se ingeren- cija vladina ne može, protegnuti u krug obitelji, tako isto ne bi smjela zaviriti u njegove narodne osjećaje. Ako joj je stavio na raspoloženje . svoj rad i umne sposobnosti, savjest, čustvo i narod- nost nije, jer se te stvari kupiti ne mogu. Zašto dakle činovnik ne bi se smio iskazivati kao Hrvat, pak recimo baš i kao pravaš? U Hr- vatskoj, gdje se ustavnost i izborna sloboda tuma- če kako svi znamo, više puta reklo se s vladine strane, da činovnici ne smiju pripadati ni glasova- ti opoziciji, koja radi proti državnom sustavu, a 0- ni su u prvom redu dužni da ga sačuvaju. Dos- ljedno ovim naukama, u Hrvatskoj svaki činovnik, koji glasuje za pravaše, odmah je otpušten. Pravedna li postupanja! Sisteme ruši i gradi slobodna volja na- roda a ne činovnici. Jaoh onomu koji bi visio jedino o njihovu posluhu ! Neko može biti izvrstan poštarski upravitelj, zdušan poreznik, pošten carinar, pa sa- svim tim uvjeren, da današnje stanje domovine na- še nije dobro i da bi ga valjalo promijenuti. Oni pak koji mu tu slobodu ne dopuštaju, smatraju ga lutkom ili političkim strojem, kojim se može okre- tati kako hoćeš. Oni onda zlorabe svoju vlast, kad potčinjenim ocima obitelji, pod prijetnjom da će kruh izgubiti, naregjuju da glasuju proti svome o- svjedočenju i da rade za nešto — za što ne bija- hu imenovani. Ti obično govore, da se činovnik ne smije baviti politikom, a tamo od njega čine po- litičkog agitatora prve vrsti. Ali svaka stvar ima granicu. ne bi smio tjerati politiku. Misliće kogod da smo u protuslovju, no ni- je tako. Riječ politika danas se krivo tumači. Je- dno je ostati vijeran svome načelu i svojoj narod- nosti i pri izborima glasovati po svome uvjerenju, drugo je upravljati strankama i voditi političku akciju. Licumjerstvo danas to neće da razlikuje, nego svakoga, ko reče da je Hrvat, odmah denun- cira da tjera politiku. U istinu ovdje je velika razlika- Činovnik je pozvan da obavlja tolike javne poslove, koji od njega zahtijevaju savjesnost, o0- bjektivnost i najveću nepristranost, Prosti narod ne gleda u činovniku običnoga čovjeka, već neko više biće, koje nekad mrzi nekad ljubi, a uvijek mu se klanja, kao onome koji prestavlja vlasti, o- slanja se na zakon, pak do prigode može upotre- bit i silu. Kad bi se ovaki ljudi dali na javnu po- litičku borbu i agitaciju, oni bi i nehotice uzeli sebi u prilog onu pogodnost, koju u puku imaju ne kao gragjani nego kao prestavnici oblasti. Dru- gijem riječima, oni bi zlorabili upliv svoga zvanja u stranačke svrhe, iz čega selako može da izleže pristranost i nasilje i sve ono što je s tijem spo- jeno. A bi li to bilo pravo? Mi smo osjetili kako to pogubno djeluje na zdravi politički razvoj narodg. Mi imamo kod nas jednu stranku, čija glavna snaga počiva u buro- kraciji. Elimirajte nju i ubili ste stranku! Ona se još i danas tim uspješno služi, premda joj je sta- ra moć oslabila. Nazad dvadeset i više godina ći- novnici iz ureda vodili su za nju političke borbe Činovnik ipak vlasti ne treba ni govoriti. Ko je od našijeh sije- dijeh ljudi zaboravio stare preture za vrijeme pr- ve narodne borbe? Oni su svojom vlasti i polo- ji naše pokrajine. Dosta puta u političke svrhe služili su se srestvima, koja su im za sasvim dru- ge isto tako svete i uzvišene misije bila povjere- na. Svako mjesto Dalmacije moglo bi o tom dati dokaza, a mi ćemo samo spomenuti se dopustiti sva sloboda u načelu, u ispovijeda- nju svoje narodnosti. Na izborima neka ne razdra- žuje, ali neka mirno glasuje kako god on hoće. U nas ova stvar_činiće se smiješnom, a još više u Hrvatskoj, u kojoj se na činovnike tako u- pliviše, da ne samo sto ne smiju glasovati kako misle, nego u protivnom slučaju ne 1uogu ostati neutralni. U Hrvatskoj činovnik, koj ne glasuje za nikoga, počinio je isto takav zločin“, kao i onaj koji bi glasovao za pravaša. Ovo su skrajnosti ko- je rijetko gdje vide. 