1& jošegore. Tamo domaći dave se u blatu poroki
i mana, dok njihovo mjesto zauzimlju Rumunji,
sima preko 200.000 duša. Čudne li
ipak nepravedni, kad bi svu krivicu
1 narod, ili ma one te su pozvani da
I Magjari dosta su krivi. Jer se osje-
ijim u takom rastvaranju našega na-
indirektno podupiru, tim što sistem

rado gleda kroz prste onim, koji ga služe. Ovo u

> prvom redu vrijedi za neke sveštenike, prama ko-

jim, ako su pristaše izvjesne politike, i sami bi-
skupi malo mogu. Jest, Magjari i njihovi pouzda-
nici u ovom stanju Slavonije nose na sebi veliku
odgovornost.

Ali nije kuda, kukati ne pomaže, rada se
hoće. Skrajnji je čas, da se zauzmu, svi oni koji
su u prvom redu pozvani. Kako će narod napre-
dovati kad mu obitelj boluje i kad su mu vogje
zaraženi? Tomu treba naći lijeka, a onijem koji
lijeka neće, nek im bude javnog žigosanja, neka
ih svaki pravi rodoljub prokune kao avetinje, koje
narod otrovi napojiše. Traži se pregnuća od mla-
gjih sila, svećenika. učitelja, liječnika, posjednika,
da narod probude, osvijeste i na dobro upute.
Spasimo što se spasiti dade, otvorimo marodu oči,
da nam naša ravna Slavonija ne pogje stopama
Banata i Bačke, koji su za Slavenstvo već izgu-
bljeni. Legije tugjinaca poplaviše one krajeve,
centrum srpske kulture, Novi Sad, već je u nje-
mačko-magjarskim čamperima, a otale spuštaju se
u Biograd i dalje na istog, kao mora, koja davi
sve što je naše. Nedajmo da bude tako, nego da

= do deset godina s radošću čitamo novo izvješće

i

 

r/R

pla

buduće patrijotičnije komore osječke, koje će nam
veselo javiti, da je hrvatstvo napredovalo i da se
ono 200.000 došljaka utopilo u moru našega na-
roda. Prenimo se, braćo naša slavonska, dok je
još ma vrijeme, jer inačije stignuće nas nemila

sudba polabskih Slavena!

 

Pomozimo Ljubljani!

Iz nesretnog glavnog grada mile naše pose-
strime Slovenije primismo slijedeći poziv, koji rado
uvršćujemo, upozorujuć naše sugragjane, da se
sjete braće u onoj istoj nesreći, koja je i nama za-
kopala sjaj slavnoga nam grada. Ne treba prijevoda,
jer je ovo bratski jezik, koji će svak razumijeti :

»Na Veliko noč opustošil je grozen potres
naše cvetoče deželno glavno mesto Ljubljano in
nje okolico na daleč okrog.

Že prvi sunek, ki je bil malo pred polnočjo,
bil je toli silen, da so se vse hiše zmajale, mno-
go ljudi pa je bilo žrtva grozne katastrofe. Na-
daljnji sunki so uničili še ostalo popolnoma. Mi-
lijone iznaša škoda, ki jo je provzročil potres na
hišah; preteča gospodarska bćda ne di se pre-
računiti.

Brez stanovališča jih je na tisoče ljudij, ki
bivajo v šotorih in barakah; med njimi je otrčk
v najnežnejši dobi in bolnikov.

Prebivalstvo je vsled te najgroznejše vseh
prirodnih sil upropaščeno. Zaupaje v Boga bode
se pouzdignilo in ojačilo, vendar mu morajo po-
magati soljudje v obili meri, ako si hoče postavi-
ti razdejane cerkve in šole, ako si hoče sezidati
nova stanovališča, ter si tako zagotoviti pogoje
svojega gospodarskega ustajenja.

Njega Veličanstvo, naš milostivi, dobrotni
cesar priskočil nam je prvi na pomoč, kakor na-
vadno, tako tudi zdaj, z bogatim darom.

Nas pa, stoječe še vedno na tresoči se zem-
lji, prešinja le jedna misel, kako svojemu nesre-
čnemu: prebivalstvu pomagati in ga rešiti, in za-
tegadelj apelujemo v teh težkih in tožnih časih
na sočutje in ljubezen do bližnika po širnem sve-

tu in prosimo pomoči.
. V Ljubljani aprila meseca 1895.
Pomošni odbor za LZjubljano in okolico:

Viktor baron Hein
e, kr, deželni predsednik

s častni predsednik.

i ion Dete zutos Soateeii
etetoi (Parer ubljanski
i sv Dr. Jožef Račič

eo e. kr, dvorni svatnik

olni oi (15 o ooolnik,

Leon graf Auersperg, c.

šef tvrdke Ig. pl. Kleiumayr & Fed. Bamberg. Franc ,
Doberlet, tovarnar pohištva, načelnik gasilnega dru-
štva. Dr. Sebastijan Flbert, knezoškofijski konzi-
storijalni svetnik in stolni kanonik. Ivan Fis, stol-
ni župnik in knezoškotijski konzistorijalni svetnik.
Dr. Vinko Gregorić, primarij. Ivan Hribar, občin-
ski odbornik in deželni poslanec. Andrej Kalan,
stolni vikar, Dr. Valentin Krisper, odvetnik. Jo-
sip Krisper, sošef tvrdke Ant. Krisper. Matija
Kunc, člen trgovinske in obrtne komore, krojaški
mojster. Peter Lassnik, trgovec. Leopold baron
Liechtenberg, deželni poslanec in veleposestnik. ,
Josip Luckmann, predsednik kranjske hranilnice, j
šef bankovne hiše L. C. Luckmann. Emerik Ma-

yer, šef tvrdke J. C. Mayer v Ljubljani in banko-

vne hiše E. Mayer & drug v Gradci. Ivan Mathi- :
an, e. in kr. dvorni založnik in tovarnar pohištva.
Ivan Murnik, ces. svetnik, deželni odbornik in ob-

činski svetnik. Ivan Perdan, predsednik trgovinske

in obrtne zbornice in trgovec. Vaso Petričić, ob-

činski odbornik in trgovec. Karol Pollak, trgovec.

Dr. Adolf Schaffer, deželni odbornik. Dr. Anton

vitez pl. Schoeppl, odvetnik. Ferd. Souvan, šef

tvrdke Fr. Ks. Souvan. Dr. Josip Supan, ravna-

telj kranjske hranilnice. Dr. Ivan Tavčar, odve-

tnik, deželni poslanec in občinski odbornik.

Naši Dopisi.
Mljet, 11 Maja.