'Ali u Beču za zadnjih izbo- ra, svi profesuri, učitelji i državni činovnici glaso- vaše za antisemite, koji vladi prave najžešću opo- ziciju. Je li im ova za to što naudila ? Nije i nije mogla premda ju je ,Nova Presse,“ liberalna sa- mo za se, opetovano pozivala, da ih kazni, a či- novnike denuncirala. Oni se nijesu isticali, nijesu agitirali, ali kad ih se pozvalo, da predadu svoj glas, oni su ga dali onomu, komu im je njihova savijest bila naredila. Ovo bi trebalo da bude izgledom koli vladi toli činovnicima. Kao ljudima koji na neki način prestavljaju vlast i silu, nedajte im da se ističu u strastvenim narodnim i političkim borbama; za- branite im da vode politiku, a nadasve da ne sa- stavljaju stranke — ali im za to ne uskraćujte ono što im jamče isti temeljni zakoni države: pra- vo ispovijedanja svoje narodnosti i slobodna glasa. = = Pismo iz Zagreba. Zagreb, 3 Maja. Na sam Uskrs poslije 11 sati u večer uzdr- mao je Zagrebom dug valovit potres prilično jak, a najžešći nakon katastrofe od 1880. godine. Gra- gjanstvo je provelo noć u strahu, jer se je misli- lo, da je to mjesni potres, dok nijesu sutradan stigle vijesti iz bliza i daleka, da, je potres veo- ma prostran opseg zahvatio. Sveopća je žalost zavladala, kad se je čulo, da je posestrima Lju- bljana u ruševinama. Bratska ljubav hrvatsko-slo- venska pokazala se je i ovom žalosnom zgodom na sjajan način. Gradsko poglavarstvo, kazalište, društva, banke: i privatnici dopriniješe znatnih svo- ta, pa je već nekoliko hiljada otposlano nastra- daloj braći, koje još uvijek jači i slabiji potresi uznemiruju. Lijep će prihod umići od koncerata, što ih sveučilišno društvo ,Zastava“ i razna pje- vačka društva priregjuju. Rodoljubno se zauzeše pri sabiranju prinosa ugledniji Slovenci ovdje na- stanjeni. 1 Uspomena mučeničke surti hrvatskih veli- kaša Zrinjskog i Frankopana proslavila se je 30. Aprila i u Zagrebu i u drugim mjestima svećani- je nego ostalih godina. Zadušnicama, priregjenim od sveučilišne omladine s gragjanstvom skupa, prisustvovalo je brojno i birano općinstvo. U ve- čer je bio komers u gragjanskoj Streljani, a u kazalištu se prestavljao Posljednji Zrinjski“ od Dragošića. Mimogred spominjem, da je isti pisac uručio upravi kazališnoj nov komad ,Siget“, a Dr. Tresić, koji je ,Ljutovidom Posavskim“ o- pravdanih nada pobudio, predao je svog »Simeo- na Bugarskog.“ Već je šesta godina, što zagrebački radnici svetkuju 1. Maja. Taj dan obustavljene su većim dijelom radnje. U ,Sokolu“ se sabralo do hiljade radnika na skupštinu, koja je zaključila razne re- solucije o općem izbornom pravu, osamsatnom ra- du i slobodi štampe i udruživanja. Poslije podne prirediše radnici u velikoj povorci izlet u okolicu. Matici Hrvatskoj“ udijelila je vlada za ovu godinu 3000 forinti potpore. X. Naši Dopisi. Drniš, 5 Maja. Veleučeni Gosp. Uredniče! — Osvauuo je prila, kobni spomen smaknuća velikana hr- vatskih Zrinskog i Frankopana. Kao da isto nebo sažaljiva smrt ovih velikana, u ovaj dan bijaše tmurno, crnom koprenom oblaka pokrito, a kad i kad bisernu suzu pušstaše, da orosi ovu mukotrp- nu zemlju. Kako svagdje, gdjegod ima čestitih Hrvata, tako i mi posvetismo ovaj dan za svete duše bla- gih pokojnika, otpjevavši svečanu misu uz sjajni katafal uz prisustvo gragjenstva. Bez ikakvog političkog smjera, bez ikakve demostrativne nakane, u ovaj dan vijahu se za- stave po stijega na Općini, i na javnoj kafani, a po gradu bijahu izvješene osmrtnice. Bijaše sve spokojno, mirno kako i zahtjeva dan žalostna spo- mena. Ali vrag ne miruje! Ova smjerna i spokojna svečanost udarila je u oči onoj šačici naših Srbakovića *) te stali krije- štat, vikat kao da ih je zmija ujela nemoguć pod- nijet zastave hrvatske, a najviše im zavrtiše moz- kom — osmrtnice — te stali vikat: da su bun- tovne, nelojalne, izazivne, što prijaviše žandarma- riji, da moraju proti tome povest istragu, te uz put posloše njekoliko medenih ,Srpskom Glasu.