Kako sam se nadao tako se evo dogodilo.
Moj dopis u br. 14 ,Crv. Hrv.“ uzvitlao strašni
prah u silne srpske mljetske redove. Jovica od ije-
da zavrknuo većkrat svoje stopropomoljevajuće-
povjesno-kipuće brčiće, dočim g. Matej protare dva
tri put kažiprstom desne ruke svoje pamet-čelo.
Ožareni tako žeravicom mišljaše što se ima učinit,
pa kroz drugi mjesec dopisivanja, ispitivanja, kon-
sultovanja, odvali Jovica, ko jednom pop Mićo:
Divno pismo, jadi g& ubili!“ pak šnjime na Pile
pod censuru te od tud u Vrčevića pred sobu. Bo-
že moj koja razlika u fantaziji izmed ovog zadnjeg
dopisa u br. 18 milog ,Dubrovnika“ i drugijeh ?
Tu nema one lijepo-hedaste šale kao n. p. raskre-
čit se kraj ognja uz bokaru vina itd.; al ipak o-
stalo je uvijek ono ogavno ocrnivanje, laž i de-
nuncijacija. A ma to su prirodne kreposti naših fa-
narijota. Nu koja fajda kad se sastalo zlo gorim,
pak ti kuju u već poznatoj kovačnici. Četiri su tu
na broju majstora vredniji jedan od drugoga. Mali
Jovica, sin jednog od prvih i najvigjenijih ljudi na
Mljetu, poštenog i časnog Hrvata Luke, koji nije
se dao uhitit na lijepak bezmislenog laži-srpstva,
potpiruje vatru mržnje protiv svojijeh seljana Hr-
vata. Jovici se ne rači da mu je pop Jure uste-
gao uzde, pak on 'šibaj i crni s desna i s lijeva,
no ne samo popa Juru već i njegove prijatelje.
Jedne lažnijem tažbama, druge umiljenim denunci-
jacijama u prljavom ,milom ,Dubrovniku“, pa se
ne bi posramio i prot ocu da baci dvije tri. da
mu to nije brisao, tako se govori, od njega pame-
tniji, al i lukaviji g. Matej. Jovici i njegovoj druž-
bi nije kud odgovarati, pošto mislo u svojoj glavi
da kad im se odgovara, nješto i oni vrijede. Toga
radi im valja učinit isto ko vojvoda Draško: ,Ho-
ćah ubit jednu kukavicu, a žo' mi je fišek ošteti-
ti.“.Nu ako je Drašku žao bilo fišeka, meni je vre-
mena, jer neću da ga s njima gubimo, ipak ću o-
mjerit dževerdarom ko i Draško, te onako u krat-
ko splestit mali vjenčić upita na Jovicu, koje će
on priopćit plemenitoj svojoj družbi, pak mu ost;
vljam na obraz i poštenje, da ostaviv u miru po-
kojna imena i prezimena, odgovori. Časne pak či-
taoce, te će imat ustrpljenstva ovo pročitat neka
sude da li je vrijedno odgovarat i gubit se s ona-
kovijem ljudima. Pozor !

1. Kad je počelo amo na Mljetu srpstvo? Ni-
je li zar to uveo g. M. G. sa g. S. dok bi još ko
studenti dolazili na Mljet o školskijem praznicima,
te u Maranovićima na taraci, Jovo, tvog oca bu-
laznili o nekakvom srpstvu nigda dotle neču-
venom ?

2. Nijesi li ti iza tvog dolaska iz Dubrovni-
ka, gdje si njekoliko doba za veću tvoju škodu

učio, bio zaćurio za srpstvom te ubilježivao u Sr- |.

be tvoju svojtu i druge? Nijesi li ti narinuo g.

in kr. demoni
deželni poslanec, veleposestnik. Otomar Bamberg, |

 

   
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
  

Kuzmi i drugim prljavi tvoj mili ,Dubrovnik ?“ —
Sjeti se Sv. Mate i Ivanjdana! —

3. Nijesi li po Maranovićima i drugdje obli-
jetao kuće te propagandu pravio, dapače se i gro-
zio veleć da ćeš otvorit butigu, na račun g. Ban-
ca, pak da ćeš onda držat Marane na uzdi, te će
morat na silu biti srbi ?

4. Nijesi li ti pred jednim poštenim maran-
skim seljakom, koji ti je predbacio kako možeš i
ti biti megju srbe, reko da je zaludu više, da znaš
da si na krivom putu, ali ,što bi rekli moji pri-
jatelji u Dubrovniku ne bi smio od bruke knji-

. ma“ ?(l)

5. Nije si li ti nagovarao drugog marana se-
ljaka, koji je doprinio za bandijeru hrvatsku, da
reče da nije dao za trobojnicu nego za barjak cr-
kovni ?

6. Nijesi li se ti Jovica pred trećim maran-
skim seljakom izrazio, da bi volio popu Juri ka-
petanu — kako ga ti s družbom imenuješ — dignut
misu, nego Bog zna što?

7. Zašto nijesi se poštenja držao, te ispravio
ono što si na poštenu riječ obećao, biva one po-
dle insinuacije od tebe napisane, a na Pilami ra-
tificirane kod Maroje i Ratka protiv popa Jure?
To si bio reko kad si iz novačenja došao, dapače
nadodao da će i poć dopis protiv svrzimantije, či-
je ime nijesi dostojan da spominješ, a nek mo li
da se onako prostački o njemu i njegovijem po-
štenim pregjima izruguješ. Je li tako?

8. Ko je silovav, podmićivao, grozio se djeci
maloj i velikoj da viču: ,Živjeli Srbi?“ — Ti pak
iz velike otačbenićke ljubavi vičeš: ,Evviva! —
Pa da stave pod noge trobojnice hrvatske te se
nalaze na papirićima Jedinstvo“ i ,Bog iHrvati ?“

9. Što ćeš rijet kad te upitam za one pokor-
ne molbe isprepletene koje si družbom upravljao
ad superos kroz tvoj kanavac protiv popu Jure,
protiv svrzimantije, e da vam se napokon oni smi-
luju te da vas oslobode od ta dva tenjca i legro-
manta ? (!)

10. Ne držite vi sinode ne, falio sam, već
držite koncilijabule gdje činite tužbe i muteć nate-
žete konop, dok ne pukne a onda....?

Preko svoje volje oduljih, oprostite g. Ure-
dniče, ja bi još dulje ali neću otimat prostora. Ne-
go tvrdu vjeru dajem tebi g. Jovo i družbi tvojoj,
budete li u me ticali, opećete se. Još ovo pitanje
pak sam svršio. Molim te Jovica, de mi pripovigji
da i svijet znade, koliko imađe tijeh srbalja na
Mljetu ? Uvjeri vasiono srpstvo, da je ovo srpsko
ostrvo, izagji ma polje s imenima i prezimenima.
— Dokle to ne učiniš neću ti odgovarat. (I ne-

mojte jer ne zaslužuje. Ur.)
Ljubomir Žeravica.

: Kotor, 12 Maja.

Od nazad nekoliko vremena obuzela je pre-
velika žalost naše Velike Srbe sa posestrimom Le-
gom; kada dočuše da je premješten u Brno za-
darski talijanac Adobatti, major bokeškog domo-
branskog bataljuna, koga zastupnik Gjuro Vuko-
tić nazva ,velikim dobročincem Boke.“ Ali ne po-
moglo im ništa ovaj put, valja da seli, Zato se
na brzu ruku sastavi odbor od gg. Petra Rama-
danovića agenta crnogorske vlade, strica mu llije,
g. Stefanovića, izraelićanina Viktora Mandela, Le-
ginog blagajnika i druge neke gospode: da se ide
od jednog do drugoga činovnika, mjesnim trgovci-
ma srpsko-talijanske stranke i drugim Srbima (pa
bili domaći ili crnogorski), da se sakupi što više
novaca, eda se g. majoru pri polasku najsvečanije
iskaže osobita blagodarnost za ono rijetko dobro-
činstvo učinjeno Boki: da se pozdravi sa živio,
glasbom, rasvjetljenjem i pucanjem iz mužara, Ša-
lju se pisma na ruke svih srpskih općinskih na-
čelnika, šalju se poklisari — neprestano da se radi.
Na glavi svega toga jesu Ramadanovići, crnogor-
ski podanici.

Osvanuo 10 svibnja. I zbilju na večer po do-
govoru sjatilo se sve kotorsko srpstvo i ono iz
obližnje okolice na placi sv, Nikole, gdje je baš
g. major stanovao. Zapitana glazba igraše nekoli-
ko komada, i u ovome veselju bjehu krasno. ras-
vijetljeni svi prozori samo kuće srpske crkve sv.
ma to kako čuh uslijed molbe odbora i pre-

 fabricerije prof, Jakšića, malog srpskog

Bismarcka, U ovoj crkovnoj kući nalazi #e srpska