“ Na ovo odmah jedan ,fiirer“ srbin, koji je često i kolovogja pri sastancim njihovim, preduze svoj pošteni zanat. Istraga se povela proti pravašim i njekidan na 3 tek. bijaše gosp. Poglavar koji ovršio istu. Pravaši, koji uvijek smjelo stupaju i kojim istina sja na čelu, a koji jedino rade za svoj narod, od- rješito izjaviše, da im ni na kraj pamet nije bilo ikoga uvrijedit jal kakvu demonstraciju učinit; a sastavljači očitovaše se sami, izjavivši: da u istim njima nema ništa nelojalna jal deimostrativna, pa to je mogao svat uvidjet, koji ih je proštio. Ali factum infectum fieri nequit, ne može- mo neg zahvaliti excelenciji gosp. Jake i gosp. Grivića, koji znadu sa gosp. Kačićem tako ljepo hvalit Hrvate. O gospodo! — dakle mi ne smijemo na tlu hrvatskom spominjat se naših starih, a vi uzumi rladini na sv. Lazara i sv. Savu možete crkovnu svečanost obraćat u pravom smislu u političku, vas dan puškarat, slavit, a crkvu okitit sa zastavam kraljevine Srbije, izazivne sastanke sastavljat, de- mostrativne objede činit, nebranjene govore držat, pjesme skroz demostrativne pjevat kao na pr: ,Udri, udri po kožunu Starčevića u pržunu.“ Pa šta bi gosp. Miović i gosp. Petrović, da su čija druga djeca (t. j. hrvatska) kao njihova za obje- dom političkim na sv. Savu ove godine, onake sablažnjive pjesme deklamirali?1 šta bi gosp.. Miović, da bude ko od naših mo mrsko djelo učinio, kao što je njegov sin, 0 Uskrsu u našoj Crkvi? Za sve ovo cijenimo da naša žandirmarija zna, a možda i starija vlast, pa ipak ništa, a mi nek zapjevamo koju hrvatsku pjesmu, — što mo- žemo kao u svojoj kući — nek se i najmanje sje- ne hrvatske sjetimo, eto ti proti nama srpskijeh špijuna, eto ti istrage i stotinu drugih neprilika. A zašto?! Što smo krivi? — krivi smo što smo živi, ili — što smo pravaši! — Još ćemo upitat gosp. Miovića u kojoj je povijesti štio, valjda u Ružičićevoj, da su Zrinjski i Frankopani puka izmišljotina današnjih pravaša? A sad ćemo završit, želeć, da nam sine pra- vica jer — sine justitia, quid sunt civitates, nisi magna societas latronum ?! Gruda, 6 Maja. Mnogo zaslužni gospodine Uredniče! Bijah vam obećao izvjestit Vas o otvoru naše Hrvatske Konavoske Čitaonice, pa se evo odocnih s uzroka što je moje pero vrlo slabo, da opiše onako veli- čajnu svečanost, a opet sam uvjeren bio, da će Vas vrsnije pero o stvari izvijestit. Pošto to do- sad nije učinjeno, a jer je zadata riječ dužnost, to evo me sa nekoliko riječi. Već dva dana prije otvora vidjela se neka neobična kretnja po Grudi — znak da se nešto vesela sprema. — Jedino je svačiju dušu uznemi- rivalo oblačno nebo, te se svaki čas pogledalo, ko da bi se htjelo odgonetat hoće li rgjavo vrijeme svečanost pomutit. — Oblačna nas subota ostavi nekako zlovoljne, da nas tim većma obraduje ne- djelja svojom vedrinom. Zoru svečanog dana pozdravi pucanje topo- va, a mile hrvatske trobojnice na čitaonice i po ostalim kućama lepršahu na jutrnjem povjetarcu, da je bilo milota. U to prispje i glazba i nasta neopisivo slavlje..... Prispje i sv. misa, te drugo- vi iz Čitaonice pod trobojnicom uz pratnju glazbe *) U Drnišu nema Srba nego desetak pravoslavnih Hr- vata. Popovi su ih, kao svukud, vjerom posrbili, Inače prostiji i danas govore samo hrvatski, Ur